![\"Muamer](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/Muamer-Zukorlic-2017.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Narodni poslanik Muamer Zukorli\u0107 je za Diplomacy and Commerce govorio o svom djetinjstvu, izboru na mjesto muftije, ali i o tome kakve su \u0161anse za odr\u017eanje stabilnosti na Balkanu. Intervju prenosimo u cijelosti:<\/p>\n
<\/p>\n
Kako je Va\u0161e djetinjstvo uticalo na formiranje Vas kao li\u010dnosti, Va\u0161ih stavova i dalji razvoj?<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en sam i odrastao u porodici sa jasno izra\u017eenim principima duhovnosti, tradicije. Porodica koja ima svoju tradiciju, vrlo brojne porodice koja ja \u017eivjela u zajednici. Kao dijete to nisam dovoljno razumio, sada vidim da je sav moj kapacitet zajedni\u0161tva i za zajedni\u0161tvo, sposobnost snala\u017eenja u slo\u017eenim sistemima, zapravo jo\u0161 tu posijan . Moj djed je bio najzaslu\u017eniji za moje obrazovanje, jer je on, zapravo, bio naju\u010deniji \u010dovjek u cijeloj okolici – on je bio imam. Bio sam u prilici da od svog ranog djetinjstva slu\u0161am izlaganja iz knjiga o vjeri, historiji.<\/p>\n Studirali ste u Al\u017eiru i zavr\u0161ili studije za samo tri i po godine. Recite nam ne\u0161to vi\u0161e o tome, otkud Al\u017eir?<\/strong><\/p>\n Nakon zavr\u0161etka osnovne \u0161kole, upisao sam srednju islamsku \u0161kolu, medresu, u Sarajevu. Sa 15 godina sam oti\u0161ao iz svog mjesta i to mi je bilo posebno iskustvo. To je bilo jedno novo kaljenje i zbog na\u010dina i dinamike \u017eivota, ali i svojevrsnih izazova u internatu. Arapski jezik je tada bio moja ljubav i ja sam htio da studiram vani. Islamske nauke su nezamislive bez arapskog jezika, Kur'an je na arapskom jeziku, kao i ve\u0107ina literature, i shvatio sam da ne mogu dublje oti\u0107i u upoznavanju islamskih nauka bez arapskog jezika. Znao sam da \u0107u arapski najuspje\u0161nije savladati ako budem studirao na nekom arapskom unverzitetu . Tada su, kao i danas, vani mogla da studiraju samo djeca koja imaju jaku podr\u0161ku sistema ili financijsku podr\u0161ku porodice. Ja nisam imao te uslove, ali sam bio veoma voljan i sa svoja tri prijatelja smo odlu\u010dili da krenemo \u201egrlom u jagode\u201c.<\/p>\n Sa samo 23 godine do\u0161li ste na \u010delo Islamske zajednice. Kako je izgledao izbor ba\u0161 Vas na to mjesto?<\/strong><\/p>\n Studije sam okon\u010dao 1993. godine, upravo u godini haosa na Balkanu i u Jugoslaviji – rat je bio u Bosni, stanje u Srbiji o\u010dajno, u Sand\u017eaku progoni. Moj prijatelj Al\u017eirac mi je rekao: \u201eIdi, vrati se svom narodu kada mu je te\u0161ko. Ako se tamo desi tragedija u kojoj mo\u017ee\u0161 izgubiti najbli\u017ee, onda je pitanje kakav ti je smisao \u017eivota sa svim tvojim titulama.