![\"Related](\"http:\/\/www.harbus.org\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/new-way.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ove godine \u0107e biti obilje\u017eena 56. godi\u0161njica Andri\u0107evog Nobela, a navr\u0161it \u0107e se\u00a0 i 125 godina od Andri\u0107evog ro\u0111enja. Tako\u0111er, ove godine se navr\u0161ava ta\u010dno\u00a0 75 godina otkako je Ivo Andri\u0107 napisao svoj roman \u201eTravni\u010dka hronika\u201c.<\/em><\/p>\n Sje\u0107am se kako je povodom 120. godi\u0161njice ro\u0111enja velikana bh. knji\u017eevnosti i dobitnika Nobelove nagrade, svjetski poznata kompanija \u201eGoogle\u201c na svom internet \u2013 pretra\u017eiva\u010du kao glavnu sliku (po)stavila \u00a0Most Mehmed \u2013 pa\u0161e Sokolovi\u0107a u Vi\u0161egradu, koji je opisan u njegovom naj\u010duvenijim romanu: \u00a0\u201eNa Drini \u0107uprija\u201c<\/em> koji govori o \u010ditavom \u017eivotu (turskog) Vi\u0161egrada.<\/p>\n Mnogi su (po)mislili da se internet \u2013 div sjetio \u201ena\u0161eg\u201c nobelovca, a on je ustvari (po)stavio Most Mehmed \u2013 pa\u0161e Sokolovi\u0107a u Vi\u0161egradu, sa kojeg ne prestaje srpsko \u2013 (\u010d)etni\u010dko negiranje svih genocida nad Bo\u0161njacima kako u ratu od 1941. do 1945., isto tako i 1992. do 1995. godine.<\/p>\n Poznato je da je Ivo Andri\u0107 svoja (ne)djela pisao prije Drugog svjetskog rata, u toku rata, a i po zavr\u0161etku istoga, ali ni\u0161ta nije napisao \u0161ta su u tom ratu na podru\u010dju Bosne i Hercegovine (u)\u010dinili \u010dita\u010di njegovog bukvara mr\u017enje.<\/p>\n Nije \u017eelio, mada je mogao napisati nekoliko romana, hronika, novela, proznih radova, pjesama, poema, dugih i kratkih pri\u010da. Imao je toliko junaka i likova, kako u partizanskom, tako i u \u010detni\u010dko \u2013 usta\u0161kom pokretu, a eto ostao je bez slova.<\/p>\n Nije to svijesno (u)radio, jer bi morao pisati o ponovljenom genocidu nad Bo\u0161njacima, koji\u00a0 \u010dini\u0161e oni koji \u010dita\u0161e njegov bukvar mr\u017enje. Zlodjela su nastavljena i u agresiji na Bosnu i Hercegovinu \u00a0od 1992. do 1995. godine, uz kori\u0161tenje onog istog njegovog bukvara mr\u017enje.<\/p>\n \u010cita\u010di i istra\u017eiva\u010di tog bukvara opet su genocid (u)\u010dinili nad tim istim Bo\u0161njacima \u0161irom Bosne i Hecegovine. Klali su njihovu djecu, starce, silovali i ubijali \u017eene, ru\u0161ili d\u017eamije, biblioteke, mostove, gradove, sela. Ubijanje\u00a0 Bo\u0161njaka Andri\u0107 je (za)po\u010deo o\u0161trim perom, a \u010dita\u010di \u00a0i istra\u017eiva\u010di njegovog bukvara su nastavili sa tupom kamom.<\/p>\n O tome Ivo Andri\u0107 nije pisao jer je tada \u017eivio u paralelnom svijetu, gdje je samo sebe vidio.<\/p>\n I danas Andri\u0107a puno \u010ditaju, istra\u017euju, hvale, kritikuju i citiraju. Jednom prilikom i predsjednik genocidne tvorevine manjeg, \u00a0(\u010d)etni\u010dkog, (bl)entiteta \u201ers\u201c, Dodik je izjavio, da ga Andri\u0107 (po)najvi\u0161e motivi\u0161e i inspiri\u0161e kada ne\u0161to radi ili govori kada su Bo\u0161njaci i kada je Bosna i Hecegovina u pitanju.