![\"Image](\"http:\/\/www.novosti.rs\/upload\/thumbs\/images\/2016%20II\/\/08\/26\/7-1_620x0.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
ODLAZAK POSLJEDNJEG MISLIOCA FILOZOFSKOG SISTEMA\u00a0PROF. DR. SLOBODANA TOMOVI\u0106A<\/p>\n
IN MEMORIAM: PROF. DR. SLOBODAN TOMOVI\u0106<\/p>\n
(Planinica, Mate\u0161evo 20. 05. 1929. \u201325-26. 08. 2016. Podgorica)<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pi\u0161e: Prof. dr. \u0160efket KRCI\u0106<\/u><\/strong><\/p>\n <\/p>\n U no\u0107i izme\u0111u 25-26. avgusta 2016. godine, tiho je zauvijek zaspao i oti\u0161ao u vje\u010dnost u 88-oj godini \u017eivota, filozof dr. Slobodan Tomovi\u0107[1]<\/a>, nesumnjivo jedan od najve\u0107ih mislilaca i besjednika XX stolje\u0107a, redovni profesor Univerziteta, urednik Enciklopedije Jugoslavika za Crnu Goru, autor preko 60 djela i 1000 rasprava i studija, objavljenih u \u010dasopisima i listovima u zemlji i inozemstvu. Svojim originalnim hipotezama: Sami smo u svemiru, Bog je stvorio \u017eivot, Filozofija vremena<\/em> i drugim djelima \u2013 Tomovi\u0107, je zahvaljuju\u0107i Svevi\u0161njem Stvoritelju, u kojeg se stalno uzdao, zaokru\u017eio svoj metafizi\u010dki filozofski sistem. Svoje \u017eivotno djelo \u201e6.500 \u2013 vrijednostnih sudova\u201c, objavio je dva mjeseca prije odlaska u vje\u010dati smiraj. Da je \u017eivio u Njema\u010dkoj ili Americi, informacija o njegovom liku i djelu, bila bi na prvim stranicama kultnih \u010dasopisa. <\/strong><\/p>\n A<\/strong>bstract<\/strong>:<\/p>\n A<\/strong>utor u ovom radu, se opra\u0161ta od svog profesora i prijatelja dr. S. Tomovi\u0107a (1929-2016), na taj na\u010din, \u0161to analizira njegove klju\u010dne dimenzije pogleda na svijet, posebno fokusiraju\u0107i se na klju\u010dne-analiti\u010dke originalne metafizi\u010dke filozofske hipoteze i njegovo \u017eivotno djelo. Pored Uvodnog i Zavr\u0161nog slova, u ovom radu se razmatraju sljede\u0107a pitanja od zna\u010daja za tuma\u010denje Tomovi\u0107eve jedinstvene i oroginalne slike svijeta. To su: Filozof i pisac sadr\u017eajne biografije, Autor imponzantne bibliografije, Filozofski kosmos promi\u0161ljen idejama iz studentskih dana. <\/strong>Zatim, centralno mjesto u studij, predstavlja interpretacija: Tri originalne Tomovi\u0107eve filozofske hipoteze o odgonetanju smisla i nastanka \u010dovjekove sudbine i \u017eivljenja (1. \u201eSami smo u svemiru\u201c, 2. \u201eBog je stvorio \u017eivot\u201c, 3. \u201eFilozofija vremena\u201c); \u017divotno djelo \u2013 <\/strong>\u201e6500 vrijednosnih filozofskih sudova\u201c, Drame kao kop\u010da izme\u0111u filozofije, historije i literature, <\/strong>U fokusu filozofije svijeta, Tomovi\u0107 kao profesor i pedagog, Mjesto Tomovi\u0107a u crnogorskoj filozofiji i misli ju\u017enoslavjanskih naroda. <\/strong>Tomovi\u0107eva filozofijska i knji\u017eevna duhovnost, krasila je kriti\u010dko umjetni\u010dko nadahnu\u0107e, razboritost i eti\u010dka uspravnost u vremenu. Ovo je prva cjelovitija rasprava o Tomovi\u0107evom filozofskom sistemu mi\u0161ljenja.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Klju\u010dne rije\u010di:<\/strong> filozofija, metafizika, duhovnost, filozofija prirode, etika, logika, ontologija, metodologija, kauzalnost, kreacionizam, vrijeme, prostor, \u017eivot, svijet, besmrtnost du\u0161e, istina, evolucija, Bog, \u010dovjek, mogu\u0107nost, historija ideja, estetika, tradicija, vrijednosni sudovi, filozofija otkrovljenja, vizionar svjetskog poretka, zajednica. <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Pristup <\/strong><\/p>\n <\/p>\n F<\/strong>ilozof Tomovi\u0107 se, koliko nam je poznato uvijek molio i uzdao u Svevi\u0161njeg Stvoritelja, kako bi ostavio ozbiljni trag u misaonom kosmosu. Upravo je i to ujedno i povod, kad je ve\u0107 zavr\u0161en jedan plodan i nezavistan \u017eivotni i stvarala\u010dki put, da se na eti\u010dan na\u010din oprostim od svog dragog u\u010ditelja i prijatelja, te za filozofsku i \u0161iru kulturnu javnost napravim jedan sumary, Tomovi\u0107evog filozofskog sistema mi\u0161ljenja, prije nego \u0161to zav\u0161im monografiju o njegovom djelu. Rije\u010d je o autoru, koji je u sebi sjedinio, filozofiju, logiku, ontologiju, etiku, antropologiju, knji\u017eevnost i historiju. U svojim djelima, pokazao je jedinstven filozofski sistem mi\u0161ljenja, kao i ispoljio vi\u0111enje Boga, kao transcendentalnog bi\u0107a, prirode, \u017eivog svijeta, dru\u0161tvenog \u017eivota i \u010dovjeka uop\u0107e. U svojim brojnim djelima, iznio je uvjerenja i prezentirao ih u obliku logi\u010dki utemeljenih relevantnih pitanja, koja su povezana sa brojnim filozofskim disciplinama, prije svega: ontologijom, teorijom saznaje, etikom, estetikom, umjetni\u010dkim fenomenima, religijskim i politi\u010dkim pitanjima do kojih je dolazio vi\u0161edecenijskim intelektualnim radom, a koja su validna za \u010dovjekove \u017eivotne putokaze i umski horizont.<\/p>\n S obzirom, na razu\u0111enost i komleksnost opusa filozofskog sistema dr. S. Tomovi\u0107a, ovaj rad ne mo\u017ee biti kompletan, jer je nastao par dana nakon filozofovog iznanednog odlaska u vje\u010diti smiraj, pa u tom smislu, imamo namjeru, da samo otvorimo neke teme<\/strong> iz njegovog filozofskog vidokruga, a komletan uvid u njegov \u017eivot i djelo, planiramo napisati i objaviti u najavljenoj studijskoj monografiji.<\/p>\n <\/p>\n Filozof i pisac sadr\u017eajne biografije<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u201e… Istina je su\u0161tina Bo\u017eijeg bi\u0107a u Njegovu savr\u0161enstvu po sebi (…) Bog je otkrio \u010dovjekovu umu u svojstvu, kvalitetu i sadr\u017eaju apsolutne Istine. Formalna pravila mi\u0161ljenja su dar Bo\u017eji \u010dovjeku (…) Bog je koncipirao \u010dovjekov razum tako da mo\u017ee instrumentima mi\u0161ljenja u anga\u017eovanom logi\u010dkom postupku upoznati Istinu njegovih stvorenja…\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 S<\/strong>lobodan Tomovi\u0107, je ro\u0111en na Planinici, Mate\u0161evo, kod Kola\u0161ina 20. maja 1929. Roditelji: Velimir (pisac) i Olga, ro\u0111ena Stani\u0161i\u0107 (profesor). Osnovnu \u0161kolu u\u010dio je u rodnom Mate\u0161evu, a gimnaziju je poha\u0111ao u vi\u0161e mjesta, najpre u Kola\u0161inu, zatim u Beranama, i na kraju u Nik\u0161i\u0107u, upravo zbog proganjanja od strane onda\u0161njih komunisti\u010dkih vlasti. Tomovi\u0107 je u ranoj mladosti ostao bez oca (knji\u017eevnik Velimir Tomovi\u0107), poginuo u toku Drugog svjetskog rata. Glavna rana intelektulana saznanja, kako smo zaklju\u010dili na temelju brojnih razgovora, stekao je od strica Mira\u0161a, bli\u017eeg ro\u0111aka Vasilija Tomovi\u0107a<\/strong>[2]<\/a>, kod koga je stanovao za vrijeme studija i stekao velika saznanja o svjetskim, duhovnim, znanstvenim politi\u010dkim kretanjima, te od inteligentnih i obrazovanih tetki \u0110ur\u0111e, Milice, Ljubice, i posebno \u0110uke, koja ga je do kraja \u017eivota pratila na njegovom \u017eivotnom putu i od koje je izuzimaju\u0107i filozofa profesora Bogdana \u0160e\u0161i\u0107a<\/strong>, vi\u0161e nau\u010duo nego od svih drugih profesora koji su mu predavali. U Nik\u0161i\u0107koj gimnaziju filozofiju mu je predavao prof. \u0110uro Krivokapi\u0107<\/strong> (poznatiji u kulturnom \u017eivotu Nik\u0161i\u0107u i Cuca, kao \u201e\u0110uro Kalorija\u201c, predavao pored filozofije fiziku, francuski, italijanski, bio jedan od najistaknutijih studenata filozofa akademika Brane