![\"Image](\"http:\/\/www.maglajinfo.com\/assets\/image-cache\/1455841_10152732730469972_1380113758193161764_n.6a990c22.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Maglaj koji na svojim ple\u0107ima nosi preko 600 burnih godina, dobi ime po magli, gustoj i bijeloj kao pamuk, koju donosi rijeka Bosna koja kroz Maglaj protji\u010de.<\/p>\n
U Starom gradu koji krasi Tvr\u0111ava, Jusuf – pa\u0161ina d\u017eamija \u2013 Kur\u0161umlija, Fazli – pa\u0161ina i Sukija d\u017eamija je i \u010dar\u0161ija u kojoj su brojne radnje, du\u0107ani, pekare…<\/p>\n
\u010car\u0161ija je vazda budna, u njoj se kuckalo, lupalo, nadvikivalo i \u010duo bezbri\u017ean, veseo \u017eamor znati\u017eeljnog svijeta. Vremenom stare radnje i zanate zamijeni\u0161e: butici, kafi\u0107i, drogerije, saloni… Puno toga se preseli i na drugu obalu rijeke Bosne, gdje se \u0161iri novi grad.<\/p>\n
U centru Maglaja (15. 08. 2009.) otvorena je nova gradska d\u017eamija \u201eVali Recep Yazicioglu\u201c, biser me\u0111u modernim gra\u0111evinama. Ova nova d\u017eamija uz Kur\u0161umliju, Sveti\u0161te Leopolda Mandi\u0107a i pravoslavni hram Svetog Ilije Proroka, zajedno u svijet nose jednu unverzalnu poruku tolerancije, mira i su\u017eivota, \u0161to Maglaju i njegovim stanovnicima nikad nije bilo strano. \u00a0Ako je \u0161eher Sarajevo, Jerusalem Evrope, onda s pravom i ponosom danas ka\u017eemo da je Maglaj, Jerusalem, Bosne i Balkana.<\/p>\n
Kako katoli\u010dki i pravoslavni vjernici za vrijeme njihovih praznika hrle prema svojim sveti\u0161tima, hramovima i crkvama tako i muslimani u svoje d\u017eamije. Pogotovo kada do\u0111e Bajram. Tada u maglajske i okolne d\u017eamije ve\u0107 od ranog sabaha bi pristizale kolone ljudi, djece, da klanjaju Bajram \u2013 namaz. Na taj dan do\u010deka ih sunce koje izroni iz guste magle i zapahne im lijepi osje\u0107aj.<\/p>\n
Rijetko i veliko zadovoljstvo osjeti se, pa treba na momenat zastati, od\u0161krinuti \u010dekmed\u017eu i zaviriti u bogatu bajramsku riznicu. Bajram je vrijeme zijafeta i pirovanja. Sa Bajramom dolazi vrijeme \u010dudesnih kuhinja koje nisu ustuknule pred pro\u0161lim vremenima koja su otimala i gazila sve \u0161to je bilo bo\u0161nja\u010dko. Ta silna bajramska ljepota bi uzmicala samo povremeno, nakratko, da bi se pojavila kao bljesak jo\u0161 ljep\u0161a i dopadljivija. Bajram nije samo radost. Jer kada otvaramo njegovu \u010dekmed\u017eu, otvaramo srca i priliku za darivanje bliskih dragih ljudi. Oni stariji su nam pri\u010dali da su na prvi dan Bajrama svira\u010di obilazili ku\u0107e, pred svakom ku\u0107om su svirali i bubnjali, pa su bili darovani novcem, ko\u0161uljama, pe\u0161kirima, mahramama.<\/p>\n
Iz \u010dekmed\u017ee ovog mubarek dana vadimo i obla\u010dimo najbolje odjelo i odemo da klanjamo Bajram \u2013 namaz, a poslije odemo do harema i prou\u010dimo Jasin i Fatihu na\u0161im najbli\u017eim rahmetlijama i svim maglajskim i bosanskim gazijama \u0161to im Allah dade svoju milost da postanu \u0161ehidi.<\/p>\n
Jo\u0161 uvijek kao da vidim tu radost, taj do\u017eivljaj, kada je Bajram u Bosni, Maglaju, Mo\u0161evcu, u mom zavi\u010daju. Bilo je lijepo sa jednim takvim gostom poput njega. Bilo je lijepo s rado\u0161\u0107u do\u010dekati Bajram \u2013 namaz. Odoljevao sam mnogim lijepim mirisima, dok sam sa bajramlijama prolazio ulicama i sokacima. Ustajao sam rano, obla\u010dio novu i \u010distu odje\u0107u, naslonio bi lice na dlanove, a \u010delo na staklo d\u017eanli pend\u017eera, sjedio i o\u010dekivao. O\u010dekivao efendiju Jusufa sa bijelom ahmedcijom, kao snijeg, a zatim i ostale bajramlije.<\/p>\n
