![\"\"](\"http:\/\/preporod.com\/images\/DRUSTVO\/teme\/2015\/08_August\/srbtur.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Srbija, Turska – Mnogo je toga u historiji na\u0161ih kom\u0161ija Srba obavijeno velom tajni. Ni narodna predaja, ni epske pjesmice, ni mitomanske pri\u010de ”nebeskog naroda” pod stablom jedne \u0161ljive, ni protok stolje\u0107a, nisu jo\u0161 otkrili one istine koje Srbi ne \u017eele da \u010duju. Mnogi kada se suo\u010de sa ne\u010dim otkrivenim ne\u0107e da ka\u017eu da ne znaju o tome dovoljno ili ni\u0161ta, ve\u0107 su uvijek spremni kazati da to nije tako. Na pitanje kako bi sve to otkriveno moglo biti, jednostavno odgovaraju: Onako kako smo i dosad znali i kako su nam mozgove napumpali! Da li to oni zbog ove \u010dinjenice retroaktivno vole ili samo s vrha jezika preziru neke turske pretke? Kada nije ni na pomolu bilo tursko osvajanje na Balkanu, srpski vladari su imali kontakte sa turskim sultanima u raznim oblicima. Primaknimo se otkrivanju ”zmijskih nogu” i sakrivene historije<\/strong><\/p>\n SRBI SU BILI VELIKI PRIJATELJI SA OSMANLIJAMA<\/p>\n Me\u0111u mnogim zagonetkama i historijskim skrivalicama, koje su Srbima svojstvene, bila je i ona o Kosovskom boju i rodbinskom prijateljstvu izme\u0111u njihovog i osmanlijskog dvora. Bili su veliki prijatelji sa Osmanlijama, sa kojima su se pripadnici dinastije Hrabrenovi\u0107a i Brankovi\u0107a orodili. Samo \u0161est mjeseci nakon Kosovskog boja, Lazarova udovica kneginja Milica( u legendama carica), po savjetu patrijarha i cijelog crkvenog sabora, dala je pristanak da se njena k\u0107erka Mileva\/Olivera uda za sultana Bajazita I. Tako su sultan Murat I i despot Lazar Hrabrenovi\u0107 pod zemljom postali prijatelji, a na zemlji je kneginja Milica postala punica sina \u010dovjeka koji je izdao naredbu o smaknu\u0107u njenog mu\u017ea, a Milevin\/Oliverin brat, novi despot Stefan Lazarevi\u0107, \u0161ura sultana Bajazita I.<\/p>\n Sedam godina nakon Kosovskog boja, sultan Bajazit I je morao povesti bitku kod Nikopolja protiv kri\u017eara pod zapovjedni\u0161tvom ugarsko-ma\u0111arskog kralja \u017digmunda (Sigismunda) i u tom sukobu osmanlijska vojska je bila pred o\u010ditim porazom. U tom odsudnom \u010dasu, sultanu Bajazitu I , s desnog boka, u pomo\u0107 je pritekla vojska Stefana Lazarevi\u0107a, i tako je od velikog poraza, 1396.godine, jedan srpski \u0161ura spasio svoga voljenog turskog zeta. Bila je to pa\u017enja na osmanlijsko-srpski na\u010din. Srpski stariji i noviji romansijeri \u010desto su nam vrlo uspje\u0161no zaop\u0161tavali veliko prijateljstvo izme\u0111u srpske i turske strane. I u borbama kod Angore 1402.godine Bajazitov \u0161ura S. Lazarevi\u0107 je pomagao sa 10 hiljada srpskih vojnika, ali protiv silnog tatarskog hana Timura nisu mogli odnijeti pobjedu. Po porazu na bojnom polju, Bajazit I je uba\u010den u demir-kavez da bi ga tatarski vojnici pokazivali narodu po Anadolu ali i njegovoj supruzi Milevi\/ Oliveri koja je bila primorana da potpuno naga poslu\u017euje pobje\u0161njele i pijane tatarske ratnike. Kada su sultana Bajazita doveli da vidi u kakvom mu je stanju supruga, on je, zbog velikog poni\u017eenja, od prevele tuge i bola neprebola svojom glavom udario u demire kaveza, razbio glavu i sa prosutim mozgom ubrzo umro(1403.) Nakon tog doga\u0111aja, Timur je oslobodio Oliveru i ona se sa svojim najmilijim sklonila na sigurno mjesto. Stefan Lazarevi\u0107 je nakon ove krvave bitke ”imao okrvavljenu desnicu”.<\/p>\n Sultan Murat II o\u017eenio se, 1435.godine, Marom, k\u0107erkom \u0110ur\u0111a Brankovi\u0107a, kasnije nazvanom Amarisa, koja je tim \u010dinom postala ma\u0107eha princu Mehmedu, budu\u0107em Mehmedu II Fatihu. Mehmed je 1451.godine natjerao oca da abdicira, a tim povodom je svoju ma\u0107ehu Maru, uz bogate darove, uputio bratu u Srbiju. Ona se kasnije zamona\u0161ila i umrla je u dubokoj starosti 1487.god. I Olivera i Mara zadr\u017eale su pravoslavnu vjeru i na dvoru su \u010dak dr\u017eale i pravoslavne sve\u0161tenike.