Petronijevi\u0107a<\/strong>). Prof. \u0110uro Krivokapi\u0107 je zapa\u017eeno utjecao na mladog Tomovi\u0107a, da formira filozofski pogled na svijet, koji \u0107e mu biti najbolja potpora za studije na Beogradskom univerzitetu. Studirao je filozofiju i teologiju na Univerzitetu u Beogradu. Zbog \u010ditanja Ni\u010deovih djela, bio je optu\u017een[3]<\/a>, osu\u0111en i udaljen sa filozofske katedre, da bi nakon nekoliko godina bio rehabilitiran (zahvaljuju\u0107i prof. dr Bogdanu \u0160e\u0161i\u0107u<\/strong>) i vra\u0107en je na mati\u010dni studij filozofije, koji je zavr\u0161io sa najve\u0107im ocjeanam. Jo\u0161 kao student, objavio je originalno filozofsko djelo \u201eKauzalno porijeklo suprotnih prava u prirodi<\/em>\u201c (Beograd, Prosveta, 1954.). Nakon toga, slu\u017ebovao je kao profesor u Pe\u0107i, Smederevskoj Palanci, Beranama, Plavu, Ro\u017eaju, i napokon karijeru je zavr\u0161io na Univerzitetu Crne Gore, na filozofskoj katedri, rade\u0107i od 1977. do 2000. godine. Pored nastave na Univerzitetu prof. Tomovi\u0107 je bio urednik (za sve znanstvene oblasti) Enciklopedija Jugoslavike (Krle\u017eina enciklopedija), za Crnu Goru. U periodu od 1982. do 1991. predavao je kao gostuju\u0107i profesor na Dubrovniku, a od marta 1993. do 2000. godine obavljao je funkciju ministra vjera,<\/em><\/strong> kao nezavistan kandidat, u Vladi R. Crne Gore[4]<\/a>. Prof. Tomovi\u0107 nikad nije pripadao komunisti\u010dkoj partiji, odnosno SKJ. Poslije uvo\u0111enja vi\u0161epartijskog parlamentarnog re\u017eima, nije bio prisutan u politi\u010dkom \u017eivotu novih stranaka. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim kongresima i skupovima u zemlji i inozemstvu. Bio je, uz filozofe – prof. dr. Gaja Petrovi\u0107a<\/strong>, prof. dr. Ferida<\/strong> Muhi\u0107a<\/strong>, prof. dr. Miladina \u017divoti\u0107a <\/strong>i prof. dr. Rasima Muminovi\u0107a<\/strong>, jedan od uvodni\u010dara u plenumu Prvog kongresa jugoslovenskih filozofa (Herceg Novi, 3-7. maja 1988. g.).<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U politi\u010dko-dru\u0161tvenom smislu, filozof Tomovi\u0107 je bio pristalica parlamentarne demokracije i dru\u0161tvo otvorenog svijeta, protivnik svakog oblika totalitarizma, …izma, zbog \u010dega mu je bilo su\u0111eno poslije Drugog svjetskog rata, u komunisti\u010dkom porektu vi\u0161e puta, kada je osu\u0111ivan na du\u017ee vremenske kazne i ometano njegovog \u0161kolovanje. Ovaj visoki filozofsko-kriti\u010dki intelektulac, ka\u017enjavan je od strane montiranih procersa, surovog re\u017eima, zbog svojih antikomunisti\u010dkih shvatanja i zalaganja za vi\u0161estrana\u010dku, odnosno, parlamentanu demokraciju. Bez obzira \u0161ta mu se u \u017eivotu doga\u0111alo, Tomovi\u0107 kao filozof, vjerovao je u snagu demokratije sa ljudskim likom. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1973. godine (tema disertacije \u201eNjego\u0161eva filozofija prirode<\/em>\u201c, jo\u0161 dok je bio srednjo\u0161kolski profesor u Gimnaziji \u201eP. Mali\u0161i\u0107\u201c u Beranama). Svojim doktorskim ekspozeom i besjedom, nadvisio je komisiju.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kasnije, kada je pre\u0161ao raditi kao sekretar u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, urednik u Enciklopediji Jugoslavije i profesor Etike i Logike, na Univerzitetu Crne Gore Tomovi\u0107 je odbio svaki poku\u0161aj da bude ma \u010dime povla\u0161ten, bilo u nagradama ili priznanjima, koje je li\u010dno prezirao, niti je \u017eelio da bude \u010dlan bilo kakve Akademije (bez obzira na apana\u017ee), kao i mogu\u0107i prijem u bilo kakvu politi\u010dku, odnosno znanstvenu asocijaciju. Jednostavno, preferirao je duhovni aristokratizam i li\u010dnu nezavisnost, koju je precizno definiraju na spomenutom Kongresu filozofa u Herceg Novom.<\/p>\n <\/p>\n Autor imponzantne bibliografije[5]<\/a><\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u201eSamo oni dani koji su posve\u0107eni promi\u0161ljanju uzvi\u0161enih tema su na\u0161i dani, tada smo okrenuti samima sebi, ostali dani jedva da su na\u0161i<\/em>.\u201c<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 F<\/strong>ilozof Tomovi\u0107 je autor preko 60 objavljenih djela iz filozofije knji\u017eevnosti i povijesti, zatim preko 1000 posebnih studija, tekstova, predgovora, referata, intervuja, koje je objavio u razli\u010ditim listovima i \u010dasopisima, u zemlji i inozemstvu. Bio je znanstveni urednik drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije \u2013 Yugoslavike, Krle\u017eine Yugoslavike, za sve oblasti, te odgovorni urednik Enciklopedije \u201eNjego\u0161\u201c i autor ve\u0107ine tekstova za to imponzantno djelo, koje je prevedeno na engleski jezik. Bio je sudionik vi\u0161e znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.<\/p>\n Tomovi\u0107 je bio mi\u0161ljenja, da se biografijom, stvarnim ili pripisanim politi\u010dkim ili nekim drugim uvjerenjima i stavovima, razlikujemo i da time izazovamo negodovanje ili odobravanje okoline. Dok sa bibliografijom nije bio slu\u010daj, takvog sagledavanja li\u010dnosti. Bibliografija ima svoju argumentaciju. Prema njemu postoji spolja\u0161nja i unutra\u0161nja biografija. To je u biti autenti\u010dno sagledavanje \u017eivota sa svim \u017eivotnim situacijama. Odgovaraju\u0107i na pitanje: \u201eKoji dani mo\u017eemo smatrati svojim?\u201c Tomovi\u0107 je bez dileme odgovorio: \u201eSamo oni dani koji su posve\u0107eni promi\u0161ljanju uzvi\u0161enih tema. Tada smo okrenuti samima sebi, ostali dani jedva da su na\u0161i<\/em>.\u201c<\/p>\n O potrebi objelodanjivanja komletne bibliografije i duhovne biografije dr. S. Tomovi\u0107a, oglasila se i njegova agilna k\u0107erka prof. dr. Sonja Tomovi\u0107[6]<\/a><\/strong>, koja je u \u201eVijestima\u201c objavila prilog, u kojem, bez obzira na srodni\u010dke veze, ka\u017ee: \u201ePosljednjih nekoliko godina intenzivno sam u\u010destvovala u sre\u0111ivanju duhovne biografije Slobodana Tomovi\u0107a. Svjedokom sam se koliko je strpljenja, volje i posve\u0107enosti, pored brojnih obaveza, svakodnevno ispisivao stranice, odgovaraju\u0107i na najslo\u017eenija pitanja ljudske egzistencije. Zato je, mislim, dobro izlo\u017eiti njegovu bibliografiju u cjelini<\/em>.\u201c<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Na Tomovi\u0107evim sljedbenicima, posebno porodici, ostaje veliki zadatak, da se objedini i objavi kompletna bibliografija dr. Slobodana Tomovi\u0107a u jednom tomu, a ukupno njegovo djelo, u najmanje 50 tomova. Bio je erudita i veliki znalac svjetskih monoteisti\u010dkih religija: kr\u0161\u0107anstva, islama i judeizma. Zacijelo, Tomovi\u0107 je najve\u0107e intelektualno ime, koje je iznjedrila pravoslavna srpsko-crnogorska kultura u XX stolje\u0107u.