<\/p>\n U pisanju Ive Andri\u0107a ima puno skrivene istine, a i la\u017ei. \u00a0A istina je pametnija od la\u017ei, pa la\u017e ostavlja tamo gdje joj je i mjesto, na smetli\u0161tu historije. Istina nam (do)kazuje da je Andri\u0107 vrhunski mrzilac \u201ePoturica i njihove vere\u201c, a to je opisao i zbog toga postao vrhunski pisac.<\/p>\n Negova je vrhunska sposobnost i posu\u0111ivanje tu\u0111e gra\u0111e za svoje radili\u0161te (pisanje). Ovdje \u0107u pomenuti prikupljanje gra\u0111e za pisanje \u201eTravni\u010dke hronike\u201c.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>Sli\u017ebuju\u0107i na jugu Francuske, Andri\u0107 \u0107e blizinu Pariza iskoristiti u knji\u017eevne svrhe; zakopa\u0107e se u arhivu francuskog Ministarstva vanjskih poslova i pomno prou\u010diti dokumentaciju vezanu za francuski konzulat u Travniku.<\/p>\n Gomilu gra\u0111e Andri\u0107 \u0107e kopirati ili na drugi na\u010din zabilje\u017eiti, a zatim \u0107e u narednih petnaest godina nekoliko puta (na)vra\u0107ati u Travnik da bi u suhu skelu podataka i \u010dinjenica lak\u0161e udahnuo dah \u017eivota.<\/p>\n Zato mu je francuski konzul Davil<\/em> glavni lik u romanu: radnja, u pravom smislu, po\u010dinje njegovim dolaskom u Travnik, a zavr\u0161ava njegovim odlaskom \u2013 sadr\u017eaj romana sabijen je u tih sedam godina.<\/p>\n Sumnja se da je i za pisanje romana \u201eNa Drini \u0107uprija\u201c<\/em> koristio dnevnik jednog francuskog vojnika koji je opisao nabijanje Al\u017eirca na kolac od strane francuske vojske.<\/p>\n Kao i sve stvarno veliko i zna\u010dajno, svako Andri\u0107evo djelo izaziva nesporazume, politiziranje, svojetanje, ideolo\u0161ka \u010ditanja, pa i krvave predrasude, zablude, nedosljednosti i karijerizam. On je bio samo jedan od \u201enas\u201c, bio je Bosanac \u2013 katolik, a onda oti\u0161ao i (p)ostao Srbin \u2013 pravoslavac, a 1954. godine postaje i \u010dlan Komunisti\u010dke Partije Jugoslavije (KPJ). A bio je i ostao \u201eratnik za\u0161iljenog pera\u201c protiv Bosne i Bo\u0161njaka i njihove vjere, \u0161to je nekima bio jo\u0161 privla\u010dniji pa su ga po\u010deli svojatati, otimati, prisvajati, na sebi poseban na\u010din istra\u017eivati.<\/p>\n Ako promatramo onaj nesretni period jugoslavenske historije koji je zapo\u010deo 1987. godine, a kraj mu se jo\u0161 uvijek ne nazire, sa sigurno\u0161\u0107u se mo\u017ee re\u0107i da je najve\u0107a \u017ertva onoga njegovog aspekta kojeg bismo mogli ozna\u010diti kao kulturalni Ivo Andri\u0107. Pisac \u010dije je djelo u Jugoslaviji i u slavi\u010dkim krugovima izvan nje bilo iscrpno i temeljito izu\u010davano, slijede\u0107i vladaju\u0107u knji\u017eevno \u2013 znastvenu paradigmu toga doba \u2013 filolo\u0161ku \u2013 u doba neposredno prije njezina raspada, a pogotovu onom nakon njega, postalo je predmetom najprizemnije manipulacije u politi\u010dko \u2013 ideolo\u0161ke svrhe.