{"id":152777,"date":"2016-01-20T22:19:41","date_gmt":"2016-01-20T21:19:41","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=152777"},"modified":"2016-01-20T22:19:41","modified_gmt":"2016-01-20T21:19:41","slug":"bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/","title":{"rendered":"“Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina”"},"content":{"rendered":"

\"M_Memic2_big\"<\/strong><\/p>\n

Bo\u0161njaci, kao i drugi kulturni i civilizovani narodi imaju svoju Domovinu. Nose je u svojim njedrima, a zovu je Bosna i Hercegovina. A njihova domovina Bosna povremeno je nekima majka, drugima ma\u0107eha, kako za one koji \u017eive unutar te domovine, tako i u odnosu na one koji su iz raznih razloga bili prisiljeni da je napuste, ali i ne prestaju\u0107i da misle i da te\u017ee prema njoj. Na na\u0161u nesre\u0107u na\u0161a se Domovina ne odnosi prema svim ljudima jednako. Posebno ona nerijetko zaboravlja na one svoje Bo\u0161njake koji su bili primorani da, naj\u010de\u0161\u0107e iz ekonomskih razloga, \u017eive negdje drugo, a da ne prestaju da misle na svoju Domovinu.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Recite nam, tko su ti i odakle su dobri Bo\u0161njani, kako su ih od milja zvali i odakle sam naziv Bo\u0161njak?<\/strong><\/p>\n

Naziv Bo\u0161njak, koliko je meni poznato, i prvi spomen Bosne poti\u010de jo\u0161 od 949. godine u historijsko-geografskom traktatu vizantijskog cara Konstantina VII Porfinogetina. Sve od tada pa do dana\u0161njih dana bo\u0161nja\u010dko ime nije nikad ugaseno, a ono je neposredno vezano za pojam Bosna i Hercegovina, kao politi\u010dko-pravni teritorij, koji se kroz historiju nije mijenjao, iako su na Balkanu poznate brojne migracije i promjene, ne samo naroda, nego i dr\u017eava. U historijskim izvorima posebno je zna\u010dajno spominjanje Bosne u povelji Kulina bana iz 1189. godine u kojoj se spominje Bosna, a njen narod Bo\u0161njani. Zna\u010dajan historijski doga\u0111aj zna\u010dan je skup na Bilinom polju 1203. godine koji je Kulin ban bio primoran da sazove, da bi na neki nacin umilostivio tada\u0161njeg rimskog Papu, povodom tu\u017ebe tada\u0161njeg vlastelina Zete, sina Stefana Nemanje Vukana, koji je bio katoli\u010dke vjere i te\u017eio na taj na\u010din da se udvori Papi, plediraju\u0107i svoje teritorijalno pro\u0161irenje i na ove prostore.<\/p>\n

I kasnije u vrijeme Stefana II Kotromani\u0107a koji je vladao od 1322. do 1353. godine, posebno u vrijeme Tvrtka I Kotromani\u0107a (1353. \u20131391.) najve\u0107i uspon bosanske dr\u017eave i Bo\u0161njaka u njoj ostvaren je upravo u vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromani\u0107a.<\/p>\n

Dolaskom Osmanlija na Balkansko poluostrvo sve su onda\u0161nje okolne dr\u017eave izmijenile svoje ime. Ostala je i sa\u010duvana samo Bosna i Bo\u0161njaci u njoj. Ona je svoj teritorijalni integritet sa\u010duvala i u vremenu austrougarske okupacije, pa i nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja svoje granice nije mijenjala ni nakon novog ustavnog ure\u0111enja. Tek sporazumom izme\u0111u Cvetkovi\u0107a i Maceka 1939. teritorije Bosne izdijeljene su na tri banovine. Ali Bo\u0161njaci tu po\u0111elu nisu priznavali vec su se kao narod jedinstveno iskazivali, bilo kao Muslimani, bilo kao Bo\u0161njaci. Bo\u0161nja\u010dko ime sa\u010duvano je i na prostorima koji su izdvojeni iz Bosne i Hercegovine poslije Berlinskog kongresa 1878. godine.<\/p>\n

 <\/p>\n

Koji su to prostori gdje su nekada \u017eivjeli Bo\u0161njaci?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Prostori na kojima su nekad \u017eivjeli Bo\u0161njaci prostirali su se od Lima i Boke Kotorske, na istoku i jugoistoku, od Velebita i Une na zapadu i sjeverozapadu, i od Save na sjeveru do dalmatinskih otoka Bra\u010da, Hvara i Kor\u010dule na jugu. Ni nakon osmanskih osvajanja 1463. godine Bosna nije gubila svoj teritorijalni integritet. U povijesnim geografskim kartama Bosnu nalazimo u X stolje\u0107u, u vrijeme Kulina bana, u vrijeme Stjepana II Kotromani\u0107a, u vrijeme Tvrtka Kotromani\u0107a, te u prvoj polovini XV stoljeca.
Za\u0161to se Bosna i Bo\u0161njaci \u010desto nalaze na osvaja\u010dkom udaru susjeda?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 od XIII stolje\u0107a susjedne dr\u017eave bile su opsjednute da okupiraju Bosnu u cjelini, ili njene dijelove. Da bi ostvarili svoje osvaja\u010dke planove zabranjivali su spominjanje i nacionalnog imena naroda koji je u njoj \u017eivi, posebno bosanski jezik. U vrijeme vladavine Osmanlija, od sredine XV stolje\u0107a pa nadalje, priznavati su bo\u0161nja\u010dki i hercegova\u010dki sand\u017eak, zatim bosanski ejalet, i potom vilajet, a bosanski jezik bio je jedan od svjetskih jezika koji je upotrebljavan i priznavan i na carskom dvoru u Istambulu. Od sredine XIX stolje\u0107a od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba me\u0111u ovim nacionalnim pokretima da prisvoje \u0161to ve\u0107e dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada po\u010dinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bo\u0161njaci odnosno Bosanci. Taj proces se putem nacionalisti\u010dkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline. Nesre\u0107a je ljudi koji \u017eive na istim da se me\u0111usobno razdvajaju po osnovu svojih vjerskih ubje\u0111enja ili nacionalne pripadnosti. Kada je Srbija bila u svom razvoju javljale su se dvije koncepcije, sasvim razli\u010ditih vi\u0111enja mogu\u0107nosti razvoja srpskog naroda. Dok su jedni taj razvoj sagledavali u okupljanju svih Srba u jednu dr\u017eavu, bez obzira gdje i sa kime \u017eive (Ilija Gara\u0161anin), dotle su drugi, pod uticajem Svetozara Markovi\u0107a smatrali da teritorije na kojima \u017eive ljudi razli\u010ditih nacionalnosti i vjera nisu teritorije samo jednih, ve\u0107 svih onih koji na njima \u017eive. Jedni su rje\u0161enje vidjeli u nasiljima, osvajanjima i etni\u010dkim premje\u0161tanjem stanovni\u0161tva, a drugi su ljudski razvoj i potrebe sagledavali u me\u0111usobnoj nacionalnoj i vjerskoj toleranciji i mogu\u0107nosti \u017eivljenja jednih sa drugim, na osnovu zajedni\u010dkih ekonomskih, kulturnih i drugih interesa i potreba. Bosna je jedinstven primjer zemlje koja se razvijala na osnovu zajedni\u010dkog \u017eivota ljudi razli\u010ditih nacionalnosti i vjera, kao i me\u0111usobne tolerancije. Nije mogu\u0107 razvoj na osnovama me\u0111usobnog uni\u0161tavanja, pa time je krajnje nerazumno zabranjivanje nacionalnog ili vjerskog imena, posebno jezika kojim se sporazumijevaju i kulturno iskazuju.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160ta za Vas kao histori\u010dara zna\u010di imati i \u017eivjeti u svojoj Domovini?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Domovina. Ljudska civilizacija zasniva se na \u017eivljenju u sopstvenoj porodici, u bratstvu i u svojoj Domovini. Unistenje porodice ili gubljenje Domovine za civiliziranog covjeka predstavlja i vlastito unistenje. Podsjetit cu na jednog Bo\u0161nja\u010dkog intelektualca koji je sredinom XVIII stoljeca, odvojen od svoje Domovine , iako \u017eiveci ugodno i u rahatluku, pisuci u jednom \u201cDivanu\u201d svoj odnos prema domovini izrazio je u stihovima:<\/p>\n

 <\/p>\n

\u201cZemlja Bosna je moja domovina,
to ime znaju svi narodi svijeta,
Bog je u\u010dinio gnijezdom heroja.\u201d<\/strong>
Tako je mislio i pisao Ahmet Gurbi iz Novog Pazara koji je bio udaljen od svoje Domovine Bosne, pripremljen da pise pjesme u slavu halife Alije, a on je i u toj situaciji mislio i pisao o svojoj domovini Bosni. Bez svoje domovine covjek se osjeca usamljen, na vjetrometini, bez ikakve zastite.
Imaju li Bo\u0161njaci svoju Domovinu, kako i na koji naci se ona treba brinuti o svim Bo\u0161njacima koji \u017eive u njoj i van nje?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Bo\u0161njaci, kao i drugi kulturni i civilizovani narodi imaju svoju Domovinu. Nose je u svojim njedrima, a zovu je Bosna i Hercegovina. A njihova domovina Bosna povremeno je nekima majka, drugima ma\u0107eha, kako za one koji \u017eive unutar te domovine, tako i u odnosu na one koji su iz raznih razloga bili prisiljeni da je napuste, ali i ne prestaju\u0107i da misle i da te\u017ee prema njoj. Na na\u0161u nesre\u0107u na\u0161a se Domovina ne odnosi prema svim ljudima jednako. Posebno ona nerijetko zaboravlja na one svoje Bo\u0161njake koji su bili primorani da, naj\u010de\u0161\u0107e iz ekonomskih razloga, \u017eive negdje drugo, a da ne prestaju da misle na svoju Domovinu. Moje je licno misljenje da Bosna i Hercegovina, kao domovina mnogih Bo\u0161njaka ili Bosanaca, ne pokazuje odgovarajuce razumijevanje i interes za sve one koji se tako osjecaju i izjasnjavaju. Zavisno je to od kulturne i nacionalne svijesti njenih gra\u0111ana, prvenstveno kulturnih radnika, inteligencije uopste, a narocito onih koji su na vlasti, kojima je na nesrecu politikantski interes nerijetko primaran. Pravo je svih ljudi da se udru\u017euju i opre\u0111eljuju prema vlastitim shvatanjima. Dug je onih koji upravljaju njihovom Domovinom da se prema svima njima odnose kao roditelji prema svojoj djeci.<\/p>\n

 <\/p>\n

Rodom ste iz Plavsko-gusinjskog kraja, koji su najva\u017eniji momenti za ovaj kraj kroz historiju, a koji bi trebali znati Bo\u0161njaci, pa i oni koji \u017eele saznati vise o nama?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Da, ja sam zavi\u010dajno iz Plavsko-gusinjskog kraja. Brojni su historijski doga\u0111aji zna\u010dajni za ovaj kraj, ali ja ih nisam u mogucnosti sve njih nabrojiti. Smatram da je od historijskog zna\u010daja uspostavljanjem saobracajnice koja je od Dubrovnika za Istambul isla preko Plava i Gusinja.To je svakako rezultiralo iz geografskog polo\u017eaja ovih krajeva, preko kojih se mogla uspostaviti najkraca saobra\u0107ajnica na prostoru od Dubrovnika do Istambula.Velika je nesreca ljudi koji su \u017eivjeli na ovim prostorima \u0161to se zbog komitovanja i pobuna na okolnim prostorima saobra\u0107aj prema Istambulu morao usmjeriti drugim pravcem.To je veoma negativno uticalo na ekonomski, kulturni i svaki drugi razvoj ovih krajeva. Za mene je od posebnog zna\u010daja izgradnja gradova, najprije Gusinja, oko 1610, a zatim Plava 1618. Izgradnjom ovih gradova stvoreni su uslovi drugacijeg nacina \u017eivota u njima, migraciju stanovnistva i njihov dalji razvoj. Po svom zna\u010daju, mada negativnom, po meni su sukobi koji su se javljali na ovim prostorima izme\u0111u crnogorskog , na jednoj i domoroda\u010dkog Bo\u0161nja\u010dkog i albanskog stanovnistva na drugoj strani. Ti sukobi su rezultati iz nejednake ekonomske i kulturne razvijenosti jednih i drugih i te\u017enje onih koji su se bavili \u201cgrabe\u017enim gospodarenjem\u201d i otimanjem materijalnih dobara da bi sebi obezbijedili laki \u017eivot. Formirana shvatanja kod jednih da je lakse \u017eivjeti od puske, nego od motike imalo je posve negativan odraz na odnose me\u0111u ljudima razlicitih nacionalnosti i vjera, jer su se konfrontacije izme\u0111u onih koji su svoj razvoj zasnivali na \u201cgrabe\u017enom gospodarenju\u201d i onih koji su putem poljoprivredne proizvodnje , zanatstva i trgovine pokusavali da obezbje\u0111uju svoj \u017eivot, zasnivali na nacionalnim i vjerskim razlikama.\u00a0U tom smislu po, meni su zna\u010dajne tri bitke.<\/p>\n

Prvo, ona koja je poznata kao \u201cpolimska vojna\u201d u narodu zapamcena kao bitka na Previji 1854. godine, kada su Plavljani i Gusinjani uspjeli da se suprotstave i oruzano poraze napadacekoji su pod vo\u0111stvom serdara Janka Vukoti\u0107a, uz neposredno ucesce ruskih oficira, u svojstvu instruktora pokusavali da zauzmu Plav i Gusinje.<\/p>\n

Drugi zna\u010dajan doga\u0111aj po meni je opre\u0111eljenje plavsko-gusinjskog naroda da se suprotstavi odlukama Berlinskog kongresa (1878.) i svoje teritorije pripoje tada novoformiranoj crnogorskoj drzavi. Suprotstavljanje naroda u jednom okrugu, ne samo novoformiranoj drzavi, vec i odlukama sedam velikih evropskih sila, bilo je naizgled nerazumno i nerealno. Ali ljudi su shvatili da brane svoju Domovinu, svoja ognjista, svoje porodice, svoj nacin \u017eivota, svoju vjeru i odlucili su da se usamljeni brane. I na opste svjetsko zaprepascenje uspjeli su da odbrane svoje domove i da vojni\u010dki poraze daleko nadmocnijeg napadaca, koji je napadao sa organizovanom vojskom i modernim naoruzanjem. Smatram da je ovaj doga\u0111aj nedovoljno iskoristen kao pouka kako se mogu braniti i odbraniti svoji domovi i u slucajevima izrazite vojni\u010dke podre\u0111enosti. Smatram tako\u0111e da je ovaj pokret nedovoljno iskoristen u razvijanju Bo\u0161nja\u010dke nacionalne svijesti na \u0161irem prostoru. Albanci su ovaj doga\u0111aj dostojno predstavili u programskom \u0111elovanju \u201cPrizrenske lige\u201d, koja je samo jednim dijelom bila ukljucena u ovaj pokret. U tom pogledu zna\u010dajne su dvije bitke, u kojima su ostvarene pobjede Bo\u0161njaka i Albanaca: Bitka na Noksicu 4. decembra 1879. i 8. januara 1880. godine.<\/p>\n

Podsjeticu na jedan veoma zna\u010dajan doga\u0111aj koji se dogodio 50 godina prije ovog pokreta. Bilo je to 1831. godine kada su se Bo\u0161njaci i Albanci, tada organizovani u Gusinjskoj kapetaniji, prikljucili pokretu Bo\u0161njaka pod vo\u0111stvom Husein kapetana Gradascevi\u0107a, poznatog kao \u201cZmaj od Bosne \u201c i zajedno sa Bo\u0161njacima ucestvovali u borbama na Kosovu sa svojim odredom koji je brojao oko 800 boraca. Bio je ovaj pokret odraz osjecajima da su i oni dio Bo\u0161nja\u010dkog naroda i da zele da se izbore za autonomiju Bo\u0161njaka u okviru Osmanskog carstva, \u0161to je predstavljalo odraz njihove nacionalne svijesti,koja je vec tada bila formirana.<\/p>\n

U kasnijim vremenima po meni je bilo vrlo zna\u010dajno opre\u0111eljenje velikog broja Plavljana i Gusinjana da svoju \u0111ecu salju na skolovanje, prvenstveno u Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju, iz koje su izlazili prvi kulturni radnici, intelektualci napredne orijentacije i koji su plavsko-gusinjski narod uspjeli da usmjere i da ukljuce u antifa\u0161isti\u010dku borbu i time narod ovih krajeva svrstaju u red onih koji su se borili i za vlastito nacionalno oslobo\u0111enje, trazeci istovremeno i pravednije drustveno ure\u0111enje. Time su ljudi ovih krajeva postali subject savremenih doga\u0111aja, sa svojim pravima u trazenju svog pravednijeg polozaja u novom drustvenom ure\u0111enju. Ovo je mnogo znacilo da ljudi ovog kraja ne postanu predmet masakra i istrijebljenja, i ako njihova prava, proklamovana u antifa\u0161isti\u010dkoj borbi nisu cjelovito ostvarena i u mnogo cemu njihov, prvenstveno socijalni polozaj, postao veoma tezak, tako da su bili primorani da svoj kruh traze daleko od svog zavi\u010daja, iako je on inace smatran najljepsim krajem na Balkanskom poluotoku.<\/p>\n

Plavsko-gusinjski kraj je u periodu od 1879. nakon Boja na Noksicu, pa do 1912. godine imao izvjesni \u2018neutralni teritorij\u2019. Pojasnite nam o cemu se to ustvari radi?<\/strong><\/p>\n

Pogresno je shvatanje da su Plav i Gusinje poslije 1879. godine, sve do 1912 imali neku vrstu autonomije, ili da su bili \u201cizvjesni neutralni teritorij\u201d. Poslije neuspjeha velikih sila da Plav i Gusinje pripoje Crnoj Gori, formiran je prvi put u historiji poseban sand\u017eak sa sjedistem u Peci (Pecki sand\u017eak ). U znak priznanja za pobjede koje su ostvarene pod komandom gusinjskog kajmekana Ali-bega Sabanagi\u0107a, on je unaprije\u0111en u cin generala-pase i od tada je poznat kao \u201cAli-pasa gusinjski\u201d. Koji je imenovan na celo novoformiranog sand\u017eaka u sastavu ovog sand\u017eaka, pored Peci, \u0110akovice i Prizrena usli su i Plav i Gusinje. Prije toga u Plavu i Gusinju jedno vrijeme nije postojala osmanska vojska, vec je odbrana ovih teritorija i granice prema Crnoj Gori zasnivana na dobrovolja\u010dkim-domoroda\u010dkim jedinicama, koje su samostalno branile svoj kraj, a u osmanskim dokumentima spominju se kao \u201ckoloni militer\u201d. Poslije formiranja sand\u017eaka u Peci ova je dobrovoljacka vojska rasformirana, a u Plav i Gusinje stacionirani su dijelovi iz redova osmanske vojske poznati kao \u201cnizami\u201d. Oni su ostali na prostorima Plava i Gusinja sve do oktobra 1912. godine i zajedno sa grupama gra\u0111ana Gusinja i Plava pokusavali pruzati otpor crnogorskom odredu, narocito na Grebenu i Visitoru. Civilni rukovodilac osmanske vlasti u Plavu i Gusinju bio je tada Haso Ferovi\u0107. On se dva puta bunio protiv osmanske vlasti , jednom prilikom sa Isom Boletinom pobjegao je i boravio u Crnoj Gori.Oktobra 1912. godine, napustio je Plav prije ulaska crnogorske vojske i pobjegao u Kosovsku Mitrovicu, gdje je tertiran kao zasluzna nacionalna licnost i dobio nacionalnu penziju srpske vlade. Treba podsjetiti da je Haso Ferovi\u0107 bio bliski prijatelj Petra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, u vrijeme kada ovaj nije bio kralj i kada se nalazio u izbjeglistvu na Cetinju. On je tada odrzavao redovni kontakt sa svojim pristalicama u Srbiji. Veza izme\u0111u buduceg kralja Petra i njegovih pristalica odrzavana je preko Plava, uz obezbje\u0111ivanje Hasa Ferovi\u0107a. To je i bio razlog da je on kasnije tertian kao zasluzna nacionalna licnost srpske vlade i kao takav dobio nacionalnu penziju, ne samo on vec skoro svi oni koji su se pre\u017eivali Ferovi\u0107i.<\/p>\n

Zatim dolazi 1912. i 1913. godina i Balkanski ratovi. To je bio jedan od najtezih momenata za nas narod. Desio se genocid i pokrstavanje Bo\u0161njaka i Albanaca, odnosno muslimana, pa cak i nekih katolika ovog kraja. Vi ste dugo istra\u017eivali ove historijske cinjenice. Mozete li nam opisati ta doga\u0111anja, ili pak neke vazne detalje?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