<\/p>\n <\/p>\n Tri perioda Tomovi\u0107evog <\/strong>filozofskog stvarala\u0161tva<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 G<\/strong>eneza stvarala\u0161tva filozofa Slobodana Tomovi\u0107a, koje smo sistematski pratili vi\u0161e od \u010detiri decenije, pro\u0161la je prema, na\u0161em uvjerenju kroz tri faze. Prva faza<\/strong>, predstavlja otvaranja prema svijetu, obuhvata period od studentskih dana od 1950. do 1975. godine; rije\u010d je o vremenu stvarnja, kada je filozof po zadatku iz tajnih partijskih kabina (bez obzira \u0161to nije bio partijac), premje\u0161ten od Beograda do Pe\u0107i, zatim od Pe\u0107i do Smederevske Palanke i Ivangrada (dana\u0161nje Berane). Upravo, za vrijeme slu\u017ebovanja u Gimnaziji \u201ePanto Mali\u0161i\u0107\u201c u Beranama, gdje je upravo bio profesor u plavskoj gimnaziji, Tomovi\u0107 je napisao zna\u010dajne radove od filozofsko-literarnog zna\u010daja. To su knjige \u201eJunak apsurda\u201c, \u201eKafka \u2013 vizionar novog svjetskog porekta\u201c,<\/em><\/strong> \u201eVje\u010dna zublja Njego\u0161eva\u201c,<\/strong> kao i zapo\u010deo brojne monografije i studije o Vojvodama Miljanu Vukovu, Gavru Vukovi\u0107u i Marku Miljanovu i druge spise, koje \u0107e kasnije objaviti. Drugi period<\/strong>, je razdoblje utemeljenja originalnih filozofskih hipoteza, po kojem \u0107e biti prepoznatljiv Tomovi\u0107 kao mislilac, zahvata jedno najve\u0107e stvarala\u010dko pregnu\u0107e filozofa od 1975. kada je pre\u0161ao da slu\u017ebuje u Titograd, odnosno Podgoricu i taj period traje do 2000. godine, kada je podnio ostavku na fukciju ministra vjera u Vladi Crne Gore. Ujedno, to je period najve\u0107eg stvarala\u010dkog \u010dina, kada je bio u prilici da objavi brojne svoje radove filozofsko-eti\u010dkog karaktera, poput \u201eEseja o \u010dojstvu\u201c, \u201eKant \u2013 filozof evan\u0111elijskog duga kroz svijet ideja<\/em><\/strong>\u201c i brojne komentare Njego\u0161evih djela. I najzad, tre\u0107i period<\/strong> koji predstavlje razdoblje od 2000. godine do konca avgusta 2016., kada je i zavr\u0161en njegov \u017eivotni i stvarala\u010dki put. Upravo ovaj 16-ogodi\u0161nji period mo\u017eemo nazvati, period sinteze i\u00a0 stvaranje \u017eivotnih djela.<\/p>\n <\/p>\n Filozofski kosmos\u00a0<\/strong>promi\u0161ljen idejama iz studentskih dana<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 T<\/strong>omovi\u0107evo polazno filozofsko metafizi\u010dko djelo potje\u010de jo\u0161 od studentskih dana, naslovljeno \u201eKauzalnost stvari u prirodi<\/em>\u201c (Beograd, Prosveta, 1954.), koje je bilo povod za \u017eustre diskusije me\u0111u kolegama, posebno studentima i profesorima. Ovaj spis, bez obzira na autorovu mladost, nagovje\u0161tavao je budu\u0107i filozofski sistem. Mladi Tomovi\u0107 tada, otvoreno i razgovjetno prikazuje onotolo\u0161ke, kozmolo\u0161ke i eshatolo\u0161ke svoje preokupacije, koje \u0107e kasnije \u0161ire razviti u svojim trima originalnim filozofskim hipotezama.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Mladi filozof Tomovi\u0107, jo\u0161 u studentskim danima, kako je znao govoriti prof. dr. Bogdan \u0160e\u0161i\u0107 je veoma seriozno prilazio filozofskoj stvarnosti, a posebno promi\u0161ljanju gnoseologije, akseologije i kosmologije, sa svim logi\u010dkim premisama. Tomovi\u0107ev relativizam u ovim oblastima duha, zakora\u010duje u carstvo istinitog do\u017eivljaja svijeta.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U konkretnoj studiji iz studentskih dana, Tomovi\u0107 se trudio i pokazao bli\u017ee obja\u0161njenje svog intelektulanog horizonta, odgovaraju\u0107i na brojna pitanja, koja su ga filozofski preokupirala, tj. o \u010demu je u samo\u0107i i sam razmi\u0161ljao. Bez obzira \u0161to je to po\u010detna knjiga, ovaj autor se nije spustio ispod nivoa principa. Zbog toga ovo interesantno djelu posjeduje jednu ure\u0111enu cjelinu, koja stremi da \u0107e budu\u0107e vrijeme stvoriti uvjete za nove krugove mi\u0161ljenja.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tomovi\u0107 ni u kasnijim periodu, nije napu\u0161tao svoje filozofsko stanovi\u0161te, ali ga nije ni dopunjavao. Smatrao je, da taj spis ostane onakav kakav jeste, kako ga je promislio 1954.godine, kada ga je i objavio. Ali, na pitanje: kako je mogu\u0107e najoptimalnije definirati pojam stvari? Tomovi\u0107 je odgovorio: * Problematizirati problem stvari, zna\u010di u\u010di u posljednji sistem realnosti, gdje nije mjesto pozitivnom iskustvu. To je rekao i dodao: Upu\u0107ujem vas na spis \u201eKauzalno porijeklo suprotnih prava u prirodi<\/em>\u201c.<\/p>\n <\/p>\n Originalne filozofske hipoteze – <\/strong>o odgonetanju smisla \u010dovjekove sudbine<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Tomovi\u0107evo odre\u0111enje filozofije<\/strong>. <\/strong>Sam pojam filozofije, ovaj mislilac \u0161iroko uzima, ne samo u anti\u010dkom smislu, ve\u0107 i kroz kompleksno povjesno filozofsko iskustvo, od ranog Istoka do savremene zapadne filozofske situacije. U tom smislu, filozofija<\/strong> se mo\u017ee definisati kao poku\u0161aj razumijevanja misterije egistencije i stvarnosti. Tako\u0111e poku\u0161ava razumeti prirodu istine i znanja ali i na\u0107i osnovne vrednosti i va\u017enosti u \u017eivotu.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U svojim nadahnutim predavanjima, Tomovi\u0107 je osmi\u0161ljavao sam pojam filozofije. Prema njemu, termin \u201cfilozofija\u201d<\/em> nije samo kovanica, koja je nastala od dvije gr\u010dke rije\u010di: \u201cphilo\u201d + \u201csophia<\/em>\u201d, \u0161to zna\u010di ljubav prema mudrosti, odnosno prijatelju. Tradicija filozofskog mi\u0161ljenja duga je skoro tri milenijuma i predstavlja jednu od naj\u0161irih oblasti akademskog izu\u010davanja. Uop\u0161teno gledano za filozofiju bi se moglo re\u0107i da je to svaki oblik racionalnog istra\u017eivanja koji nastoji da odgonetne i prona\u0111e princip bivstovanja ili egzistencije postojanja. U filozofskoj tradiciji mo\u017eemo priona\u0107i veliki broj razli\u010ditih pristupa i metoda, po\u010ddev od Sokratovog metoda postavljanja pitanja u obliku dijaloga, pa sve do analiti\u010dke filozofije, koja tradicionalne filozofske probleme (kao \u0161to su istina ili pojstojanje onog apsolutnog) prevazilazi logi\u010dkom analizom jezika. U tradicionlanom smislu filozofija se bavi fundamentalnim istra\u017eivanjem osnovnih fenomena ljudske egzistencije kao \u0161to su saznanje, umjetnost, logika ili etika. U savremenijem obliku predmet filozofskog istra\u017eivanja mogu biti najrazli\u010ditije teme, koje polaze od bilo koje rije\u010di, te po\u010dev od filozofske logike, pa sve do filozofije erotike ili sporta. Filozofija u savremenom smislu tako\u0111e uklju\u010duje i istra\u017eivanja osnovnih principa rali\u010ditih intelektulanih disciplina, a takvi pravci obi\u010dno dobijaju ime prema nazivu discipline \u010dijim se prou\u010davanjem bave, kao \u0161to su filozofija matematike ili filozofija znanosti u tradicionalnom zna\u010denju.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dakle, tradicionalno filozofsko dr\u017eanje (od Sokrata i Platona pa sve do klasi\u010dne njema\u010dke filozofije, od Kanta do Hegela), podrazumijeva vje\u010ditu te\u017enju, kao otkrivanju apsolutnih onostranih principa egzistencije, pa stoga mo\u017eemo re\u0107i, da je filozofija tradicionalno povezana sa pitanjima i problemima duhovnog otkrovenja, ili \u010dak prosvetljenja u razli\u010ditim u\u010denjima hri\u0161\u0107anskih teologa ili teozofa. Me\u0111utim, ono \u0161to savremenu filozofiju razlikuje od anti\u010dke ili srednjovekovne filozofije, prema Tomovi\u0107u, jeste njeno jasno razlikovanje od znanosti i religije. Ovaj preokret donijela je znanstvena revolucija XVII stolje\u0107u, tokom koje se istaknuti pojedinci zainteresovani za izu\u010davanja priride i njenih zakona sebe nazivali \u201cprirodnim filozofima.\u201d Razvoj univerziteta, profesionalizacije znanosti i osamostaljivanje pojedinih znanstvenih disciplina doveli su do toga da se filozofija u akademskom smislu ograni\u010di na ne\u0161to u\u017ei krug problema i pitanja kojima se mo\u017ee baviti. Me\u0111utim, ova disciplina je do\u0161la na marginu od udara ideologije i politike.