<\/p>\n Tu\u017eni vrhunac tog procesa je zasigurno izgradnja Disneylanda (Andri\u0107grad) \u00a0na u\u0161\u0107u Rzava u Drinu, a uz to na otetoj zemlji od Bo\u0161njaka. Ono \u0161to je u tom projektu skandalozno nije toliko antikulturna koncepcija koja se nalazi upisana u samu njegovu su\u0161tinu, ve\u0107 pokrivanje, te time i legitimiranje, Andri\u0107evim imenom. Zato \u0107u iskoristiti njegovu izreku i na ovom mjestu istu dodati: \u201e… Svako pedeset godina na ovim terenima pametan u\u0161uti, budala progovori, a fukara se obogati…\u201c.<\/p>\n No dosta je pametnih rije\u010di bez ikakva efekta o tome napisano, da bih ja ne\u0161to svoje dodavao. Trud je uzaludan, ni\u0161titelji vrednota na svojemu su putu nezaustavljivi. Oni i kule zidaju, a kamena nemaju pa ga iz vjekovnih kula, mostova, ku\u0107a kradu i otimaju po Bosni i Hercegovini.<\/p>\n Ono \u0161to zabrinjava, dodirivalo ili ne etni\u010dki, jest \u010dudan zastoj u prou\u010davanju samog Andri\u0107evog djela. Nije uzaludno uvijek iznova ponavljati da znanost o knji\u017eevnosti nije stati\u010dka djelatnost koja treba do Sudnjeg dana guslati po stalno istim paradigmama, interpetativnim modusima, praviti se kako se ni\u0161ta promijenilo nije i kako se tekstovi jo\u0161 uvijek mogu tuma\u010diti na isti na\u010din.<\/p>\n Andri\u0107ologija je, sve sam sigurniji, zapala upravo u tu zamku, u petlju \u010diji se \u010dvorovi zatvaraju s dvije strane i love sve one koji poku\u0161avaju na\u0107i izlaz iz te, definitivno, mrtvo(g)uzice.<\/p>\n S jedne, zna\u010di strane zapjenjeno pro i kontra \u010ditanje obilje\u017eeno nacionalnim bojama (Radovan Karad\u017ei\u0107, zbornik Bo\u0161njaci u Andri\u0107evom djelu<\/em> kao dva pola istoga manipulativnog pristupa), s druge vje\u010dito preokretanja filolo\u0161ke paradigme i ponovno \u010ditanje u klju\u010du koji je svoje brave davno otklju\u010dao.<\/p>\n I Zoran Milutinovi\u0107 \u0160ef Odsjeka za isto\u010dnoevropske jezike i slavistiku Unveriziteta u Londonu je ukazano na nove perspektive koje se u njoj nude, ba\u0161 kada je modernizacija lektira Andri\u0107a dosegla gotovo nultu ta\u010dku.<\/p>\n U jo\u0161 se jednoj knjizi, ovaj put posve\u0107enoj u cijelosti Andri\u0107u, primjenjuju metode \u010ditanja koje, bar kada je on u pitanju, preklinju da budu primjenjene ali ih se zanemaruje ili odbacuje, zarobljeno u dva spomenuta ekstrema.<\/p>\n Dakle, knjiga o kojoj \u0107emo pisati je: \u201eFikcija i mo\u0107 Ogledi o subverzivnoj imaginaciji Ive Andri\u0107a\u201c,<\/em> Arhipelag, Beograd, 2011. godine, od Tihomira Brajovi\u0107a.<\/p>\n Knjiga Tihomira Brajovi\u0107a \u201eFikcija i mo\u0107\u201c, u izdanju Arhipelaga, donosi novo tuma\u010denje knji\u017eevnosti Ive Andri\u0107a zasnovano na ispitivanju njegove subverzivne (\u201erevolucionarne\u201c) imaginacije (\u201evizualnog mi\u0161ljenja\u201c).<\/p>\n U pet ogleda o subverzivnoj imiginaciji Andri\u0107a, spregnutih u teorijsku knji\u017eevnohistorijsku i metodolo\u0161ku cjelinu. Brajovi\u0107 pokazuje kako je Andri\u0107 u svojim neuporedivim historijskim romanima i hronikalnim pri\u010dama i svjedok vremena u kome je napisao djela za koja je dobio Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost.<\/p>\n Taj Andri\u0107ev subverzivni pristup u pripovijedanju prema Brajovi\u0107u, kriti\u010daru i profesoru Filolo\u0161kog fakulteta u Beogradu, posebno je vidljiv u pojedinim pri\u010dama i u svim pi\u0161\u010devim romanima pisanim posle Drugog svjetskog rata.<\/p>\n Brajovi\u0107 pokazuje kako se u Andri\u0107evim knjigama pogotovu u romanima \u201eProkleta avlija\u201c i \u201eOmer \u2013 pa\u0161a Latas\u201c ili u jednoj od najboljih pi\u0161\u010devih proza \u201ePri\u010da o vezirovom slonu\u201c, uspostavlja uzbudljiv odnos pri\u010de i mo\u0107i.<\/p>\n Andri\u0107eva pri\u010da ne govori samo o mo\u0107i, ona je preispituje i razla\u017ee prikazuju\u0107i i njena stra\u0161na svojstva i njena ograni\u010denja i nedovoljnosti, i njeno gubljenje temelja odr\u017eivosti u modernim vremenima.<\/p>\n <\/p>\n Polaze\u0107i od historije, Andri\u0107 govori i o svojoj savremenosti, otkrivaju\u0107i kako je mo\u0107 vrlo \u010desto fiktivna, a subjekat mo\u0107i ispra\u017enjen. Andri\u0107eve velike proze iznutra sagledavaju kako mo\u0107 u historijskim i u modernom vremenu gubi na snazi i stabilnosti.<\/p>\n Mo\u0107 se prazni, nekada ostaju\u0107i samo lju\u0161tura bez smisla i sadr\u017eaja, a nekada iznova ineprestano mora da se samodokazuje, \u010dime, zapravo, samu sebe su\u0161tinski samoosporava.<\/p>\n Knjiga \u201eFikcija i mo\u0107\u201c predstavlja subverzivnog Andri\u0107a kao liberalnog ironi\u010dara u sjenci etabliranog pisca. Dakle, Ivo Andri\u0107 je izme\u0111u subverzije i lojalnosti.<\/p>\n Ako je tom sjenkom Andri\u0107 u vremenima totalitarnog komunizma, a i sam je bio \u010dlan KPJ, \u00a0\u0161titio i sebe i svoje djelo, u samom djelu se otvaraju vidici i slojevi u kojima se otkriva snaga pi\u0161\u010devog su\u0161tinski modernog razumjevanja mo\u0107i, politike i sile. Otuda odnos i mo\u0107i u Andri\u0107evoj knji\u017eevnosti opisuje krug od \u201efikcije histori\u010dnosti do politi\u010dnosti fikcije, i natrag\u201c.<\/p>\n U pomnim i studiozonim analizama Andri\u0107evih velikih djela Brajovi\u0107 otkriva bri\u017eljivo utkane detalje u kojima se nesumnjivo pokazuje Andri\u0107ev odnos prema vlastitom dru\u0161tvenom i politi\u010dkom vremenu, \u010dime otvara pitanje da li se u \u201eOmer – pa\u0161i Latasu\u201c mo\u017ee prepoznati Tito i da li se u \u201eProkletoj avliji\u201c mo\u017ee prepoznati Goli otok?<\/p>\n Brajovi\u0107 se ve\u0107 u studiji Zaborav i ponavljanje. Ambivalentno lice moderniteta u romanu \u201eNa Drini \u0107uprija\u201c <\/em>(2009) pokazao kao bri\u017eljiv i pouzdan istra\u017eiva\u010d Andri\u0107eva djela.<\/p>\n \u00a0Nova knjiga se udaljuje od monografskoga pisanja o jednom romanu i koncentrira se na one elemente opusa koji, po Brajovi\u0107u, na najadekvatniji na\u010din odr\u017eavaju tematiku fikcije i mo\u0107i, ali i njihovih isprepletenih i komliciranih me\u0111uodnosa. Korpus tekstova kojim operira sa\u010dinjavaju pripovjetka \u201ePri\u010da o vezirovom slonu\u201c,<\/em> roman \u201eProkleta avlija\u201c<\/em> i nedovr\u0161eni roman \u201eOmer \u2013 pa\u0161a Latas\u201c.