O onom \u0161to se doga\u0111alo nakon okupacije Plava i Gusinja od strane crnogorske vojske od kraja 1912. do kraja maja 1913. godine pisao sam vise puta. Ti se doga\u0111aji ne mogu kratko objasniti. Predocicu samo sljedece: \u0111elimican otpor crnogorskoj vojsci pruzen je na planinskom grebenu iznad Gusinja i na Visitoru iznad Plava. Vecina Plavsko-gusinjskog stanovnistva pokorilo se i crnogorsku vojsku prihvatili, kako se kaze na \u201chljeb i so\u201d. Tokom novembra i decembra 1912. godine izvrseno je masovno razoruzavanje stanovnistva (predato je po nekim procjenama 2000 pusaka, mozda je cak bilo i vise) a najistaknutije licnosti Plava i Gusinja zatvorene su i internirane u Niksic. Imali su tretman taoca. Nakon \u0161to je vojni\u010dki sre\u0111eno stanje i uspostavljen \u201cred i mir\u201d, februara 1913. godine na ovaj teren poslata je Donjo-vasojevi\u0107ka brigada, pod komandom Avra Cemovi\u0107a. Ona je tada bila stacionirana na sektoru prema Rozaju i Tutinu. Dolaskom Avra Cemovi\u0107a ministarstvo Vojno crnogorske vlade, na njegov (Cemovi\u0107ev) prijedlog formiralo je Vojni prijeki sud. Dan nakon formiranja ovog suda zatvoreni su 11 najistaknutijih Plavljana, koji su formalno saslusani-grupno i proglaseni izdajnicima, koji navodno odrzavaju vezu sa odredom koji se u Sjevernoj Albaniji kretao pod komandom albanskog prvaka Bajram Curija. Vojni prijeki sud vec sutradan poslije zatvaranja, sve ih je osudio na smrt strijeljanjem, bez prava zalbe i oni su javno strijeljani, uz prethodno prisilno prikupljeno stanovnistvo na mjestu \u201cRacina\u201d kod Plava. Uporedo je nastavljen proces masovnog strijeljanja Bo\u0161nja\u010dkog i albanskog stanovnistva i njihovo masovno pokopavanje iznad sela \u201cLuge\u201doko 5 km juzno od Andrijevice. Strijeljanja su vrsena na svim stranama, u selima i seoskim katunima. Nastao je opsti strah i borba za ocuvanje \u017eivota. U sluzbenim dokumentima crnogorske vlade nalazi se da ih je do sredine maja 1913. godine prebjeglo u Albaniju oko 780 gra\u0111ana. Shvatajuci da \u0107e svi koji nose muslimansko ime biti pobijeni obratili su se svom tadasnjem muftiji Musicu u Gusinju za savjet sta da rade. Shvatajuci bezizlaznu situaciju muftija se opre\u0111elio da iskoristi svoje muftijsko pravo po serijatu i da izda tzv.\u201dfetvu\u201d, kojom je odobrio vjernicima da radi spasa \u017eivota mogu prelaziti u pravoslavnu vjeru, a kada se smiri situacija da se ponovo vrate u islam. Nastao je proces masovnog prelazenja Muslimana u pravoslavnu vjeru. Proto \u0110or\u0111e Sekularac, koji je u osmanskom vremenu vodio pravoslavnu crkvu u Gusinju izjavio je dopisniku dnevnog lista \u201cPolitika\u201d u Beogradu, a ova to objavila, da je tada pokrsteno 12.000 Muslimana Plava i Gusinja. Koliko je stvarno pobijeno nije tacno utvr\u0111eno. Postoje podatci o 600 i 800 ubijenih. Jedan albanski histori\u010dar objavio je jednu knjigu o tim doga\u0111ajima i u njoj objasnio, pojedinacno i po selima, da se broj ubijenih kretao oko 1813 gra\u0111ana ovog kraja. Nisam u mogucnosti da se izjasnjavam o tacnosti ovog podatka, mada pretpostavljam da je gospodin Shaban Braha u ovaj broj ukljucio i one gra\u0111ane koji su februara 1919. godine pobijeni na ulicama grada od strane srpske vojske i susjednog Vasojevi\u010dkog odreda. Kako sam obavjesten autor ovog \u0111ela Saban Braha radio je u vrijeme vladavine Envera Hod\u017ee kao odgovorni sluzbenik Ministarstva unutrasnjih poslova, posebno zaduzen za prikupljanje ovih podataka. Mogu\u0107e da je on te podatke iskoristio pri pisanju ove knjige.
Mozete li nam reci do kakvih ste Vi istra\u017eivanja dosli, kao i koja je uloga Crne Gore i kralja Nikole u ovom zlocinu nad narodima Plava i Gusinja?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u0160to se tice uloge Crne Gore u spomenutim zlocinima to je obijasnjeno u arhivskim dokumentima koji se cuvaju u Arhivu Republike Crne Gore. Ne moze lokalno stanovnistvo ili cinovnistvo vrsiti dislociranje jedne brigade iz Rozaja u Plav i Gusinje. Ne moze lokalna vlast za generala crnogorske vojske postavljati licnost koja je bila nepismena, veoma surova koja nije poznavala i prihvatala pravnu drzavu. Ne moze lokalna vlast formirati Prijeki vojni sud, a da o tome navodno nisu ni informisani Ministarstvo vojno i Ministarstvo unutrasnjih \u0111ela. Ne moze se svestenstvo pravoslavne crkve prisiljavati da vrsi pokrstavanjemimo kanonskih propisa ove crkve, pa cak i suprotstavljanja njenih vrhova. Brojna su dokumenta u Arhivu Crne Gore iz kojih se vidi da oblasni upravitelj obavjestava i moli da mu se odobre odre\u0111ene radnje, a da nadlezni ministri o svemu tome cute i na takvim aktima se samo stavlja konstatacija \u201ca\/a\u201d. I sve se to radilo nakon diplomatskih intervencija Austro-Ugarske vlade, pa i intervencije srpske vlade, koja je tako\u0111er smatrala da sa takvim zlocinima treba prekinuti. Tacno je da je kralj Nikola poslije intervencije Austro-Ugarske vlade, koja je po ovlastenju evropskih sila bila zastitnik katolika na Balkanu, intervenisala zbog pokrstavanja i katolika, \u0161to je bilo protivno clanu 30 Berlinskog ugovora. Iako je muslimansko stanovnistvou ovim stradanjima bilo izrazito najbrojnije, o njima evropske sile pa i osmanska drzava nisu intervenisali. Valjda ih stradanje muslimanskog stanovnistva nije interesovalo.
Pravoslavna crkva u Crnoj Gori slozila se da se prevo\u0111enje pripadnika islamske u pravoslavnu vjeru moze vrsiti, ali pod uslovima koji su utvr\u0111eni crkvenim propisima, a to je znacilo da je prevo\u0111enje u pravoslavnu vjeru moralo dobrovoljno, pojedinacno i da se moze izvrsiti nakon 6-mjesecnog obra\u0111ivanja onog kojeg treba prevesti u pravoslavnu vjeru. Ondasnjim ministrima crnogorske vlade za prosvjetu, za crkvene poslove i za unutrasnja \u0111ela nije odgovarao takav crkveni propis. I oni su naredili da se radi onako kako je vec ura\u0111eno. O angazovanju 12 popova za pokrstavanje.<\/p>\n

O tome je pisao Cedo Culafic, zavi\u010dajno iz Gusinja u monografiji Plava i Gusinja koja je nosila naziv \u201cProkletijski meterezi\u201d. I ako je ova monografija ra\u0111ena po sluzbenom zadatku, ona nije objavljena, jer su se tome suprotstavile odre\u0111ene sile. U ovom slucaju prvenstveno lokalne. Moje je misljenje da je steta \u0161to je sprijeceno objavljivanje knjige Cede Culafi\u0107a, jer bi ona pomogla u mnogome da se upotpune saznanja o ovim zlocinima. Poznato je da je nosilac pokrstavanja bio proto \u0110or\u0111e Sekularac, zavi\u010dajno Popovi\u0107 iz ondasnje opstine sekularske, da je ucestvovao pop Novi\u0107evi\u0107 iz Plava i kako se govorilo svi popovi iz Limske doline. To nije dokumentima potvr\u0111eno, vec se tako u narodu pripovijeda, a pisao je kako objasnih Cedo Culafic.<\/p>\n

Poznato je da je pokrstavanje predvodila grupa od 12 popova, pa nam recite koja bila uloga pravoslavne crkve u ovom zlocinu?<\/strong><\/p>\n

Nisam u mogucnosti da egzaktno objasnim ko snosi komandnu i izvrsnu odgovornost za ove zlocine. Iz arhivskih dokumenata koji su sacuvani vidljivo je da je Prijeki vojni sud formiran naredbom ministra vojnog u crnogorskoj vladi. Komadant brigade Avro Cemovi\u0107 bio je glavna licnost koja je izdavala nare\u0111enje, a kapetan gusinjske kapetanije, sa svojom policijskom vlascu pokretao je postupak u slucajevima kada je o tome odlucivao\u201d Prijeki vojni sud\u201d. Kao predsjednik ovog suda spominje se Balsa Balsic, do tada mula Hajro ef. Basic. Kao sudije spominju se Vuksan Dragovi\u0107, Milan Vesovi\u0107, a kao komadant bataljona koji je osu\u0111ene sprovodio do gubilista u selo Luge kod Andrijevice spominje se Vukota Pantovi\u0107. Ostale licnosti nisu mi poznate, mada je ovo nezaustavljiv proces istra\u017eivanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Da malo budemo jasniji, koje poslao Avra Cemovi\u0107a da napadne Plav i Gusinje, i sta je kralj Nikola trazio od njega prije nego je otrovan?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Istrazujuci arhivsku gra\u0111u nisam naisao na dokumenat ko je poslao Avra Cemovi\u0107a u Plav i Gusinje. Postoji jedan dokumenat da je to ura\u0111eno po nare\u0111enju ministra vojnog, a da li je on konsultovao kralja Nikolu, to se iz dokumenta ne vidi , vec samo pretpostavlja. U dnevnom listu \u201cVreme\u201d, Beograd, brat Avra Cemovi\u0107a Marko, koji je bio potsekretar ministra unutarnjih \u0111ela objavio je clanak 19. septembra 1940. godine u kojem je tvrdio da je njegov brat Avro bio pozvan na razgovor kod kralja Nikole te da mu je navodno kralj predlagao da on, (Avro Cemovi\u0107) javno prihvati odgovornost za zlocine koji su pocinjeni, obecajuci mu da \u0107e ga nakon toga proizvesti u cin divizijskog generala. Poznato je da su dva dana nakon povratka sa Cetinja Avro Cemovi\u0107 i jedan njegov prijatelj umrli. U narodu se smatra da su bili otrovani. Stvarni dokumenti u vezi sa tim nisu mi poznati.<\/p>\n

 <\/p>\n

Da li ste mozda dosli do saznanja, sta se desilo sa tijelim nastradalih u ovom nemilosrdnom genocidu nad Bo\u0161nja\u010dkim i albanskim narodom?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Sta se desilo sa tijelima pobijenih ne moze se cjelovito objasniti. U spomenutoj monografiji Cedo Culafic je citirao razgovor sa jednom, tada \u0111evojkom od 14 godina, koja je cuvala stoku na mjestu gdje je vrseno strijeljanje citirao je njen iskaz, veoma jezovit. Po njenom iskazu oni su najprije opljackani, a potom su zakopani u jednu jamu, plitko iskopanu, tako da su sutradan psi nanjusili zakopane zrtve i raznosili ih. Kasnije je odlazila njihova rodbina, kupila ostatke pobijenih leseva i ponovo ih zakopavala tamo gdje je ocijenila potrebu i mogucnost.<\/p>\n

Da pre\u0111emo na drugi i isto tako tezak vakat, odnosno na 1919. godinu. Ova godina se ne\u0161to manje spominje, dok zlocin je isto velik. Tada je opet napadnut nas kraj, i koliko sam dosao do saznanja od nasih starijih u vi\u0111enijih Plavljana, tada je ubijeno preko 450 Plavljana i Gusinjana. Opisite nam ovaj vakat i tadasnji uzrok genocida?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

U vezi doga\u0111aja iz 1919. godine, istra\u017eivanja koja sam vrsio, prvenstveno oruzanih u arhivu snaga u Beogradu utvrdio sam sljedece:<\/p>\n

U vrijeme austrougarske okupacije na prostorima oko Plava i Gusinja i Sjeverne Albanije \u0111elovala je komitska crnogorska grupa pod komandom Boska \u0110uricanina. Ova je grupa sara\u0111ivala sa dijelom stanovnistva, koje ju je stitilo i hranilo. Nakon proboja Solunskog fronta na prostoru Plava i Gusinja formirana su dva Bo\u0161njacka bataljona koja su se prikljucila komitskoj jedinici Boska \u0110uricanina. Oni su zajedno oslobodili Plav i Gusnje prije dolaska srpske vojske, koja je u Plavu ostavila samo jednu cetu a sa ostalim jedinicama posla prema Podgorici. Ceta srpske vojske, koja je bila locirana u Plavu sara\u0111ivala je sa tamosnjim stanovnistvom i od njega bila zasticena od napada. Me\u0111utim, kada je trbalo uspostaviti lokalnu vlast u Plavu i Gusinju izme\u0111u Plavljana i Gusinjana, koji su bili naoruzani i imali tretman dobrovoljaca i lokalnih vlasti u Andrijevici, koji su pokusali da uspostave vlast u Plavu i Gusinju, slicnu onoj kao i 1912. i 1913. godine doslo je do nesporazuma sa vec spomenuta dva bataljona u Plavu i Gusinju, koji su insistirali na njihovo ucesce i lokalnog stanovnistva u novoj vlasti. Po\u0161to nije doslo do sporazuma delegacija Plava i Gusinja , pod rukovodstvom Smaila Nikocevi\u0107a i Adema Omeragi\u0107a oni su otputovali u Podgoricu gdje je bilo sjediste Zetske divizije, sa ciljem da ih ubijede da u novu vlast ukljuce i njih. Me\u0111utim do sporazuma nije doslo. Nakon toga plavsko-gusinjsko stanovnistvo se pobunilo i suprotstavilo formiranju nove vlasti. Nerealno se zanoseci, ili pod uticajem propagande sa Kosova, grupa naoruzanih Plavljana prosla je preko Rugovske klisure i stigla do Pe\u010dke patrijarsije, sa zeljom da osvoji Pec. Tome se suprotstavila srpska vojska, obavijestila komandanta armije vojvodu Putnika i dobila saglasnost da oruzano intervenise i uspostavi vlast u Plavu i Gusinju. Njima su se pridruzili i lokalni crnogorski odredi sa prostora Vasojevi\u0107a. Nastupajuci prema Plavu, sa prostora oko Meteha, srpska vojska je upotrijebila artiljeriju. Prije toga kao izaslanici srpske vlade dolazili su na Cakor Punisa Racic i Smail Omeragic, koji je u me\u0111uvremenu preuzeo ime Perovi\u0107. I jedan i drugi su bili solunski borci, poznati iz afere \u201cApis\u201d. Njih dvojica su pokusavali da ubijede rukovodstvo Plava da preda oruzje i prihvati vlast koja mu se nudi. Od onih gra\u0111ana koji su u ime Plava pregovarali sa Punisom Racicem i Smailom Omeragicem spominju se Medo Ferovi\u0107 i Bejto Pljava Medunjanin. Nije doslo do sporazuma. Po\u0161to pregovori nisu uspjeli, a srpska vojska je nastavila sa bombardovanjem Plava stanovnistvo ovih krajeva opre\u0111elilo se da za odre\u0111eno vrijeme napusti svoje domove i da privremeno emigrira u Skadar. Za svo to vrijeme srbijanska ceta koja se nalazila u Plavu bila je opkoljena i nije bilo dozvoljeno da ih iko napada. Oni su me\u0111utim prilikom povlacenja stanovnistva pucali u narod, dozvoljavajuci mogucnost da oni koji zele mogu da se smjeste u kuci Saban bega Red\u017eepagi\u0107a i jednog mjestanina D\u017eudovi\u0107a. Tokom osvajanja Plava na ulicama su ostali mrtvi da leze oko 450 gra\u0111ana ovog grada, pretezno zene, \u0111eca i starci koji nisu mogli da bjeze sa ostalima. Po\u0161to je tada Skadar bio pod me\u0111unarodnom upravom (Francuzi, Italijani i Englezi) iz dokumenata je vidljivo da su oni prihvatili oko 3000 gra\u0111ana i smjestili ih u poseban logor u selu Busat, oko 12 km juzno od Skadra. Nakon godinu dana , na intervenciju evropskih sila, odbjegli Plavljani i Gusinjani vratili su se u svoje, tada potpuno opustosene i opljackane domove. Za razliku od onog \u0161to se desavalo 1913. godine, koje se tretira kao \u201ckrstenje, ovaj se period tretira kao pljacka\u201d. Po\u0161to je to bio pretezno nepismen svijet ova su dva doga\u0111aja tretirana kao vrijeme po kojem se racunalo kad je ko ro\u0111en, kad je umro, kad se zenio. To su bila dva kriticna momenta po kojima se, umjesto kalendara racunalo vrijeme u ovim krajevima.
S obzirom da ste ucesnik Drugog svjetskog rata mozete li se prisjetiti nekih vaznih, odlucujucih, kao i bitnih momenata za nas Bo\u0161nja\u010dki narod u tom vaktu?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Kao ucesnik Drugog svjetskog rata ono \u0161to je najvaznije za Bo\u0161nja\u010dki narod u kraju iz kojeg poticem spomenuo bih opre\u0111eljenje tadasnje studentske i srednjo\u0161kolske omladine za antifa\u0161isti\u010dku borbu i ukljucivanje naroda ovoga kraja u tu borbu, kao samostalan subject, zajedno sa ostalim narodima, pod jedinstvenom komandom i na platformi antifa\u0161isti\u010dke borbe i uspostavljanje marionetskih vlada i fa\u0161isti\u010dkih rezima. Ucesce jednog broja antifa\u0161ista jula 1941. godine, iako je bilo relativno u manjem broju, zna\u010dajno je, a njihovo brojno manje prisutstvo objasnjava se okolnoscu da nisu bili uspostavljeni , a da su na prostor Plava i Gusinja pristigle brojne izbjeglice koje su pobjegle na teritoriju Albanije tokom (1912. \u20131914. i februara 1919.). Oni koji su se suprotstavljali zajedni\u010dkoj borbi protiv fa\u0161isti\u010dke okupacije uspijevali su da propagandno \u0111eluju kod onih koji su se vratili u svoje domove da se, umjesto protiv okupatora bore protiv Crnogoraca, pod geslom navodne osvete za ono \u0161to se u ranijim vremenima desavalo. Zna\u010dajno je da napredne antifa\u0161isti\u010dke snage nisu priznale uspostavljanje novih granica, da su uspijevali da propagiraju zajedni\u010dku borbu protiv fa\u0161izma. Veoma je zna\u010dajno da je veliki broj Plavljana i Gusinjana prihvatio ondasnje partizane iz Crne Gore koje cetnici nisu uspjeli da pobiju da im omogu\u0107e smjestaj na terenima na kojima su oni \u017eivjeli, da im obezbijede ishranu i slobodnije kretanje (obezbijedili su im cak i legitimacije gra\u0111ana ovih krajeva). Omogucili su uspostavljanje kanala putem kojih su obnovljene prekinute veze izme\u0111u narocitih pokreta u Crnoj Gori, Kosovu, pa sve do zapadne Makedonije, ukljucujuci i Sjevernu Albaniju. Ovim prostorima uspjesno su se kretali delegati Glavnih i Vrhovnog staba NOV i POJ , a tokom 1943. godine na ovim prostorima koncentrisani su tri manje partizanske jedinice, na nivou bataljona po jedan Bo\u0161nja\u010dki, kosovski i albanski.<\/p>\n

Na ovim prostorima uspjesno je ostvarivana kohezija partizanskih jedinica razlicitih naroda. Bile su to tokom 1943. godine najbrojnije partizanske jedinice na jugu zemlje. Najveci uspjeh je ipak da prilikom osloba\u0111anja ovih krajeva nije doslo do slicnih pojava kao onih iz 1912. i 1919. godine. Jedan broj Bo\u0161nja\u010dkih \u00a0kadrova sa terena Plava i Gusinja, vec i \u0161ire, na prostoru citavog sreza i okruga, pa su prihvatani kao rukovodioci i organizatori me\u0111u stanovnistvom koje je pretezno i iskljucivo bilo crnogorske i srpske nacionalnosti. Borci protiv fa\u0161izma ucestvovali su u brojnim crnogorskim, kosovskim bokeljskim i albanskim brigadama. Veliki doprinos ovog kraja ostvaren je kada su brigade NOV i POJ vodile borbu protiv njema\u010dkih okupacionih jedinica prilikom njihovog povlacenja. Na ovim prostorima bila je u tom vremenu njihova najzna\u010dajnija logisti\u010dka baza, koja je obezbje\u0111ivala snabdijevanje nekoliko partizanskih brigada. Zna\u010dajan je doprinos Bo\u0161njaka u Sand\u017eaku u borbi protiv fa\u0161izma, najprije ucescem u III proleterskoj sand\u017ea\u010dkoj brigadi, a zatim u XXXVII diviziji, koja je imala zna\u010dajan doprinos i u oslobo\u0111enju Sarajeva i goneci okupatora sve do Maribora.<\/p>\n

 <\/p>\n

Koliki je broj poginulih i ubijenih Bo\u0161njaka u toku II svjetskog rata?<\/strong><\/p>\n

Pa mislim da je 107.000 poginulih Bo\u0161njaka, ovaj podatak je objavio Vladimir Dedijer i smatram da je istinit, ja nemam drugih podataka.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kakva je uloga Bosne i Hercegovine i Sand\u017eaka u Drugom svjetskom ratu?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Tokom II svjetskog rata Bosna i Hercegovina i Sand\u017eak imali su veliku ulogu. Na tim prostorima formirane su prve partizanske brigade. One su odigrale izvanrednu ulogu kao udarne snage koje su ucestvovale u borbama na prostorima Bosne i Hegcegovine pod neposrednim rukovodstvom Vrhovnog \u0161taba NOV i POJ. Na prostorima Bosne i Hercegovine omogu\u0107eno je nastavljanje antifa\u0161isti\u010dke borbe tokom 1942. i 1943. godine, kada je okupator poku\u0161avao da ih uni\u0161ti. Bitke za ranjenike na Jablanici i na Sutjesci 1943., pokazali su velicinu ove borbe i njenu neuni\u0161tivost. Bosna i Hercegovina su uspje\u0161no odrzale funkciju logisti\u010dke baze za narodnooslobodila\u010dki pokret. Od posebnog zna\u010daja bilo je da su i Bihacu i Jajcu odrzana prva dva antifa\u0161isti\u010dka zasjedanja ( I i II zasjedanje AVNOJ-a). na ovim prostorima odrzana su i dva zemaljska antifa\u0161isti\u010dka vijeca na kojima je Bosna i Hercegovina konstituisana kao samostalna republika. Na II zasjedanju u Mrkonjic Gradu donijeta je i prva Deklaracija o ljudskim pravima, koja je kasnije prihvacena i u ujedinjenim nacijama. Time je Bosna i Hercegovina konacno priznata kao posebna republika u sastavu Federativne Jugoslavije.<\/p>\n

