![](\"http:\/\/dialogos.ba\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/Safevije-640x366.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Safevijski sufijski red u Azerbejd\u017eanu, koji je pre\u0161ao na duodecimalni \u0161iizam, ve\u0107 je du\u017ee vrijeme pokretao gaza napade na kr\u0161\u0107ane u Gruziji i na Kavkazu. Osim toga, pripadnici tog reda bili su u stalnim sukobima s emirima Mezopotamije i zapadnog Irana. \u0160esnaestogodi\u0161nji Ismail postao je 1500. godine, pirom reda i zakleo se da \u0107e osvetiti svoga oca koji je umro u zarobljeni\u0161tvu emira. Ismail je zapo\u010deo svoj vojni pohod 1501. godine osvajanjem Tabriza, a tokom sljede\u0107e dekade uspio je pokoriti ostatak Irana. Nakon \u0161to je u\u010dvrstio svoju vladavinu u\u00a0Iranu, Ismail je proglasio duodecimalni \u0161iizam slu\u017ebenom dr\u017eavnom religijom.<\/p>\n
Taj doga\u0111aj ozna\u010dio je novu stranicu islamske povijesti. Sve do tada ve\u0107ina \u0161ija bili su Arapi. Dodu\u0161e, \u0161ije su bile ve\u0107ina na podru\u010dju Horasana, a u Iranu su postojala \u0161ijska vjerska sredi\u0161ta poput gradova Rej, Ka\u0161an i Kom (vojni\u010dka utvrda), ali je najve\u0107i dio Iranaca ipak bio sunijskog opredjeljenja. Ismail je stoga namjeravao iskorijeniti sunizam u Iranu: sufijski tarikati su bili zabranjeni, a ulema je poubijana ili protjerana iz zemlje.<\/strong> \u010clanovima carske administracije nare\u0111eno je javno proklinjanje prva tri ra\u0161iduna koja su \u201cuzurpirala\u201d vlast jedinom pravom Poslanikovom nasljedniku Aliji.<\/strong>Nijedan do tada \u0161ijski vladar nije oti\u0161ao tako daleko u svom radikalizmu. Me\u0111utim, ne\u0161to tako je bilo mogu\u0107e jer je otkri\u0107e i sve ve\u0107a uporaba vatrenog oru\u017eja dala mo\u0107an poticaj uspostavljanju novih religijskih carstava. Tokom posljednjih dvije stotine godina postojao je detant izme\u0111u \u0161ija i sunija. Stolje\u0107ima su duodecimalne \u0161ije bile ezoterijska, misti\u010dna sekta koja se dr\u017eala podalje od politike zato \u0161to su smatrali da nijedna vlast nije zakonita u odsustvu skrivenog imama. Kako uop\u0161te mo\u017ee postojati nesto poput \u201c\u0161ijske dr\u017eave\u201d? Na putu stvaranja mo\u0107nog \u0161ijskog carstva \u0160ah Ismail se nije dao omesti time. Ismail je ustvari bio slabo upu\u0107en u na\u010dela duodecimalne ortodoksije (pravovjerja), sobzirom da je dozvoljavao narodnu ekstremnu ideologiju \u0161ijske guluve novih tarikata koji su vjerovali u skori dolazak utopijskog mesijanskog doba. Isamil je \u010dak svoje sljedbenike uvjerio da je on zapravo skriveni imam koji se vratio kako bi vodio bitke na kraju vremena. Osim toga, njegov d\u017eihad protiv sunijskog islama nije okon\u010dan u Iranu. Izgnao je 1510. godine sunijske Uzbeke s podru\u010dja Horasana, i protjerao ih u krajeve sjeverno od rijeke Oks; tako\u0111er je napao sunijske Osmanlije, ali ga je sultan Selim I porazio u bici kod \u010caldirana 1514. godine. Njegova nastojanja da slomi okolna sunijska carstva propala su, ali je zato njegova unutra\u0161nja politika do\u017eivjela velik uspjeh. Ve\u0107 krajem sedamnaestog stolje\u0107a ve\u0107ina Iranaca prihvatila je \u0161iizam, \u0161to se nije promijenilo sve do danas.