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ipak, jo\u0161 uvijek je relativno rasprostranjeno shvatanje prema kome se filozofija bavi pitanjima koja su van doma\u0161aja prirodnih nauka ili religije. Tradicionalno odre\u0111enje filozofije kao mi\u0161ljenje mi\u0161ljenja, tj. mi\u0161ljenje drugog reda ili meta nivo mi\u0161ljenja je i danas prili\u010dno rasprostranjeno. Me\u0111utim, za razliku od religije, kao se zasniva na idejama vjere i otkrovenja, filozofija nastoji da u \u0161to ve\u0107em broju sluajeva pru\u017ei racionlano obja\u0161nenje svojih ontolo\u0161kih stavova[7]<\/a>.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prema njemu, ontologija <\/strong>kao problematika sadr\u017eana je u Tomovi\u0107evom opusu, kao implicitno i upu\u0107uje \u010ditatelja k prvim filozofskim pogledima Miletske \u0161kole, mada se pojam \u201cbi\u0107e\u201d prvi put ekplicitno javlja kod Parmenida i to u \u010duvenoj definiciji \u201cbi\u0107e jeste, nebi\u0107e nije.\u201d Za anti\u010dku filozofiju bilo je sasvim novo Parmenidovo potpuno zanemarivanje varljivih \u010dulnih podataka i okretane isklju\u010divo pojmovima kao jedinom izvoru znanja. Posledice ovakvog mi\u0161ljenja su u potpunoj suprotnosti sa svime o \u010demu nas \u010dula obave\u0161tavaju \u2013 kretanje ne posotji a sve \u0161to mi nazivamo \u201csvetom\u201d je samo privid. Najzna\u010dajniji pomak posle Parmenida u\u010dnili su tomisti \u2013 Leukip i Demokrit. Da bi nekako ipak objasnili \u010dinjenicu kretanja morali su pristati na to da nebi\u0107e (\u201cpraznina\u201d) ipak postoji a da je bi\u0107e podeljeno u beskona\u010dno mnogo sitnih \u201catoma.\u201d Platon je bi\u0107e<\/strong> poistovjetio sa vje\u010dnim, nepromjenljivim idejama, dok je kod Aristotela ontologija \u0161ire tretirana u okviru op\u0161te metafizike, nagla\u0161avao je Tomovi\u0107.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dalje, u srednjovekovnoj filozofiji, ontologija ima obilje\u017eje spekulativne pretpostavke, kao i strogo kanonizovane i sistematizovane \u0161eme, u okiru kojih razne varijante rezultuju sli\u010dnim odgovorima. Kao \u0161iroko i sistematski obra\u0111ivana filozofska disciplina, ontologija je tretirana kod Kristijana Volfa (1696-1754) kao racionalna znanosti, koja sa\u010dinjava teorijsku filozofiju ili metafiziku. Kod Imanuela Kanta (1724-1804), ontologija je tako\u0111e deo metafizike. On umesto tradicionalne ontologije, osniva transcendentalnu filozofiju, \u201ckao predvorje prave metafizike<\/em>\u201d, koja \u017eeli postaviti elemntarne uslove celokupnog \u010dovekovog znanja a priori<\/em>. Za G. V. F. Hegela (1770-1831), bi\u0107e je prva i najapstraktija kategorija na samom po\u010detku dijalekti\u010dkog procesa. Bi\u0107e i mi\u0161ljenje je u su\u0161tini jedno te isto, odnosno, kategorija bi\u0107a kod Hegela ozna\u010dava neodre\u0111enu neposrednost i upravo se zato negira svojom antitezom \u2013 nebi\u0107em, a bi\u0107e i nebi\u0107e su samo momenti u razvoju apsolutne ideje (prave stvarnosti).<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Zacijelo, ontologija u savremenoj filozofiji<\/strong>, tj. u novijoj filozofiji, Tomovi\u0107 je ukazao na zna\u010dajan poku\u0161aj N. Hartmana u djelu \u201cNovi putevi ontologije<\/em>\u201d, da analizira razne slojeve bi\u0107a i ontologiju suprotstavi metafizi\u010dkim teorijama. Dalje, poku\u0161aj Martina Hajdegera, a i njegovo djelo \u201cFundamentalna ontologija<\/em>\u201d, prema Tomovi\u0107u upravljen je na ljudski opstanak. Za njega, ontologija je pojam koji se odnosi na stvarni svijet, a ne odnosi se na nestvornog Boga \u2013 on je metaontologi\u010dan. U ovim primi\u0161ljanjima svijeta, Tomovi\u0107 ide dalje u odnosu na Hajdegera i Hartmana, a posebno u promi\u0161ljanju smisla i odre\u0111enja filozofije. U tom kontekstu, Tomovi\u0107 je pokazao svu svoju filozofsku nezavisnost, kojom je kriti\u010dki potpuno odmacio marksisti\u010dku sofistiku, koja je u vrijeme komunisti\u010dko-socijalisti\u010dke vladavine, bila iz\u010davana poput Jevan\u0111elja i bila je udar na slobodno mi\u0161ljenje kao i na slobodni pogled na svijet. [8]<\/a><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Filozof Tomovi\u0107 kao tvorac originalnih hipoteza bio je ubije\u0111eni metafizi\u010dar u Aristotelovom smislu rije\u010di, koji je istovremeno i zapa\u017eeno koristio svijet empirijske spoznaje, za svoje disciplinarne sudove.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tomovi\u0107 je autor originalnih filozofskih hipoteza o postojanju \u017eivog svijeta, nemogu\u0107nosti egzobiogeneze, vremenu i prostoru, najrazli\u010ditijim bogoslovskim i kosmopolitskim temama, besmrtnosti du\u0161e, budu\u0107nosti globalnog svijetskog poretka i sli\u010dno, od va\u017enosti za smisao postoje\u0107eg svijeta i \u010dovjekovog sredi\u0161ta u tome svijetu. Da krenemo redom.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Prema filozofu Tomovi\u0107u, najstarije kao i najmla\u0111e vrste u prirodi i kosmosu, imaju zajedni\u010dku biohemijsku matricu, svemirskim umom koncipiranu, ali precizno vo\u0111enu do kona\u010dnog cilja, \u0161to evolucija nije u stanju da u\u010dini. U prvobitnom praobliku \u017eivota, virtuelno je ugra\u0111en i perspektivno autoriziran sav kasniji nastupaju\u0107i \u017eivi svijet u njegovim bezbrojnim oblicima, na\u010dina opstanka i funkcioniranja.<\/p>\n Dalje, filozof ovu hipotezu temelji na stavovima, da je jedino kreacija u stanju da tuma\u010di funkciju razvoja \u017eivog svijeta, odnosno \u010dinjenicu, da nigdje nije do\u0161lo do prekida ili \u010dak skretanja sa fundamentalne linije razvitka u nekom druk\u010dijem smjeru, od strogo usmjerenog generalnog pravca prvobitnog korijena ili praoblika svih vrsta. Ova teza, mo\u017ee biti samo posljedica, fakcitetita da je sav \u017eivi svijet racionalno organiziran u vidu unaprijed planiranog poretka, koji ne mo\u017ee uma\u0107i kontroli Svevi\u0161njeg Duha i determiniranog pravca razvitka. Prema tome, \u017evi svijet je umno stvoren i ciljno artikuliran, sagra\u0111en od biohemijskog materijala, koji ne mijenja svoju prirodu, ma koliko se ovaj granao u dispreziranim pravcima. To govori, da \u017eivot stvoren od nestvorenog i bezpo\u010detko duha<\/em><\/strong>, odnosno Boga, i da je Bo\u017eji duh sagradio biofizi\u010dku realnost. Ovdje nije rije\u010d o tradicionalnom kreacionizmu, koji se odjednom dogodio \u2013 te ne dozvoljava mutacije vrsta niti nihove oblike, ve\u0107 o jednom kreacionizmu naro\u010dito te vrste, koji prividno li\u010di na evoluciju, ali u su\u0161tini to nije.