\u201c. To je za mene bila moralna lekcija i tada sam odlu\u010dio da se vratim. Imao sam ve\u0107 dijete od godinu dana i tra\u017eio sam da mi se dopusti da predajem u medresi u Novom Pazaru, ali nisam o\u010dekivao da \u0107u dobiti neku veliku \u0161ansu. Ipak sam po\u010deo da predajem i bio sam presre\u0107an. Raspadom Jugoslavije raspada se i jedinstvena Islamska zajednica i formira se Me\u0161ihat Islamske zajednice Sand\u017eaka i tada je bilo potrebno birati poglavara te zajednice i muftiju. Imali smo dvije konkurentske grupe u Islamskoj zajednici i svaka je imala svog kanditata. One su bile antagonisti\u010dki postavljene i nisu mogle da se dogovore o kandidatu, pa su odli\u010dili da delegiraju nekog ko ne pripada nijednoj frakciji. Ja sam tek bio do\u0161ao sa studija i bio sam jedini koji nije pripadao nijednoj grupaciji. Izborom sam bio sam \u0161okiran, ali i sam \u010dovjek koji nikada nije bje\u017eao od izazova. Nisam bio svjestan \u0161ta me \u010deka, trebalo je sve graditi od nule. Tada sam rekao: \u201eNe znam koliko \u0107u dugo biti muftija, ali budite sigurni da \u0107u nastojati da budem pravi, koliko god da budem.\u201c. Vjera nije ne\u0161to \u0161to je samo po sebi bitno ili samo po sebi dovoljno, ve\u0107 vrijednosni sistem \u010diji je kvalitet vaga koli\u010dine dobra koje proizvedete za druge ljude. Kvalitet va\u0161e vjere se ne mjeri po intenzitetu va\u0161ih obreda, ve\u0107 plodovi vjere treba da budu u dru\u0161tvu. Ono \u0161to ljudi \u010dine dobro za svoju porodicu, a \u0161tetno za drugu, nije dobro\u010dinstvo nego partikularni interes koji u sebi ima ne\u0161to otrovno, ne\u0161to \u0161to nije dobro. Moja percepcija vjere i dobra je takva da ono \u0161to \u010dinite mora biti dobro za sve.<\/p>\n Zato sam smatrao da je dobro da omogu\u0107imo studentima iz Novog Pazara da studiraju u svom mjestu, da ne pla\u0107aju stanove negdje drugdje. Nedostatak visoko\u0161kolske ustanove je eliminisanje svake \u0161anse da se taj kraj razvija. Osnivanje tog univerziteta je pokrenulo lavinu razvojih doga\u0111aja, priliv stanovni\u0161tva, priliv novca… Time smo zaokru\u017eili sistem i postavili temelje jednog novog Sand\u017eaka.<\/p>\n Pi\u0161ete knjigu \u201eDrevna Bosna\u201c. Koja Vas je ideja vodila da napi\u0161ete knjigu i mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o samom njenom sadr\u017eaju?<\/strong><\/p>\n Do \u010detrdesete godine sam izbjegavao da pi\u0161em ozbiljne nau\u010dne materijale, jer sam shvatio da su oni koji su prerano pisali o ozbiljnim temama, bili prinu\u0111eni da poslije odre\u0111enog vremena odustanu od svojih stavova, da ih mijenjaju. Zato \u0161to \u010dovjek sazrijeva bez obzira na aksiome i potrebna je zrelost da biste reprodukovali znanje i neke svoje spoznaje ponudili drugim ljudima. Posljednjih sedam godina intenzivno se bavim razli\u010ditim sferama – etika, politi\u010dke nauke, me\u0111unarodni odnosi…, ali knjiga, koja je ve\u0107 u \u0161tampi, je jedan interesantan materijal pod naslovom \u201eDrevna Bosna\u201c. Tragom jednog pitanja o vjeri starih Bo\u0161njaka, posebno me je zainteresovao fenomen da su 1463. godine, kada je sultan Mehmed Fatih do\u0161ao u Bosnu, u jednom danu oko 40.000 porodica primilo islam, dok su \u0161irom Balkana Osmanlije nailazile na razne otpore. Nisam se zadr\u017eao samo na vjerskoj historiografiji ve\u0107 sam temu pro\u0161irio i na etnogenezu i na kulturu i na jezik. Nisam se zadr\u017eao samo na Bosni, ve\u0107 sam dotakao etnogenezu balkanskih naroda i do\u0161ao sam do sjajnih otkri\u0107a da su balkanska kultura i balkanski narodi supstrati, tj. ne postoje etni\u010dko \u010disti balkanski narodi. Svi smo mje\u0161anci, samo je pitanje koji je stepen suprotnosti.