<\/em> Knjiga je uokvirena uvodnim poglavljem kojim \u0107e se teorijskim aparatom koristiti u pristupu zadanim tekstovima, i zavr\u0161enim u kojima se poku\u0161ava sa\u017eeti rezultate istra\u017eivanja ukazuju\u0107i i na njegovu nedovr\u0161enost \/ nedovr\u0161ivost i na mogu\u0107e puteve njegova daljnjeg razgranavanja.<\/p>\n Kao svojevrsni preludij analizi Andri\u0107evih pri\u010da o mo\u0107i i njezinom pogubnom funkcioniranju u povijesti \u010dovje\u010danstva (i korektnih balkanskih prostora) Brajovi\u0107 se u uvodu koncentrira na ve\u0107 notorno \u201ePismo iz 1920\u201c.<\/em> ne spominju\u0107i diskusije vo\u0111ene s njim u vezi tokom ratova koji su slijedili raspadu Jugoslavije. Ne pominju\u0107i izravno zlouoptrebe, osobito one uz \u010diju je pomo\u0107 Radovan Karad\u017ei\u0107 poku\u0161ao uvjeriti svijet u stoljetnu mr\u017enju kao osnovu koegzistencije naroda na tlu Bosne i Hercegovine \u2013 teze koja je, da apsurd bude ve\u0107i, znala biti prihva\u0107ena od nekriti\u010dke zapadne javnosti, ona apelira na glas interpretivnog razuma koji tra\u017ei kontekstualiziranje te pripovijetke.<\/p>\n <\/p>\n Njome, prema Brajovi\u0107u, dominira \u201esubverzivna politi\u010dnost njegovih (Andri\u0107evih) slika i refleksija u momentu objavljivanja, obele\u017eenom ideolo\u0161ki inspirisanim ‘utabavanjem’ traumatskih se\u0107anja i politi\u010dkom instalacijom kulta ‘bratstva i jedinstva'\u201c<\/p>\n \u00a0Za razliku od me\u0111uratnih pri\u010da u \u010dijem se sredi\u0161tu nalazi problematika mo\u0107i, \u201ePismo iz 1920\u201c.<\/em> postulira poetiku subverzivnog potkopavanja totalitarnih vladaju\u0107ih struktura instaliranih pobjedom jednostrana\u010dke diktature u novoj Jugoslaviji.<\/p>\n Fikcija i mo\u0107 na tanan na\u010din ispituje mehanizme Andri\u0107evi pripovjedni tekstovi subvertiraju novonastale politi\u010dko \u2013 ideolo\u0161ke strukture.<\/p>\n Naravno, kao klju\u010dni teorijski tekstovi u pozadini Brajovi\u0107eva istra\u017eivanja pojavit \u0107e se upravo oni u kojima se tematizira i analizira uloga politike mo\u0107i u konkretnom dru\u0161tvu.<\/p>\n Andri\u0107evu prozu iz poslijeratnog perioda treba pro\u010ditati kao dvostruko kodiranje u sklopu pripovjednih tekstova, s jedne se strane, oprezno ali sigurno, konstrurira alegorijsko predo\u010davanje totalitarne zbilje, dok se s druge ta alegorijska slika dekodira u sklopu realisti\u010dkoga pristupa aktualnim povjesnim doga\u0111ajima. Ovdje treba ukazati na \u010dinjenicu dvostrukoga morala u jugoslavenskom poslijeratnom dru\u0161tvu kojim se propagira jednakost ali ju se istovremeno i potkopava.<\/p>\n Tekst na kojemu se paradigmatski pokazuje u kolikoj je mjeri Andri\u0107 bio svjestan moralne erozije na prvi pogled stroge ideologije jest \u201ePri\u010da\u00a0 o vezirovom slonu\u201c.