<\/p>\n Filozof Tomovi\u0107, u razvoju kontinuiteta, evolucionisti\u010dke teorije podvrgava argumentiranoj kritici preko temelja dva krajnje sumnjiva postulata. Prvi<\/strong>, od njih je da mutiacija vrsta nastaju sasvim slu\u010dajno, kao neka nova osobina u razvoju konkretne vrste \u2013 poka\u017ee se korisnija od prijethodnih za opstanka dosti\u010dne vrste i u tom svojstvu zahvaljuju\u0107i zakonima naslje\u0111a, razmno\u017eavanja, adaptacije, odabiranja i td. Postane dominantna i odre\u0111uju\u0107i fenomen nove vrste, odnosno ukinu\u0107e stare koje navodno mutira u nove biolo\u0161ke serije. Drugi<\/strong>, argument evolucionista je statisti\u010dke naravi. Ra\u010duna se visokim stepeneom vjerovatno\u0107e da se iz neke brojnije polulacije prije nastati nova vrsta ovisno od njene rasprostranjenosti i umno\u017eenosti, dakle ponovo \u201eslu\u010daja\u201c. Interesantno, u oba stava pravi se logi\u010dka gre\u0161ka koju stvarnost biolo\u0161kog razvitka ne podr\u017eava, naime, da se mutacije javljaju suprotnog i bezuzro\u010dno. Filozof je mi\u0161ljenja, da se \u017eivi svijet ne mo\u017ee pona\u0161ati po zakonima lutrije. S toga, surotno sre\u0107ni pogodak \u201ekorisne\u201c osobine po opstanak vrste nije u stanju, da odredi cjelishodni karakter mutacije, neke vrste niti njen preobra\u017eaj u novu vrstu, niti ko ordinaciju, ostalih organa nekog organizma u odnosu na pojave te navodno nove i korisne osobine. Tako\u0111er, ni slijepa statisti\u010dka masa, neke brojne populacije ne mo\u017ee umati utjecaj na pojavu korisnih osobina cijele populacije.<\/p>\n Sve ovo upu\u0107uje na mogu\u0107i zaklju\u010dak, da na nivu mikrobiologije odvijaju se matemati\u010dki precizni i strogo kontrolirani procesi, koji se ne mogu objasniti ni\u010dim drugim osim prisustvom svemirskog Duha, koji svrsishodno djeluju\u0107i dovodi u red organske \u010destice i daje programirane i predvidljive rezultate za cio organski svijet.<\/p>\n Tomovi\u0107 dalje ulazi u strukturu evolucije i tvrdi da je ona vje\u0161ta\u010dka termin, koji nema oslonca u stvarnosti, osim u samom sebi, kao potpuno isprazan i necjelishodni pojam, koji ne mo\u017ee biti tuma\u010den racionalnim umom, niti pak potvr\u0111en empirijskim rezultatima. Prema njemu, jedino krecionizam, mo\u017ee unaprijed uspostaviti intelektualnu jasno\u0107u i osvjetliti razvojnost i svrhovnost \u017eivog svijeta. Zato \u0161to je on su\u0161tinski povezan sa svrhom i ciljem stvaranja u njegovim mnogim bifizi\u010dkim oblicima, koji u krajnjem rezultatu \u010dine samo Jedno.<\/p>\n Tomovi\u0107eva vizija kreacionizma, se obja\u0161njava optimalnom adaptacijom organizma, prema fizi\u010dkoj sredini. Njime je mogu\u0107e tuma\u010diti princip odabiranja, naslje\u0111a, adaptacije, razmno\u017eavanja, mnogobrojne re\u017eime ishrane, i sve ono \u0161to je povezano sa linearnim razvojem bilo koje konkretne grane biolo\u0161kog korpusa. U tom kontekstu, kreacionizam, ne dopu\u0161ta da se dovede u pitanje generalni smjer organskog monolita, uprokos njegovoj funkcionalnoj raznolikosti.<\/p>\n Filozof je mi\u0161ljenja, da vrste ne nastaju iz drugih vrsta, slijepom, odnosno spontanom transformacijom, ve\u0107 unaprijet odre\u0111enom zakonito\u0161\u0107u koja ne pravi kompromise sa lutrijskim brojevima, ve\u0107 se ostvaruje posredovanjem umnog plana Stvoritelja u strogo osmi\u0161ljenom okviru koji se teolo\u0161ki uobli\u010dava u veliko svjetsko jedinstvo. Nikakva nasumni\u010dna evolucija, ne bi mogla osigurati unutarnju stabilnost, niti korelaciju postoje\u0107ih biolo\u0161kih formi, niti pak odr\u017eati biolo\u0161ko jedinstvo u cjelini \u017eivota. Prema Tomovi\u0107u, evolucijom nije mogu\u0107e objasniti na koji su to na\u010din najudeljenije vrste me\u0111usobno sinhronizirano povezane, te jedna drugoj daju organsku podr\u0161ku i poruku u borbi za opstanak, odnosno, jedna drugoj koristi kao izvor hrane i neophodne energije. Uglavnom ne\u0161to sli\u010dno se doga\u0111a kod svakog \u017eivota pojedina\u010dnog organizma. Razli\u010dite organske serije, nisu povezane spolja\u0161njim kauzalitetom, ve\u0107 imanentnim (unutra\u0161njom) duhovnom energijom, sinfronicitetom i suradnjom, koja umi\u010de empirijskom pogledu, ali zbog toga je ipak njena realnost izvjesna i o\u010digledna. Sav organski svijet je jedna cjelina, bolje re\u010deno, jedan organizam, sa bezbroj organa i diferenciranih funkcija, tako monolitan i svrshovit proces organskog \u017eivota nije mogla stovriti statisti\u010dka vjerovatano\u0107a i nasumni\u010dko prilogo\u0111avanje organizma u prirodnim uvjetima. Taj svijet je stovrio Onaj koji stvara iz ni\u010dega i \u010dije su mogu\u0107nosti neograni\u010dene. Na taj na\u010din Tomovi\u0107, nastavlja Kantovu transcedentalnu filozofiju i odre\u0111uje Svevi\u0161njeg Gospodara kao transcendentalno bi\u0107e.<\/p>\n Monotipni karakter raznovrsnog \u017eivog svijeta, jasno svjedo\u010di da je taj svijet postojao od jedne prvobitne praklice mikroorganizma, da je vo\u0111en jednim teolo\u0161kim i cjelishodnim metodom jedinstvenim po svojoj fundamentanoj perspektivi razvoja i nastalim od monotipne biohemijske gra\u0111e, \u010diji je temelj organska \u0107elija i to na, svim nivoima razvitka od praklice do sada\u0161njeg umno\u017eenog svijeta flore i faune koje je obuhvatio cijelu planetu Zemlju. Tomovi\u0107e je na taj na\u010din do\u0161ao na oroginalni na\u010din do uvjerenja, da po\u0161tuje sav \u017eivi svijet u principu jednako organiziran u svim stadijumima razvitka, taj svijet je jedan organizam, jer za njega va\u017ee zakonitosti bilo kojeg pojedina\u010dnog organskog bi\u0107a, odnosno zakonitosti embirio geneze.<\/p>\n Svako pojedina\u010dno \u017eivo bi\u0107e, od sjemene \u0107elije do adultnog oblika razvija se organski sinhronizirano prema shemiji svoje vrste ne mijenaju\u0107i njen primarni karakter. U pojmu embriogeneze sadr\u017ei se \u010dinjenica stvaronosti, da ne postojo odstupanje ni od jedne individue, osim u patalo\u0161kim slu\u010dajevima, od idealnog prototipa doti\u010dne vrste. Stoga, svoje teorijsko gledi\u0161te ovaj mislilac, vidi u cjelini \u017eivog svijeta koji je zasnovao na embriogenetskom principu, tj. iznicanju ili izrastanju novih vrsta iz prijethodnih i to neopozivo i zakonito u \u010demu \u201eslu\u010daj\u201c ne igra nikakvu ulogu. Prema Tomovi\u0107u, \u017eivi svijet se razvija u cjelini po istom principu, kao svaki pojedina\u010dni organizam. Nove vrste nastaju uvjetno, izrastaju, izni\u010du i prijethodnih srodnih vrsta, kao grane i stabla, ili pupoljski iz grana i gran\u010dica. Drvo \u017eivota neprekidno se \u0161ira i razgranjava u bezbroj posebnih smjerova, samo mu fundamentalni biogentski karakter ostaje isti, monotipan i u biti jedan, \u0161to ne bi bio slu\u010daj da ga je proizvela nasumni\u010dna i slijepa evolucija. Dalje, na pitanje, zbog \u010dega je Tvorcu \u017eivota bila neophodna postupnost, kako bi ostvario projektiranu egzistenciju \u017eivog svijeta, u vi\u0161e svojih knjiga, Tomovi\u0107 je odgovorio, da je sam \u010din kreacije u potpunosti savr\u0161en, i da je kreacija u stvari postupna realizacija nepostupnog Bo\u017ejeg projekta. Vidljivo je filozof gledao u daljinu i razvio ideju vizijama, da se ovaj projekat \u017eivog i njegova fenomenologijskla realizacija me\u0111usobno razlikuju. Na kraju, ove hipoteze, filozof ostvarenja Bo\u017ejeg plana vidi, kao jednu dinami\u010dnu fenomenoligijsku izra\u017eajnu aktivnost uma<\/strong> \u2013 projektanta, a ne sam um. No, postupni nastanak vrsta, nije povezan sa vremenom, koji je upravo subjektivna kategorija ljudske svijesti ili mjerni sistem za trajeanje procesa \u2013 zaklju\u010dio je Tomovi\u0107 ovu hipotezu \u201eBog je stvorio \u017eivot<\/strong>\u201c.<\/p>\n <\/p>\n Tomovi\u0107 je mi\u0161ljenja, ukoliko Bo\u017eji um putem svojih intelektualnih energija stvorio sav fizi\u010dki i biofizi\u010dki Svijet, postavlja se pitanje ciljnosti toga Svijeta.