Iz Plavsko-gusinjskog kraja u Narodnooslobodila\u010dkoj borbi ucestvovali su 1600 boraca. Od toga je poginulo njih 296. Nacionalna struktura poginulih bila je: Bo\u0161njaka 59%, Crnogoraca 30% i Albanaca 11%. Svaki drugi poginuli borac bio je mla\u0111i od 25 godina. Znatan broj poginulih poginuo je u borbama za oslobo\u0111enje Sarajeva pocetkom aprila 1945. godine. Na spomen bisti u Trnovu isklesana su imena 57 boraca iz Plavsko gusinjskog kraja. Za jedan broj njih nalaze se njihova imena na spomen parku na Vracama, iznad Sarajeva, gdje su uklesana imena 11.000 poginulih i strijeljanih boraca NOR-a.
Za\u0161to se desilo da se Sand\u017eaku u toku NOR-a prizna autonomna oblast, a pred kraj rata mu se oduzela? Ko je ustvari iskoristio Bo\u0161njake u toku rata, a zatim prevario, kao i za\u0161to je rasformirano Zemaljsko antifa\u0161isti\u010dko vijeca Sand\u017eaka?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Pitanje koje se odnosi na rasformiranje Zemaljskog antifa\u0161isti\u010dkog vijeca Sand\u017eaka i ukidanje ove autonomne oblasti kao posebnog subjekta Federacije smatram da je ne\u0161to najnepovoljnije \u0161to se moglo dogoditi, ne samo Bo\u0161njacima, vec i pripadnicima drugih nacionalnosti koje \u017eive u Sand\u017eaku. Jo\u0161 u predvecerju II svjetskog rata Rifat Burd\u017eovi\u0107, koji je prihvatan kao tribun Beogradskog univerziteta i Beograda u cjelini, vratio se Aprila 1941. godine u Sand\u017eak i preuzeo funkciju sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Sand\u017eak. Jo\u0161 kao student uspio je da postavi temelje sand\u017ea\u010dke autonomije i da se Bo\u0161njaci Sand\u017eaka, koji su se tada nazivali Muslimani priznaju kao poseban narod i subject antifa\u0161isti\u010dke borbe. To se ogledalo u tome \u0161to su se studenti Sand\u017eaka, svih nacionalnosti, obratili narodima Sand\u017eaka, spominjuci me\u0111u njima posebno i \u201cMuslimane\u201d, obavjestavajuci ih o opasnostima koje su se nadvile nad zemljom od fa\u0161izma i pozivajuci ih da se pripreme za odbranu svojih domova od fa\u0161isti\u010dke okupacije. Umjesto da pristupaju studentskim udruzenjima srpske, crnogorske i Bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti studenti Sand\u017eaka su organizovali svoje sand\u017ea\u010dko udruzenje, koje je nosilo naziv \u201cZlatar\u201d, tezeci na taj nacin da se prevazilaze razlike koje su se javljale kroz historiju me\u0111u razlicitim nacionalnim pripadnicima u Sand\u017eaku. Na inicijativu Rifata Burd\u017eovi\u0107a, uz neposredno angazovanje kasnije poznatog knjizevnog stvaraoca Muhameda Abdagi\u0107a iz Sjenice formirali su i svoj list \u201cGlas Sand\u017eaka\u201d, koji je uspijevao da izlazi i nakon policijske zabrane. Zaslugom Rifata Burd\u017eovi\u0107a pripadnici svih nacionalnosti u Sand\u017eaku formirali su, najprije zajedni\u010dke partizanske odrede, a ne\u0161to kasnije formirana je i III proleterska sand\u017eacka brigada. Od oktobra 1941. godine, na inicijativu Rifata Burd\u017eovi\u0107a formiran je Glavni stab partizanskih narodnooslobodila\u010dkih odreda za Sand\u017eak i time se neposredno vezali za Vrhovni stab NOV i POJ. Od tada prestaje organizaciona podre\u0111enost Sand\u017eaka Crnoj Gori, ne samo po vojnoj, nego i po politi\u010dkoj liniji. Kada su formirane I i II proleterska brigada i pokrenuta inicijativa da se sand\u017ea\u010dki odredi prikljuce srpskim i crnogorskim brigadama Rifat Burd\u017eovi\u0107 i Velimir Knezevi\u0107, na sastanku u Foci, predlozili su Jo\u0161ipu Brozu Titu da se, umjesto prikljucivanja sand\u017ea\u010dkih odreda srpskim i crnogorskim brigadama, formira posebna sand\u017eacka brigada, \u0161to je Jo\u0161ip Broz, u svojstvu Vrhovnog komandanta sa odobravanjem prihvatio. Pocetkom juna 1942. godine, u Scepan Polju, gdje se Piva i Tara ulijevaju jedna u drugu, i odatle nastaje rijeka Drina, formirana je III proleterska sand\u017eacka brigada, koja je neposredno pratila vrhovnog komandanta kada je sa cetiri prve partizanske brigade posao u oslobodila\u010dki mars u centralnu i zapadnu Bosnu i Hercegovinu. Time su partizani iz Sand\u017eaka pokazali svoje vrijednosti i spremnost da se pod jednom zastavom, i pod jednom komandom bore protiv fa\u0161izma. Na tim principima, prema direktivi komandanta Vrhovnog staba pripremljeno je i odrzano Zemaljsko antifa\u0161isti\u010dko vijece Sand\u017eaka 20. novembra 1943. godine u Pljevljima. Ovo je vijece preraslo u vrhovno, politi\u010dko i vojno rukovodstvo Sand\u017eaka. Bila je to istovremeno i posebna reafirmacija Sand\u017eaka kao drustveno-politi\u010dke jedinice koja bi kao poseban subject usla u sastav planirane Federacije.
Od samog pocetka to se nije svi\u0111alo rukovodstvu antifa\u0161isti\u010dke borbe u Crnoj Gori, i ono je na razne nacine pokusavalo da ignorise formiranje i razvoj ZAVNOS-a. To se ogledalo najprije u sprjecavanju delegata izabranih na skupstini ZAVNOS-a koji su trebali da prisustvuju na II zasjedanju AVNOJ-a. Prosli su delegati Crne Gore iz Kolasina preko Pljevalja, pod vo\u0111stvom tadasnjeg delegata Vrhovnog staba NOV i POJ Ivana Milutinovi\u0107a, a da izabrane delegate iz Sand\u017eaka za II zasjedanje AVNOJ-a nisu ni informisali o svom pokretu. To je bio razlog da izabrani delegati iz Sand\u017eaka nisu mogli da ucestvuju na II zasjedanju AVNOJ-a i da uticu na donosenje sudbonosnih odluka. i pored toga, zalaganjem Jo\u0161ipa Broza, Sand\u017eak je na II zasjedanju AVNOJ-a prihvacen kao posebna federalna jedinica koja \u0107e uci u planiranu federaciju na nivou zemlje, te da \u0107e polozaj Sand\u017eaka biti istovijetan polozaju Vojvodine.
Jo\u0161 prvih dana nakon II zasjedanja AVNOJ-a rukovodstvo Crne Gore pokusalo je da bez znanja i mimo volje Predsjednistva AVNOJ-a jo\u0161 tada prikljuci Sand\u017eak Crnoj Gori. Na takvu odluku reagovalo je rukovodstvo Sand\u017eaka, a zatim i Predsjednistvo AVNOJ-a i Centralni komitet KPJ, upucujuci u vezi sa tim ostre zamjerke crnogorskom rukovodstvu. Izvrsni odbor i Predsjednistvo Zemaljskog antifa\u0161isti\u010dkog vijeca Sand\u017eaka uspio je da preuzme drustveno-politi\u010dko i vojno rukovo\u0111enje Sand\u017eakom i da na siroj osnovi razvije narodnooslobodila\u010dki pokret na ovim prostorima. Me\u0111utim, marta 1945. godine, kada su vrsene pripreme za konstituisanje jugoslovenske federacije, otpocele su nove opstrukcije, kako iz Crne Gore, tako i iz Srbije. One su tezile da se Sand\u017eak kao samostalna jedinica i subjekt buduce Federacije ukine i da se teritorija Sand\u017eaka podijeli izme\u0111u srpske i crnogorske republike. Tome su se energicno suprotsavili antifa\u0161isti\u010dki borci Sand\u017eaka, i posebno njegovo rukovodstvo. Karakteristicno je da su u tom suprotstavljanju narocito su se isticali predstavnici srpskog i crnogorskog naroda u Sand\u017eaku, zalazuci se za jedinstveni Sand\u017eak svih naroda koji su \u017eivjeli na tom prostoru. Me\u0111utim, njihovo suprotstavljanje nije uzeto u obzir. Rukovodstva iz Srbije i Crne Gore su uporno insistirala formiranju Sand\u017eaka, smatrajuci da \u0107e njegovo daljnje opstajanje dovesti do cijepanja srpskog i crnogorskog naroda, bez obzira \u0161to je to bilo u izrazitoj suprotnosti interesa Bo\u0161nja\u010dkog naroda koji je tamo \u017eivio zajedno sa Srbima i Crnogorcima. Vec tada oni Bo\u0161njake, odnosno tada Muslimane, nisu priznavali kao poseban nacionalni subject. To je bila prva velika greska rukovodstva narodnooslobodila\u010dke borbe, koje je time napustilo platformu koja je usvojena na II zasjedanju AVNOJ-a. Rasformiranjem Sand\u017eaka veoma negativno je uticalo na njegov buduci ekonomski, politi\u010dki i drustveni razvoj. Posebno se negativno odrazilo na me\u0111usobne nacionalne odnose. U takvoj situaciji nezadovoljno Bo\u0161nja\u010dko stanovnistvo Sand\u017eaka opredijelilo se da u velikom broju napusti Sand\u017eak i emigrira u Tursku. Po\u0161to su se ovi i ovakvi odnosi negativno reflektovali i u drugim krajevima zemlje, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje Bo\u0161nja\u010dko stanovnistvo nije prihvatilo da se ope\u0111eljuje kao srpske, hrvatske, crnogorske ili neke druge nacionalnosti, nego se demonstrativno prilikom statisti\u010dkih popisa izjasnjavalo kao \u201cneopre\u0111eljeni\u201d a jedan broj njih kao jugosloveni. Veoma je mali broj onih koji su se izjasnili kao Srbi ili Crnogorci, bili su to pretezno oni koji su bili zaposleni kao drzavni cinovnici i tako se izjasnjavali iz licnih interesa. Shvatajuci takvu situaciju stetnom rukovodstvo zemlje, i posebno Centralni komitet KPJ uocilo je da se mimo volje gra\u0111ana ne mogu ukidati i uvoditi nove nacionalnosti, pa je dozvolilo da se prilikom statisti\u010dkog popisa u 1971 godini mogu nacionalno izjasnjavati i kao\u201dMuslimani\u201d.<\/p>\n

Ogromna je vecina Bo\u0161nja\u010dkog stanovnistva u svim krajevima zemlje prihvatilo takvu mogucnost i od tada se, umjesto kao neopre\u0111eljeni, iskazuju kao Muslimani u nacionalnom smislu. To je tri godine kasnije usvojeno i u novom Ustavu SFRJ, a prije toga bilo priznato i prilikom usvajanja posebnih amandmana na Ustav. Septembra 1993. godine na II sveBo\u0161nja\u010dkom saboru usvojena je jednoglasna odluka da se Muslimani u nacionalnom smislu ubuduce iskazuju svojim historijskim imenom \u201cBo\u0161njaci\u201d. Vrijeme je pokazalo opravdanost takve odluke, jer je vecinsko stanovnistvo takvu odluku svim svojim bicem prihvatilo i sprovodi.<\/p>\n

Nakon Drugog svjetskog rata Bo\u0161njaci i Albanci su ponovo bili na udaru posebno u vrijeme Rankovi\u0107a. Opisite na taj period koji se u narodu prepricava kao \u2018u vrijeme Rankovi\u0107a\u2019?<\/strong><\/p>\n


<\/strong>U odnosu na doga\u0111anja poslije zavrsetka II svjetskog rata i polozaja Albanaca, podsjeticu na neke doga\u0111aje. Nije sporno da su Albanci u II svjetskom ratu ocekivali da \u0107e se pripojiti Albaniji, smatrajuci je svojom maticom. To je narocito izrazavano me\u0111u onim Albancima koji nisu ucestvovali u antifa\u0161isti\u010dkoj borbi. Me\u0111utim, po\u0161to sam tokom NOR-a \u010desto boravio u krugovima boraca antifa\u0161isti\u010dkog rata Albanaca sa Kosova stekao sam utisak da i oni prizeljkuju da \u0107e se poslije pobjede nad fa\u0161izmom prikljuce Albaniji. Sticao sam utisak kao da su oni imali u tom vremenu neku saglasnost i najviseg rukovodstva antifa\u0161isti\u010dke borbe i Jugoslavije, prvenstveno vrhovnog komandanta marsala Tita. To je izrazavao i delegat Vrhovnog staba u Albaniji Miladin Popovi\u0107 i davao im u tom pogledu podrsku. To je jasno izrazeno i u vrijeme poznate \u201cBujanske konferencije\u201d na kojoj je izrazena zahvalnost Narodnooslobodila\u010dkom pokretu Jugoslavije \u0161to im je takvu mogucnost pruzio. Me\u0111utim, poslije odrzane Bujanske konferencije i dobijenih dokumenata u Predsjednistvu AVNOJ-a doslo je do reagiranja i neslaganja sa takvim odlukama, Bujanska konferencija je tretirana kao i da nije odrzana. Tokom oslobo\u0111enja Kosova organizovale su se tzv. Balisti\u010dke snage koje su se suprotstavile pripajanju Kosova Jugoslaviji. Doslo je i do pobune na sektoru Drenice koju je vodio Saban Paluza. On je u pocetku sara\u0111ivao sa partizanima, jedinice kojima je komandovao proglasavao je partizanskim. Ali nije bio spreman da sa tim jedinicama po\u0111e na Sremski front. Tako se i dogodilo da su oni do Preseva stigli na putu za Srem, ali da su nakon toga odlucili da odbiju komandu i da se ponovo vrate na prostore Drenice. Tamo se tada nalazila i Kosovsko-metohijska udarna brigada kojom je komandovao Zufer Music iz Plava. Bilo je to u februaru 1945. godine. Saban Paluza raspolagao je tada sa oko 7.000 boraca pod svojom komandom , a i brigada kosovska kojom je komandovao Music brojala je oko 3.000 boraca. Brigada je bila opkoljena i od Musi\u0107a se zahtijevalo da on brigadu preda balisti\u010dkim snagama. On to nije dozvolio i nakon toga doslo je do krvavih borbi koje su trajale citav mjesec dana. Negdje u zabiljeskama komandanta Musi\u0107a, koje se nalaze kod mene u privatnoj arhivi, on je zabiljezio da mu je tada ubijeno oko 270 boraca. Vise nego tokom citavog ratovanja na prostorima istocne Makedonije, Gr\u010dke i tokom osloba\u0111anja Metohije. Ukljucene su nakon mjesec dana i druge jedinice Narodnooslobodila\u010dke vojske i taj je pokret bio potpuno ugusen. To je ostavilo veoma negativan utisak i odnos velikog broja Albanaca prema Jugoslaviji bio je veoma pogorsan. Partizanske jedinice sa albanskim partizanima bile su veoma malobrojne. Iz Albanije, kojom je komandovao Enver Hod\u017ea, pristigle su tada i dvije albanske partizanske brigade, koje su se ukljucile u likvidaciju balisti\u010dke pobune. Nakon toga pristupilo se masovnom razoruzanju albanskog stanovnistva. Organi drzavne bezbijednosti koji su bili pod rukovodstvom Aleksandra Rankovi\u0107a, a na Kosovu Spasoja \u0110akovica, preduzeli su veoma drasticne mjere prema albanskom stanovnistvu, iskazujuci svoju mrznju i netrpeljivost prema albanskom stanovnistvu. U tom vremenu desavala su se brojna prekoracenja i zloupotreba vlasti, kojom su rukovodili ondasnji organi OZN-e (O\u0111eljenja za zastitu naroda). Prema albanskom narodu odnosilo se sa nepovjerenjem . mali je broj bio albanskih kadrova koji su bili ukljuceni na zna\u010dajnijim pozicijama u narodnooslobodila\u010dkoj vlasti. Sve vise je tinjala mrznja, koja se sve vise uspostavljala na odnos Albanaca na jednoj i Srba i Crnogoraca na drugoj strani. Taj odnos permanentnog nepovjerenja i neravnopravnog odnosa prema Albancima na Kosovu doveo je kasnije do zestokih demonstracija na Kosovu. Ustavom iz 1974. godine ucinjen je zna\u010dajan pokusaj da se Albancima na Kosovu obezbijede veca ljudska prava. Kosovo je dobilo tretman autonomije, koja je neposredno bila ukljucena u sistem Federacije, sa svim pravima kao samostalan subject, istovremeno zadrzavajuci svoj odnos kao posebna jedinica u sastavu Srbije. To ipak nije bilo dovoljno necinskom dijelu albanskog stanovnistva na Kosovu i ono je permanentno insistiralo da Kosovo dobije tretman posebne republike u sastavu SFRJ, \u0161to mu se onda nije moglo omoguciti. Dolaskom Milosevi\u0107a na vlast prava koji su Albanci stekli 1974 godine ukinuta su i svedena na formalnost dovo\u0111enjem svojih eksponenata da oni predstavljaju narod Kosova, \u0161to je bila najobicnija lakrdija. Izrazit je slucaj u tome dovo\u0111enje u Predsjednistvo SFRJ nekog Sejda Bajramovi\u0107a, koji se izrazito ponasao kao eksponent Slobodana Milosevi\u0107a, \u0161to je dovelo do pogorsavanja odnosa i na nivou SFRJ. O kasnijem razvoju doga\u0111aja necu pricati jer oni su dovoljno poznati, a po mojem misljenju nisu ni danas rijeseni. Zaboravio sam da spomenem da su koncem marta 1945 godine vrsene mobilizacije albanskog stanovnistva za ukljucenje u narodnooslobodilacku vojsku na sektoru prema sjeveru (Srem), a isto tako i slanjem vace mase mobilisanog stanovnistva na sektoru prema Trstu, preko Bara. Tom prilikom dogodio se i jedan veoma tezak zlocin prema mobilisanim Albancima 31. marta 1945. godine kada su pobijeni oko 480 mobilisanih Albanaca u Baru, a broj pobijenih tokom bjekstva prema Skadru nije poznat. Po\u0161to sam poslije toga doga\u0111aja premjesten u Sresko rukovodstvo Bara, da bi makar po imenu postao blizi barskom stanovnistvu, koje je nakon toga postalo ogorceno. Nakon istra\u017eivanja koja sam vrsio, utvrdio sam da je taj zlocin isceniralo oblasno rukovodstvo OZN-e na Kosovu, predvo\u0111eno nacelnikom o\u0111eljenja Spasojem \u0110akovicem, koji je bio inicijator i izvrsilac i brojnih drugih zlocina na Kosovu, a kasnije je kada je bio pomocnik Saveznog javnog tuzioca napisao knjigu \u201cSukobi na Kosovu\u201d u kojoj je tezio da maksimalno ocrni Fadila Hod\u017eu i njegove najblize saradnike. Njegova mrznja i prema Bo\u0161njacima izrazena je tada i u odnosu na mene, pokusavajuci da me svrsta u krug tzv. \u201cseparatista\u201d, mada smo tokom 1944. godine zajedno radili u Sreskom rukovodstvu u Andrijevici.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Srbija i Crna Gora su izvrsili organiziranu agresiju na nasu Domovinu BiH i po jedenaesti put genocid nad Bo\u0161njacima. Recite nam, historijski gledano, odakle dolazi ta srpsko-crnogorska mrznja prema Bo\u0161njacima?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

O genocidu koji je izvrsen nad Bo\u0161nja\u010dkim narodom 1992. \u20131995., smatram da nema potrebe da govorim, ne samo \u0161to su ti doga\u0111aji potpunije poznati siroj javnosti, nego \u0161to bi po obimu i zna\u010daju zaslu\u017eivali da im se posveti vise prostora. Pre\u017eivio sam II svjetski rat i brojne zlocine. Pre\u017eivio sam njema\u010dke i italijanske fa\u0161isti\u010dke zatvore, ali ono \u0161to se desavalo od 1992. godine nisam mogao da shvatim. To su bili odnosi neiskaljene mrznje prema jednom narodu sa teznjom da se on totalno istrijebi ili progna sa ovih prostora sa ciljem stvaranja jedinstvenog prostora za sve Srbe bez obzira gdje su \u017eivjeli. Sve to vrijeme pre\u017eivljavao sam u blokiranom Sarajevu koje je permanentno granatirano. I kroz moj dom u kojem sam \u017eivio prosla je jedna tenkovska granata, a snajpera je bilo u izibilju. Ipak, moralo se \u017eivjeti, i eto srecom pre\u017eivjeti. Putem medija uspijevao sam da saznam i sta se radi sa Bo\u0161njacima u drugim krajevima. Poznat mi je slucaj istrijebljenja Bo\u0161njaka u Bukovici. Slusao sam o izvo\u0111enju iz voza u Strpcima kod Rudog vece grupe Bo\u0161njaka i njihovo strijeljanje. Hiljade izbjeglica koje su uspijevale da do\u0111u do Sarajeva pricali su o brojnim zlocinima nad Bo\u0161nja\u010dkim narodom sirom istocne Bosne i Hecegovine. Kruna svih tih doga\u0111aja dogodila se masovnim ubijanjem stanovnistva u Srebrenici, u Zepi, Vlasenici, Zvorniku i dalje sve do Bijeljine. Sve to ljudski razum ne moze da shvati i mnogi se pitaju da li je mogu\u0107e da covjek covjeku ucini takva zla. Kroz historiju razne su se drzave borile da osvoje tu\u0111e teritorije, ali stanovnistvo prvenstveno \u0111eca, zene i starci nisu ubijani. Nije unistavana njihova imovina, iako su se granice mijenjale i ljudi pripajani razlicitim drzavama. \u017divot je tekao dalje. A ovo \u0161to se desavalo posljednje agresije na Bo\u0161nja\u010dki narod ljudski um ne moze da shvati. To ni \u017eivotinje me\u0111u sobom ne rade. Nadajmo se da \u0107e se ljudi opametiti i da \u0107e vec jednom shvatiti da ovakvi sukobi ne vode nicemu dobrom, kako onima koji su predmet ubijanja i unistavanja, tako ni onima koji takve zlocine cine, jer to ne vodi nikakvom dobru, ama bas nikome.
Da li ste mogli predvidjedi da se u bivisim komunistima kriju takvi zlocinci poput Milosevi\u0107a i njegovih sljedbenika, kao i da li ste ikada razmisljali o ovakvom raspadu Jugoslavije za koju ste se borili?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nisam mogao pretpostaviti, ni u snu snijevati da jedan Milosevi\u0107 ili bilo koji drugi, posebno bivsi komunista, moze toliko polu\u0111eti da pocini zlocine kakve je pocinio. Kroz historiju, poznato mi je da Neron u svoje vrijeme palio gradove da bi posmatrao i u\u017eivao u onome \u0161to se desavalo. Nema razlike izme\u0111u Nerona i Milosevi\u0107a i njegovih najblizih saradnika.
O raspadu Jugoslavije 1991. godine nisam mogao ocekivati niti cak pomisliti ono \u0161to se desavalo. Poznato mi je bilo da su u Sloveniji bile prisutne tendencije da se ona izdvoji i osamostali, jer se u njoj bilo uvrezlo shvatanje da se ona ekonomski eksploatise. Mada je u vezi sa tim bila prisutna propaganda nekih evropskih zemalja i evropsko-ameri\u010dke reakcije, kojima je Jugoslavija smetala i koji su sve cinili da je razbiju. Ja ipak nisam vjerovao da \u0107e se to dogoditi. Posebno ne na nacin kako je to ura\u0111eno. Po mom misljenju velika je greska \u0161to se Jugoslavija stvarala nasiljem, sa teznjom velikosrpskog hegemonizma. Mislim da je interes naroda koji su \u017eivjeli u njoj bio da oni zajedni\u010dki \u017eive i da se udruze na demokratskim osnovama. Oni koji su zagovarali hegemonizam, bilo kojeg naroda, napravili su veliki zlocin, jer se na tim osnovama nije mogla ocuvati ravnopravna i demokratska zajednica. Ono \u0161to se doga\u0111alo poslije agresije iz 1991. godine vratilo nas je stotinu godina unazad i tesko da cemo se izboriti da formiramo makar ekonomsku i kulturnu zajednicu, koja bi bila u interesu svih naroda. Posljedice su veoma teske i one \u0107e se tesko prebroditi.<\/p>\n

