![\"hisardzik](\"http:\/\/www.sandzacke.rs\/wp-content\/uploads\/2016\/02\/hisardzik-2-640x330.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Iznad njega ostaci srednjovekovne tvr\u0111ave, u daljini kanjon rijeke Mile\u0161evke. Vaktile se ovuda putovalo Carskom d\u017eadom za Dubrovnik ili Stambol.<\/p>\n
Kada dignete pogled iznad manastira Mile\u0161eva, gdje se Tvrtko I Kotromani\u0107 jo\u0161 1377. godine krunisao za kralja \u201cSrbljem, Bosne i Primorja\u201d, vidje\u0107ete vitku munaru podnu stare tvr\u0111ave. Upravo se tu nalazi jedna od najstarijih mahala u prijepoljskom kraju \u2013 Hisard\u017eik. Stari zapisi govore da je tu nastalo prvo naselje, prije nego se ono spustilo u dolinu rijeke Lim i formiralo se kao Prijepolje. Iznad samog sela velelepno se uzdize srednjovjekovna tvr\u0111ava \u2013 jeringrad. Od Osmanlija, pored naziva sela, ostala je stara kaldrma koja se jo\u0161 samo u pojedinim djelovima starog druma nazire, kao i \u017eivopisna d\u017eamija u kojoj se nalazi jedan od najstarijih Kur\u2019ana na Balkanu. Kur\u2019an iz Hisard\u017eika star je oko 400 godina.<\/p>\n
Po pergamentu (\u017eivotinjskoj ko\u017ei koja je u staro doba slu\u017eila za pisanje) na kome su rukom ispisane sve stranice ovog rijetkog primerka, na\u010dinu pisanja, formatu, veli\u010dini, kao i nizu drugih parametara, stru\u010dnjaci su utvrdili da ovaj Kur\u2019an poti\u010de s po\u010detka XVII vijeka i predstavlja pravo kaligrafsko remek dijelo.<\/p>\n
Sama d\u017eamija je jako privla\u010dna kako vjernicima, tako i turistima. Smje\u0161tena podno prelijepe tvr\u0111ave, usred kompletne prirodne ljepote koja se mo\u017ee samo ovdje vidjeti ostavlja utisak kao da se nalazite u turskom zemanu. Na\u017ealost, validnih pisanih podataka o samoj d\u017eamiji nema, osim onoga \u0161to se nalazi u \u201cputopisima\u201d poznatog osmanskog putopisca Evlije \u010celebije. On je ovim krajem pro\u0161ao davne 1664. godine i konstatovao da se tu nalazi d\u017eamija, \u010dak je pomenuo i manju \u201cFatihovu d\u017eamiju\u201d na samoj tvr\u0111avi, u kojoj je tada imalo turskih vojnika i koja je kako i sam \u010celebija ka\u017ee, vjerovatno slu\u017eila za potrebe vojske.<\/p>\n
Srednjevekovna tvr\u0111ava iznad d\u017eamije je tokom historije mijenjala svoj naziv, od Crna stijena, preko grad Mile\u0161evac, a od \u0161ezdesetih godina XV vijeka dobija naziv Kara Hisar odnosno Hisard\u017eik, \u0161to na staroturskom jeziku zna\u010di mala tvr\u0111avatvr\u0111avica, utvr\u0111enje.<\/p>\n
Jo\u0161 stari Prijepoljci su znali da u Hisard\u017eiku ra\u0111a svaka mivka (vo\u0107e). Tu su sve vrste jabuka i kru\u0161aka, za neke \u0107ete ovdje prvi put i \u010duti. Od \u201cbegova\u010de\u201d i \u201cjeribasme\u201d, pa sve do \u201ctaki\u0161e\u201d i \u201cbudale\u201d, kru\u0161ke \u010dudnog naziva a prelijepog ukusa. No, ipak, \u010dini se, da je Hisard\u017eik najpoznatiji po kestenju. \u010cak, jedan dio sela nosi naziv \u201c\u0106estenovi\u201d, tako se ovdje tepa