<\/strong><\/p>\n Mada je dr\u017eava \u0161aha Ismaila bila potpuno vojni\u010dki ustrojena, dr\u017eavnom administracijom upravljali su uglavnom civili. Poput nekada\u0161njih sasanidskih ili abasijskih monarha, \u0161ah je dobio titulu \u201cBo\u017eanske sjene na zemlji\u201d, iako je zapravo zakonitost safevjske vladavine bila utemeljena na Ismailovom pozivanju na imamsko naslje\u0111e. Safevijama ipak nije trebalo dugo da shvate kako im njihova ekstremisti\u010dka ideologija, koja je podjarivala njihov revolucionarni zanos dok su bili u opoziciji, nije vi\u0161e tako korisna nakon \u0161to su postali vladarima Irana. \u0160ah Abas I (1588-1629.) o\u010distio je svoje \u010dinovni\u0161tvo od ekstremnijih nazora poput guluve, doveo je arapsku \u0161ijsku ulemu izvana s ciljem \u0161irenja ortodoksnijih oblika duodecimalnog \u0161iizma u narodu, te osnovao medrese, daju\u0107i izda\u0161nu nov\u010danu potporu novoprido\u0161loj ulemi. Tokom Abasove vladavine, Safevijsko Carstvo dostiglo je vrhunac.<\/p>\n Abas je izvojevao velike vojne pobjede i pro\u0161irio svoje carstvo nau\u0161trb Osmanlija. Pored toga, njegova prijestolnica Isfahan do\u017eivjela je kulturnu renesansu koja je, poput talijanske renesanse u Evropi, bila nadahnuta lokalnom paganskom tradicijom; u slu\u010daju Irana to je zna\u010dilo predislamsku perzijsku kulturu. To su razdoblje obilje\u017eili likovni umjetnici poput Bihzada (umro 1535.), te Riza-i Abarija (umro 1635.), koji su slikali sanjarske minijature svijetlim bojama. Isfahan je postao veli\u010danstven grad u kojem su se nalazili prekrasni parkovi, pala\u010de, te impozantne d\u017eamije i medrese na prostranim trgovima.<\/p>\n Doseljena se pak \u0161ijska ulema na\u0161la u sasvim novom polo\u017eaju. Ona nikada do tada nije imala svoje vlastite medrese, pa je bila prisiljena podu\u010davati i voditi disputacije u privatnim domovima. Nju se oduvijek, u na\u010delu, dr\u017ealo podalje od ustanova vlasti, no sada je bila pozvana da preuzmu nadzor nad obrazovnim i zakonskim sistemom Irana, te nad religijskim ustrojsvom dr\u017eave. Osim toga, \u0161ah joj je osigurao izda\u0161ne darove i subvencije koje su joj omogu\u0107ile finansijsku nezavisnost. Njoj je bilo jasno da ne smije propustiti takvu jedinstvenu priliku kojom joj se pru\u017ealo slobodno promoviranje njene vjere, ali je isto tako zadr\u017eala veliki oprez u pogledu dr\u017eavnih vlasti i odbila sve ponude da preuzmu va\u017enije dr\u017eavne polo\u017eaje, te\u00a0radije prihvati status podanika. Ipak je njen polo\u017eaj u dru\u0161tvu bio vrlo mo\u0107an. Prema duodecimalnom vjerskom u\u010denju ulema i \u0161ahovi su jedini zakoniti predstavnici skrivenog imama. No usprkos sve ve\u0107em utjecaju uleme u carstvu Safevije su je bili u stanju dr\u017eati na uzdi; ulema \u0107e naime svoj dru\u0161tveni polo\u017eaj u potpunosti u\u010dvrstiti tek onda kad \u010ditav iranski narod bude pre\u0161ao na \u0161iizam. Uz sve to, njena sve ve\u0107a mo\u0107 u dr\u017eavi zna\u010dila je i sve ve\u0107e potiskivanje nekih fascinantnijih vidova duodecimalnog \u0161iizma. Umjesto da je i dalje te\u017eila produbljenju svojih misti\u010dnih iskustava ulema je po\u010dela svoju vjeru tuma\u010diti