<\/p>\n SULEJMAN EL-KANUNI RAZMJENJIVAO GENE SA \u017dENOM NA\u0160IH KRAJEVA<\/p>\n ” Spomenuli smo ve\u0107 da su Turci, zailaze\u0107i u na\u0161e zemlje, ve\u0107 imali hri\u0161\u0107ana potur\u010denjaka. Odmah posle Kosovske bitke, i ako ne potur\u010denu, na dvoru sultana Bajazita nalazimo na\u0161u princezu Milevu(sultaniju Oliveru a kasnije monahinju Magdalenu, po knji\u017eevnom kriti\u010daru,Miodragu Petrovi\u0107u, to je ona u srpskom narodu opjevana Kosovka Djevojka op. E. A.)\u0107erku kneza Lazara. Na \u010detrdeset i ne\u0161to vi\u0161e godina potom, g. 1435., na sultanskom dvoru, opet nepotur\u010denu, nalazimo i drugu na\u0161u princezu, Maru, \u0107erku despota \u0110or\u0111a Brankovi\u0107a. Uz njih je na dvoru sultanskom bilo dosta Srba, dvorana i dvorkinja, bilo je sve\u0161tenika i kalu\u0111era i druge svite, sve sinovi i k\u0107eri na\u0161ega naroda i hri\u0161\u0107anske veroispovesti. Ako je bele\u0161ka Petra Bragadina iz godine 1566. ta\u010dna, prva zakonita \u017eena sultana Sulejmana (1520.-157 6 .), majka njegova prvoro\u0111ena sina Mustafe, bila je iz Crne Gore, a druga \u017eena Sulejmanova bila je Ruskinja(poljska jevrejka Aleksandra Lisovska, na istoku poznata kao Rokselana, oteta u Ukrajini dok je jo\u0161 bila mala i poklonjena turskom dvoru- op. E. A.). Potur\u010dene ili ne, i ove su dve sultanije imale jak uticaj na izmirenje dve vere u dr\u017eavi.”(2)<\/p>\n GENI SU SE IZMIJE\u0160ALI<\/p>\n U ljudskoj povijesti, na toj nepreglednoj traci po kojoj vje\u010dno \u0161etaju historija i historijska doga\u0111anja, na traci na kojoj se \u010dovjek stalno povija,dovija, uspravlja i pada, u burnim vremenima kada su mo\u0107nici \u017eeljeli biti jo\u0161 mo\u0107niji i vojnim penetracijama na neke \u0161ire zemaljske predjele jo\u0161 ja\u010di i silniji, o\u010ditovao se kolektivni identitet raznih populusa. Drugi manje mo\u0107ni a \u017eeljni da budu mo\u0107ni isto kao i oni prvi, svjesno su se utapali u tu\u0111e i druga\u010dije identitete, istinski ili la\u017eno, e da bi, kao krunska Bo\u017eija bi\u0107a, bili blizu carske krune i trona i tako dokazali da se ljudi ne mrze kada ne\u0161to ve\u0107 imaju (npr. zajedni\u010dki du\u0161ek) ve\u0107 zato \u0161to im ne\u0161to nedostaje kao vrlo pohlepnim bi\u0107ima. Srbima je u genima da kontinuirano ekskluzivno vladaju, a tronom su, bilo kakvim, \u017eestoko opsjednuti. Njih nevladanje nad \u0161irokim ljudskim masama naprosto ubija. Sje\u0107aju\u0107i se Kosova polja i poraza od Turaka, to je za njih nepregledno suzopolje, jer nikome kao Srbinu vlast tako nije prirasla za srce. Odvajkada u svim ratnim sukobima dolazilo je do mije\u0161anja naroda i sklapanja prijateljstava \u017eenidbenim vezama. Geni su se izmije\u0161ali. Vi\u0161e nema niti jednog gena a da nije ”zapahnut” nekim drugim, pa za\u0161to je u cilju dana\u0161njim Srbima da kriju davnu reprodukciju ljudske vrste i da se odri\u010du starog prijateljstva i drevne hemije sa Turcima? Za\u0161to ponavljanje izraza potur\u010davanje kada je bolje kazati prihvat islama? Za izri\u010daj ”biti Tur\u010din” uveliko je kriva i nekada\u0161nja turska vlast i administracija, ( Od kada si Tur\u010din? Od kalu bela!), mada administrativnog i masovnog uvo\u0111enja u islam nije nikad bilo u Turaka. Princeze Olivera i Mara i mnoge druge osobe na sultanovom dvoru govore sasvim jasno o veoma uspje\u0161noj tursko-srpskoj hemiji. Me\u0111utim, izri\u010daj o potur\u010davanju kao vidu konvertiranja iz vjere u vjeru ostao je u svijesti ili podsvijesti kod mnogih naroda koji su se \u017eeljeli rije\u0161iti turskog uticaja i vladanja. Dana\u0161nji Bo\u0161njaci trpe te velike previde turskih velika\u0161a. O\u010dito, da bi se sultan svemo\u0107no osje\u0107ao u nacionalnom smislu ( a svaki rat pravi naciju ve\u0107om i daje protagonisti priliku za mahnito kofr\u010denje), on kao da je kazao: Devlet i din \u2013 to sam ja! Iz tih razloga mi Bo\u0161njaci za Srbe va\u017eimo kao Turci, mada bi se toga trebali ve\u0107 jednom okaniti zbog njihove vlastite stare hemije, dobrovoljne razmjene gena i nekog ve\u0107 drevnog zajedni\u010dkog kurajbera. Uz to, ni po bilo kojoj vjeri nije lijepo kidati rodbinske veze!