<\/em> U njoj se na prikriven, ali ipak jasan, na\u010din prikazuje dihotomijska podjela na javnu rije\u010d \u2013 \u010dar\u0161ije, koja je prinu\u0111ena na \u0161utnju, i na nijemu rije\u010d \u2013 vezirovu, koja progovara jezikom brahijalne mo\u0107i. Brajovi\u0107 recipira ranije interpretacije te pri\u010de, isklju\u010divo usmjerene na moment alegorijske kritike tiranije, ali ih prevazilazi uvo\u0111enjem instance \u201eautora\u201c kao kulturnog junaka \u201ekoji ‘izmi\u0161lja’ i u javnosti plasira sofisitikovanu ‘la\u017e’ \u0161to je na neki na\u010din ‘istinitija od svake istine’.<\/p>\n A subverzivna, ‘skrivena istina o dru\u0161tvu’ koja iz toga proizlazi ukazuje se kao plauzibilna u implicimom ocrtavanja kontroverze izme\u0111u realno praktikovanog re\u017eima totalitarne vladavine individue \/ politi\u010dke elite i na\u010delnog proklamovanog va\u017eenja pretpostavki ‘narodne demokratije’ kao ‘totalne’ vladavine naroda bez stvarne mogu\u0107nosti uzurpacije\u201c.<\/p>\n Korak ka izravnosti temitiziranja odnosa fikcije i mo\u0107i u Brajovi\u0107evoj interpretaciji predstavlja nedovr\u0161eni roman \u201eOmer \u2013 pa\u0161e Latasa\u201c<\/em>. On polazi od teze da je taj roman \u2013 projekat zapravo nedovr\u0161iv. Vi\u0161e je razloga tome. Strukturalni ‘torzo’ (Brajovi\u0107 koristi taj termin kako bi opisao \u201eokrnjeni\u201c pripovjedni tekst ili endles work in progress) romana nalazi se pred nemogu\u0107nim zadatkom objedinjavanja triju poeti\u010dkih koncepcija kori\u0161tenih u konstrukciji tri velika romana: sa\u017eimanje iz \u00a0\u201eHronike\u201c,<\/em> \u201emozai\u010dku\u201c kompoziciju \u201e\u0106uprije\u201c i \u201ereduktivno \u2013 altuelisti\u010dki\u201c tretman iz \u201eAvlije\u201c.<\/em> Njihova inkompatibilnost \u010dini projekat \u201eLatasa\u201c<\/em> strukturalnog neizvedivim<\/p>\n <\/p>\n U elegantnom interpretivnom zahvatu Brajovi\u0107 povezuje nedovr\u0161eni roman s Andri\u0107evim Razgovorom o Goji<\/em> te tako rasvjetljuje odre\u0111ene dileme koje su nerazrje\u0161ive za pristupe koncentrirane na tekstove promatrane u njihovoj navedenoj autonomnosti i autohtonosti.<\/p>\n Ta interpetativna dimenzija \u010dini najdvojbenijom unutar cijelokupnoga konteksta Brajovi\u0107eve studije. On dodu\u0161e kritizira psihobiografski pristup svojih predhodnika, ali mu se ne uspijeva u potpunosti oduprijeti, jer to bi bilo odupiranje istini koji jedni vide, a drugi ne vide.<\/p>\n Istina, iako je i nevidljiva je pametnija i ja\u010da od vidljive la\u017ei.<\/p>\n U zavr\u0161nom \u0107e se poglavlju koje ne sumira, kao \u0161to bi se noglo o\u010dekivati, rezultate istra\u017eivanja, ve\u0107 dodatno zao\u0161trava politi\u010dko \u2013 ideolo\u0161ku interpetaciju teksta o \u201eOmer \u2013 pa\u0161i\u201c<\/em> progovoriti upravo o Andri\u0107evoj biografiji, o njegovoj dvostrukosti, subverzivnosti koja se krije iza konformizma i vanjskoga prihva\u0107anja turobnoga svijeta socijalisti\u010dke Jugoslavije.