na daleko literarniji na\u010din. Muhamed Bakir Med\u017elisi (umro 1700.) postao je vrlo utjecajan alim svoga vremena, koji je u \u0161iizam uveo elemente vjerske zatucanosti i nesno\u0161ljivosti. Nastojao je suzbiti ucenja felsefe i misticizam (irfan) u Isfahanu, i nemilosrdno progoniti preostale sufije. Osim toga uporno je isticao da se ulema treba isklju\u010divo usredoto\u010davati na fikh. Med\u017elisi je uveo u iranski \u0161iizam nepovjerenje u misticizam i filozofiju, \u0161to je ostalo sve do danas obilje\u017eje vjere u Iranu.<\/p>\n Kao zamjenu za nekada\u0161nje sufijske vjerske obrede, poput zajedni\u010dkog zikra ili kulta sufijskih svetaca, Med\u017elisi je popularizirao rituale \u017ealovanja i oplakivanja u \u010dast Huseina, mu\u010denika iz Kerbele, kako bi podu\u010dio narod \u0161ijskoj pobo\u017enosti i njenim vrednotama. Tu su u tan\u010dine razra\u0111ene procesije, pjevane su vrlo emotivne \u017ealopoljke, dok narod jadikuje i glasno nari\u010de. Ti su obi\u010daji postali glavni iranski zakon. Tokom osamnaestog stolje\u0107a, obred je oboga\u0107en takozvanim pasionskim igrama (ta\u2019zije). To su dramski komadi u kojima se prikazuje tragedija u Kerbeli, tokom kojih gledatelji nisu pasivni, doga\u0111aje na sceni emocionalno prate ridanjem i lupanjem u prsa, kako bi se svojom tugom \u0161to vi\u0161e pribli\u017eili patnji imama Huseina. Cjelokupan ritual osmi\u0161ljen kao odu\u0161ak za nagomilane emocije u narodu. Narod svojim jaukanjem, udaranjem \u0161akama u \u010delo i nekontroliranim plakanjem zapravo u sebi pobu\u0111uje \u017eudnju za pravdom koja je bitan faktor \u0161ijske pobo\u017enosti, pita se za\u0161to dobri stalno pate, a zli gotovo uvijek pobje\u0111uju. O\u010digledno je da ti obredi u sebi nose revolucionarni potencijal koji su Med\u017elisi, a kasnije i svi perzijski \u0161ahovi, vrlo uspje\u0161no potiskivali. Ljude se u\u010dilo da sav svoj bijes usmjere na sunijski islam, \u010dime ih se odvra\u0107alo od protesta protiv tiranije koja je vladala u njihovu okru\u017eenju. Osim toga, iranska vlast uspjela je uvjeriti narod da Huseina vidi kao svoga za\u0161titnika koji \u0107e im osigurati put u d\u017eennet, a ne kao onoga koji \u0107e ih povesti u boj protiv nepravde. Ritualom se onemogu\u0107avala bilo kakva pobuna u narodu, slu\u017eio je uspostavljanju statusa quo u dru\u0161tvu, njime se prisililo ljude na pokornost mo\u010dnicima i na gledanje svojih vlastitih interesa. Tek u iranskoj revoluciji 1978-1979. taj kult ponovno je postao politi\u010dko oru\u0111e pomo\u0107u kojeg su potla\u010deni mogli jasno izraziti svoje ogor\u010denje protiv iskvarenih vlasti.<\/p>\n Ipak, ulema je ve\u0107im dijelom ostala vjerna prija\u0161njoj \u0161ijskoj tradiciji, pa \u0107e ideje onda\u0161njih vjerskih u\u010denjaka nadahnjivati sve do danas mnoge islamske reformatore i revolucionare, ne samo u Iranu ve\u0107 diljem muslimanskog svijeta. Mir Damad (umro 1631.) i njegov u\u010denik Mula Sadr (umro 1640.) osnovali su \u0161kolu misti\u010dne filozofije u Isfahanu, koju je Med\u017elisi svim silama opstruirao. Oni su nastavili Suhraverdijevu tradiciju povezivanja filozofije s misti\u010dnom duhovno\u0161\u0107u, podu\u010davaju\u0107i svoje u\u010denike