<\/p>\n Pored \u201eFilozofiji vremena<\/em>\u201c, ovoj hipotezi Tomovi\u0107 je u svojoj kultnoj knjizi \u201eO besmrtnosti du\u0161e<\/em><\/strong>\u201c[9]<\/a> \u0161est godina kasnije, je na ovo postavljeno pitanje dao decidan odgovor, u tom smislu \u0161to je poimanje sadr\u017eano u prijethodnim djelima o jedinstvenom kreativnom ishodi\u0161tu, svega \u0161to postoji. Prema njemu, ciljnost kreacije Svemo\u0107nog Bo\u0161jeg uma, povezan je sa finalizacijom umne ciljnosti, u formi stvaranja samo jedne organske, ali svjesne vrste u cijeloj vasioni, a to je ljudska rasa. Filozof je mi\u0161ljenja, da je \u010dovjek krajnji smisao stvaranja svega \u0161to je stvoreno u cijelom beskona\u010dnom svemirskom poretku, odnosno njegov duh ili popularnije re\u010deno \u2013 \u010dovjekova du\u0161a<\/em>. <\/strong><\/p>\n Tomovi\u0107 na jedinstven na\u010din u novojoj filozofskoj literaturti, promi\u0161lja um, koji je prema njemu kreativno proistekao iz bespo\u010detnog pralika i praizvori\u0161ta Bo\u017ejeg uma. Bo\u017eji kreativni um stvorio je sebi podobne umove u vidu \u010dovjeke li\u010dnosti, odnosno rasudne mo\u0107i. Iz svega toga proizilazi, da je ljudska du\u0161a vje\u010dna i besmrtna, kao \u0161to je besmrtan njegov Tvorac i zakonodavac. Stvaranjem svjesne ljudske vrste, Tvorac je ostvario svoje najva\u017enije djelo u svojstvu \u010dovjekovog uma, sposobnog da shvati svoga Stvoritelja i Njegove moralne zakone \u2013 zaklju\u010dio je Tomovi\u0107 ovu tre\u0107u hipotezu.<\/p>\n Zatim, pored ovih hipoteza, interesantna su Tomovi\u0107eva istra\u017eivanja iz oblasti teleologije historije (Kraj historije), Novi Adam; Racionalizovana eshatologija (o besmrtnosti du\u0161e); Hristos, moja istina, te Saznanje istine u fokusu detereminisane adekvacije logi\u010dkog su\u0111enja i religioznog iskustva (Istina o istini, Osnovi teorije saznanja i logike). Najkra\u0107e re\u010deno, svi Tomovi\u0107evi apstraktno-teorijsko zaklju\u010dci su autohtoni. Logi\u010dka povezanost i njihova konsakventnost, primarno dokazuje valjanost ovog originalnog metoda.<\/p>\n U tom kontetkstu, zanimljivi su Tomovi\u0107eve meditacije u djelu \u201eIstina o istini\u201c.<\/strong> Jer, istina je prema njemu jedna, kao \u0161to je Bog Jedan, ali su razli\u010diti putevi do nje, odnosno do Njega<\/em>.<\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u017divotno djelo \u2013 <\/strong>\u201e6500 vrijednosnih filozofskih sudova<\/strong>\u201c<\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Na pitanje, mo\u017ee li se prihvatiti Aristotelov stav da je od svih du\u0161evnih osobina, samo intelektu besmrtan? Tomovi\u0107 je odgovorio: <\/em><\/strong><\/p>\n \u201eIntelekt je prisno povezan sa voljom i emocijom, pa se sve troje vje\u010dno ili nijedno.\u201c <\/em><\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 T<\/strong>omovi\u0107 je u zav\u0161rnoj fazi u svom \u017eivotnog i stvarala\u010dkog puta, osjetio potrebu da samo dva mjeseca prije odlaska u vje\u010diti smiraj, objavi svoje \u017eivotno djelo i na taj na\u010din u\u010dini ga filozofskim polslenicima i pasioniranim \u010ditateljima filozofije dostupnim.<\/p>\n Svoje \u017eivotno djelo dr. Slobodan Tomovi\u0107<\/strong>, je objavio prije par mjeseci \u201e6500 vrijednosnih filozofskih sudova<\/em><\/strong>\u201c u izdava\u010dkoj ku\u0107i \u201eOktoih\u201c i \u201e\u0160tampar Makarije\u201c \u2013 Podgorica-Beograd 2016. godine. To je jedinstveno djelo ne samo novijoj, nego i starijoj literaturi, gdje je autor na temelju dugogodi\u0161njeg intelektualnog filozofskog i spisateljskog iskustva, prezentirao svoja interesovanja, preko postavljanja 6500 i postavljanja pitanja i davanja toliko vrijednosnih filozofskih sudova. Ta pitanja se odnose prvenstveno na oblasti: ontologije, gnoseologije, etike, politi\u010dke teorije i njima srodnih disciplina. Autor je odgovore promislio na temelju li\u010dnih uvjerenja, koja se na izvjestan na\u010din nalaze rije\u0161ena mnogo \u0161ire i temeljnije u ranije objavljenim knjigama (preko 50 djela, i vi\u0161e stotina studija i rasprava). Ovdje su koncizno izlo\u017eena sa ciljem da istakne njihovu povjesu validnost i jasno\u0107u. Na taj na\u010din, filozofija najbolje pokazuje svoju paradigmu postavljanja pitanja, naravno, kao i davanje odgovora. Filozof Tomovi\u0107 u odgovorima na veliki izazov globalnih poimanja, prona\u0161ao je pomovni oslonac u svom koinzistentnom i neprotivurije\u010dnom jedinstvenom pogledu na svijet. On je predvi\u0111ao da rasponom pitanja i odgovora i samim na\u010diniom njihove prezentacije ostvario koezistentan pogled na svijet. U tom smislu on pokazuje, svoj sistem, da je filozofija i danas mogu\u0107a kao sistem mi\u0161ljenja. S druge strane, on samim odgovorima prote\u017eira otvorenost i ne protivi se mogu\u0107im prigovirima neistomi\u0161ljenika, da se sva ova pitanja i na druk\u010diji na\u010din mogu postavljati i razumjeti, ali kako sam to posebno podvla\u010di, nema tu vrstu sklonosti da iznevjeri samoga sebe. Tomovi\u0107evi vrijednostni sudovi uskla\u0111eni su sa prethodnim knjigama koje je objavio i u cjelini izra\u017eavaju autorov monoliti filozofski kosmos u kome se iskazuje smisao \u010dovjekove sudbine.<\/p>\n Maksime koje je u ovom djelu objelodanio, temelje se bronim \u010dovjekovim iskustvima u oblasti kulturne i politi\u010dke historije, filozofije, umjetnosti, religije, prirodnih i spekulativnih znanosti. Zacijelo, izlo\u017eene maksime pitanja i sudovi, ne pripadaju aforisti\u010dkom na\u010dinu promi\u0161ljanja, gdje se pola\u017ee akcenat na lijepu literarnu formu i autorsku pronicljivost. Dalje, ove misli, ne predstavljaju ni zbir \u201emudrih\u201c izreka, niti je to tendencija, kako ka\u017ee autor, ovog djela. Zacijelo, ne treba o\u010dekivati ni \u0161ire obrazlo\u017eenje fragmentarnih misaonih cjelina, poput onih koji su se u nas bavili filozof B. Kne\u017eevi\u0107, filozofesa Ksenija Atanasijevi\u0107, ili pisac I. Andri\u0107. Tomovi\u0107ev metod kazivanja je specifi\u010dan i autonoman. Kao takav, ovo djelo bi mogli biti predmet jedne magistarske ili doktorske disertacije. Jer, je u pitanju jedan sa\u017eet, jednostavn i jasno koncentriran pristup, raznim fenomenoma, doga\u0111ajima, abstractnim i relativnim pojmovima, koji su zna\u010dajni za budu\u0107nost civilizacije. Bez sumnje, ovog djelo predstavlja koncinznu sliku autorovih razmi\u0161ljanja i poglede na odgovaraju\u0107e teme a u skladu sa stavovima koji je izlo\u017eio u brojnim svojim djelima, raspravama i studijama u svom sedmodecenijskom stvarala\u010dkom radu. Ovo djelo \u010ditateljima mo\u017ee poslu\u017eiti i koristiti za sticanje ili osvje\u017eavanja stecajnih znanja i to u mnogim vrijednostima i iskustvima ljudi. Istovremeno, mo\u017ee da poslu\u017ei kao iniciju kriti\u010dkog prom\u0161ljanju svijeta i za formiranje drug\u010dkii stavova. U tom smislu, kada je autor zavr\u0161io ovo djelo iz svoje Planinece, prilikom na\u0161eg razgovora, kojem je prisustvovala i njegova \u017eivotna saputnica Vuka, rekao mi je da me \u010deka primjerak djela, kojim ka\u017ee, da je ispunio svoj \u017eivotni, kulturolo\u0161ki i filozofski zadatak.<\/p>\n <\/p>\n Drame kao kop\u010da izme\u0111u filozofije, <\/strong>historije i literature<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 P<\/strong>ored toga, Tomovi\u0107 kao izvrstan autor drama. Napisao je i objavio preko pedeset dramskih spisa, od kojih su \u201eSotona protiv Boga\u201c, \u201ePosljednja Njegov\u0161eva ura\u201c, \u201eSizif\u201c, \u201eNovi Adam\u201c<\/em>, \u201eVelika revolucija\u201c, \u201ePilatov povratak\u201c, \u201eSveti Jovan Krstitelj\u201c, \u201eSudije\u201c, \u201ePrijethodnica Uljanova\u201c, \u201eMit o velikom bratu\u201c, \u201eJosifova bra\u0107a\u201c, \u201ePraznina\u201c, \u201eTrauma\u201c, \u201e\u0106pena Prvi\u201c, \u201eSokrat i majstor\u201c, \u201eNeron \u2013 car i pjesnik\u201c, \u201eKralj Nikola\u201c, \u201eProtokol\u201c, \u201eDrama i epigrami\u201c.