<\/p>\n Na jednom internet forumu, na kojemu surfa\u010di dado\u0161e svoje stavove u povodu posjete Srbiji Abdulaha Gula, izvjesni Slobodan iz Be\u010da, oglasio se porukom: ”Ho\u0107emo da budemo Evropljani sa Amerima i bra\u0107om Rusima, ali ne bez na\u0161ih predaka. Familija je familija!” Poslije ove poruke uhvatilo me razmi\u0161ljanje o napadima na nedavno date izjave ministra vanjskih poslova Turske, Ahmeta Davutoglua, od strane nekih beogradskih \u010dipova u BiH ( Dodik, Radmanovi\u0107, Kuzmanovi\u0107), i to samo zato \u0161to je A. D. ustvrdio da je Balkan jo\u0161 odavno bio jedinstven prostor kojeg pro\u017eimaju neke zajedni\u010dke karakteristike i duhovna ustrojstva i time, po \u010dipovima Beogradskog dvora, na kom sjedi Boris Tadi\u0107, kobajagi, nagovijestio obnovu Osmanlijske imperije. Kada je isti turski ministar samo nekoliko dana kasnije, u Zagrebu i Beogradu, kazao da bi narodi Balkana i Turci trebali biti ono \u0161to stvarno i jesu: vjekovna svojta u kulturi, ekonomiji, umjetnosti i mentalitetu, svi \u010dipovi Borisa Tadi\u0107a su ostali zaliveni i bez daljnjeg trabunjanja sa politi\u010dkih govornica o turskoj opasnosti. Nisu iskoordinirali neke detalje. Zaboravili da je Turska me\u0111u Srbima bila model pona\u0161anja. Ni ja, niti bilo koji Bo\u0161njak, nismo slikali Milo\u0161a Obrenovi\u0107a sa turbanom na glavi ( u ulici Kneza Milo\u0161a u BG). Nijedan Bo\u0161njak nije pravio spomenik Vuku Karad\u017ei\u0107u sa fesom na glavi usred Beograda. Valjda im je sada iz neke oblasti njihovog organizma stiglo u glavu da ispod sjajne historijske povr\u0161ine trebaju ve\u0107 jednom otkriti ono \u0161to se odavno trebalo znati.<\/p>\n I definitivno, po liniji reprodukcije ljudske vrste i samog ranga geneze i rodoslovlja na ovim balkanskim prostorima, dragovoljno sam primoran da hajem Srbe, haman, koliko i Turke.<\/p>\n Bilje\u0161ke:<\/p>\n svojta – crnogorski tazbina, rodbina<\/p>\n Danilo Mari\u0107: Suzopolje, roman, Beograd BIGZ,2000.godine Tekst iz arhiva Preporoda (2010)<\/p>\n (preporod.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Srbija, Turska – Mnogo je toga u historiji na\u0161ih kom\u0161ija Srba obavijeno velom tajni. Ni narodna predaja, ni epske pjesmice, ni mitomanske pri\u010de ”nebeskog naroda” pod stablom jedne \u0161ljive, ni protok stolje\u0107a, nisu jo\u0161 otkrili one istine koje Srbi ne \u017eele da \u010duju. Mnogi kada se suo\u010de sa ne\u010dim otkrivenim ne\u0107e da ka\u017eu da ne […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":154178,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,10307,798,2692],"tags":[],"class_list":{"0":"post-154176","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-sandzak-historija","8":"category-srbija","9":"category-teme","10":"category-turska-gradovi"},"yoast_head":"\n
Zet je vrlo dobro znao otvoriti i ganuti du\u0161u svoga \u0161ure Stefana:
“Ja tebe dr\u017eim kao starijega i miloga mi sina, i to ne krijem ni od koga, ni od onih \u0161to su ovdje ni od onih \u0161to su dalje na istoku. I ko je kod mene u takvoj \u010dasti kao ti? A ja ve\u0107 ulazim u starost. Da li \u0107u poginuti u ratu, ili \u0107u od bolesti umrijeti…? Ali me poslu\u0161aj, ja \u0107u ti kazati \u0161ta ti valja \u010diniti.”(1)<\/p>\n
Jovan Had\u017ei Vasiljevi\u0107: Muslimani na\u0161e krvi u Ju\u017enoj Srbiji, \u0160tamparija ”Sveti Sava, Beograd, 1924.g.)<\/p>\n