<\/p>\n Andri\u0107 se tu pojavljuje kao pritajni protivnik re\u017eima koji o njemu zbori kodiranim jezikom, koji iza lika seraskera maskira samoga autoritarnog vlastodr\u0161ca koji je zemljom, uz pomo\u0107 grotesknog kulta li\u010dnosti, vladao punih trideset i pet godina. Znao je Andri\u0107 da taj vlastodr\u017eac nije zaboravio\u00a0 njegove politi\u010dke aktivnosti i potpisivanje Trojanskog pakta. Vlastodr\u017eca nije posebno obradovala Andri\u0107eva Nobelova nagrada, jer je imao (po)tajnu \u017eelju da tu nagrodu dobije njegov \u201ezemljak\u201c, Miroslav Krle\u017ea. Ne \u010dini li se ovim sa\u017eimanjem i preskakakanjem analiti\u010dkih stepenica lo\u0161a usluga samome Andri\u0107u? Mo\u017eemo li biti sigurni da iza nedovr\u0161avanja romana ne stoje prije svega esteski razlozi ili je (za)falilo \u201etu\u0111e\u201c gra\u0111e?<\/p>\n Da pisac nije bio zadovoljan svojim otklizavanjem u politiku? Da mu se sve \u010dinilo odve\u0107 naivno, mo\u017eda \u010dak i nepotrebno? \u010cinimi se daleko interesantnijim povu\u0107i paralelu s Andri\u0107evim soc \u2013 realisti\u010dkim tekstovima koji se u ovoj studiji tek marginalno spominju.<\/p>\n Oni su, nedvojbeno, putokazi koji do sredi\u0161njeg pitanja o odnosu fikcije i mo\u0107i kod zrelog Andri\u0107a vode na plauzibilniji na\u010din od \u201eOmer \u2013 pa\u0161e Latasa\u201c<\/em>. Taj bi korpus tekstova progovorio o lojalnosti koja je neprevidivo postojala skupa sa subverzijom. Dok je jedna bila ketmanovski prikrivena, druga je lagodno \u0161irila prostorima vrlo konkretne politi\u010dke aktivnosti. Naravno, kao i kod svakog ketmanovskog djelovanja, mora se postaviti pitanje je li vlast bila toliko slijepa da nije mogla vidjeti prikrivenu kritiku ili se zadovoljila tim previdom i sklopila svojevrsni aran\u017eman s nositeljem Nobelove nagrade za knji\u017eevnost. Pitanja su to koja nas, zapravo, i ne trebaju zanimati. Kudikamo je va\u017eniji posao \u0161to ga je Brajovi\u0107 napu\u0161taju\u0107io stringenciju fiolo\u0161ke i jednostranosti ideolo\u0161ke analize obavio na osuvremenjivanju \u201eandri\u0107ologije\u201c.<\/em><\/p>\n <\/p>\n Kada sam pisao ovaj \u010dlanak nisam imao namjeru da dekodiram jezik kojim se hvali ili kudi Andri\u0107. I sam volim da is\u010ditavam Andri\u0107eva djela koja su vrhunski napisana u kojma ima skrivene i istine i la\u017ei. Za mene je uvijek istina bila va\u017enije od la\u017ei, jer je pametnija. Mada istina mo\u017ee biti i gorka, ali je ipak treba konzumirati i vaditi iz mra\u010dnih odaja.<\/p>\n I dobar i lo\u0161 \u010dovjek mogu napisati dobro djelo, samo \u0161to dobar \u010dovjek ne\u0107e koristi la\u017ei i mr\u017enju, pa \u0107e ipak postati i dobra pisac. Andri\u0107 je bio i ostao kao dobar pisac, ali je bio i umro kao lo\u0161 \u010dovjek, mrzitelj mog narode i moje vjere.<\/p>\n Srbo\u010detnici koji su \u010dita\u010di i istra\u017eiva\u010di njegovog bukvara mr\u017enje su dekodirali njegovo pisanje, pa su u\u010dinili nekoliko genocida nad mom nedu\u017enom narodu, a sada to pori\u010du, la\u017eu, a piscu bukvara mr\u017enje podi\u017eu \u201eAndri\u0107grad\u201c, na mjestu natopljenom krvlju moga naroda.<\/p>\n <\/p>\n Pi\u0161e: Mehmed Me\u0161a Deli\u0107<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mehmed Me\u0161a Deli\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":178033,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-178028","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n