kestenu. Stariji pamte da se nekada u kro\u0161njama na konjima kesten nosio do prijepoljske \u010dar\u0161ije i drugih sand\u017ea\u010dkih kasaba. Ka\u017eu nam: \u201csamo Allah zna koliko su stara stabla \u0107estena, znamo samo da smo svi mi kao djeca odrastali u njihovom hladu\u201d. Ideje o Hisard\u017eiku kao autenti\u010dnom bo\u0161nja\u010dkom etno selu, jo\u0161 su samo na po\u010detku. Dr\u017eavne i kulturne institucije jo\u0161 ni\u0161ta ne preduzimaju kako bi za\u0161titili ovo blago prirode i historije, koje se krije u srcu Sand\u017eaka.<\/p>\n
I u Hisard\u017eik, gradi\u0107 sad, \u0161aka jada na brijegu s kulom, a nekad drmao \u010ditavim krajem i sve u njemu, hanovi i du\u0107ani\u2026 Pa kad Osmanlije dolazili da ga osvoje, a u njemu Jerina, u grad se sklonila s vojskom, i izvela vodu, i sve, ne da ona Osmanlijama grada. Pa se nekakav od na\u0161ije dosjetio, smjestio ljude u sanduke i na konje potovario kao robu i pred Hisard\u017eikom stao i mokrio a malo podalje bacio bijelo \u010devre, Bo\u017ee mili kako li se toga vakta zvao Hisard\u017eik?\u2026 A kad Jerina ugleda odozgo s grada bijelo \u010devre, mislila da je sve to izmokrio i ne more biti druge nego da joj se dovede. On poru\u010dio da bi, nego ne more na goloj poljani da ostavi konje i robu na konjima, te potjeraj i konje u grad. A kad Jerina bila s njim u du\u0161eku vojnici iza\u0161li iz sanduka, te tako. I samo tako su ga mogli osvojiti, na prijevaru\u2026<\/p>\n
Poslije car zatra\u017ei da Hisard\u017eik po\u0161alje vojske toliko i toliko, htjede dizdar da po\u0111e s vojskom, ali ga \u017eena vrati\u2026 \u0161ta, zar \u0107e\u0161 me ostaviti kod ku\u0107e samu, zar si me uzeo da ti mlada \u010duvam kulu a ti da se po polju izvija\u0161 i prosipa\u0161 uzaludno svoju snagu i mladinu? Te niti ode niti posla vojske, pa ga car prokle, proklet da je dizdar i proklet da je taj grad kojim on upravlja, re\u010de, i otada se, za vakat, u Hisard\u017eiku ra\u0111ahu samo gu\u0161alji i hadalji, sve dok im se ne pru\u017ei prilika da grijeh speru sve do kad se dado\u0161e u potjeru za pticom \u0161to kesten odnese u drugu nahiju s\u2019 kojom su i dan danas u zavadi, dok zimi krpe taki\u0161e, pripovjedaju pri\u010de kako \u2018tica odnese kesten u tamni vilajet\u2026<\/p>\n
(Izvor:akos.ba)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Iznad njega ostaci srednjovekovne tvr\u0111ave, u daljini kanjon rijeke Mile\u0161evke. Vaktile se ovuda putovalo Carskom d\u017eadom za Dubrovnik ili Stambol. Kada dignete pogled iznad manastira Mile\u0161eva, gdje se Tvrtko I Kotromani\u0107 jo\u0161 1377. godine krunisao za kralja \u201cSrbljem, Bosne i Primorja\u201d, vidje\u0107ete vitku munaru podnu stare tvr\u0111ave. Upravo se tu nalazi jedna od najstarijih mahala […]<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":154338,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":{"0":"post-154320","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-sandzak-historija"},"yoast_head":"\n