u misti\u010dnim disciplinama kojima se omogu\u0107avao spoznajni do\u017eivljaj alem el-misala i duhovnoga svijeta. Obojica su isticala da filozof mora biti racionalan znanstvenik poput Aristotela, ali da istovremeno mora njegovati svoje imaginativno, intuicijsko pribli\u017eavanje istini. Mir Damad i Mula Sadr tako\u0111er su se ogor\u010deno protivili nesno\u0161ljivosti tada\u0161nje uleme, \u010dije su stavove smatrali izopa\u010denjem religije. Istina se ne mo\u017ee nametnuti silom, a svaki je intlelektualni konformizam nespojiv sa istinskom vjerom. Mula Sadr je tvrdio da je svaka politi\u010dka reforma neodvojiva od duhovnosti. U svojem remek-djelu El-Esfar el-Erbe\u2019a (\u010cetiri putovanja Duha) Mula Sadr je opisao duhovne vje\u017ebe koje svaki vo\u0111a mora savladati kako bi uop\u0161te mogao zapo\u010deti s transformiranjem ovozemaljskog svijeta. Vo\u0111a se mora odre\u0107i svog ega kako bi primio bo\u017eansko prosvijetljenje i misti\u010dno obuhvatanje Boga. To je put koji \u0107e mu omogu\u0107iti istovjetne duhovne uvide kakve posjeduju \u0161ijski imami, premda i ne na istoj duhovnoj razini. Ajatolah Homeini bio je pod sna\u017enim utjecajem Mula Sadrinih u\u010denja, pa je stoga u svom posljednjem obra\u010danju iranskome narodu, prije svoje smrti, istaknuo nu\u017enost daljnjeg u\u010denja i prakticiranja irfana, jer ne mo\u017ee biti istinske islamske revolucije bez popratne duhovne reformacije.<\/p>\n Mula Sadr je posebno bio uznemiren jednom potpuno novom idejom koja je sve vi\u0161e prevladavala u iranskoj ulemi i koja \u0107e sve do danas imati presudan utjecaj na dru\u0161tvena zbivanja u Iranu. Naime, pripadnici jedne vjerski obrazovanije \u0161ijske skupine u Iranu, koji su se prozvali usulima, smatrali su da obi\u010dni muslimani nisu dovoljno kvalificirani za tuma\u010denje vjerskih na\u010dela (usul) po svom naho\u0111enju. Po njima je narod obvezan slijediti nekog u\u010denijeg alima i njegovo zakonito vjersko vodstvo zato sto je ulema jedini legitimni predstavnik skrivenog imama na zemlji. \u0160ijska ulema nije poput sunijske prihvatila zatvaranje \u201cvrata id\u017etihada\u201d. Ustvari, usuli su vode\u0107e pravnike nazivali mud\u017etehidima, to jest onima koji su zaslu\u017eili pravo da primjenjuju \u201cli\u010dno rasu\u0111ivanje\u201d prilikom sustavnog izlaganja islamskog zakonodavstva. Oni su, izme\u0111u ostalog, nau\u010davali da se \u010dak i \u0161ah mora pokoravati fetvama onog mud\u017etehida kojeg je odabrao za svog mentora, budu\u0107i da je mud\u017etehidova pravna stru\u010dnost omogu\u0107avala vladaru dono\u0161enje ispravnih odluka. Sve do kraja sedamnaestog stolje\u0107a usuli nisu imali neku ve\u0107u podr\u0161ku u narodu. No, kako je Safevijsko Carstvo sve vi\u0161e propadalo, njihov je polo\u017eaj u dru\u0161tvu sve vi\u0161e ja\u010dao. Stoga se uskoro pokazalo da je od klju\u010dne va\u017enosti uspostavljanje sna\u017enoga zakonodavstva koje \u0107e nadomjestiti slabosti dr\u017eave.