<\/p>\n \u0160ta biste posebno istakli za ovaj na\u0161 region, \u010ditav Balkan, kakve su nam \u0161anse za odr\u017eanje stabilnosti? Imamo li istu genetiku i mo\u017eemo li prihvatiti razli\u010ditosti?<\/strong><\/p>\n Moramo krenuti malo dublje, zato je meni bilo bitno da dotaknem korijene, etnogenetski i kulturolo\u0161ki. Va\u017eno je da defini\u0161emo i da po\u010dnemo da promovi\u0161emo zajedni\u010dke vrijednosti. Kao mali narodi na Balkanu, sa vrlo prepletenom etnogenezom i kulturom, vijekovima smo bili sluge raznim imperijama i tu stanuje korijen na\u0161e civilizacijske inferiornosti, jer od Ilirije – to je nekih 2500 godina do danas – nismo imali mati\u010dnu imperiju balkansku, ve\u0107 smo bili prostor koji je bio stalno okupiran od raznih imperija i za to vrijeme smo formirali jedan ipak slu\u017eavski mentalitet, koji je jako negativan, jer onom ko je potla\u010den je uvijek lak\u0161e da udari na svoga nego na tu\u0111eg. Tu se razvija virus eti\u010dke suprostavljenosti izme\u0111u Srba, Bo\u0161njaka, Albanaca, Hravata. Mi ovo moramo rije\u0161iti percepsijski u na\u0161im glavama, me\u0111u intelektualnim politi\u010dkim elitama, i krenuti sa jednim novim talasom definisanja i afirmacije tih zajedni\u010dkih vrijednosti. Mi mnogo vi\u0161e imamo zajedni\u010dkog nego onog \u0161to nas razdvaja. Moja osnovna politi\u010dka ideja je ideja pomirenja, koje sam definisao kao temelje mog politi\u010dkog u\u010denja i djelovanja. Bez iskrenog i temeljnog pomirenja, Balkan nema stabilnu budu\u0107nost. Pomirenje bi trebalo da ima dva principa, a prvi je jednak odnos prema stvarnim doga\u0111anjima, posebno zlo\u010dinima. Neka nauka istra\u017euje tamo gdje postoji mogu\u0107nost nekog sudskog procesuiranja, jer nama je potrebna istina, pa makar bila gorka. Neka se i to odvija bez gr\u010da, bez antagonizama. Pro\u0161lost koju su obilje\u017eili mnogi zlo\u010dini, ponekad i genocidnih razmjera, ne treba da bude na\u0161 pravac – izu\u010davanje pro\u0161losti treba da nam bude pravac za budu\u0107nost, u smislu nau\u010dene lekcije. Kada su politi\u010dki odnosi u pitanju, pomirenje se zasniva na kompromisu, to je drugi princip pomirenja.<\/p>\n
Bilo je jako te\u0161ko, ali je bila velika \u010dast jer je to jedinstveni slu\u010daj u povesti te funkcije. Nisam mislio da \u0107e trajati, a \u010dak 23 godine sam bio muftija. Vi\u0161e puta sam reizbran, ali sam 2007. godine postao glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji. Ponosan sam jer na\u0161 najbolji sistem islamske zajednice u \u0161irem regionu i Evropi, koja je shvatila da ne mo\u017ee biti ista kao ona iz 19. Ili 15. vijeka, ve\u0107 da mora biti institucija koja \u0107e pratiti izazove vremena. Shvatio sam da je klju\u010d uspjeha zajednice obrazovni sistem. Tako smo formirali samostalnu medresu, nakon toga jo\u0161 dva \u017eenska odjeljenja, pa 12 vrti\u0107a, a formirali smo i nova glasila. Poslije toga osnovali smo humanitarnu organizaciju, zatim osnovali Akademiju koja prerasta u Islamski fakultet, ali i svjetovni univerzitet. Mi smo jedina islamska zajednica koja je formirala svjetovni univerzitet.<\/p>\n
![\"1\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/1-9.jpg\")
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"