![\"Za\u0161to](\"http:\/\/saff.ba\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/zoran-gasevic-650x452.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ono \u0161to je tokom agresije na na\u0161u zemlju u sarajevskom naselju Grbavica bio osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac Veselin Vlahovi\u0107 Batko, to je u Had\u017ei\u0107ima bio Zoran Ga\u0161evi\u0107. Batko je nakon rata uhap\u0161en i osu\u0111en na 45 godina zatvora. Me\u0111utim, poput\u00a0monstruma Batka sa Grbavice\u00a0u redovima srpskih policijskih, vojnih i paravojnih formacija na okupiranim teritorijima BiH bio je veliki broj zlo\u010dinaca.<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e od 600 stanovnika Had\u017ei\u0107a poginulo je i\u00a0ubijeno\u00a0tokom rata. Od tog broja, 250 Had\u017ei\u0107ana su se vodili kao nestala lica, a ni dan danas nisu prona\u0111eni ostaci njih 90. U logorima su ubijena 94 logora\u0161a iz Had\u017ei\u0107a, i to: Lukavica 46, Had\u017ei\u0107i 26, Svrake 11, Kula 7, te po jedan logora\u0161 u Dretelju, Fo\u010di, Kalinoviku i Prozoru. Kroz logore u Had\u017ei\u0107ima je pro\u0161lo 906 osoba, od \u010dega 756 Had\u017ei\u0107ana.<\/p>\n Uzimaju\u0107i u obzir da se status logora\u0161a dobije tek nakon provedena 72 sata u logoru, broj lica koja su bila zatvarana po 1 ili 2 dana je nekoliko hiljada. Nisu u logore zatvarani samo vojno sposobni mu\u0161karci. Bilo je tu staraca, \u017eena, djece, \u0161to svi pre\u017eivjeli Had\u017ei\u0107ani dobro znaju. Stotine je svjedo\u010denja pre\u017eivjelih, kako iz rata, tako i sa svjedo\u010denja na sudovima nakon rata.<\/p>\n Zlo\u010dinac radi u policiji u Nik\u0161i\u0107u<\/strong><\/p>\n Formirani su logori u Domu kulture Had\u017ei\u0107i, gara\u017ei Op\u0107ine Had\u017ei\u0107i, Kulturno-sportskom i rekreativnom centru Had\u017ei\u0107i (KSIRC), Domu zdravlja, Tehni\u010dko remontnom zavodu, zgradi Socijalnog, prostorijama TO Had\u017ei\u0107i, prostorijama Hotelske zgrade, i mnogim drugim objektima gdje su zatvarani gra\u0111ani Had\u017ei\u0107a, Bo\u0161njaci i Hrvati.<\/p>\n Iz ovih logora Had\u017ei\u0107ani su deportovani u logor kasarne \u201cSlavi\u0161a Vajner \u010ci\u010da\u201d u Lukavici, odakle su prebacivani u logor \u201eKula\u201c a iz logora \u201cKula\u201d u logor Policijske stanice Ilid\u017ea, logor Planjinu ku\u0107u i druge logore na okupiranim podru\u010djima Sarajeva.<\/p>\n Na prostoru op\u0107ine do sada je otkriveno 59 grobnica sa posmrtnim ostacima 97 tijela, a traga se za jo\u0161 90. Mnogi su Had\u017ei\u0107ani ubijeni u \u017eivom \u0161titu ili u drugim logorima oko Sarajeva.<\/p>\n Ko je Zoran Ga\u0161evi\u0107? On je sin Ratka Ga\u0161evi\u0107a, ve\u0107 osu\u0111enog na 8 godina zatvora za zlo\u010dine po\u010dinjene u Had\u017ei\u0107ima.\u00a0 U zvani\u010dnim dokumentima stoji Zoran (Ratko) Ga\u0161ovi\u0107, \u0161to je prvi znak skrivanja identiteta. Porodica Ga\u0161evi\u0107 \u2013 Ga\u0161ovi\u0107 porijeklom je iz Plu\u017eina, Republika Crna Gora. Prije agresije doselili su u Had\u017ei\u0107e gdje su \u017eivjeli i radili. Nakon reintegracije Had\u017ei\u0107a odselili su se u Crnu Goru, i nastanili u Nik\u0161i\u0107u. Ratko je nakon rata do\u0161ao u Had\u017ei\u0107e kako bi zavr\u0161io imovinska prava i dokumente kao da je \u010dist, a u stvari se radilo o silovatelju koji se i\u017eivljavao nad nedu\u017enim i nemo\u0107nim Bo\u0161njakinjama. Tu je i uhap\u0161en.<\/p>\n Zoran je krenuo o\u010devim stopama, pa \u0107e se me\u0111u prvima uklju\u010diti u srpsku policiju. Odmah nakon zauzimanja centra Had\u017ei\u0107a 12. maja 1992. godine ovog krvnika \u0107e imenovati za glavnog isljednika i upravnika had\u017ei\u0107kog logora \u201cGara\u017ea\u201d. Gara\u017ea se smatra logorom smrti i svaki drugi logora\u0161 u ovom logoru je ubijen. Mnogi ni do danas nisu prona\u0111eni. Ovo je prvi formirani logor na okupiranoj teritoriji Had\u017ei\u0107a. Formiran po naredbi Kriznog \u0161taba koju je sproveo SJB Had\u017ei\u0107i\u00a0 i koji je bio pod njihovom upravom, a egzistirat \u0107e do augusta 1992.