 <\/p>\n

Da li ste mozda istra\u017eivali odakle dolazi ta srpsko-crnogorska mrznja prema drugim narodima?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Postavlja se pitanje u vezi mrznje koja je stvorena me\u0111u nekim nasim narodima, prvenstveno u odnosu na Bo\u0161njake. Reci cu vam moja istra\u017eivanja historijski ne potvr\u0111uju takvu tezu, naravno da se pogresno shvatim. Stotinama godina Srbi i Crnogorci, po\u0161to njih posebno spominjete, \u017eivjeli su normalnim drustveno ekonomskim odnosima sa Bo\u0161njacima. Nikome nije smetalo to \u0161to jedan broj Srba i Crnogoraca ne \u017eeli da primi Islam i \u0161to \u017eeli da ostane u ranijoj vjeri. Nikome tako\u0111e nije smetalo to \u0161to jedan dio stanovnistva kao svoju vjeru prihvata Islam . Ali, poslije poraza Osmanlija pred Be\u010dom i stvaranja poznate Alijanse hriscanskih drzava za protjerivanje Osmanlija sa Balkanskog poluostrva, dovelo je do stvaranja mrznje prema svim pripadnicima islamske vjere, bez obzira da li su oni Turci-Osmanlije, ili domoroda\u010dko stanovnistvo na Balkanu. Nastao je period jedne vrste krsta\u0161kih ratova sa \u017eeljom da se unisti sve \u0161to je islamsko na tlu Evrope. Tu su se javili i interesi nekih velikih evropskih sila u tom vremenu. Primjera radi, Mletacka republika je bila jedna od evropskih velesila. Imala je veliku mornaricu. Ali nije imala kopnene vojske. Umjesto da je stvara ona se prvenstveno oslonila na hri\u0161\u0107ansko stanovni\u0161tvo u Dalmaciji i Crnoj Gori. Potkupila je njihove glavare i dodijelila im plate kao mleta\u010dkim oficirima. Potkupila je crkvene dostojanstvenike i putem Rimske kurije otpocela akciju za stvaranje Unije izme\u0111u pravoslavlja i katoli\u010dke crkve. Potkupila je vrhovno pravoslavno stanovnistvo i dala mu biskupske plate. Za racun Mleta\u010dke republike oni su iskoristili pravoslavnu crkvu da vrse masovnu propagandu za racum Mlecana, obecavajuci im slobodu, plja\u010dke i ubijanja svog muslimanskog stanovnistva. Crnogorski i hercegova\u010dki narod pravoslavne vjere, koji je \u017eivio u tezim ekonomskim uslovima, prihvatio je tu propagandu i stupao u redove mleta\u010dke vojske pod komandom svojih plemenskih prvaka. Spomenuo bih u tome dva karakteristicna slucaja. Mlecani su 1687. godine zauzeli Herceg Novi, prvenstveno zaslugom crnogorskog i srpskog stanovnistva u okolnim krajevima. Izginulo ih je vise od 5.000, ali oni koji su pre\u017eivjeli bili su zadovoljni jer su iz Herceg Novog ponijeli zna\u010dajna materijalna dobra (opljackali). I ponovo su se vratili na svoja brda, a Mlecani uspostavili svoju vlast u Herceg Novom. Nazalost, to se ponekad, narocito kroz epsku narodnu pjesmu tretira kao dio nacionalno oslobodila\u010dke borbe, i ako ona u tom pogledu nema nikakvih elemenata. Ratovalo se za racun Mlecana i odre\u0111ene plja\u010dke koja je u tim ratovima ostvarena. Slicno se dogodilo godinu dana kasnije na prostorima plemenske zajednice Kuca. U ovom plemenu tokom XVII stoljeca spomonje se veliki pripadnika muslimanske vjere. Jednim dijelom nalazimo ih i 1485. godine prilikom prvog popisa Skadarskog sand\u017eaka. Ova brojna muslimanska bratstva u Kucima \u017eivjela su u istoj plemenskoj zajednici, sa hriscanima i sa njima veoma lijepo sara\u0111ivali. Me\u0111utim, po zahtjevu kotokrskog providurstva, koje je obecalo materijalnu pomoc hriscanskom stanovnistvu, glavari ovog plemena (tada su bili Drekalovi\u0107i) izvrsili su 1688. godine pokolj muslimanskog stanovnistva u svojoj zajednici, sa kojim su do tada \u017eivjeli (poznata je bitka na Orlovu). Svo muslimansko stanovnistvo iz Kuca prebjeglo je i naselilo se u Podgorici, Zeti, Niksicu, Kolasinu, Plavu , Rozaju i drugim krajevima. Tako je tada po zakonu \u201cprelivnih sudova\u201d doslo do unistenja muslimanskog stanovnistva u ovoj plemenskoj zajednici, a istovremeno do zna\u010dajnog povecanja muslimanskog stanovnistva u krajevima gdje su se naselili protjerani Muslimani iz plemena Kuca. Dvadeset i cetiri godine kasnije (1711), pojavila se Carska Rusija pod vo\u0111stvom pukovnika Mihaila Miloradovi\u0107a, koja je svoje imperijalne interese na Balkanu zeljela da ostvari uz pomoc tamosnjeg hriscanskog stanovnistva. Tako je 1711. godine doslo do poznate \u201cistrage poturica\u201du Staroj Crnoj Gori. Tada je ova delegacija, uz pomoc tadasnjeg crnogorskog vladike Danila Petrovi\u0107a uspjela da izvrsi istrijebljenje tamosnjeg muslimanskog stanovnistva, koje je 130 godina kasnije vladika Petar II Petrovi\u0107 Njegos opjevao u svom spjevu \u201cGorski vijenac\u201d. Tada je istrijebljeno svo muslimansko stanovnistvo sa prostora cetiri crnogorske nahije. Pisao sam o tome posebno i ovom prilikom to nije potrebno da ponavljam. Spomenuo bih samo da su danas prisutne tendencije da se dokaze da istrage poturica stvarno nije bilo, vec da ju je izmislio Njegos. Istina, oni koji tako tvrde, historijska dokumenta traze u 1702., 1704., 1706., 1708. i 1710. godini, kada istrage stvarno nije bilo. Me\u0111utim, svi oni bjeze da objasne sta se dogodilo 1711. godine pod vo\u0111stvom ruskog pukovnika Mihaila Miloradovi\u0107a. Po\u0161to sam o tome pisao u svojim \u0111elima smatram da je ovo dovoljno \u0161to sam objasnio.
Srbi i Crnogorci su ubijali, palili, silovali, progonili, zatvarali po logorima nas narod\u2026 I opet u Daytonu zlocinci i fa\u0161isti su nagra\u0111eni sa 49 odsto koji pociva na zemlji Bo\u0161njaka. Kako Vi vidite Bosnu i Bo\u0161njake u buducnosti?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Tacno je sve ono \u0161to vi u svom pitanju iznosite u odnosu na Bosnu i Bo\u0161njake. Moje misljenje u vezi sa tim je veoma pesimisticno. Kao \u0161to sam objasnio Bosna je oduvijek bila visenacionalna i vise vjerska zemlja. Pripadnici raznih nacija i vjera dugo su \u017eivjeli u njoj bez posebnih sukoba. Uticaj susjednih naroda, prvenstveno Srba i Hrvata i propaganda koja se od njih vrsila stvorili su veoma tesku, naizgled i nemogucu situaciju. Svi su izgledi da su tome kumovali i neke velike sile i one su ugovorom u Dejtonu uspostavile nemogu\u0107e stanje. Da li \u0107e ono uspjeti da se prebrodi ne znam. U tome sam veliki pesimista. Vjerujem ipak da \u0107e se Bosna, kako tako ocuvati, a Bo\u0161njaci u njoj \u017eivjece kako budu morali.
Plavljani i Gusinjani su dali zna\u010dajan dorinos u odbrani Bosne i Hercegovine. Vise od pedeset sehida oku stotinu nestalih i strdalih od granata i snajpera. U toku Drugog svjetskog rata Bo\u0161njaci iz Plava i Gusinja su se borili tako\u0111er za osloba\u0111anje Bosne. Jedan broj su i dali tada \u017eivote za zemlju Bosnu. Na Trnovu su njihovi mezari\u2026 Kako ste gledali na Bo\u0161njake iz Sand\u017eaka, pa i iz Plava i Gusinja koji su se borili u redovima Armije BiH?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Plavljani i Gusinjani, i ovom prilikom su se pokazali kao dostojni i hrabri borci, iako domaca sredina prema njima nije bila narocito naklonjena. Mali je broj njih koji su se u Sarajevu i njegovu okolinu naselili prije 1970. godine. Priznavanjem \u201cMuslimana\u201d u nacionalnom smislu shvaceno je i od njih kao povoljna prilika da svoj ekonomski i kulturni polozaj obezbije\u0111uju i u ovoj sredini. I od tog vremena brojni su Plavljani i Gusinjani koji su se naselili u Sarajevo i oko njega, nisu imali svojih kuca, nisu mogli dobiti drustvene stanove, neki su cak rjesenje svog stambenog pitanja pokusavali da rjesavaju u okolini Sarajeva bez pravnih dokumenata i dozvola. Narocito su se naseljavali na prostore izme\u0111u Ilid\u017ee i Sarajeva. Lokalne i inspekcijske vlasti vrlo \u010desto su im rusili kuce, a oni, nemajuci drugog izlaza ponovo su ih pravili., i tako su docekali agresiju na Bosnu i Hercegovinu aprila 1992. godine. Kao i brojni muhad\u017eiri iz drugih krajeva, pretezno iz Sand\u017eaka, srpsko-crnogorske cetni\u010dke snage, pokusavajuci da osvoje Sarajevo, naisli su na prve bunkere oko Sarajeva. Bile su to kuce muhad\u017eira velikim brojem bespravno izgra\u0111enih. Plavsko-gusinjskih i ostali muhad\u017eiri pruzili su agresoru izvanredan otpor, braneci u prvom redu svoje kuce, a time i prilaze Sarajevu. Od njihovih kuca stvoren je svojevrstan prsten za odbranu grada. Pokusali su Plavljani i Gusinjani da u samom pocetku organizuju i osnuju svoju brigadu za odbranu grada. Ja sam licno tada vodio razgovore sa clanom vrhovne komande generalom Abdulahom Kajevi\u0107em. Me\u0111utim, po\u0161to nismo imali oruzja savjetovano nam je da se prikljucimo ostalim terenskim jedinicama i da se u sastavu njih borimo protiv agresije. Tako je i ura\u0111eno. Veliki je broj Plavljana i Gusinjana koji su se putem teritorijalne odbrane ukljucivali u borbene jedinice. Ja ne raspolazem tacnim brojem koliko ih je bilo u jedinicama, jer to na nivou grada niko nije vodio, a ni zavi\u010dajno Udruzenje Plavljana i Gusinjana takvu evidenciju nije ostvarilo. Napisali su u vezi sa tim jednu kracu monografiju i mene zamolili da im napisem predgovor. Nije mi ovom prilikom pri ruci ta monografija, pa tacan podatak ne mogu iznijeti. Ali mi je ostalo u sjecanju da je oko 57 nasih gra\u0111ana dalo svoje \u017eivote u odbrani grada. Duzan bih bio da ovom prilikom posebno spomenem Zama Duci\u0107a, zavi\u010dajno iz Plava, ro\u0111en 1967. godine. On se juna\u010dki borio kao komandant bataljona na Hrasno brdu i poginuo herojskom smrcu 25. septembra 1994. godine na Jasenu. Bio je komandant III bataljona 167 slavne motorizovane brigade. Svoj \u017eivot svjesno je zrtvovao da bi spasio svoju jedinicu koja je bila opkoljena. Odlikovan je \u201cZlatnim ljiljanom\u201d, a kasarna u Krivajicima kod Olova nosi njegovo ime. D\u017eennaza je obaveljena na najvecem nivou uz prisustvo duzosnika politi\u010dkog, armijskog i islamskog BiH rukovodstva i to u haremu Ali-pasine d\u017eamije, tamo gdje pocivaju najveci Bo\u0161nja\u010dki velikani. Bio bi nam poseban dug da spomenemo Bo\u0161njake koji su \u017eivjeli u Plavu i Gusinju, a koji su samo svojim mislima permanentno bili kao da \u017eive u blokiranom Sarajevu. Karakteristican je primjer da u vremenu od aprila 1992. do kraja 1995. godine u Gusinju i Plavu nije kolo zaigralo, niti se pjesma cula, pa ni u vrijeme svadbe i ro\u0111enja. Kada sam jednu stariju osobu iz Gusinja upitao zasto, odgovorila mi je:\u201dPa mi nismo mogli da zapjevamo i da zaigramo kada nasa braca u Sarajevu i sirom Bosne ginu od nasih zajedni\u010dkih neprijatelja\u201d. Svoj odnos prema Bosni i Bo\u0161njacima, Plavljani i Gusinjani posebno su izrazili i docekom hercegova\u010dkih muhad\u017eira kada su ovi, bjezeci od cetni\u010dkog noza, stizali i trazili pomoc od svoje brace Bo\u0161njaka. Taj odnos je bio bratski i Bo\u0161nja\u010dki i on se i danas tako pamti. Inace u gradu Sarajevu jo\u0161 mjeseca juna 1992. godine formirana je I sand\u017eacka brigada, koja je bila prva regularna jedinica u gradu Sarajevu formirana odlukom Predsjednistva Bosne i Hercegovine. Spomenuo bih veliku ulogu koju su u odbrani Sarajeva dali njeni najistaknutiji gra\u0111ani: general Sefer Halilovi\u0107, bio je rukovodilac oruzane borbe, a njegovi najblizi saradnici u Glavnom stabu bili su tako\u0111er generali i nacelnici o\u0111eljenja: Kajevi\u0107 Abdulah i Zicro Suljovi\u0107. Tu su zatim Medo Haznadar, kao komandant I sand\u017ea\u010dke brigade, Zaim Ba\u010dkovi\u0107 kao brigadir, Haskovi\u0107 Sabro, Cikotic Selmo, koji je komandovao specijalnom brigadom u Srednjoj Bosni, a danas je komandant korpusa i brojni drugi. Oni su casno izvrsili svoj dug poput plavsko-gusinjskog Ali-pase Gusinjca, pljevaljskog muftije Semsikadi\u0107a, komadanta bosanske vojske u vrijeme austrougarske okupacije Selmanovi\u0107 Ismaila i brojni drugi. Plav, Gusinje i Bo\u0161njaci u njemu u buducnosti u ovim uslovima ne moze se ruzicasto sagledavati. Iako je to po svojim prirodnim ljepotama najljepsi kraj na Balkanu, on je ekonomski unisten. Njegova ekonomska osnova ne daje mu mogucnost nekog povoljnijeg \u017eivota u njemu. Veliki broj gra\u0111ana Plava i Gusinja odselilo se trbuhom za kruhom u evropske zemlje, u Ameriku, Zapadnu Evropu, Kanadu, Australiju. Oni tamo rade pretezno teze fizi\u010dke poslove. Odrzavajuci svoj \u017eivot, oni su smogli snage i da se usred agresije na BiH organiziraju sirom Evrope i Amerike i da na najbolji moguci nacin pomognu svojoj Domovini i opkoljenom nasem narodu kojem je prijetio nestanak. Ta pomoc posebno je stizala nama koji smo rodom iz Plava i Gusinja, zato koristim priliku da im se zahvalim.<\/p>\n

Ima zna\u010dajan broj intelektualaca, narocito u Sarajevu i drugim krajevima u Bosni i Hercegovini, na Kosovu u Makedoniji u Hrvatskoj pa i Sloveniji. Kako je u jednom pismu Josipu Brozu Titu pisao general Zufer Musi\u0107:\u00a0\u201dOni su svugdje dobri, samo ne valjaju u svom Plavu i Gusinju\u201d.<\/strong><\/p>\n

Kako vidite Sand\u017eak u buducnosti?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kako vidim Sand\u017eak?! Njegova je kobna sudbina da su ga izme\u0111u sebe podijelili Srbija i Crna Gora i tesko je vjerovati da \u0107e se on u ovakvim prilikama uspjeti da formira kao jedinstvena cjelina. Veliki je broj muhad\u017eira iz Sand\u017eaka, narocito u Turskoj, a u posljednje vrijeme velikim dijelom i u Bosni i Hercegovini. Oni su vitalan i snalazljiv svijet i u novim sredinama uspijevaju da se uspjesno razvijaju. Neki im cak i zavide, ali oni svojim radom i vitalnoscu uspijevaju da se odrze. Od starog Sand\u017eaka ocuvace se samo dio Novog Pazara i okoline, Sjenice i Tutina. Novi Pazar je u tom pogledu neunistiv. Svi nameti i nasilja koji se na tom prostoru desavaju ne mogu ih unistiti.<\/p>\n

Kako vidite novu drzavnu zajednicu Srbija i Crna Gora i koliko je mogu\u0107e opstanak te zajednice na duzi period?<\/strong><\/p>\n

Nezahvalno se baviti prognozama i nerado to \u010dinim. Me\u0111utim, smatram se du\u017enim da ka\u017eem ono \u0161to makar pretpostavljam. Moja saznanja govore da se Crna Gora nezavisno razvijala u odnosu na Srbiju i da su im putevi razvoja naj\u010de\u0161\u0107e bili razli\u010diti, bez obzira \u0161to je pravoslavna crkva bila kohezioni i idejni factor koja ih je pove\u017eivala. Historijski se ne mo\u017ee pre\u0107utati da se Crna Gora u dr\u017eavnom pogledu javila ne\u0161to vi\u0161e od stotinjak godina prije Srbije. Nju je 1185.godine okupirala Ra\u0161ka, kada je njom upravljao prvi srpski \u017eupan Stefan Nemanja. Historijski nije sporno da je tada Stefan Nemanja poru\u0161io sve gradove tada\u0161nje Zete, a da je ostavio samo Kotor, u kojem je povremeno stolovao. Za razliku od Ra\u0161ke, ona je tada bila prete\u017eno katoli\u010dka i tako nastavila da se razvija kada je ona data na upravljanje najstarijem sinu Nemanjinom Vukanu, o \u010demu govori i informacija Vukanova rimskom papi o bogumilskom preovladavanju u Bosni. U njoj je pripadanje katoli\u010dkoj crkvi bilo veoma prisutno i kad su ovi krajevi bili dati pod upravu Jelene An\u017eujske, udove ubijenog srpskog kralja Uro\u0161a. Nije poznatoda su stanovnici ove pokrajine u\u010destvovali u boju na Kosovu. Poznato je da su poslije smrti cara Du\u0161ana ovim krajevima upravljali Bal\u0161i\u0107i, koji su se kao i mnogi drugi odmetnuli od tada\u0161nje srpske dr\u017eave, da se od 1427. godinje u joj spominju Crnojevi\u0107i , da su oni bili u bliskoj vezi sa albanskim vlastelinom Skender-begom (\u0110er\u0111om Kastriotem) i zajedno sa njim bili u slu\u017ebi Mleta\u010dke Republike, te da tada\u0161nja Crna Gora, ne samo da nije bila u sastavu Srpske Despotovine, nego je pod vodstvom Ivana Crnoojevi\u0107a bila u ratnom stanju sa tada\u0161njom Srpskom Despotovinom, a da je ona u\u0161la u sastav Despotovine 1421. godine, kada je njom upravljao sin Kneza Lazara, Stjepan kao miraz po \u017eenskoj liniji. \u0160est godina kasnije Crna Gora je u\u0161la u sastav Despotovine kojom je tada upravljao \u0110uro (\u0110urad) Brankovi\u0107. To im me\u0111utim nije smetalo da se pod vodstvom Crnojevi\u0107a odmetnu od Despotovine, koji su uz pomo\u0107 bosanskog kralja Tvrtka preuzeli upravljanje Katunskom nahijom, a da od hercegova\u010dkog vlastelina Stefana Vuk\u010di\u0107a dobiju na upravljanje pet katuna, koji su im bili po\u010detna baza i ekonomska osnovana kojoj su se dalje razvijali. Ina\u010de u vrijem srednjovjekovne Bosne veliki dio sada\u0161nje Crne Gore bio je u sastavu bosanske dr\u017eave. Ona se u odnosu na Srbiju druga\u010dije razvijala i prije dolaska Slovena na Balkansko poluostrvo. Na prostorima dana\u0161nje Crne Gore velikim dijelom \u017eivjeli su Iliri. Tu je bilo i sjedi\u0161te Ilirske dr\u017eave, \u010dije je sjedi\u0161te bilo u Skadru, u Medunu I u Risnu, dok su na prostorima dana\u0161nje Srbije prete\u017eno \u017eivjeli Dardani, Tra\u010dani i drugi.<\/p>\n

Nakon osmanskih osvajanja Crna Gora je formirana kao zaseban crnogorski sand\u017eak, Srbija je izdijeljena na vi\u0161e Sand\u017eaka. Crna Gora se kasnije razvijala prete\u017eno u sastavu skadarskog, povremeno u sastavu hercegova\u010dkog i duka\u0111inskog, a Srbija je sve od po\u010detka \u010detvrte decenije 19.st bila izdijeljena, da bi tada njen glavni dio prerastao u Beogradski pa\u0161aluk. Karakteristika stanovnika Srbije bila je da hljeb treba zara\u0111ivati motikom, a kod Crnogoraca je bilo razvijeno shvatanje \u00abda je lak\u0161e hljeb zara\u0111ivati pu\u0161kom nego motikom\u00bb, iz \u010dega je preovladavao duh hajdu\u010dije. I jedna i druga su sve do kraja XVII stolje\u0107a slu\u017eili Osmanlijama, nalaze\u0107i svoj ekonomski interes u ukidanju veoma te\u0161kih optere\u0107enja (poreskih) koja su po Zakonu cara Du\u0161ana, ukinuta uvo\u0111enjem timarsko-spahijskog sistema, kada je ekonomski polo\u017eaj seljaka bitno pobolj\u0161an. U Crnoj Gori su poreske obaveze bile veoma te\u017ee, naro\u010dito u vrijeme Bal\u0161i\u0107a, a Osmanlije su na ovim prostorima uveli pla\u0107anje poreza u formi \u00abfiljurija\u00bb, koje su vi\u0161e bile simboli\u010dne. Sve do stvaranja tzv. \u00abSvete alijanse\u00bb, nakon poraza Osmanlija pred Be\u010dom, ni jedni ni drugi se nisu ozbiljnije bunili protivu Osmanlija. A tada su na scenu evropske sile sa svojom imperijalnom politikom na balkanu. I svaka je hri\u0161\u0107ane na Balkanu te\u017eila da upregne u jaram vlastitih interesa, da za njihov ra\u010dun krvare, ne samo protiv Osmanlija, ve\u0107 prvenstveno protiv svih onih koji su pre\u0161li na islam. Po svim obilje\u017ejima bio je to pravi krsta\u0161ki rat. Zakrvili su Crnogorci, Hercegovci i Srbi protiv svojih \u00abdoma\u0107ih Turaka\u00bb. Vi\u0161e od 5.000 njih bili su osnovna snaga Mle\u010danima kod zauzimanja Herceg Novog, Risana i drugih gradova u Boki Kotorskoj. Zadr\u017eali se u ovim gradovima po nekoliko dana, poplja\u010dkali \u0161to se moglo plja\u010dkati, vratili se svojim domovima, a Mle\u010dani izgnali, ili preveli u katoli\u010dku vjeru vi\u0161e od 3.000 Bo\u0161njaka iz ovih krajeva. Jedini su po\u0161li prema Hercegovini, a 2.100 njih brodom stigli u Bar i rasturili se od Mrkojevi\u0107a, do sjeverne Albanije i Sand\u017eaka. Samo godinu dana kasnije (1688) Ku\u010di Drekalovi\u0107i zauzeli su tvr\u0111avu Medun, na nju istakli svoju zastavu Mleta\u010dke Republike, pozvali Mle\u010dane da zaposjednu grad i po njihovom diktatu protjerali brojna muslimanska bratstva koja su se nakon toga rasula od Podgorice, Spu\u017ea, Nik\u0161i\u0107a, do Plava, Gusinja, Kola\u0161ina, Ro\u017eaja i \u0161irom Sand\u017eaka. Nije nakon toga ostalo vi\u0161e muslimanskog stanovni\u0161tva u Ku\u010dima, ali je svugdje tamo gdje su se oni raselili zna\u010dajno oja\u010dana muslimanska komponenta, po sistemu spojnih sudova. Nisu to bili tzv. \u00abnovi muslimani\u00bb, kako o tome ne rijetko pi\u0161u neki etnolozi, pa i histori\u010dari, ve\u0107 \u00abstari muslimani\u00bb, koji su zna\u010dajno oja\u010dali muslimansku komponentu.
Istovremeno, na drugoj strani, sli\u010dno se doga\u0111alo i na prostorima dana\u0161nje Srbije, gdje su Austijanci formirali tzv. \u00abdobrovolj\u010dke srpske milicije\u00bb i zahvaljuju\u0107i njihovoj brojnosti spasili mnoge gradove u Sad\u017eaku, na Kosovu, do Skoplja u Makedoniji. Do temelja su, za ra\u010dun austrijskih imperijalnih interesa spaljeni, ili kako ka\u017eu \u00abrazorani\u00bb Sjenica, Novi Pazar, pa i Skoplje, koje je tada bilo u zenitu svoje razvijenosti i po nivou razvijenosti smatralo se kao Rim i Prag. Nakon tako po\u010dinjenih zlo\u010dina Srbi sa Kosova i iz Sand\u017eaka, bili su primorani da spas tra\u017ee pod austrougarskom zastavom, da budu razoru\u017eani, ili da stupe u austrijsku vojsku, i da se pod vodstvom svoga patrijarha povla\u010de zajedno sa austrijskom vojskom preko Save i Dunava, ostavljaju\u0107i pusto\u0161 na Kosovu, Sand\u017eaku i drugim krajevima, istovremeno ja\u010daju\u0107i srpsku komponentu preko Save i Dunava. Bila je to tzv. \u00abprva seoba Srba\u00bb. Sli\u010dno se togodilo i tokom tzv. \u00abdruge seobe Srba\u00bb 1737. godine.<\/p>\n