<\/em> Tomovi\u0107 je drame objavljivao pojedina\u010dno, kao posebne publikacija, ali i inegralno, kod Kulturno prosvjetne zajednice, Podgorica, 1988. godine. Javno izvo\u0111eni u pozori\u0161nom \u017eivotu biv\u0161e Jugoslavije. Neke Tomovi\u0107eve drame, imaju za predmet realnu podlogu u historiji i \u017eivotu. Najve\u0107i broj je ra\u0111en po motivima knji\u017eevnih i filozofskih djela, Platona, Dostojevskog, Kafke, Bulgakova, Kamija, Biblije, Orvela, Njego\u0161a i drugih.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tomovi\u0107 je bio mi\u0161ljenja, da su drame, veoma va\u017ene za duhovno osvje\u0161\u0107avanje ljudi. U tom smislu, smatram da u ovom slu\u010daju kod Tomovi\u0107a prisutan jedan veoma lucidan sartrovski i ekovski manir, da se preko kra\u0107ih knji\u017eevnih djelau\u0111u u kulturnu i filozofsku javnost. Poznato je, da je Sartr i Umberto Ekol, sa svojim \u201eMu\u010dninom\u201c i \u201eIme ru\u017ee\u201c, na najbolji na\u010din afirmirali svoje filozofsko djelo, bez obzi\u0161ta su to bili romani. Zacijelo, Tomovi\u0107eve drame nisu bile prvenstveno nmijenjne pozori\u0161noj gradskoj publici, ve\u0107 su prvenstveno namijenjeni jednom vi\u0111e krugu, rekli bi smo intelektualnom sloju, na koji rije\u010d pisca filozofa ima ja\u010de dejstvo od gluma\u010dke vizualne interpretacije. Pa \u010dak i shvatljivosti univerzalnih simbola i elagorija, koje je autor upotrebljavao.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Gledano u cjelini, Tomovi\u0107eve drame \u010dine korpus mnogih pshilo\u0161kih, filozofskih i politi\u010dkih zna\u010denja, u ve\u0107ini sastoje se od Alegorija, iza kojeg stoje najkrupniji problemi suvremenog dru\u0161tva, bez obzira iz kojeg perioda dolaze pisci i njihova djela. Tomovi\u0107evo \u010ditanje i pra\u0107enje toka svijesti ideje junaka, raznih vremena, u biti predstavlja prikazivanje odre\u0111enih hipoteza koje svojedo\u010de o svojevrsnoj kulturi mi\u0161ljenja i nivou filozofsko-knji\u017eevnog obrazovanja vremena u kojem \u017eivimo. Na taj na\u010din, Tomovi\u0107 je u dramama pokazao svoje politi\u010dke preokupacije, koje iz higijenskih razloga, nije plasirao kroz programe i djelovanje politi\u010dkih partija. Na taj na\u010din, drame su sa\u010duvale intelektualnu i politi\u010dku nezavisnost. Zato, Tomovi\u0107eve drame mogu biti izvanredna kop\u010da, mogu biti izme\u0111u filozofskih, historijskih i knji\u017eevnih djela.<\/p>\n U fokusu filozofije svijeta <\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u201e\u010covjek je poput biljke ukorijenjen u primarno tlo pa se svako nasilno ili dobrovoljno prese\u0111ivanje mora odbolovati.\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n \u201e6500 filozofskih misli i sudova\u201c, 2016. <\/em><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A<\/strong>utor ovih redova, pi\u0161u\u0107i na \u201eNovo vrijeme<\/em><\/strong>\u201c, Sarajevo, 2015., tada smo dr. Slobodana Tomovi\u0107a<\/strong> svrstali me\u0111u deset najelitnijih filozofa svijeta. U tu grupu spadaju Irgen Habermas<\/strong> (Njema\u010dka) Al-Attas<\/strong> (Malezija), Noam \u010comski<\/strong> (Amerika), Umberto Eko<\/strong> (Italija), Agne\u0161 Heler<\/strong> (Ma\u0111arska), Ferid Muhi\u0107<\/strong> (Makedonija), Bernar Henri Levy<\/strong> (Francuska), Muhamed Filipovi\u0107<\/strong> (Bosna i Hercegovina), Slavoj \u017di\u017eek<\/strong> (Slovenija). Zacijelo, gore navedenih originalnih hipoteza S. Tomovi\u0107 ne zaostaje za spomenutim misliocima, bez obzira \u0161to zemlja iz koje poti\u010de ovaj filozof nije ni\u0161ta u\u010dinio za afromaciju, ne samo njegove li\u010dnosti,ve\u0107 i filozofije.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kad je u pitanju poznavanje filozofije svijeta, mo\u017eemo pouzdano tvrditi, da je Tomovi\u0107 bio jedan od najboljih poznavalaca Kantove filozofije, posebno vi\u0111enje njegove etike kategori\u010dkog imperativa, koje je objelodanio u dva djela \u201eKant<\/em><\/strong>\u201c (Nik\u0161i\u0107, 1988.) i druo \u201eImanuel Kant \u2013 filozof evan\u0111elijskog duha<\/em><\/strong>\u201c (Pobjeda, Podgorica, 1997.).<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tomovi\u0107 \u0107e biti upam\u0107en, po originalnim filozofskim hipotezama, gdje je do sav\u0161renstva izgradio svoju idealististi\u010dku filozofsku poziciju, ve\u0107 i po velikom broju misli i setenci, kojima je nadvisio sve mislioce u povijesti filozofije. Svaka njegova misao, poziva na dijalog i daje povoda za novu diskusiju.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prema Tomovi\u0107u, filozofija je u principu sloboda \u2013 onaj ko se ikada su\u0161tinski bavio njome, bio je slobodan \u010dovjek. U tom konktekstu, Tomovi\u0107 je nagla\u0161avao, kome se to u\u010dini skicom za jednu utopiju, s odgovorno\u0161\u0107u je tvrdio, da taj nikada nije do\u017eivo autenti\u010dno osje\u0107anje slobode i svoje nezavisnosti. On je nagla\u0161avao, da filozofsko promi\u0161ljanje stvarnosti otkriva li\u010dnost u mogu\u0107nostima neprekidnog trancendiranja iskustva na temelju izbora.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Veliki broj puta sam razgovarao sa filozofom i profesorom Tomovi\u0107em. Bio je to istovremeno mislila\u010dki izazov. Tijekom dijaloga, \u010ditave filozofske sisteme je pretakao u polivalentne i groteksne, pa \u010dak i komparativne politi\u010dke situacije, uz najve\u0107u ironiju, pa sve do smijeha. Uvijek smo u razgovoru imali velike sisteme mi\u0161ljenja.<\/p>\n <\/p>\n Tomovi\u0107 kao profesor i pedagog<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 P<\/strong>rema mi\u0161ljenju dr. Sefera Me\u0111edovi\u0107a<\/strong>, redovnog profesora Univerziteta u Novom Pazaru i jednog od najistaknutijih u\u010denika \u010duvene Beranske gimnazije \u2013 Tomovi\u0107 je bio savr\u0161eni profesor. Znao je pola sahata govoriti o novoj nastavnoj temi, odnosno, nastavnoj temi, a zatim bi odgovarao na pitanja u\u010denika, ako pitanje ne bi bilo, profesor je znao skoncentrirano meditirati. Sje\u0107am se, nitko od u\u010denika ne bi se pomerio. Svi bi bri\u017eljivo sre\u0111ivali bilje\u017enice i pripremali se za naredni \u010das. Tomovi\u0107 je kao profesor bio veoma po\u0161tovan. On i njegov \u0161e\u0161ir su bili simbol beranske sredine, bez obzira \u0161to je u isto to vrijeme raznih nepravdih prema njemu, kao izuzetnom pedagogu, profesoru i \u010dovjeku. Na sre\u0107u, sredinom 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, on je po pozivu slu\u017ebenog Titograd, pre\u0161ao u grad Crne Gore i do\u017eivio svoju punu afirmaciju \u2013 rekao je izme\u0111u ostalog prof. S. Me\u0111edovi\u0107.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jedan od najbli\u017eih prijatelja i suradnika prof. Tomovi\u0107a, bio je i akademik dr. Miomir Da\u0161i\u0107<\/strong>, poznati histori\u010dar, koji nam je otkrio mnoge tajne iz Tomovi\u0107eve biografije. \u201ePresudno sam utecao da Tomovi\u0107, kao svojevremeno najbolji student Beogradskog univerziteta, pre\u0111e iz Smederevske Palanke (gdje je radio kao psiholog) u Beransku gimnaziju, gdje je ostao legenda prosvjete u ovom dijelu Crne Gore. Naravno, najve\u0107i rezultat u pedago\u0161kom radu Tomovi\u0107 je postigao na Filozofskom fakultetu u Nik\u0161i\u0107u, kao i na pozdiplskomskom studiju u Dubrovniku. To \u0161to me Tomovi\u0107 nije poslu\u0161ao da postane \u010dlan CANU, to \u0107u nekom drugom priligom oblazlo\u017eiti<\/em>\u201c \u2013 zaklju\u010dio je akademik Da\u0161i\u0107.