<\/p>\n Do tog vremena, ne mogav\u0161i vi\u0161e ispuniti nu\u017ene uvjete za odr\u017eanje svojih potreba, Carstvo je do\u017eivjelo sudbinu svih prethodnih dru\u0161tava zasnovanih na agrarnoj privredi. Trgovina je propadala, privredna situacija bila je sve te\u017ea, a svi su kasniji \u0161ahovi bili uglavnom vrlo nesposobni vladari. Primjerice, kada su afganska plemena napala safevijsku prijestolnicu Isfahan 1722. godine, grad se sramotno brzo predao. Jedan od safevijskih prin\u010deva izbjegao je pokolj, te je uz pomo\u0107 vrlo vje\u0161tog, ali nemilosrdnog vojskovo\u0111e Nadirkana, uspio istjerati napada\u010de. Me\u0111utim, Nadir-kan se nakon te sjajne pobjede rije\u0161io svih preostalih utjecajnijih Safevija, te se proglasio \u0161ahom. Tokom sljede\u0107ih dvadeset godina, njegovi su stalni vojni uspjesi omogu\u0107ili napredak i cjelovitost iranske dr\u017eave. Na kraju je i taj okrutni, surovi \u010dovjek ubijen 1748. godine. U to doba, dva su klju\u010dna doga\u0111aja otvorila iranskoj ulemi put ka mo\u0107i kakvoj muslimanski svijet jo\u0161 nije vidio. Prvi doga\u0111aj je obilje\u017een op\u0161tim iseljavanjem vode\u0107ih iranskih u\u010denjaka, odnosno uleme u svete \u0161ijske gradove Nad\u017eaf (posve\u0107en Aliji) i Kerbela (posve\u0107en Huseinu), budu\u0107i da je Nadir-kan uzaludno nastojao obnoviti nekada\u0161nji primat sunijskoga islama u Iranu. Isprva se \u010dinilo da \u0107e \u0161iizam u Iranu do\u017eivjeti nepovratnu katastrofu, ali je ulema u Nad\u017eafu i Kerbeli osnovala baze iz kojih je davala upute i naredbe svojim vjernicima. Osim toga, po\u0161to su se ti gradovi nalazili na podru\u010dju tada\u0161njeg Osmanskog Carstva, \u0161ijske vjerske vo\u0111e bile su izvan dohvata aktuelnih vlasti u Iranu. Drugi doga\u0111aj zbio se tokom mra\u010dnog razdoblja me\u0111uvlada nakon smrti Nadirkana,kada je ulema stekla veliku mo\u0107 iskoristiv\u0161i potpuno bezvla\u0161\u0107e na podru\u010djima biv\u0161eg Safevijskog Carstva. Naime, u Iranu sredi\u0161nje vlasti nije bilo sve do pojave Ake Muhameda iz plemena turkmenskih Kad\u017eara, koji je, osnovav\u0161i kad\u017earsku dinastiju, preuzeo kontrolu 1779. Tako su te dvije povijesne okolnosti usulima omogu\u0107ile dobivanje velikih dr\u017eavnih ovlasti. Kasniji tok doga\u0111aja pokaza\u0107e da je ulema daleko lak\u0161e nego bilo koji \u0161ah postizala naklonost i poslu\u0161nost iranskog naroda.<\/p>\n Pi\u0161e: Karen Armstrong<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Safevijski sufijski red u Azerbejd\u017eanu, koji je pre\u0161ao na duodecimalni \u0161iizam, ve\u0107 je du\u017ee vrijeme pokretao gaza napade na kr\u0161\u0107ane u Gruziji i na Kavkazu. Osim toga, pripadnici tog reda bili su u stalnim sukobima s emirima Mezopotamije i zapadnog Irana. \u0160esnaestogodi\u0161nji Ismail postao je 1500. godine, pirom reda i zakleo se da \u0107e osvetiti […]<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":174848,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10512,10429],"tags":[],"class_list":{"0":"post-174846","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-islamski-svijet","8":"category-vazno"},"yoast_head":"\n![\"Slika](\"http:\/\/dialogos.ba\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/bitka-kod-%C4%8Caldirana.jpg\")
![\"Mapa](\"http:\/\/dialogos.ba\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/safevije-mapa.jpg\")
Mapa na kojoj se vidi podru\u010dje na kojem se prostiralo Safevijsko carstvo.<\/figure>\n