Nije ostala bez svog uticaja i interesa ni Carska Rusija. Ona je 1711. godine poslala svoje izaslanike u Staru Crnu Goru, koji su bez nekih pote\u0161ko\u0107a nagovorili tamo\u0161njeg vladiku Danila da \u00abnapadnu Turke na Cetinju\u00bb. A Turaka tamo nije bilo, ve\u0107 samo dosta brojinih onih koji su u me\u0111uvremenu primali islam. Izvr\u0161ena je poznata \u00abistraga poturica\u00bb, koja se stvarno nije dogodila onako kako je opisana u \u00abGorskom vijencu\u00bb vladike Rada Petrovi\u0107a-Njegu\u0161a i ne u vrijeme u kojem je vladika pisao, pa zato nje nema i historijskim dokumentima ni 1702, 1704, ni 1706, ni 1708, ali se svjesno, ili iz neznanja pre\u0107utkuje ono \u0161to se stvarno dogodilo 1711. godine, na kojoj su izvr\u0161ena i dva ve\u0107a kaznena pohoda i mnoge Crnogorce \u00abzavile u crno\u00bb, a drugi prisilno raseljeni na Romaniju, \u010diji se praunuci i sada tamo nalaze. Danas se \u010dine brojni poku\u0161aji da se \u00abistriga\u00bb negira, ili humanira, iako su njene krvave posljedice kroz historiju bile veoma prisutne, \u010dak da se i nije dogodila. Ahistorijski se stvarno dogodila.<\/p>\n

I dok su Crnogorci hajdu\u010diju pretvorili u zanat i metod privre\u0111ivanja otimanjem tu\u0111ih teritorija, dotle su u Srbiji prihvatili drugi metod. Svoja otimanja i \u0161irenja ostvarivali su lukavstvom, prevarama i korumpiranjem, oslanjaju\u0107i se na velike evropske sile, prvenstveno Carsku Rusiju. Obnovili, a zatim maksimalno pro\u0161irili Beogradski pa\u0161aluk i uspjeli da na osnovu odluka velikih sila protjeraju \u00abTurke iz Srbije\u00bb, koji su onda u gradovima \u010dinili 65%, a zajedno sa selima oko 55% ukupnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Ugu\u0161eni su pokreti za autonomiju Bo\u0161njaka i Albanaca pod vodstvom Huseina-kapetan Grada\u0161\u010devi\u0107a i Mustafe-pa\u0161e Bu\u0161atlije 1831. godine i istovremeno otpo\u010deo proces bujanja velikosrpskog hegemonizma na programu \u00abNa\u010dertanija\u00bb Ilije Gara\u0161anina. Na Berlinskom kongresu priznate su Srbija i Crna Gora kao samostalne dr\u017eave, koje su se tada i zna\u010dajno pro\u0161irile otimanjem prvenstveno prostora na kojim je ve\u0107insko stanovni\u0161tvo bilo bo\u0161nja\u010dko, dijelom i albansko. Oduzeti su ima brojni gradovi, iako je Crna Gora do\u017eivjela i dva te\u017ea vojni\u010dka poraza na Nik\u0161i\u0107u (decembar 1879) i na Murini (januar 1880) kod Plava. Ugu\u0161ena je Prizrenska liga. Formirane su dvije kraljevine (srpska i cnogorska), izme\u0111u kojih je otpo\u010deo proces me\u0111usobnih sukoba i te\u017enja za uni\u0161tenje crnogorskog kraljevstva i njene samostalnosti. Taj je proces okon\u010dan montiranom PODGORI\u010cKOM SKUP\u0160TINOM koja je u okru\u017eenju srpske vojske donijela odluku o ukidanju dinastije Petrovi\u0107a, crnogorske dr\u017eavnosti i bezuslovno prisajedinjenje Srbiji. Formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao unitarne dr\u017eave nestalo je Crne Gore. Kroz navodno \u00abjugoslavenstvo\u00bb razvija se dr\u017eavni srpski hegemonizam. Novi procesi otpo\u010deli su tokom II svjetskog rata u borbi protiv fa\u0161isti\u010dke okupacije, kada je otpo\u010deo proces stvaranja nove Jugoslavije, na federativnim principima, \u0161to je sankcionisano odlukama II zasjedanja AVNOJ-a, a potom novim ustavnim ure\u0111enjem nakon osloba\u0111anja zemlje od fa\u0161izma. Poslije smrti Jo\u0161ipa Broza Tita, koji je bio nosilac razvoja na ravnopravnim nacionalnim odnosima u zemlji,otpo\u010deo je novi proces razvoja na velikosrpskom hegemonizmu. Od svih onda\u0161njih \u0161est republika ostale su zajedno samo Srbija i Crna Gora, koje su se kao nekakva \u00abkrnja Jugoslavija\u00bb razvijale zajedno. A onda, pod uticajem daljnjih doga\u0111anja, nastaje sve vi\u0161e procesa njihovog razdvajanja. Te\u0161ko je govoriti kako \u0107e se taj proces dalje razvijati.
U Crnoj Gori se sve vi\u0161e razvija svijest o njenoj nacionalnoj samostalnosti. Na vi\u0161e kao nekoj autonomiji, ve\u0107 kao obnavljanje njene dr\u017eavnosti. Ona je vi\u0161e nacionalna zemlja. Bez uspostavljanja ravnopravnih nacionalnih, a time i ekonomskih i politi\u010dkih odnosa, ona se ne mo\u017ee druga\u010dije samostalno razvijati. Velika je njena prednost njen geografski polo\u017eaj, posebno njene morske obale. Srbija je ekonomski i brojno mnogo ja\u010da. Ali je njeno odvajanje od morskih obala njen veliki hendikep. To je i bio njen historijski san. Nestale su iluzije o \u00abVelikoj Srbiji\u00bb. Nesta\u0107e iluzije i o Kosovu. Prisutne su i tendencije njenog separatizma, ne samo ekonomskog, u odnosu na Crnu Goru, ve\u0107 i na prihvatanje razvoja na ravnopravnim odnosima, u odnosu na dosta manju i manje ekonomski razvijenu Crnu Goru, bez obzira na njene morske obale. Moje je mi\u0161ljnje da Srbija mora shvatiti da je njen dosada\u0161nji koncept razvoja na bazi hegemonizma bio pogre\u0161an i da bi joj bio interes da se vrati na koncept koji je zagovarao Svetozar Markovi\u0107, kasnije i Dimitrije Tucovi\u0107. Mora da se odrekne od svoje hegemonije i osvajanja tu\u0111ih teritorije, prihvataju\u0107i princip da teritorijama na kojim \u017eivi vi\u0161e naroda, nisu teritorije ni jednog od njih, ve\u0107 svih njih i da se u saradnji svih njih mora tra\u017eiti i iznalaziti zajedni\u010dki interes. Ekonomija Crne Gore je takva da se ona ne mo\u017ee sama za sebe razvijati i bez Srbije. Uz to ona nije u mogu\u0107nosti da obezbijedi nu\u017enu stopu zaposlenosti stanovni\u0161tva, prvenstveno omladine. Veliki broj njenih gra\u0111ana \u017eive u Srbiji i usmjereni su prema njoj. Samo demokratski razvoj i jedne i druge, uz puno po\u0161tovanje ravnopravnosti, ne samo izme\u0111u Srba i Crnogoraca, ve\u0107 i svih drugih koji \u017eive zajedno sa njima, mo\u017ee im obezbijediti pravi\u010dan i bolji \u017eivot. Ne vjerujem da \u0107e se ovi njihovi odnosi rje\u0161avati oru\u017eanim sukobima, ali vjerujem da vi\u0161e nema povratka na stare odnose. Ravnopravnost, vi\u0161e humanizma i po\u0161tovanje ljudskih prava mo\u017ee i jednima i drugima i svima drugima koji sa njima \u017eive zajedno mo\u017ee obezbijediti pravednije i mogu\u0107e odnose. Stare zablude i mitologija moraju se radikalno mijenjati i prihvatanje gorke istine, bez obzira na mnogobrojne zablude i historijske neistine na kojima su se generacije vaspitavale.<\/p>\n

Bosna i Bo\u0161njaci u buducnosti?<\/strong><\/p>\n

O Bosni i Bo\u0161njacima u buducnosti vec sam toga dosta rekao \u0161to sam mislio. Postoje realne mogucnosti da \u0107e se oni, prvenstveno u kulturnom pogledu u narednom periodu uspjesnije razvijati i da \u0107e se bez obzira na negativan odnos prema njima uspjeti da dostojno prezentuju i uspravno opstoje.<\/p>\n

 <\/p>\n

Postovani dr. Memicu, zamolio bih Vas da nam kazete ne\u0161to vise od Vase uobicajene biografije koja je inace predstavljena u djelima koje ste napisali. \u017delim da nas malo blize upoznate o \u017eivotnom putu, zavi\u010daju Plavu i Gusinju, ratnom i poratnom putu, skolovanju i doskolovavanju, o porodici\u2026\u00a0<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Kako ste i naglasili, osnovni biografski podaci sadr\u017eani su u mojim do sada sedam objavljenih knjiga. Eto po\u0161to trazite od mene da se za ovu priliku ne pridr\u017eavam uobi\u010dajenih pravila, ve\u0107 trazite da ne\u0161to ka\u017eem o svojem zavi\u010daju, o roditeljima i njihovom socijalnom porijeklu, o \u0161kolovanju i aktivnostima koje su mi se kroz \u017eivot nametali. Pa da krenemo redom.
Ro\u0111en sam u Gusinju 24. 08.1924. godine. To je jedan \u017eivopisan kraj u podno\u017eju Prokletija, gdje se formiraju izvori Lima, za koji je, ne bez razloga dr. Jovan Cviji\u0107 napisao da je najljep\u0161i dio na Balkanu. Plavsko-gusinjska kotlina prostire se na nekih 900 do 950 metara nadmorske visine, iznad koje se izdi\u017eu visoki planinski vijenci od preko 2.000 metara nadmorske visine, sa bogatim pa\u0161njacima, neki prekriveni vje\u010ditim snijegom, sa puno rje\u010dica i potoka, sa pet ve\u0107ih i manjih jezera, gdje se izvor voda mo\u017ee na\u0107i i na preko 2.000 metara nadmorske visine. Kraj kroz koji je od iskona prolazila srednjovjekovna saobra\u0107ajnica poznata kao \u2018VITA DI ZENTA\u2019, kojom se za 18 dana pje\u0161a\u010dkog hoda stizalo od Dubrovnika do Carigrada, preko Nik\u0161i\u0107a i Fo\u010de putovalo za Istanbol, i onim koji preko Vi\u0161egrada, Priboja i Nove Varo\u0161i, preko vla\u0161kih pre\u0111ela i Novog Pazara, ranije tako\u0111er stizalo do Carigrada. Jedno vrijeme plavsko-gusinjski kraj bio je ekonomski najrazvijeniji prostor u Gornjem i Srednjem Polimlju. O tome govore i manastirske knjige iz 13. i 14. stolje\u0107a. Posebno o tome govori prvi osmanski popis onda\u0161njeg Skadarskog sand\u017eaka iz 1485. godine, kada je na ovome prostoru popisano vi\u0161e od 1.100 doma\u0107instava, gdje je \u017eivjelo vi\u0161e nego u \u010ditavom gornjem i srednje Polimlju, pa i zetskoj bjelopavli\u0107koj ravnici.
Poslije okupacije ovih krajeva od strane crnogorske vojske oktobra 1912. godine moj rodni kraj nije bio vi\u0161e ono \u0161to je bio. Prebrodio je masovno strijeljanje (preko 800 od marta do maja 1913. i oko 450 gra\u0111ana februara 1919. godine). Do maja 1913. godine prebjegli su, prema slu\u017ebenim podacima vi\u0161e od 750 gra\u0111ana u Albaniju. U narodu se ta zla vremena prate kao \u00abkr\u0161tenje\u00bb i \u00abplja\u010dka\u00bb, jer im je februara 1919. godine oplja\u010dkano sve \u0161to su imali. Po tim zlim doga\u0111anjima Plavljani i Gusinjani dugo su pamtili i pratili tko je kada ro\u0111en, \u0161to se doga\u0111alo i \u0161to ljudska svijest pamti. Prilikom prvoga statisti\u010dkog popisa u 1921. godine, u onda\u0161njoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca popisano je u onda\u0161njoj op\u0161tini Gusinje 3.541 stanovnik, od kojih su 2.424 bili Muslimani, ili preko 55% ukupnoga stanovni\u0161tva, dok je pripadnika albanske nacionalnosti bilo 7,2%. Ta multietni\u010dka i multinacionalna struktura stanovni\u0161tva odr\u017eavala se, koliko se zna od 17. stolje\u0107a, pri \u010demu je u\u010de\u0161\u0107e crnogorskog i srpskog stanovni\u0161tva, sa 12,8, prije 1912. godine, kasnije, putem kolonizacije pove\u0107ana na 37,7%. U kasnijem vremenu pove\u0107ano je u\u010de\u0161\u0107e albanskog stanovni\u0161tva na preko 20%, dok je u\u010de\u0161\u0107e ostalih smanjeno, naro\u010dito crnogorskog i srpskog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Bio je ovaj kraj na relativno vi\u0161em nivou ekonomske razvijenosti, na \u0161to je uticala saobra\u0107ajnica \u00abVia di Zenta\u00bb, trgovina na veliko i malo, zanatstvo i sli\u010dne privredne aktivnosti. U vrijeme crnogorske okupacije u Gusinju su zabilje\u017eena \u010detiri hana (po pisanju Andrije Jovi\u0107evi\u0107a). Preko gusinjskih i plavskih trgovaca ostvarivan je i izvoz vi\u0161ka sto\u010dnog fonda i vune iz sjeverne Crne Gore i posebno sa prostora Pe\u0161teri i Bihora. Izvoz je vr\u0161en preko Seljanika (Soluna), Skadra i Podgorice. Mleta\u010dki putopisac i vojni obavje\u0161tajac Marijan Bolica zabilje\u017eio je po\u010detkom 17. stolje\u0107a karavane iz Gusinja sa po 200 konja. Dedijer Jefto (otac Vladimirov) zapazio je da su Gusinjani i Plavljani blisko sura\u0111ivali sa Bosnom, a u vrijeme Kara\u0111or\u0111evog ustanka u Srbiji ustanici su oplja\u010dkali stado Plavljana i Gusinjana od 12.000 ovaca. U selu Kru\u0161evu, u blizini Gusinja, spominje se jednogodi\u0161nji va\u0161ar i trg na koji su dolazili trgovci, kako se ka\u017ee \u00abiz cijele Rumelije\u00bb.
Poznato je da se oko Gusinja vr\u0161ila eksploatacija rude i da su u manastirskim hrisovuljama (Manastir De\u010dani) u ovom kraju bili upisani kao stalni stanovnici i Sasi, kao: German, \u0160i\u0161man, \u0160leman i dr.<\/p>\n

Da su u vrijeme Berlinskog kongresa ovi krajevi izazvali posebnu pa\u017enju nalazimo u publicisti\u010dkim obra\u0107anjima vojvode Bo\u017ea Petrovi\u0107a putem dnevne \u0161tampe koja je tada izlazila u Parizu, koji je svjetskoj javnosti obja\u0161njavao za\u0161to se Crna Gora bori da dobije Plav i Gusinje, isti\u010du\u0107i siroma\u0161tvo Crne Gore i potrebe da im se dodijele plodni i bogatiji prostori da bi se \u00abCrnogorci spustili sa kr\u0161a\u00bb i prestali da svoju egzistenciju zasnivaju \u00abna hajdu\u010diji\u00bb. Sli\u010dno su o tome pisali: vojvoda Gavro Vukov, sin Miljana Vukova, kasnije ministar inostranih poslova u crnogorskoj vladi, Ra\u017enjatovi\u0107 dr. Novak i drugi. Dogodilo se ipak ne\u0161to sasvim drugo. Svojom politikom, ranije i kasnije, crnogorska vlada je ove krajeve dovela na najni\u017ei nivo siroma\u0161tva, koji su, mjereni nacionalnim dohotkom \u00abper capita\u00bb do\u0161li na prosja\u010dki \u0161tap, sa najni\u017eim dohotkom po glavi stanovnika u onda\u0161njim granicama SFRJ.
Sta su u to vrijeme radili vasi roditelji?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Otac mi je pripadao onom malom broju ne\u0161to obrazovanijih Gusinjana. Za razliku od ve\u0107inskog stanovni\u0161tva bio je veoma pismen. Povremeno je biran za blagajnika u op\u0161tini gusinjskoj (zavisno koja je grupacija bila na vlasti). \u0110ed mi je bio jedan od oficira onda\u0161nje crnogorske narodne vojske. Otac je imao i ne\u0161to zemlje ali je nije neposredno obra\u0111ivao. \u017divio je u gradu.
Koliko ste \u017eivjeli u rodnom Gusinju, odnosno kada ste upisali Veliku medresu, mozete li nam pojasniti malo taj period i rad te medrese?<\/strong><\/p>\n

U rodnom mjestu proveo sam prvih 11 godina svoga \u017eivota, a onda, krajem augusta 1935. godine, nakon zavr\u0161enog \u010detverogodi\u0161njeg osnovnog obrazovanja, po\u0161ao sam u Skoplje, gdje sam polo\u017eio prijemni ispit i primljen za dr\u017eavnog pitomca u Velikoj medresi kralja Aleksandra, koju sam poha\u0111ao do kraja marta 1941. godine, kada je \u0161kola zatvorena. Zavr\u0161io sam \u0161est razreda ove \u0161kole.
Velika medresa je bila specifi\u010dna \u0161kola. Po svom programu i karakteru jedina takve vrste na prostorima onda\u0161nje Kraljevine Jugoslavije. Zvala se medresa, a stvarno je bila klasi\u010dna gimnazija, u kojoj se u skromnom obimu izu\u010davao i program iz teolo\u0161ke naobrazbe, iako je prvobitno planirano da to bude neka vrsta \u00abduhovne akademije\u00bb u kojoj bi se formirao novi-savremeniji tip islamskog svje\u0161tenstva i vjerou\u010ditelja, koji bi bili nosioci nacionalne srpske misli me\u0111u pripadnicima islamske zajednice na jugu zemlje (Makedonija, Kosovo, ju\u017ena Srbija, Sand\u017eak i Crna Gora, a bilo ih je, u manjem obimu i sa prostora Bosne i Hercegovine, iako sa tih prostora prvobitno nisu planirani u\u010denici). Velika je pa\u017enja u ovoj \u0161koli posve\u0107ivana literalnom stvarala\u0161tvu i kulturno-umjetni\u010dkom radu uop\u0161te, posebno muzici, sportu i drugim sli\u010dnim aktivnostima. Imali su tri svoja orkestra (violinski, tambura\u0161ki i d\u017eez). Imali su pet literalno kulturnih dru\u017eenja, a uz to su bili veoma zna\u010dajno zapa\u017eeni u Savezu literalnih udru\u017eenja \u00abAlmanah\u00bb, koji je \u0111elovao na \u0161irem prostoru juga onda\u0161nje Kraljevine. Sa svojim kulturnim i umjetni\u010dkim programima obi\u0161li smo sve zna\u010dajnije gradove Makedonije, Kosova, dijelom Crne Gore i Bosne, od Ohrida i Bitolja, do Peizrena, Risna i posebno Sarajeva. I po nivou stepena obrazovanosti i po svojim kulturnim drugim aktivnostima smatrana je najuspje\u0161nijom \u0161kolom na jugu zemlje.<\/p>\n

Kompetentna stru\u010dna komisija Ministarstva obrazovanja, predvo\u0111ena profesorima Beogradskog univerziteta, u svom izvje\u0161taju naveli su da je po stepenu obrazovanosti, koji se posti\u017ee u ovoj \u0161koli, ona, u odnosu na kragujeva\u010dku gimnaziju za \u010ditavo jedno koplje bolja, a za dva koplja bolja od beranske gimnazije. To je presudno uticalo na karakter ove \u0161kole i priznavanje njenog ranga, kojim im je omogu\u0107eno pravo da se po zavr\u0161etku velike mature u ovoj \u0161koli upisivati na sve fakultete i druge visoke \u0161kole u zemlji. Njihovo opre\u0111eljenje izra\u017eeno je da je od 630 u\u010denika koji su pro\u0161li kroz ovu \u0161kolu samo njih pet se opredijelilo teolo\u0161kim pozivima.<\/p>\n

Kako rekoste planovi njenih osniva\u010da da \u0107e se u njoj obrazovati budu\u0107e nosioce hegemonisti\u010dke politike \u010diji nosioci \u0107e biti Bo\u0161njaci, Albanci, i drugi ne srpski narodi, koliko su ustavri uspjeli u tome?<\/strong><\/p>\n