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Profesor Tomovi\u0107 kao profesor filozofije i filozofskih disciplina Etike i Logike, je svoje ugled gradio \u017eivom rije\u010du. Nikad nije \u010ditao predavanja. Nikad nije nosio nikakve bilje\u0161ke, a po najmanje nova tehni\u010dka pomagala, lap-top i tablet, koje je smatrao potrebom vremena, ali je iste li\u010dne prezirao. Bio je svjestan \u010dinjenice, da je filozofija kao va\u017ena oblast ljudskog duha u Crnoj Gori i regionu ugro\u017eena. U tom smislu, on je nastojao da svojim besjedama, koje su neponovljive na evropskim prostorima, \u017eivom i jezgrovitom rije\u010du, vrati dostojanstvo i ugled filozofije kao profesije na balkanskim prostorima. Njegova izlaganja u Beogradu, Sarajevu, posebno u Zagrebu, Parizu, Moskvu i Melburnu, su bolja bila prihva\u0107ena, nego u Podgorici i Nik\u0161i\u0107u, pred narodom za \u010dije potrebe je najvi\u0161e stvarao. Dok je bio ministar vjera u tzv. Vladi R. Crne Gore (u periodu od 1993. do 2000. godine), \u010dlan tada\u0161nje Vlade prof. R. Veskovi\u0107<\/strong> (Ministarstvo za kulturu), rekao nam je, da su tada\u0161nji \u010dlanovi tog Vladinog klana, slu\u0161ali Tomovi\u0107a kao na \u0161kolskom \u010dasu, tako su birani iz plemena interesnih grupa, koje nisu imali duhovnu potrebu da kupuju i prelistavaju novine, jer su slu\u0161ali besjede Tomovi\u0107a, koje su bile na svakom sastanku originalne, naravno dok su im bile potrebne\u201c \u2013 rekao je izme\u0111u ostalog Veskovi\u0107.<\/p>\n <\/p>\n Mjesto Tomovi\u0107a u crnogorskoj filozofiji i \u00a0<\/strong>misli ju\u017enoslavjanskih naroda <\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 T<\/strong>e\u0161ko je govoriti o ovoj temi, naravno to se ne odnosi na samo Tomovi\u0107evu filozofsku misao. Ovu konstataciju isti\u010dem, jer u Crnoj Gori, jednoj privatnoj zemlji u kojoj je \u017eivio filozof Tomovi\u0107, ne postoji sloboda mi\u0161ljenja i \u017eivljenja. Tomovi\u0107ev diskurs je posebna paradigma, kako je uspio da sebe sa\u010duva od apsurda, koji je bio na svakom koraku. Status filozofije u ovoj zemlji je totalno marginaliziran, nez obzira \u0161to smo u Herceg Novom, maja mjesca 1988., odr\u017eali Jugoslovenski kongres filozofa, s najboljim \u017eeljama, da se razvije filozofska i sociolo\u0161ka misao na ovim prostorima. Me\u0111utim, za filozofiju dr\u017eava ne pokazuje nikakav interes. To se ne odnosi samo na djelo filozofa Tomovi\u0107a, zatim potpisnik ovih redova, ve\u0107 i na brojne druge filozofske poslenike, koji su potpuno zaboravljeni, a \u010dije djelo po pravilu bi trebalo da bude na vrhu, evropskog filozofskog diskursa, to se odnosi posebno na zanemarivanje filozofskog djela jedan D\u017eona Plamenca, koji je bio najelitniji filozof iz Oksforskog filozofskog kruga, te Vujadin Joki\u0107<\/strong> i akademik Dragutin Lekovi\u0107 <\/strong>(koji je mogao biti poznat na Sorboni i na Istoku), doajeni filozofskog moderniteta.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prilikom zajedni\u010dkog rada, sa profesorom Tomovi\u0107em, na Filozofskom fakultetu u Nik\u0161i\u0107u od 1983 do 1992. g., radio sam na projektu \u201eCrnogorska filozofija XX stolje\u0107a<\/em>\u201c. Bez obzira, pto sam imao podr\u0161ku od glasovitih crnogorskih filozofa, Joki\u0107a, Tomovi\u0107a, Gojkovi\u0107a, Petrovi\u0107a, Vuja\u010di\u0107a, izuzimaju\u0107i pojedina\u010dne oglede, nisam uspio da do kraja dovr\u0161im, bez obzira na inspiraciju koju je davao prof. Tomovi\u0107. Na\u017ealost, od tada\u0161njih vlasti nisam imao razumijevanja za takav istra\u017eiva\u010dki projekat.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Me\u0111u crnogorskim filozofima, pored spomenutih, spadaju Lazo Popovi\u0107<\/strong> (1870-1931), D\u017eon Plamenac<\/strong> (1911-1975), Milovan \u0110ilas<\/strong> (1911-1996), Vuko Pavi\u0107evi\u0107 <\/strong>(1914-1978), Vujadin Joki\u0107<\/strong> (1928-1986), Miloje Petovi\u0107<\/strong> (1930-1993), Vidak Vuja\u010di\u0107<\/strong> (1929-1997), Sreten Zekovi\u0107<\/strong> (1943), Stevo Niki\u0107<\/strong> (1949), Nikola Rackovi\u0107<\/strong> (1938-2015), Milenko A. Perovi\u0107<\/strong> (1951), zauzima prvorazredno mjesto.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Zatim u jugoslovenskim okvrima filozofskim mi\u0161ljenjima, Tomovi\u0107 pripada plejadi velikih filozofa, kao \u0161to su: Bogdan \u0160e\u0161i\u0107<\/strong> (1909-1999), Danko Grli\u0107<\/strong> (1923-1984), Milan Kangrga<\/strong> (1924-2013), Gaja Petrovi\u0107a<\/strong> (1927-1994), Danilo Pejovi\u0107 <\/strong>(1927-2010), Georga Stardelova<\/strong> (1930), Rade Konstantinovi\u0107<\/strong> (1928-2012), Nikola Milo\u0161evi\u0107<\/strong> (1929-2007), Miladin \u017divoti\u0107<\/strong> (1930-1997), koje zacjelo svojom originalno\u0161\u0107u i ospe\u0107nim opusom nadvisuje. Me\u0111utim, ovi filozofi su u svojim sredinama, do\u017eivjeli i objavljivanje izabranih djela. A da li \u0107e Tomovi\u0107evo djelo biti predstavljano javnosti, ovisi od volje crnogorskih vlasti?, koja su zna\u010dajno marginalizirani polo\u017eaj filozofskih misli u ovoj zemlji.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ono \u0161to se kao problem javlja, jeste Tomovi\u0107evi nastavlja\u010di. Kad su u pitanju kadrovi, koje je stvarao profesor Tomovi\u0107, izuzimaju\u0107i u jednom pravcu (etika), autor ovih redova i opus njegove k\u0107erke dr. Sonje Tomovi\u0107 \u2013 \u0160undi\u0107<\/strong> (\u201eEstetika <\/em>i Antropologija<\/em>\u201c), sina mr. Mira\u0161a Tomovi\u0107a<\/strong> (\u201eFilozofija prava i historije\u201c<\/em>), Tomovi\u0107[10]<\/a> iz druge struke, kao i da nema nekih ozbiljnih utjecajnih u\u010denika i sljedbenika. Taj problem vidimo u tome, \u0161to je to isklju\u010divo krivica jednodimenzionalnog sistema visokog \u0161kolstva u Crnoj Gori, kao i permanentnog otpora prema Tomovi\u0107evoj indivudalnosti i njegovom elitisti\u010dko-visoko aristokratskom na\u010dinu \u017eivljenja, pa u zemlji gdje je egzistirao, iznad svog porodi\u010dnog kruga, nije ni imao istinskog sugovornika. Zato je svo svoje slobodno vrijeme koristio za perfekcionisti\u010dko obli\u010denje svog \u017eivotnog djela. To je bio i jedan, vjerujemo klju\u010dni razlog, \u0161to je u duhu Kjerkegora, Kafke, Sartra, promisli svoj posljednji odlazak u vje\u010diti smiraj, uz vjerski parastos, kraj crkve u Mate\u0161evu, pod padinama rodne Planinice, bez prisustva predstvnik iz \u0161ejtanske varo\u0161i, sa kojima nikad nije imao ni\u0161ta zajedni\u010dko, bez obzira \u0161to je sa njima proveo sedam te\u0161kih godina od 1993. do 2000. godine.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Bez dileme, Tomovi\u0107 je najzna\u010dajnije filozofsko ime, koje je ro\u0111eno, nakon Petronijevi\u0107a i \u0160e\u0161i\u0107a na prostorima Srbije i Crne Gore. Njegovo djelo je vrijedno pa\u017enje, da se prevede na engleski, njema\u010dki ili francuski jezik, tretirao bi sam u sam vrh svjetske filozofije. Kao takvo, Tomovi\u0107evo filozofsko djelo, zaslu\u017euje da bude tema doktorskih disertacija.<\/p>\n <\/p>\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n