Moje dje\u010dije srce bi zatrepelilo. A, onda bi povikao: -Babo, evo prolaze: efendija i puno ljudi! Sokak o\u017eivi, pristi\u017eu i drugi, da stignu na Sabah \u2013 namaz, a onda i Bajram \u2013 namaz.<\/p>\n
Prolazile su godine i\u00a0 Bajrami, a\u00a0 onda \u00a0jednog dana sudbina me odvede u tu\u0111inu i odvoji od mog zavi\u010daja, ali ne i od uspomena i sje\u0107anja. A, ko mo\u017ee zaboraviti te radosti, do\u017eivljaje kada je bilo vrijeme Bajrama? Kako sam samo bio sretan i radostan u tim \u010dasovima!<\/p>\n
Sada kada sam daleko od zavi\u010daja \u010desto razmi\u0161ljam o tim momentima dok mi je samo\u0107a najja\u010di saveznik. I kad gledam kroz rascijepljeno i visoko drvo u tu\u0111em parku i \u00a0vidim mjesec kako miruje. Mjesec u jednom drvetu (tako je u mom sje\u0107anju ostao maglajski platan).<\/p>\n
Slu\u0161ao sam u ti\u0161ini (jedva \u010dujno ezane i salavate). Ni tada nije klonulo platanovo granje u toj no\u0107i, ve\u0107 se no\u0107 sklonula u njegove zelene kro\u0161nje. No\u0107 je pobjegla u zeleno li\u0161\u0107e. \u00a0Vidio sam mjesec visoko nad Maglajom i nisam ga mogao dota\u0107i kao vodu iz \u0161adravana. Ove no\u0107i od Bajrama su bile kao ru\u017ea s prolje\u0107a. Ovu su bajramske no\u0107i; vjetrovi na d\u017eamijskim krovovima dobro znaju \u0161ta treba da urade, kad mujezini u\u010de salavate i ezane.<\/p>\n
Koliko treba dje\u010dijoj du\u0161i da premosti jednu no\u0107, da kroz tihe i sitne njene minute prometne svoje burno srce i da podno vjetra i zvijezda na\u0111e svoje ushi\u0107enje, u hladnoj luci mraka da mi\u0161lju napipa pripremljenu bajramsku odje\u0107u?<\/p>\n
Sjetim se Bajrama, Bajram \u2013 namaza, bajramske hutbe, bajramske sofre, o\u010dinski, maj\u010dinski, bratski i srda\u010dnih zagrljaja. Nisu nam trebale rije\u010di, jer one bi bile u tom trenutku suvi\u0161ne i nepotrebne. To mi je bilo dovoljno da budem sretan i radostan, da okitim svoje srce svim zvijezdama s neba \u0161to trep\u0107u, a razhladim vjetrovima \u0161to miliju d\u017eamijske krovove \u00a0i raznose ezane svuda naokolo.<\/p>\n
Na ovo \u0107u (pri)dodati i pjesmu:<\/p>\n
Bajramska no\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n Bajramska no\u0107 iznad Bosne<\/em><\/p>\n u kojoj svi\u0107e sabah \u00a0\u2013 svila mehka.<\/em><\/p>\n Ezani i salavati sa d\u017eamija <\/em><\/p>\n Bo\u0161njake \u00a0pozivaju da krenu, \u00a0<\/em><\/p>\n putnici postanu u pravcu minareta,<\/em><\/p>\n do svojih nebesa, do svog d\u017eenneta.<\/em><\/p>\n Bajram sti\u017ee u gradove i sela\u00a0 Bosne ponosne<\/em><\/p>\n a Bo\u0161njaci stazom islama krenu\u0161e <\/em><\/p>\n vjernicima se osje\u0107aju i kaza\u0161e da i drugi krenu <\/em><\/p>\n i doka\u017eu da su vjernici i bi\u0107e korisni sebi i drugima…<\/em><\/p>\n Autor:\u00a0Mehmed Me\u0161a Deli\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mehmed Me\u0161a Deli\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":168114,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-168112","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n