Nisu se ostvarili planovi njenih osniva\u010da da \u0107e se u njoj obrazovati budu\u0107i nosioci hegemonisti\u010dne nacionalne politike me\u0111u Bo\u0161njacima, Albancima i Turcima na jugu zemlje. Dru\u0161tveni, ekonomski i posebno nacionalni polo\u017eaj naroda iz kojih su poticali proturje\u010dili su takvim planovima i opre\u0111eljenjima. Osim toga i socijalni polo\u017eaj najve\u0107eg broja u\u010denika bio je takav da su se oni prvenstveno stavljali u slu\u017ebu naroda iz kojih su potjecali. Otuda i \u010de\u017enja velikog broja, ne samo za literaturom uop\u0161te, posebno onom socijalnom, lijeve orijentacije, koja je u vrijeme i nakon \u0161estojanuarske diktature bila strogo zabranjena. Bila je ona najprije osnov za prihvatanje i \u0161irenje marksisti\u010dkih ubje\u0111enja me\u0111u jednim brojem u\u010denika i formiranje marksisti\u010dkih grupa u ovoj \u0161koli, a potom antifa\u0161isti\u010dkih organizacija u njoj. Njeni prvi nosioci bili su poznati Rifat Burd\u017eovi\u0107 TR\u0160O, iz Bijelog Polja, Alija Avdovi\u0107 (amid\u017ea Erola Avdovi\u0107a, poznatog publiciste koji sada \u017eivi u Njujorku), Hivzija Sulejman, a u predve\u010derju II svjetskog rata trojica Plavljana: Be\u0107o Ba\u0161i\u0107, Emin i Jusuf Red\u017eepagi\u0107, koji su istovremeno bili i u gradskim i pokrajinskim rukovodstvima antifa\u0161isti\u010dkog pokreta u Skoplju i Makedoniji. Posljednje godine pred zatvaranjem ove \u0161kole \u0161kolske 1940\/1941, u rukovodstvu ovog pokreta ove \u0161kole bio sam anga\u017eovan i ja, kao rukovodilac razredne grupe u VI razredu. Takva opre\u0111eljenja u ovoj \u0161koli bitno su uticala na prihvatanje i \u0161ire-antifa\u0161isti\u010dkih raspolo\u017eenja u velikom broju gradova u Crnoj Gori, Sand\u017eaku, Kosovu i Skoplju, gdje je u onome vremenu prete\u017eno bilo koncentrisano bo\u0161nja\u010dko, albansko i tursko stanovni\u0161tvo. Njihov uticaj posebno je do\u0161ao do izra\u017eaja me\u0111u studentima Beogradskog univerziteta, i u samome Beogradu me\u0111u ostalim stanovni\u0161tvom, gdje se Rifat Burd\u017eovi\u0107 javljao kao tribun antifa\u0161isti\u010dkog pokreta. To je bitno uticalo na kvalitetne promjene u odnosu na onda\u0161nje Muslimane, kao nacionalnog bi\u0107a, koji su se kasnije izjasnili kao Bo\u0161njaci. Za razliku u odnosu na ranija vremena kada su se Muslimani (Bo\u0161njaci) javljali kao u\u010desnici oslobodila\u010dkih pokreta i to im onemogu\u0107avano, jer su od pripadnika drugih naroda bili i fizi\u010dki likvidirani, u novim uslovima antifa\u0161isti\u010dka bo\u0161nja\u010dka (onda muslimanska) omladina bila je subjekt borbe protivu fa\u0161izma, u vi\u0161e gradova organizatori i rukovodioci te borbe, pa i u slu\u010dajevima gdje je bo\u0161nja\u010dko stanovni\u0161tvo bilo manjinsko, \u0161to je naro\u010dito do\u0161lo do izra\u017eaja na prostorima Sand\u017eaka, gdje je Rifat Burd\u017eovi\u0107 bio oli\u010denje te borbe, kao i u srezu andrivi\u010dkom i okrugu beranskom, gdje je naro\u010dito dolazila do izra\u017eaja uloga Be\u0107a Ba\u0161i\u0107a, Jusufa Red\u017eepagi\u0107a i Mustafe Memi\u0107a, a Emina Red\u017eepagi\u0107a u Novom Pazaru. Nekim nacionalisti\u010dkim elementima, poput Spasoja \u0110akovi\u0107a (krajem 1944. i tokom 1945. bio rukovodilac OZNE i incijator i organizator brojnih zlo\u010dina prema albanskom narodu na Kosovu), pa se usu\u0111uju da se i arhivska dokumenta koja potvr\u0111uju ove \u010dinjenice bri\u0161u i uni\u0161tavaju iz crnogorskih arhiva, jer po njemu i njemu sli\u010dnim dana\u0161njim shvatanjima sramota je da su muslimanski kadrovi rukovodili antifa\u0161isti\u010dkim pokretom i u Andrijevici i u Beranama, gdje je crnogorsko stanovni\u0161tvo bilo ve\u0107insko.<\/p>\n

Rekli ste da je 1941. godine zatvorena Velika medresa, to je tako\u0111er period pocetka okupacije one bivse Jugoslavije, u kojoj je pocela da se pojacava mrznja me\u0111u narodima, sta su ucenici medrese radili u tom periodu?\u00a0<\/strong><\/p>\n

Iako je historijski me\u0111u stanovni\u0161tvom razli\u010ditih nacionalnih i vjerskih opre\u0111eljenja, naro\u010dito u ovim krajevima, stvarana iskonska mr\u017enja, antifa\u0161isti\u010dka omladina, koja je poticala od svih naroda koji su \u017eivjeli u ovim krajevima, udru\u017eila se i povela \u017eestoku borbu da se me\u0111unacionalni i me\u0111uvjerski sukobi prevazilaze i da se svi zajedno bore protivu fa\u0161izma, koji je nosio nova zla i stradanja. Osim toga ova je omladina postala nosilac kulturnog preporoda stanovni\u0161tva u svojim zavi\u010dajima i preuzela ulogu nosioca pribli\u017eavanja evropskoj civilizaciji bo\u0161nja\u010dkog i albanskog stanovni\u0161tva u svojim zavi\u010dajima, \u0161to je bilo veoma te\u0161ko i relativno dosta sporo. Ona je na prostorima Plava i Gusinja bila dostna brojna.
Iz ova dva mala i zaba\u010dena mjesta bilo ih je vi\u0161e nego u svim okolnim krajevima. Bilo ih je oko 10% u odnosu na ukupan broj u\u010denika ove \u0161kole koji su kroz nju pro\u0161li. I to je zna\u010dajno utjecalo na kulturni i dru\u0161tveni preporod bo\u0161nja\u010dkog i albanskog stanovni\u0161tva u ovim krajevima, a pozitivno je utjecalo na mijenjanje odnosa i shvatanja pripadnika ostalih naroda na ovim prostorima.
Prvih dana aprila 1941. godine, nakon \u0161to je Velika medresa zatvorena, svi u\u010denici ove \u0161kole vratili su se u svoje zavi\u010daje, me\u0111u njima i ja, gdje sam do\u010dekao aprilsku kapitulaciju onda\u0161nje Kraljevine Jugoslavije.<\/p>\n

U tim danima nadvi\u0111ele su se nove opasnosti od prolijevanja krvi me\u0111u ljudima razli\u010ditih nacionalnosti i vjera, naro\u010dito nakon povratka svojim domovima do tada brojne emigracije koja je ostala u Albaniji nakon ponovnog genocida nad bo\u0161nja\u010dkim i albanskim stanovni\u0161tvom u ovim krajevima. \u010cinjeni su maksimalni napori da se te suprotnosti ubla\u017ee i prevazi\u0111u sa \u0161to sa \u0161to manje nemilih posljedica. Oni koji su antifa\u0161isti\u010dku omladinu poznavali kao protivnike dotada\u0161njih propalih re\u017eima \u010dude\u0107i se prigovarali su ima kao da oni oplakuju ono \u0161to je bilo sru\u0161eno fa\u0161isti\u010dkom okupacijom zemlje, \u0161to je proturje\u010dilo njihovim opre\u0111eljenjima, jer oni nisu oplakivali dotada\u0161nju vladavinu nasilja i obespravljenosti naroda, kako njegove nacionalne, tako ni socijalne bijede koja je bila uspostavljena, ve\u0107 su ukazivali da im dolazi ve\u0107e zlo nego je do tada postojalo, te da narodi koji su \u017eivjeli na ovim prostorima nisu imali nikakvo dobro da o\u010dekuju, ne samo od marionetske, navodno crnogorske vlade na Cetinju, isto tako ni od one vazalske koja je bila uspostavljena u Tirani, pod vodstvom Mustafe Kruje, jer da su i jedna i druga fa\u0161isti\u010dka, u slu\u017ebi okupatora. Zato nisu priznali ni granice koje je okupator postavljao, niti pak dolazak fa\u0161isti\u010dkog majora iz Vrmo\u0161e Prenka Calja, koji je najprije otpo\u010deo sa plja\u010dkom crnogorskih i srpskih, a potom i bo\u0161nja\u010dkih.
Mozete li se prisjetiti perioda okupljanja ustanika u Gornjem Polimlju i kako je sve to teklo, jer poznato da je istovremeno cetni\u010dki pokret jacao, koji su svakako bili sa okupatorima u sprezi?<\/strong><\/p>\n

U tim danima u Gornjem Polimlju i drugim krajevima Crne Gore otpo\u010deo je i masovni ustanak protivu okupatora. Povele su ga antifa\u0161isti\u010dke snage, ali su mu se, iako protivu svoje volje pridru\u017eili i pristalice propale hegemonisti\u010dke vlasti, koje su i same bile fa\u0161isti\u010dke i posebno prema Bo\u0161njacima i Albancima krvni neprijatelji. Bo\u0161njaci i Albanci Plava i Gusinja dobro su poznavali njihovu narav i zlu \u0107ud, pa kada su njih vi\u0111eli me\u0111u navodnim ustanicima shvatili su da njima nije mjesto me\u0111u njima. A neki od njih, kao oficir biv\u0161e propale Jugoslavije, glavari i nosioci vlasti u vrijeme onda\u0161njih re\u017eima bili su prihva\u0107eni i me\u0111u vodstvom tih tada\u0161njih ustanika, poput general\u0161tabnog oficira \u0110or\u0111ija La\u0161i\u0107a, dotada grani\u010dnog kapetana u Gusinu, majora Veli\u010dka Bojovi\u0107a, Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, zloglasnog narodnog poslanika Novice Bojovi\u0107a, majora Andrije Veskovi\u0107a, \u017eandarmerijskog kapetana Leka Lali\u0107a i njima sli\u010dnim. Shvatili su Bo\u0161njaci i Albanci Plava i Gusinja da njima me\u0111u takvima nema mjesta. Osima toga, iako je tada na prostorima Plava i Gusinja, prema sje\u0107anjima \u0110ure Lon\u010darevi\u0107a, koji je tada bio rukovodilac antifa\u0161isti\u010dkih snaga u Plavu i Gusinju, bilo preko 60 omladinaca antifa\u0161ista, sem nekoliko rukovodnih koji su se zadesili na tim prostorima, nije bilo me\u0111u ustanicima. Osim toga tada\u0161nje antifa\u0161isti\u010dko rukovodstvo Crne Gore i dalje je sekta\u0161ilo prema Bo\u0161njacima i Albancima i jo\u0161 nije priznavalo njihov nacionalni subjektivitet, u svom pozivu na ustanak nije pozvalo istovremeno i Bo\u0161njake i Albance, \u0161to se krajnje negativno odra\u017eavalo na zajedni\u010dku borbu protiv okupacije i fa\u0161izma. Meni je tada, poslije odlaska \u0110ure Lon\u010darevi\u0107a, povjereno da rukovodim ilegalnim antifa\u0161isti\u010dkim pokretom u op\u0161tini gusinjskoj. Bio sam i suvi\u0161e mlad i bez iskustva za takvu povjerenu du\u017enost u uslovima fa\u0161isti\u010dke okupacije. Ali vrijeme \u010dini svoje. Podsje\u0107alo me to kao kada nepliva\u010da bace u vode, a on mora da pliva, ili \u0107e ga voda odnijeti. Ako opstane\u0161 ostat \u0107e\u0161 i nau\u010diti da se bori\u0161 i u velikim talasima.<\/p>\n

Krajem 1941. godine u na\u0161em neposrednom susjedstvu nastale su krupne promjene. Oni koji cijele 1941. godine bijahu u rukovodstvima u stranka protivu okupatora formira\u0161e \u010detni\u010dku organizaciju, stupi\u0161e u slu\u017ebu okupatora i otpo\u010de\u0161e krvave zlo\u010dine sa antifa\u0161isti\u010dkom omladinom, a glavni im cilj bija\u0161e kako da fizi\u010dki uni\u0161te bo\u0161nja\u010dki i albanski narod u Plavu i Gusinju, u Sand\u017eaku, na Kosovu. Slu\u017ee\u0107i partizanskog bataljona koji je brojio 180 boraca ostado\u0161e samo njih 27. A i oni, skriveni duboko u \u0161umama, svaku no\u0107 o\u010dekiva\u0161e da ne\u0107e pre\u017eivjeti. Spas na\u0111o\u0161e na plavsko-gusinjskim terenima, gdje zloglasnim \u010detnicima vojvode Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, nije bio dozvoljen pristup. U tim danima \u010dasnu su ulogu odigrali, ne samo antifa\u0161isti bo\u0161nja\u010dke narodnosti, ve\u0107 i veliki broj Plavljana i Gusinjana koji prihvati\u0161e preostale partizane iz Gornjeg Polimlja, smjesti\u0161e ih na svojim prostorima, omogu\u0107i\u0161e im da naprave pet svojih zemunica, organizova\u0161e njihovo snadbijevanje i \u010dak im obezbijedi\u0161e falsifikovane legitimacije. Vriskao je \u00abdo neba\u00bb vojvoda \u0110uri\u0161i\u0107 \u0161to postado\u0161e nepristupa\u010dni i putem \u0161taba talijanske divizije \u00abVenecija\u00bb, \u010dije je sjedi\u0161te bilo u Beranama uspje\u0161e da nagovore i talijansku diviziju \u00abPulja\u00bb, \u010dije je sjedi\u0161te bilu u Prizrenu, da oni, uz podr\u0161ku plavsko-gusinjskih volontera izvr\u0161e totalni pretres prostora od Cakora, prema Sjekirici i Zeletinu. Me\u0111utim, nemali broj volontera, pod uticajem plavsko-gusinjskih antifa\u0161ista, povezali su se sa crnogorskim partizanima, sa njima se dogovarali, dr\u017eali razgovore i o svemu ih obavje\u0161tavali. I dok su dvije talijanske divizije sa psima se lomile i tra\u017eile partizane, oni su, prethodno obavije\u0161teni o ovim akcijama, bili visoko u planinama, a \u010detnici Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a uzaludno su \u00abna \u0161tekama\u00bb, sa pu\u0161kama gotovo i\u0161\u010dekivali da im oni za kojima tragaju nai\u0111u, da njihovu mladost ugase.<\/p>\n

 <\/p>\n

Recite nam kakav zadatak ste Vi imali tada?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

U tim te\u0161kim vremenima meni je pripao jedan novi i veoma opasan zadatak. Veze izme\u0111u glavnih \u0161tabova partizanske vojske Crne Gore, Kosova i sjeverne Albanije bile su prekinute. Tada je Kosovo ostalo bez veze i sa Vrhovnim \u0161tabom NOV i POJ. Svi poku\u0161aji kosovskih antifa\u0161ista da se preko Rugovske klisure probiju i uspostave vezu zavr\u0161avali su kobno. Tokom prve polovine 1942. godine rada su poginuli 47 antifa\u0161ista iz Pe\u0107i i nisu uspijevali da vezu uspostave. Imao sam valjda sre\u0107e i umije\u0161anosti, da se, pridru\u017euju\u0107i sa gusinjskim kirid\u017eijama svakog petka spu\u0161tam preko Cakora, odnosno dijela niz Rugovsku klisuru, da sti\u017eem u Pe\u0107, predajem i primam po\u0161tu Glavnog \u0161taba NOV i POJ Kosova i Okru\u017enog rukovodstva, \u010dije je sjedi\u0161te najprije bilo u Kola\u0161inu, a potom u Beranama, prelaze\u0107i preko teritorija koje su onda bile u sastavu Velike Albanije i marionetske Crne Gore, koje su pored talijanskog okupatora, na jednoj strani kontrolisali \u010detnici Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, a na drugoj plavsko-gusinjski volonteri koji su obezbje\u0111avali grani\u010dne prelaze izme\u0111u spomenute dvije marionetske vlade. Pored po\u0161te glavnih \u0161tabova uspijevalo se, uz anga\u017eovanje i drugih saradnika (Ahmed Ba\u0161i\u0107, iz Plava, brat Be\u0107a Ba\u0161i\u0107a koji je rukovodio ilegalnim antifa\u0161isti\u010dkim pokretom u plavsko-gusinjskom kraju toko 1942. godine) da se, uz trgova\u010dku robu konjima prebace, pored ostalog: radio aparat, ge\u0161tenter na kojem se umno\u017eavao ilegalni propagandni materijal, pisa\u0107i pribor i razna tehni\u010dka sredstva. O tome je u jednom od svojih romana (\u00abZlo prole\u0107e\u00bb) pisao i poznati knji\u017eevnik Mihailo Lali\u0107. A onda su uslijedila i prebacivanja Glavnog i Vrhovnog \u0161taba (narodni heroji: Mitar Radusinovi\u0107, Stanko Buri\u0107 i Vojo Lak\u010devi\u0107). Bili su to tada veoma opasni i veoma zna\u010dajni zadaci. Naredne 1943. godine drugim pravcem, preko planine Lipovice, pokraj Gusinja i preko sela Vusanja kod Gusinja uspje\u0161no je preba\u010dena delegacija iz Moskve, u kojoj su bili dvojica \u010dlanova antifa\u0161isti\u010dkog pokreta u Bugarskoj (jedan se zvao STERIJE ATANASOV) i prvi delegat Crvene Armije koji je putovao za Albaniju. Koliko je ovaj zadatak bio zna\u010dajan vidljivo je iz historijskih dokumenata Vrhovnog \u0161taba NOV i POJ, u kojima, tada ve\u0107 mar\u0161al Jugoslavije Jo\u0161ip Broz Tito pratio njihovo kretanje putem radio stanica \u0160taba II udarnog korpusa (tada u Kola\u0161inu) i svog delegata u Makedoniji Svetozara Vukmanovi\u0107a TEMPA. Pod veoma te\u0161kim uslovima tada je i ova delegacija uspje\u0161no preba\u010dena u Zapadnu Makedoniju o \u010demu ovom prilikom ne\u0107emo posebno pisati. Od jula 1943. godine, kada je na prostore oko Plava i Gusinja stigao Kosmetovski odred \u00abBajram Curi\u00bb sa plavsko-gusinjskih terena permanentno su se vratili kuriri prema \u0110akovici i \u0110akovi\u010dkoj Malesije i preko Pe\u0161kopeje u Albaniji prema Debru u Makedoniji, o \u010demu je veoma ilustrativno pisao delegat Glavnog \u0161taba NOV i POJ Kosova Mi\u0107o Gili\u010d, zvani \u00abSelim\u00bb, \u0161to je sa\u010duvano i u Zborniku dokumenata NOR-a (Tom I, knj.19).
Ovim prostorima pre\u0161ao je dio rukovodstva Kosova u Andrijevcu, a zatim, nakon \u0161estomjese\u010dnog boravka u Andrijevici, gdje je formiran i jedan kosmetovski bataljon, vra\u0107eno preko Stoj\u010dice i planine Trojan u \u0110akovi\u010dku Malesiju, nose\u0107i sa sobom i prvu svoju radio stanicu koja im je poklonjena od strane \u0160taba II udarnog korpusa u Kola\u0161inu. Ovim kanalima pro\u0161ao je i delegat Vrhovnog \u0161taba NOV i POJ u Albaniji Du\u0161an Mugo\u0161a, kada je odlazio na referisanje kod mar\u0161ala Tita, tako i kada se kona\u010dno vra\u0107ao iz Albaniju. Vi\u0161e puta ovim kanalima prebacivan je tada i politi\u010dki komesar skadarskih partizana Sadik Bekte\u0161i (iz porodice Ahmetovi\u0107 iz Vusanja), kasnije politi\u010dki komesar albanske armije. Sve je to od plavsko-gusinjskih prostora izgradilo jedno od veoma va\u017enih katalizatora antifa\u0161isti\u010dke borbe na prostorima Crne Gore, Kosova, Albanije, dose\u017eu\u0107i do Makedonije, \u0161to je ovaj kraj \u010dinilo jednom oazom preko koje je uspostavljena i odr\u017eavana stalna i sigurna veza za povezivanje antifa\u0161isti\u010dkih snaga na jednom \u0161irem prostoru. Bio je to veliki doprinos plavsko-gusinjskih kadrova borbi protivu fa\u0161izma. Sticanjem vi\u0161e okolnosti na tim aktivnostima iscrpljivala se moja mladost, ostavljaju\u0107i duboke tragove u mom daljnjem formiranju kao ljudskog bi\u0107a. Sve se to doga\u0111alo kada na prostorima Crne Gore, gdje su vladali \u010detnici Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a i generala Stani\u0161i\u0107a, kao i na prostorima Kosova nije bilo sela i zaseoka na kojima su se antifa\u0161isti\u010dki borci mogli bilo na koji na\u010din zadr\u017eati, \u0161to je obja\u0161njeno u historijskim dokumentima i na nau\u010dnim skupovima u Podgorici i Pri\u0161tini. Istovremeno su na prostorima oko Plava i Gusinja, od jula do novembra 1943. godine bila koncentrisana tri partizanska bataljona (Muslimanski-omladinski partizanski bataljon Plava i Gusinja, Kosmetovski partizanski bataljon \u00abBajram Curi\u00bb i Skadarski partizanski bataljon \u00abPrljat Red\u017eepi\u00bb). To su kasnije mnogi zaboravljali, te\u017ee\u0107i da obezvrijede doprinos Plava i Gusinja u zajedni\u010dkoj borbi protivu fa\u0161izma, kako bi se ovaj kraj kasnije doveo do pune ekonomske, kulturne i dru\u0161tvene zaostalosti, a njegovi stanovnici bili prisiljeni na ekonomsku emigraciju (\u00abtrbuhom za kruhom\u00bb), iako je, po svojim ljepotama i prirodnim karakteristikama, kako je pisao poznati etnograf dr. Jovan Cviji\u0107, bilo najljep\u0161i kraj na Balkanu.
Mozete li nam reci ne\u0161to o tragediji koju su tada do\u017eivjeli nasi prvaci, borci\u2026<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Podsjetio bih da smo do\u017eivjeli i dvije veoma te\u0161ke tragedije, koje su posve negativno uticale na daljnji razvoj na\u0161eg kraja.<\/p>\n

Desilo se to 09. novembra 1943. godine kada su \u017eivote izgubili petorica mojih saboraca (Hajro \u0160ahmanovi\u0107, Husni Zajmi iz \u0110akovice, Ibrahim Red\u017eepagi\u0107, Halim \u0160ahmanovi\u0107 i Medo Radon\u010di\u0107) i druga-02. augusta 1944. godine kada smo u Dolji kod Gusinja izgubili \u010detvoricu najistaknutijih revolucionara iz na\u0161eg kraja (Be\u0107a Ba\u0161i\u0107a, Jusufa Red\u017eepagi\u0107a, Voja Novovi\u0107a i Alja Hota), o \u010demu sam posebno pisao. Li\u010dno sam do\u017eivio i jednu tragediju i ako bude interesovanja, to mogu posebno objasniti. Kada smo im kasnije prenosili kosti sa mjesta pogibije u harem d\u017eamije Vezirove u Gusinju, tada\u0161nji najodgovorniji rukovodioci javno, nad zajedni\u010dkom njihovom grobnicom reko\u0161e narodu \u00abda oni, navodno, samo formalno nisu progla\u0161eni narodnim herojima\u00bb. Nije obja\u0161njeno kakvi su to bili \u00abformalni razlozi\u00bb. Njihovi najbli\u017ei i narod toga kraja ostali su bez njih, zadr\u017eavaju\u0107i ih u svojim njedrima herojima. Bio je to za narod Plava i Gusinja nenadoknadiv gubitak. Nisu oni tada rukovodili borbom protiv fa\u0161izma samo na terenu Plava i Gusinja, ve\u0107 mnogo \u0161ire, od Vjeternika pokraj Vrmo\u0161e i Lipovice, do Police i Tifrana, do Gornjeg Bihora, Ro\u017eaja i Bi\u0161eva, do Mojkovca, Sinjajevine, Kola\u0161ina, Gornje i Donje Mora\u010de, do rova\u010dkih brda i planina. Prihvatali su ih kao svoje rukovodioce i Donji i Gornji Vasojevi\u0107i, i Bihorci i Ro\u017eajci, i stanovni\u0161tvo Potarja, Mora\u010dani i Rov\u010dani. I zato veoma bijedno \u0111eluje kada jedni, poput Spasoja \u0110akovi\u0107a tra\u017ee da se njihova i imena izbri\u0161u iz dokumenata, jer \u00abavaj\u00bb kako su mogli Muslimani iz Plava i Gusinja da rukovode Vasojevi\u0107ima, \u00abpokraj toliko njihovih kadrova\u00bb, ili kada njihov vajni \u0161kolski kolega (Bejto Red\u017eepagi\u0107) pi\u0161e da su oni bili navodno \u00abdala\u0161 intelektualci\u00bb, ili da je njihova borba bila, navodno \u00abhistorijska zabluda\u00bb, ili, kada se pi\u0161e o jednom generalu iz bo\u0161nja\u010dkoga naroda (Zuferu Musi\u0107u), da ja navodno iznevjerio nade Plavljana \u00ab\u0161to nije po\u0161ao hod\u017ealarskim putem\u00bb, iako, ni on, ni njegova \u0111eca ne po\u0111o\u0161e tim \u00abputem\u00bb.<\/p>\n

Za taj period vrijedno je podsjetiti na doga\u0111aje u danima italijanske kapitulacije septembra 1943. godine. \u010cetnici Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a parmanentno su bili opsjednuti \u010de\u017enjom da zauzmu Plav i Gusinje i da nad tamo\u0161njim stanovni\u0161tvom op\u010dine zlo\u010dine samo njima svojstvene.<\/p>\n

Sa takvim pobudama krenuli su 10. septembra 1943. godine sa jednim svojim korpusom pod komandom majora Veli\u010dka Bojovi\u0107a prema Plavu i Gusinju. Tada se dogodilo ne\u0161to \u0161to u historiji ovih krajeva nije bilo poznato. Partizani iz Gornjeg Polimlja, crnogorske nacionalnosti, pre\u0161li su na teren Plava i Gusinja i zajedno sa partizanima Bo\u0161njacima (Muslimanima) pridru\u017eile se bo\u0161nja\u010dkom i albanskom narodu u odbrani od \u010detnika iz Vasojevi\u0107a. Prvi put u historiji ovih krajeva na\u0161li su se zajedno, rame uz rame, ljudi razli\u010ditih nacionalnosti i vjera protivu profa\u0161isti\u010dke olo\u0161i koja je planirala da po\u010dini najte\u017ee zlo\u010dine na ovim prostorima. U tome su se ogledala nova opre\u0111eljenja koja se proklamovale antifa\u0161isti\u010dke snage, bez obzira na nacionalna i vjerska opre\u0111eljenja, \u0161to je obe\u0107avalo nove perspektive u odnosu me\u0111u ljudima ovih krajeva. Na nesre\u0107u takva opre\u0111eljenja su kasnije zaboravljena i to\u010dak historije po\u010deo se vra\u0107ati unazad.
Kada su oktobra 1943. godine jedinice II udarnog korpusa, koji se u ove krajeve probio iz Bosne, oslobodile Limsku dolinu u rukovodstvima antifa\u0161isti\u010dkog pokreta tada\u0161njeg sreza andrijevi\u010dkog, a potom i okruga bosanskog, na\u0161li su se neki rukovodni kadrovi iz redova bo\u0161nja\u010dkog naroda sa terena Plava i Gusinja u antifa\u0161isti\u010dkim rukovodstvima ovih krajeva, iako na tim prostorima Bo\u0161njaka nije bilo (Andrijevica), ili ih je bilo relativno malo (Berane). Sa balkona novoformirane Komande velikoj masi crnogorskog stanovni\u0161tva slobodu je \u010destitao nadahnutim govorom Be\u0107o Ba\u0161i\u0107, Bo\u0161njak iz Plava. Iz okupljene mase, prete\u017eno seoskog stanovni\u0161tva, u nekim grupicama \u010duli su se komentari \u00ablijepa i pametna momka, \u0161teta \u0161to je tur\u010din\u00bb. Vremenom i oni su zavoljeli Be\u0107a, iako je bio \u00abtur\u010din\u00bb. Upravo je to \u0161to i pedesetak godina kasnije jadikuju oni poput Spasoja \u0110akovi\u0107a i tra\u017ee da se dokumenta koja im ne sada ne odgovaraju spale i da se historija falsifikuje. Meni je tada povjereno da rukovodim rukovodstvom antifa\u0161isti\u010dke omladine. Tri mjeseca kasnije Ba\u0161i\u0107 je pre\u0161ao na du\u017enost organizacionog sekretara Okru\u017enog rukovodstva Berane, a potom sam i ja pre\u0161ao u Okru\u017eno omladinsko rukovodstvo. Na II kongresu ujedinjenog saveza antifa\u0161isti\u010dke omladine, odr\u017eanom novembra 1944. godine u tek oslobo\u0111enom Cetinju predstavljao sam omladinu Rovaca i Mora\u010de, donjih i gornjih Vasojevi\u0107a, Gornjeg Bihora, Ro\u017eaja i Plava i Gusinja i Kongres pozdravio u ime njihovo. Tada sam izabran za glavnog \u010dlana Glavnog odbora USAO Crne Gore i Boke, a prvih dana aprila 1945. godine premje\u0161ten sam u srez barski, kojem je pripadao i Ulcinj, sa bojanskim zale\u0111em i Skadarskom Krajinom, gdje mi je povjerena du\u017enost organizacionog sekretara sreskog antifa\u0161isti\u010dkog rukovodstva na tim prostorima. Na dan pobjede nad fa\u0161izmom 09. maja 1945. godine povjereno mi je da u ime sreskog rukovodstva pozdravim narod Bara i da mu \u010destitam slobodu. Treba re\u0107i da je jedan poseban doga\u0111aj, koji se desio posljednjih dana marta, nametnuo potrebu da budem premje\u0161ten na rad u ovom, tada velikom srezu, mje\u0161ovitog etni\u010dkog i vjerskog sastava (Crnogorci, Srbi, Albanci i Bo\u0161njaci, pravoslavne, katoli\u010dke i muslimanske vjere). Toga dana, jedinica koja je sprovodila nekoliko hiljada mobilisanih Albanaca sa Kosova, sa zadatkom da ih prebaci u okolinu Trsta, \u010dije je oslobo\u0111enje pripremano, kada su stigle u Bar do\u017eivjele su te\u017eak genocid. Prema podacima koji su nakon toga prezentirani rukovodstvu sreza barskog ubijeno je oko 480 mobilisanih vojnika albanske nacionalnosti. I za ovu tragediju ponovo se dovodi u vezu ve\u0107 spominjani Spasoje \u0110akovi\u0107, koji je tada bio na\u010delnik Okru\u017enog o\u0111eljenja OZNE (O\u0111eljenje za za\u0161titu naroda Kosova). On je organizovao pratnju ovih nesretnih i nedu\u017enih ljudi koji su mobilisani sa ciljem da se uklju\u010de u borbu protiv okupatora pred sam kraj oslobodila\u010dkog rata. U srezu barskom, me\u0111u stanovni\u0161tvom razli\u010ditih nacionalnosti i vjera, me\u0111u kojima je bilo i stanovni\u0161tvo albanske narodnosti, ovaj je doga\u0111aj osu\u0111en od strane pripadnika svih naroda i vjera. A u tada\u0161njem antifa\u0161isti\u010dkom rukovodstvu sreza barskog (sa Ulcinjom, Zabojanom i Skadarskom Krajinom) nije bilo ni jednog pripadnika, kako albanskog, tako ni bo\u0161nja\u010dkog naroda. Tada\u0161nje rukovodstvo Crne Gore Boke brzo je reagovalo i kao ispomo\u0107 i kao svoje delegate u srez barski premstlo mene, iz sreza andrijevi\u010dkog, i Halida Selhanovi\u0107a, prvoborca iz Podgorice.<\/p>\n

Nakon rata gdje ste sve radili, sluzbovali\u2026<\/strong><\/p>\n

Spomenut \u0107u da sam slu\u017ebovao u Baru, u Ulcinju, na Cetinju, u Bijelom Polju, Kotoru, \u017dabljaku (Durmitor), Vare\u0161u, Ilid\u017ei, Hrasnici i u Sarajevu, gdje sam penzionisan i ve\u0107 30 godina \u017eivim kao penzioner. Radio sam na poslovima izgradnje narodnooslobodila\u010dke vlasti, u svojstvu instruktora i sekretara Sreskog narodnooslobodila\u010dkog odbora, kao inspektor i na\u010delnik inspektorata u Kontrolnoj komisiji pri Predsjedni\u0161tvu Vlade Crne Gore i Komisije dr\u017eavne kontrole, kao \u0161ef uprave prihoda, na\u010delnik sekretarijata za privredu op\u0161tine i sreza, financijski direktor, generalni direktor, ekonomski savjetnik u nau\u010dnoj instituciji, direktor ekonomije. Penzionisan sam sa du\u017enosti direktora Zavoda za dru\u0161tveno-ekonomsko planiranje grada Sarajeva novembra 1973. godine. Imao sam posebnu naklonost i uspje\u0161nost na poslovima ekonomskih analiza, planiranja, financija i na dru\u0161tveno-ekonomskom planiranju. Osje\u0107am svojim dugom da spomenem da sam od septembra 1949. godine do februara 1951. godine proveo u istra\u017enim zatvorima u Cetinju i na Golom otoku, iako se nisam izja\u0161njavao za rezoluciju Informacionog biroa, niti sam je prihvatao. Me\u0111utim, re\u010deno mi je da se nisam dovoljno efikasno borio protivu nje, jer sam ispoljavao te\u017enju za nekim humanijim odnosima u tom vremenu. Bez obzira \u0161to sam iz istra\u017enog zatvora, nakon obnove istra\u017enog postupka pu\u0161ten bez definisanja krivice i bez rje\u0161enja, vrijeme je bilo takvo da je bez obzira, da li je postojala krivica, ili ne, to ostavljalo te\u0161ke posljedice na li\u010dnost i \u010dovjekovu sudbinu. \u010cinjenica da je u Centru javne bezbjednosti Sarajevo u vezi mog kretanja i \u0111elovanja, vo\u0111en poseban dosije, koji je po izjavi onog ko ga je vidio, te\u017eak vi\u0161e od pet kgr. Nisam uspio da ostvarim makar povr\u0161ni uvid o onome \u0161to je o meni pisano, najvjerovatnije iz razli\u010ditih motiva, koji jedni druge isklju\u010duju (IB, muslimanski nacionalizam, albanski separatizam, islamski fundamentalizam, mogu\u0107e i sva druga zla koja su se onda mogla smisliti). Pri tome su posebnu \u00abbrigu\u00bb o meni vodili razni povjerenici OZNE i UDBE i sve pri\u0161ipetlje koje su na tu\u0111oj nesre\u0107i vi\u0111eli svoju \u00absre\u0107u\u00bb, svi oni koji su iz zlobe i zavisti brinuli brigu drugoga. Nije bilo mogu\u0107e da ja do\u0111em u svoj rodni kraj da me dvije ili vi\u0161e uhoda ne prate do ku\u0107e gdje sam po obi\u010daju odsjedao (bila je to naj\u010de\u0161\u0107e ku\u0107a Red\u017ea Aljova Hota, oca poginulog gusinjskog heroja i moje supruge), do Ali-pa\u0161inih izvora i vrela Grlje kod Gusinja, gdje sam se naj\u010de\u0161\u0107e kretao. A neke moje javne aktivnosti, koje po prirodi nisu bile interesantne za organe bezbjednosti u Sarajevu, gdje sam \u017eivio, u mom zavi\u010daju su tretirana malte ne kao te\u0161ki kriminal.<\/p>\n

Godine 1975., u Plavu ste otkrili spomenik \u017ertvama fa\u0161isti\u010dkog terora, me\u0111utim nakon vaseg govora imali ste dosta pote\u0161ko\u0107a od biv\u0161eg re\u017eima. O \u010demu se ustvari radi i ko je prednja\u010dio tim policijskim metodama, odnosno pravljenja, sakupljanja \u2018Dosijea Memi\u0107\u2019?<\/strong><\/p>\n

Kada mi je jula 1975. godine povjereno da otvorim spomenik \u017ertvama fa\u0161isti\u010dkog terora u Plavu iz 1941. godine, prvobitno mi, iz odre\u0111enih razloga nije bilo prijatno. Ipak, smatrao sam svojim dugom da otvorim spomenik i da govorim o zlo\u010dinima i iz 1941. godine. Organizatori ove sve\u010danosti nisu slutili da \u0107e se ja usuditi i, te da \u0107u, govore\u0107i o zlo\u010dinima iz 1941. godine, govoriti i o zlo\u010dinima iz 1913. i 1919. godine, povezuju\u0107i ih me\u0111usobno i sve ih tretirati kao zlo\u010dine, pozivaju\u0107i prisutne da osu\u0111uju sve zlo\u010dine, bez obzira ko ih je i kada ih je u\u010dinio, smatraju\u0107i svaki zlo\u010din nesre\u0107om na\u0161ega kraja.<\/p>\n

Sve do tada zlo\u010dini iz 1913. i 1919. godine, bili su \u00abtabu\u00bb tema, o kojoj se smjelo samo \u0161apatom govoriti. A ja sam se usudio da progovorim otvoreno, na zboru na kojem su bili prisutni i oni nad kojima su vr\u0161eni zlo\u010dini i oni, \u010diji su preci vr\u0161ili zlo\u010dine. Nisu se tada usu\u0111ivali da govore o zlo\u010dinima na Drini, ve\u0107 je fatiha poklanim i ba\u010denim u Drinu krajem 1941. i po\u010detkom 1942. godine organizovana i prou\u010dena tek 50 godina kasnije. Iznena\u0111enje je bilo veliko. Jedan od mojih saboraca pri\u0161ao mi je tada i prigovorio da je i Lenjin balkanske ratove tretirao oslobodila\u010dkim. \u00abDa, odgovorio sam, ali Lenjin je govorio o oslobodila\u010dkoj borbi balkanskih naroda, a ne o zlo\u010dinima koji su pod pla\u0161tom oslobodila\u010dke borbe vr\u0161ili najte\u017ee zlo\u010dine, kao \u0161to je bilo masovno strijeljanje nedu\u017enog stanovni\u0161tva i njegovo prisilno prevo\u0111enje iz muslimanske u pravoslavnu vjeru\u00bb. Rastali smo se ostaju\u0107i svaki na svom tuma\u010denju ovih nemilih doga\u0111aja. Me\u0111utim samo nekoliko \u010dasova poslije otkrivanja spomenika i odr\u017eanog govora, po hitnom postupku organizovan je i odr\u017ean vandredni sastanak Komisije za op\u0161tedru\u0161tvenu za\u0161titu, veoma o\u0161tro osu\u0111eno moje spominjanje zlo\u010dina iz 1913. i 1919. godine i donijeta odluka da se protivu mene pokrene postupak radi osude i dru\u0161tvene diskvalifikacije. Obavije\u0161tena je o tome Slu\u017eba dr\u017eavne bezbjednosti u Sarajevu, gdje sam ja \u017eivio i zatra\u017eeno da hitno neko do\u0111e u Plav da se neposredno upozna sa onim \u0161to se dogodilo. Na\u010delnik o\u0111eljenja u SDB Sarajevo Jusuf Kameri\u0107 boravio je u Plavu i bio obavije\u0161ten o ovome, za njih opasnom incidentu. Po povratku u Sarajevo pozvan sam na informativni razgovor u SDB. Po\u0161to sam govorio na osnovu pisanog teksta ustupio sam taj tekst, koji je po mojoj ocjeni bio u potpunom skladu sa principima koji su njegovani tokom NOB-a. Najvjerovatnije da su i oni tako zaklju\u010dili i vi\u0161e zbog toga nisam pozivan, niti je protivu mene pokretan bilo kakav postupak. U Plavu su o\u010dito bili nezadovoljni i oni su kasnije prema meni primjenjivali odbojan postupak.<\/p>\n

Pet godina kasnije, nakon \u0161to sam u Vojnoistorijskom glasniku u Beogradu objavio svoj prilog o Muslimanskom omladinskom partizanskom bataljonu Plava i Gusinja (\u00abVojnoistorijski glasnik januar-april 1980. godine\u00bb) otpo\u010dela je u Plavu besomu\u010dna hajka protivu mene, sa ciljem moje diskriditacije. Kada sam pisao o ovome bataljonu svjestan sam bio da \u0107e spominjanje ovog bataljona iritirati one koji su te\u017eili da negiraju, ili minimiziraju u\u010de\u0161\u0107e Bo\u0161njaka (Muslimana) u NOB-i i da muslimanku miliciju i vulnetare svrstavaju u usta\u0161ke i balisti\u010dke organizacije. Upravo zbog toga smatrao sam svojim dugom da objasnim i njihovo u\u010de\u0161\u0107e u borbi protivu fa\u0161isti\u010dke okupacije zemlje, u sastavu, ili zajedno sa crnogorskim i albanskim partizanskim jedinicama. Zbog toga sam prilikom predavanja mog priloga o ovoj specifi\u010dnoj partizanskoj jedinici skrenuo pa\u017enju tada\u0161njem odgovornom uredniku Sekuli Joksimovi\u0107u, pukovniku JNA, da u vezi sa ovim radom treba o\u010dekivati i odre\u0111ena reagovanja, jer su \u00abdrugovi\u00bb u Plavu nakon oslobo\u0111enja zemlje, najprije potpuno ignorisali postojanje ovakve partizanske jedinice, a kada se ona nikako nije mogla negirati, preimenovali su naziv ove jedinice u \u00abPlavskogusinjski partizanski bataljon\u00bb. Nakon \u0161to se urednik spomenutog \u010dasopisa uvjerio u izvorni dokument koji se odnosio na ovaj bataljon, bio je kategori\u010dan: \u00abJedinice NOB-a moraju se pisati onako kako stoji u odluci o njihovome formiranju. Njihovi nazivi ne smiju se mijenjati\u00bb. Tom prilikom napravio je usporedbu sa Kosovsko-Metohijskom brigadom, ukazuju\u0107i da je naziv \u00abMetohija\u00bb kasnije izba\u010den iz upotrebe, ali da je, i pored toga, naziv brigade ostao onakav kako je ona prvobitno formirana, bez obzira \u0161to je naziv ove pokrajine kasnije i ustavno izmijenjen.
Dogodilo se ono \u0161to sam o\u010dekivao. Anga\u017eovan je tada\u0161nji predsjednik Op\u0161tinskog odbora SUBNOR-a u Plavu (Omer Red\u017eepagi\u0107), koji \u0107e putem podgori\u010dke \u00abPobjede\u00bb i Televizije Titograd (kasnije Podgorica) otpo\u010deo sa besomu\u010dnim kletvama, uvredama i neistinama.
Pri spomenutom Op\u0161tinskom odboru SUBNOR-a formiran je i dosije u kojem su prikupljene izjave protivu mene. Op\u0161tinska konferencija Saveza komunista Plav vandredno je zakazana sa ciljem pokretanja postupka protivu mene. Iako nisam pripadao toj organizaciji, pa nisam bio obavezan da se odazovem pozivu, do\u0161ao sam iz Sarajeva i prisustvovao ovom sastanku. Od mene se zahtijevalo da se pokajni\u010dki izjasnim i da javno objavim da Muslimanski omladinski partizanski bataljon navodno nije postojao. Odbio sam takav zahtjev i tom prilikom im predo\u010dio kopiju naredbe o osnivanju bataljona i zadacima koji su pred njim postavljeni (da u uslovima osloba\u0111anja Vasojevi\u0107a od strane jedinica II udarnog korpusa, koje su iz pravca Kola\u0161ina nastupale preko Tre\u0161njevika, da ovaj bataljon djeluje iz drugog pravca
\u2013Lipovica-Kuti-Cecune i Konju\u0161i).<\/p>\n

Po\u0161to je pisanje gosp. Omera Red\u017eepagi\u0107a bilo pra\u0107eno brojnim kletvama, uvredama i neistinama, sve u cilju da se dodvori svojim posdavcima, sa obzirom da sve do kona\u010dnog oslobo\u0111enja Plava i Gusinja nije u\u010destvovao u partizanskim jedinicama u da je slu\u017eio u kvinsli\u0161koj albanskoj \u017eandarmeriji u Ro\u017eajima, u svojstvu \u00abre\u0161tera\u00bb (narednika), valjda je \u017eelio da sve to na ovaj na\u010din kaumflira. Uz to smetalo mu je \u0161to sam ostao \u017eiv i \u0161to nisam mogao da putem pismene izjave potvrdim njegove navode da je u \u017eandarmeriju oti\u0161ao po direktivi, \u0161to nije bilo ta\u010dno, o \u010demu postoji i arhivski dokument koji je on, kada je bio u albanskoj \u017eandarmeriji, svojeru\u010dno potpisao. Osim toga bio sam tada u rukovodstvu sreza neposredno odgovoran za plavsko-gusinjski teren i sekretar SK SKOJ-a, pa sam o navodnoj direktivi morao biti obavije\u0161ten po funkciji koju sam obavljao. Me\u0111utim, njegova saradnja sa OZN-om, kasnije UDB-om omogu\u0107avala mu je da pod njihovom za\u0161titom da \u0111eluje van uobi\u010dajenih normi, pod njihovom za\u0161titom. \u010cak, ni kada je protivu njegovog pona\u0161anja pokretan sudski postupak nije htio da se odaziva sudskom pozivu, a kada mu je predo\u010deno da \u0107e biti slu\u017ebeno priveden, u sud je do\u0161ao u pratnji oficira sarajevske UDB-e.<\/p>\n

Samo dvije godine kasnije, spomenuti Spasoje \u0110akovi\u0107, tada u svojstvu pomo\u0107nika Saveznog javnog tu\u017eioca, nakon \u0161to su dotada\u0161nji rukovodioci Kosova bili smijenjeni, da ih on, kao rukovodilac OZN-e na Kosovu, poku\u0161a da ih, \u0161to je mogu\u0107e obezvrijedi, naj\u010de\u0161\u0107e neistinito, iskazuju\u0107i svoju mr\u017enju prema albanskom narodu, objavio knjigu SUKOBI NA KOSOVU (Beograd 1984. godine). Tako sam sa Fadilom i sa organizacijom Kosova tokom 1942-1944. imao samo povremene kontakte, naj\u010de\u0161\u0107e predvode\u0107i delegate Vrhovnog \u0161taba, \u0110akovi\u0107 nije zaboravio da i mene optu\u017ei kao navodnog albanskog separatistu, samo zato \u0161to sam afirmitivno pisao i o \u0111elovanju kosmetovskih partizana na na\u0161im prostorima i \u0161to reaguju\u0107i da su navodno plavsko-gusinjski partizani navodno vi\u0161e voljeli albanske, nego crnogorske partizane, na jednom nau\u010dnom skupu objasnio da takve tvrdnje objektivno i historijski nisu ta\u010dne, zastupaju\u0107i tezu da su plavsko-gusinjski partizani jednako voljeli i jedne i druge i sve one koji su se iskreno i po\u0161teno borili protivu fa\u0161izma i za pravednije odnose me\u0111u ljudima. \u0110akovi\u0107u se nije svi\u0111elo izjedna\u010divanje i jednih i drugih, kao ni moje pisanje o zajedni\u010dkom \u0111elovanju plavsko-gusinjskih i kosmetovskih partizana, jer takvo pisanje je razobli\u010davalo njegove zle misli i \u0107udi, da se o Albancima, pa i o njihovim antifa\u0161istima, ne smije ni\u0161ta pozitivno pisati. Zbog toga je i mene poku\u0161ao da svrsta u albanske separatiste. U tom smislu je okarakterisao i moje dogovaranje sa Mi\u0161om Mi\u0107kovi\u0107em, koji je tokom druge polovine 1944. godine bio politi\u010dki komesar jedne kosmetovske partizanske jedinice na sektoru iznad albanskog sela \u010cerene. Optu\u017eio me \u0110akovi\u0107 da sam navodno izmislio \u00abbroj od 12.000 muslimana i Albanaca koji su po Mustafi 1913. godine pre\u0161li u pravoslavlje (\u2026) Nema pi\u0161e \u0110akovi\u0107 ni dvanaest porodica a kamoli dvanaest hiljada.\u00bb. Kada su u Sarajevu \u010ditali ovaj \u00abbiser\u00bb \u0110akovi\u0107a, pokrenut je postupak moje dru\u0161tvene odgovornosti u Mjesnoj zajednici u kojoj sam \u017eivio, ali se nakon mojih pismenih obja\u0161njenja od toga odustalo.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Ko Vam je i zasto prijetio na skupu 1985. godine u ondasnjem Titogradu, ustavri sta se sve desavalo na tom skupu?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Tri godine kasnije (1985) u onda\u0161njem Titogradu, na Nau\u010dnom skupu \u2018PRELOMNI DOGA\u0110AJI NOR-a U CRNOJ GORI 1943.\u2019, na kojem sam i ja nastupio sa temom \u2018POLITI\u010cKA DIFERENCIJACIJA I KARAKTERISTIKE RAZVOJA NOP-a ME\u0110U MUSLIMANIMA U CRNOJ GORI\u2019. Na ovom nau\u010dnom skupu prisustvovali su, pored nau\u010dnih radnika, i svi \u017eivi \u010dlanovi ratnog Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku. Jedan od njih, znaju\u0107i za moju temu, priprijetio mi je da ne spominjem \u2018MUSLIMANSKI OMLADINSKI PARTIZANSKI BATALJON\u2019, predo\u010davaju\u0107i mi da \u0107e me na skupu napasti ako taj bataljon spomenem. Nisam bio tako pla\u0161ljiv da o jednom zna\u010dajnom historijskom doga\u0111aju jednog od naroda u Crnoj Gori ne usudim se da govorim. A onda je uslijedila kanonada svojevrsnih osuda sa te\u017enjom da se osudi moje izlaganje, tvrde\u0107i da \u00abni metodolo\u0161ki ni idejno-politi\u010dki nije bilo mudro predvi\u0111eti za ovaj nau\u010dni skup saop\u0161ten pod naslovom\u00bb koji je ve\u0107 citiran, postavljaju\u0107i pitanje \u00abda li treba na uskoj nacionalnoj osnovi da obra\u0111ujemo historiju NOB-e i revolucije\u00bb bez obzira \u0161to je i sam nau\u010dni skup bio posve\u0107en jednoj od nacionalnih osnova, o kojima se po shvatanjima kriti\u010dara mo\u017eemo \u00abmo\u017eemo da obra\u0111ujemo historiju NOB-a\u00bb svih drugih naroda, ali ne i Muslimana u njoj. Po njima moglo se do iznemoglosti pisati i pri\u010dati o muslimanskim milicijama, \u0161to gore to bolje, ali se o Muslimanima partizanima nije smjelo pisati i pri\u010dati, jer se kvalifikovalo nacionalizmu i navodnim razbijanjem jedinstva.<\/p>\n

Zamjereno mi je \u010dak i \u0161to sam predo\u010dio neke statisti\u010dke podatke iz popisa stanovni\u0161tva u 1921. i 1931. godini, a onda je kao iz \u00abtopova\u00bb otpo\u010dela svojevrsna kanonada. Da bi \u00abkritika bila \u0161to ubojita\u00bb doveli su kao kriti\u010dare i one koji \u010dak nisu bili u\u010desnici ovoga skupa, nisu bili u prilici da saslu\u0161aju moje saop\u0161tenje, a jo\u0161 manje da ga pro\u010ditaju. Va\u017eno je bilo \u0161to pogrdnije pri\u010dati o Muslimanima i pomo\u0107i da se sprije\u010di njihova afirmacija. Zahtijevana je, ne samo moja odgovornost \u0161to je uop\u0161te stavljena ova tema u dnevni rad na spomenuti nau\u010dni skup, ve\u0107 je zahtijevana i odgovornost organizatora, a predsjedavaju\u0107i i organizator skupa (Bo\u0161ko \u0110uri\u010dkovi\u0107), tada u svojstvu predsjednika Komisije za pisanje historije NOB-a u Crnoj Gori, saop\u0161tio je da on preuzima odgovornost \u0161to je ova tema stavljena na dnevni rad skupa. Dvije godine kasnije (28.02.1988) odr\u017eana je pro\u0161irena sjednica Predsjedni\u0161tva Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore na kojoj je poku\u0161aj da se i historijski verifikuje u\u010de\u0161\u0107e Muslimana u Crnoj Gori u NOB-u i postojanje njihovih partizanskih jedinica okvalifikovan kao SAVREMENI NACIONALIZAM U CRNOJ GORI. O tome je tada\u0161nji direktor Historijskog instituta Crne Gore prof. dr. Jovan Bojovi\u0107 i odgovorni urednik \u00abIstorijskih zapisa\u00bb objavio poseban \u010dlanak (Istorijski zapisi, Titograd, godina LXI, br.1-2, Titograd, 1988, str.159). Uz to me je optu\u017eio kao nosioca tog navodnog \u00absavremenog nacionalizma\u00bb u Crnoj Gori uz poku\u0161aj da se narodnom heroju RIFATU BURD\u017dOVI\u0106U TR\u0160I organizuje okrugli sto. Istovremeno je i Predsjedni\u0161tvo Saveza boraca NOR-a u Crnoj Gori odr\u017ealo tako\u0111er svoju sjednicu i optu\u017eilo me \u0161to sam sa oko pedesetak gra\u0111ana Sarajeva (biv\u0161ih \u0161kolskih drugova iz Velike medrese u Skoplju) organizovano do\u0161ao iz Sarajeva u Bijelo Polje i polo\u017eili vijenac na Rifatovu bistu u centru grada. O tome je pisao \u00abOmladinski pokret\u00bb u Titogradu i to nazvao \u00abmodernizacijom svetaca\u00bb, upore\u0111uju\u0107i Rifatove kolege sa zagreba\u010dkim kardinalom Kuhari\u0107em (valjda zato \u0161to je Rifat zavr\u0161io Veliku medresu u Skoplju). \u010citavu sedmicu o tome je u \u0161pici svoga programa (pred ve\u010dernji dnevnik) prenosila istu pri\u010du i Televizija Titograd. I sve je to ra\u0111eno 14 godina kasnije od kako je donesen novi Ustav Crne Gore, kojim su i Muslimani ustavno priznati kao poseban narod, sa svim pravima kao samostalno nacionalno bi\u0107e.<\/p>\n

I na kraju obavje\u0161tavanja doga\u0111anja koja sam kroz \u017eivot do\u017eivljavao, da spomenem jo\u0161 dva slu\u010daja koja su, bar u meni, ostala nezaboravljena. Prvi se odnosio na moje razo\u010darenje u neke mlade ljude na koje sam u \u017eivotu trebao da imam nekakav uticaj. Op\u0161tinski odbor Saveza boraca NOR-a u Andrijevici, u kojoj sam ja tokom 1943. i 1944. godine \u017eivio i radio kao jedan od rukovodioca, oglasio se saop\u0161tenjem u kojem tra\u017ee da se oni koji su tokom 1991. godine razarali Dubrovnik i Vukovar, ostavljaju\u0107i, bar do tada neslu\u0107ene zlo\u010dine, da se njima narodno prizna status koji su tokom NOR-a tekli nosioci \u00abPartizanske spomenice 1941. godine\u00bb. Bilo je to za mene veliko razo\u010darenje i uvreda, bez obzira \u0161to me\u0111u potpisnicima takvog saop\u0161tenja nije bilo zaslu\u017enijih kadrova iz NOB-a. Skoro svi oni kasnije su pristupili NOR-u pa su zakasnili da u njemu steknu osnovne moralne principe koji su kroz NOR izgra\u0111ivani. Napisao sam im jedno kra\u0107e pismo u kojem sam im skrenuo pa\u017enju da one koji su divlja\u010dki ru\u0161ili Dubrovnik i Vukovar nemaju pravo da upore\u0111uju, primjera radi sa li\u010dnostima kakav je bio Branko Deleti\u0107, Bajo Joji\u0107, Manojlo Kastratovi\u0107, Radule Jevri\u0107, Bogdan i Vojo Novovi\u0107 i njima sli\u010dni koje je zlikova\u010dki pokosila ruka Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a i njemu sli\u010dnih. Pisao sam kao jedan od onih koji je u tom vremenu na tom prostoru bio jedan od rukovodnih kadrova. Reagovali su ponovnim saop\u0161tenjem koji su objavili putem titogradske \u00abPobjede\u00bb i sarajevskog \u00abOslobo\u0111enja\u00bb i na kraju meni zaprijetili da vi\u0161e ne smijem pre\u0107i preko Andrijevice, kuda je prolazila jedina saobra\u0107ajnica za moj kraj. Mogu\u0107e da su poslije svega \u0161to se doga\u0111alo kasnije ipak shvatili koliki su grijeh napravili prema velikanima iz tog kraja. A ako nisu, ostat \u0107e jedna veoma lo\u0161a mrlja za njih i sredinu u kojoj \u017eive, jer \u0111eluju\u0107i i opona\u0161aju\u0107i tzv. \u00abkosovski mit\u00bb, nacionalnu netrepeljivost, naro\u010dito prema Bo\u0161njacima, Albancima i Hrvatima, u su\u0161toj je suprotnosti sa platformom narodnooslobodila\u010dke borbe. Dug je makar sada\u0161njih i budu\u0107ih generacija u Crnoj Gori da pomognu svome narodu da shvati da interes crnogorskog naroda nije u osvajanju tu\u0111ih teritorija, zlo\u010dina prema drugima i etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjima.<\/p>\n

Drugi slu\u010daj odnosio se na pisanje putem sarajevskog \u00abOslobo\u0111enja\u00bb jednog od mojih bliskih saboraca i kom\u0161ija, u kojem se, ni manje, ni vi\u0161e javno tvrdi da sam ja, navodno Srbin, i da su, Plavljani i Gusinjani tako\u0111er Srbi, te da tamo nema Bo\u0161njaka. Ne bi me to vrije\u0111alo kada bi to bila historijska istina i kada bi se i ja, i ljudi iz mog zavi\u010daja tako osje\u0107ali. Kada bi ti bila istina sigurno da bih bio me\u0111u onima Srbima koji po\u0161tuju i prava drugih naroda, njihovu kulturu, vjerska osje\u0107anja i pravo da sami formiraju na\u010din \u017eivota i sve ono \u0161to jedan narod \u010dini narodom. Sigurno da ne bih bio onaj, tzv. \u00absvetosavski Srbin\u00bb, ne bih \u017eivio od \u00abkosovskog mita\u00bb, niti te\u017eio hegemoniji moga naroda i potla\u010divanju svih drugih. Ima i takvih Srba i ja ih veoma cijenim i po\u0161tujem, nasuprot onima koji \u017eive sa kamom u ruci. Me\u0111utim, niti ja, niti su moji bili Srbi, niti se tako osje\u0107ali. Veoma ru\u017ean i nekulturan utisak ostavlja svako popovanje. Bo\u0161njakom sam se osje\u0107ao i ranije. Moja tradicija, obi\u010daji, kultura, na\u010din \u017eivota na to su uticali, bez obzira \u0161to sam jo\u0161 kao srednjo\u0161kolac vaspitavan i na odre\u0111eni na\u010din prisiljavan da se iskazujem kao \u00abSrbin muhamedankse vjere\u00bb i \u0161to sam znatan dio svoje mladosti provodio me\u0111u Srbima i Crnogorcima, ponekada bio i jedinka me\u0111u njima. Stvarna sam osje\u0107anja gajio u sebi, a tada, oko tri godine prije bo\u0161nja\u010dkog sabora iz 1993. godine javno se iskazao kao Bo\u0161njak, tvrde\u0107i da i u mom zavi\u010daju, pored Albanaca, Crnogoraca i Srba \u017eive i Bo\u0161njaci od davnina i da \u010dine ve\u0107inu naroda toga kraja. Ubrzo je uslijedila i agresija na Bosnu i Hercegovinu i to je moje izja\u0161njavanje ostalo nezapa\u017eeno.<\/p>\n

\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n

Htio bih Vas pitati kako je tekao proces vaseg do\u0161kolovavanja?<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Bio sam me\u0111u onima, dotada srednjo\u0161kolcima i studentima, koje 1941. godine nije prihvatio poziv okupatorske i kvislin\u0161ke vlasti da nastavim \u0161kolovanje u tada formiranoj albanskoj gimnaziji u Pri\u0161tini. Bio je to takav stav svih organizovanih antifa\u0161ista, bar u na\u0161em kraju. Umjesto da tada produ\u017eim srednjo\u0161kolsko obrazovanje, uklju\u010dio sam se u borbu protiv fa\u0161isti\u010dke okupacije zemlje, te\u017ee\u0107i da \u0107e se kroz tu borbu izvojevati ravnopravnost svih naroda, bolji i sre\u0107niji \u017eivot, oslobo\u0111en svih nacionalnih i ekonomskih izrabljivanja.
Ipak, iako sam kroz antifa\u0161isti\u010dku borbu stekao nova iskustva i saznanja, pa i dru\u0161tvena priznanja i zadovoljavaju\u0107i tretman, moja ljubav da zavr\u0161im srednje i visoko obrazovanje nije prestajala. Stoga sam jo\u0161 1945. godine, kada je objavljen konkurs za \u0161kolovanje u Sovjetskom savezu, javio se na konkurs, vjeruju\u0107i da \u0107e mi ono biti odobreno, jer sam ispunjavao sve uslove. Ali, u donosu na mene, s obzirom na polo\u017eaj koji sam pokrivao, suglasnost je trebao da da onda\u0161nji PK KPJ za Crnu Goru i Boku. Nisu mi odobrili. Telefonom su me obavijestili da ja navodno imam dovoljno znanja i da mi do\u0161kolovanje nije nu\u017eno. Istina veliki broj onih sa kojima sam radio naj\u010de\u0161\u0107e su bili zavr\u0161ili \u010detverogodi\u0161nje osnovne \u0161kole i ja sam me\u0111u njima odskakao znanjem i rje\u010dito\u0161\u0107u. I zato meni nije tada dozvoljeno da nastavim \u0161kolovanje. Posao koji sam obavljao sve do septembra 1949. godine nije mi omogu\u0107avao da uz rad privatno pola\u017eem ispite. A onda je uslijedilo moje zatvaranje interniranje na Goli otok. Za privatno polaganje ispita pru\u017eila mi se prva prilika septembra 1955. godine, kada sam premje\u0161ten na rad na Ilid\u017eu, kod Sarajeva. Neka znanja koja sam sticao dok sam bio u tiranskom politi\u010dkom zatvoru i internaciji u Dra\u010du, gdje sam bio u mogu\u0107nosti da poha\u0111am kurs iz politi\u010dke ekonomije i marksisti\u010dke naobrazbe uticali su da se upi\u0161em u Trgova\u010dku akademiju, kasnije Srednju ekonomsku \u0161kolu u Sarajevu. Po\u0161to rukovodstvo \u0161kole nije bilo upoznato sa Uredbom kojom je bio utvr\u0111en ran Velike medrese u Skoplju, morao sam tra\u017eiti posebno odobrenje Ministarstva prosvjete savezne vlade, pa sam ispite u ovoj \u0161koli, davao svakako privatno i uz rad, od juna 1956. godine do juna 1957. godine (bile su to dvije \u0161kolske godine), a ja sam imao pravo da u jednoj \u0161kolskoj godini pola\u017eem po da razreda, jer sam redovno \u0161kolovanje prekinuo zbog u\u010de\u0161\u0107a u NOB-u. Uspio sam da isforsirano zavr\u0161im Srednju ekonomsku \u0161kolu u Sarajevu i ve\u0107 septembra 1957. godine upisao sam se na ekonomski fakultet u Beogradu, na kojem sam tako\u0111er ispite polagao privatno rade\u0107i na Ilid\u017ei. Iako je tada postojalo pravili da se onima koji uz rad nastavljaju svoje \u0161kolovanje privatno, da im se pru\u017eaju odre\u0111ene pogodnosti (odre\u0111eni broj dana pla\u0107enog odsustva sa posla i pla\u0107anje voznih karti), meni tako ne\u0161to nikada nije omogu\u0107eno ve\u0107 sam za dane ispita koristio svoj godi\u0161nji odmor, tro\u0161kove prevoza od Sarajeva do Beograda i obratno, kao i tro\u0161kove ishrane i smje\u0161taja uvijek sam snosio sam, na u\u0161treb li\u010dnog standarda svoje porodice. Ostalo mi je u sje\u0107anju da mi op\u0161tina Ilid\u017ea juna 1959. godine nije da dozvolila da III godinu fakulteta pola\u017eem ni na teret svog godi\u0161njeg odmora. Da ne bih izgubio godinu opredijelio sam se da po\u0111em na operaciju smrznute noge iz novembra 1942. godine, pa mi je razumijevanjem dr. Vukoti\u0107a, tada\u0161njeg hirurga na Hiru\u0161koj klinici u Sarajevu, kada sam mu objasnio za\u0161to sam se ba\u0161 tada opredijelio za operaciju, dozvolio mi je da sa zavijenom nogom po\u0111em za Beograd i polo\u017eim ispite za III godinu Ekonomskog fakulteta, na kojem sam diplomirao septembra 1961. godine, \u0161to \u0107e re\u0107i da sam vremenski za \u010detiri godine (1957. \u2013 1961.) uspio zavr\u0161iti Ekonomski fakultet u Beogradu, iako sam tada istovremeno radio odgovoran i naporan posao na\u010delnika Sekretarijata za privredu u jednoj od tada\u0161njih pet gradskih op\u0161tina u Sarajevu. Doktorirao sam trideset i tri godine kasnije-juna 1994. godine na Filozofskom fakultetu u Ljubljani na temi \u00abMuslimani Crne Gore u procesu oslobodila\u010dkih pokreta 1878-1945. godine. Pri tome se osje\u0107am du\u017enim da objasnim da za odbranu doktorske teze nisam bio motivisan nikakvom \u017eeljom, ili bilo kakvom potrebom da nakon toga steknem bilo kakav povoljniji, materijalni ili bilo kakav drugi polo\u017eaj, jer sam doktorsku tezu odbranio kada sam bio pri kraju sedamdeset godine \u017eivota i nakon \u0161to sam ve\u0107 21 godinu bio u penziji, pa realno nije bilo nikakvih mogu\u0107nosti da se u tom pogledu pobolj\u0161a moj polo\u017eaj i li\u010dni standard, tim prije \u0161to je agresija na Bosnu i Hercegovinu jo\u0161 bila u toku. Osnovna moja \u017eelja bila je da odbranim tezu da su i Muslimani u Crnoj Gori, kao jedan od naroda ranije SFRJ, bili jedan od nacionalnih subjektiviteta u borbi protiv fa\u0161isti\u010dke okupacije, \u0161to im se svim sredstvima poku\u0161avalo osporavati, dozvoljavaju\u0107i da se o njima mo\u017ee pisati i govorit samo sa aspekta u\u010de\u0161\u0107a u muslimanskim milicijama, koje su izjedna\u010davane sa usta\u0161ama, sa \u0161to negativnijeg aspekta. Bila je to historijska neistina i nepravda prema jednom od naroda, koji je imao i svoje partizanske jedinice, koje su se tokom NOB-a nazivale \u00abmuslimanske\u00bb, \u0161to oni koji su \u017eeljeli da ovaj narod i dalje tretiraju navodnim \u00abtu\u0111im elementom\u00bb nikako nije bilo po volji. Po\u0161to sam u tom pogledu nai\u0161ao na nerazumno osporavanje i u institutima za historiju, ne samo u Crnoj Gori, ve\u0107 i u Sarajevu, a isto tako na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, jer nije dozvoljavano da se doktorska teza sa takvim naslovom i sadr\u017eajem na tom fakultetu \u00abmo\u017ee braniti\u00bb, tezu sam prijavio na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, koji su, suprotno Sarajevu i tada\u0161njem Titogradu ocijenili da je ponu\u0111ena teza prihvatljiva i ja je odbranio juna 1994. godine, mada je bila odobrena februara 1992. godine, ali zbog ratnih uslova i blokade Sarajeva nije bilo mogu\u0107e tada sti\u0107i u Ljubljanu. I tada mi je to omogu\u0107eno sticajem izuzetnih okolnosti, kada mi je omogu\u0107eno da se prebacim autobusom Vlade Republike BiH, preko aerodromske piste.
Nego da kazemo jo\u0161 da je Memic \u010detverogodi\u0161nje osnovno \u0161kolovanje zavr\u0161io u Gusinju (Crna Gora). \u0160est razreda Velike medrese kralja Aleksandra zavr\u0161io je u Skoplju (Makedonija). Da bi skolovanje prekinuo zbog u\u010de\u0161\u0107a u borbi protiv fa\u0161isti\u010dke okupacije zemlje. Ekonomsku \u0161kolu zavr\u0161io je 1957. godine u Sarajevu, a Ekonomski fakultet \u010detiri godine kasnije (1961.) u Beogradu. Trinaest godina kasnije odbranio je doktorsku tezu u Ljubljani.
RAZGOVOR VODIO:\u00a0Esad R. KRCIC<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

*Protal bosnjaci.net 2003. objavio je ovaj sveobuhvatni intervju sa dr. Mustafom Memi\u0107e u \u010detiri nastavka.<\/p>\n

izvor: bosnjaci.net<\/p>\n

sandzackaknjizevnost.com<\/a><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mustafa Memi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":125,"featured_media":152778,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2860,10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-152777","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-bosna-i-hercegovina-gradovi","8":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n"Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina"<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\""Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina"\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Mustafa Memi\u0107\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2016-01-20T21:19:41+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"200\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"206\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Korektor\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Korektor\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"114 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/\"},\"author\":{\"name\":\"Korektor\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/b71f9565a8a6ce38c0200f1cf59c368c\"},\"headline\":\"“Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina”\",\"datePublished\":\"2016-01-20T21:19:41+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/\"},\"wordCount\":22711,\"commentCount\":3,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg\",\"articleSection\":[\"Bosna i Hercegovina\",\"Iz pera na\u0161ih autora\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/\",\"name\":\"\\\"Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina\\\"\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg\",\"datePublished\":\"2016-01-20T21:19:41+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg\",\"width\":200,\"height\":206},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"“Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina”\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/b71f9565a8a6ce38c0200f1cf59c368c\",\"name\":\"Korektor\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/ae3388ff9b8eb74e0751a069466905f6?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/ae3388ff9b8eb74e0751a069466905f6?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Korektor\"},\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/korektor\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\"Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina\"","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"\"Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina\"","og_description":"Mustafa Memi\u0107","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2016-01-20T21:19:41+00:00","og_image":[{"width":200,"height":206,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"Korektor","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Korektor","Est. reading time":"114 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/"},"author":{"name":"Korektor","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/b71f9565a8a6ce38c0200f1cf59c368c"},"headline":"“Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina”","datePublished":"2016-01-20T21:19:41+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/"},"wordCount":22711,"commentCount":3,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg","articleSection":["Bosna i Hercegovina","Iz pera na\u0161ih autora"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/","name":"\"Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina\"","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg","datePublished":"2016-01-20T21:19:41+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/M_Memic2_big.jpg","width":200,"height":206},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bosnjaci-svoju-domovinu-zovu-bosna-i-hercegovina\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"“Bo\u0161njaci svoju domovinu zovu Bosna i Hercegovina”"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/b71f9565a8a6ce38c0200f1cf59c368c","name":"Korektor","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/ae3388ff9b8eb74e0751a069466905f6?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/ae3388ff9b8eb74e0751a069466905f6?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Korektor"},"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/korektor\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152777"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/125"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=152777"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152777\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/152778"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=152777"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=152777"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=152777"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}