\u00a0 godine.\u00a0 Pored Zorana Ga\u0161evi\u0107a, logora\u0161e \u0107e ispitivati i premla\u0107ivati Borislav Banduka,\u00a0 Mirko Joki\u0107, Miro Kecman, Mladen Kecman, Nemanja Jovi\u010di\u0107 (osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac), Mladen Tolj kao i mnogi drugi \u010detnici.<\/p>\n Na TV\u201cAlfa\u201c\u00a0 2013. godine, u emisiji \u201eU \u0161kripcu\u201c, koju je vodio novinar Zvonko Mari\u0107 gostovao je Tomo Kova\u010d. On je u ratno vrijeme obavljao du\u017enost na\u010delnika stanice policije na Ilid\u017ei, potom pomo\u0107nika ministra RS za policiju i komandant policije RS. Kraj agresije do\u010dekao je kao jedini general policije RS. Za zlo\u010dine u Had\u017ei\u0107ima, koji su se desili u maju, rekao je da je kriva \u201cBla\u017eujska brigada\u201c.<\/p>\n Izjavio je da je Ratko Radi\u0107, predsjednik SDS i tzv. Srpske op\u0161tine Had\u017ei\u0107i, platio nekom policajcu da \u201cpobijene\u201d Had\u017ei\u0107ane preveze i pokopa negdje u Krupcu. Radi se o grupi od 14 ubijenih logora\u0161a Had\u017ei\u0107a, koji su streljani pred Domom kulture, a \u010dija tijela su ekshumirana 2004. godine u Krupcu. Policajac u kojeg je Ratko imao ogromno povjerenje je Zoran Ga\u0161evi\u0107. Tijela su utovarili u kamion hladnja\u010du i odvezli ih u Krupac. Na ubijene su ispucali zolje kako bi ih spalili do neprepoznatljivosti.<\/p>\n Trgovao Bo\u0161njacima sa Hrvatima Kre\u0161eva i Kiseljaka<\/strong><\/p>\n Juna 22. 1992. godine 284 logora\u0161a iz Had\u017ei\u0107a sa vi\u0161e autobusa preba\u010dena su u kasarnu \u201cSlavi\u0161a Vajner \u010ci\u010da\u201d u Lukavicu. U pratnji logora\u0161a bili su\u00a0Zoran Ga\u0161evi\u0107, Rade Veselinovi\u0107 (osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac), Nemanja Jovi\u010di\u0107 ((osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac)) i Stevo Lubura.\u00a0Juna 23. na 24., sudija Slobodan Avlija\u0161, biv\u0161i pomo\u0107nik ministra pravde tzv. Srpske Republike, predaje spisak had\u017ei\u0107kih logora\u0161a na kome su ve\u0107 ozna\u010dena lica za likvidaciju. Spisak zarobljenih Bo\u0161njaka je \u010ditao Vojo Vukoti\u0107. Od 284 logora\u0161a, u ovoj kasarni je izdvojeno njih 46, i do danas njihovi posmrtni ostaci nisu prona\u0111eni. Jo\u0161 26 \u0107e biti ubijeno u drugim logorima i \u017eivom \u0161titu.\u00a0Postoje informacije da su spiskove su pravili Zoran Ga\u0161evi\u0107 i Nemanja Jovi\u010di\u0107, ali se ne zna po \u010dijem nare\u0111enju? Komandant kasarne u to vrijeme bio je potpukovnik Desimir \u0160arenac koji danas \u017eivi slobodno\u00a0 u svom rodnom selu Stari Brod u Rogatici. Za Ga\u0161evi\u0107a se ve\u017eu brojna pojedina\u010dna ubistva koja su se desila, kako u logorima tako i na ku\u0107nom pragu. Bio je poznat i po plja\u010dki, otima\u010dini, te \u0161vercu ne samo robom, nego je prodavao zarobljene Bo\u0161njake i Hrvate, one koji nisu bili \u201copasnost\u201d za stvaranje tzv. velike Srbije. Cijena ljudskog \u017eivota se kretala oko 3.000 njema\u010dkih maraka a prodaja je i\u0161la preko Kobilja\u010de i dobro poznatih Hrvata iz Kre\u0161eva i Kiseljaka.<\/p>\n Ga\u0161evi\u0107a su svjedoci optu\u017eivali i za ubistvo vi\u0161e stanovnika Donjih Had\u017ei\u0107a, te 14 ubijenih Had\u017ei\u0107ana koji su ekshumirani na Igmanu, iz masovne grobnice \u0110ur\u0111eva\u010da.<\/p>\n Danas ovaj zlo\u010dinac iz Had\u017ei\u0107a \u017eivi sa porodicom u Nik\u0161i\u0107u. \u010cak i radi u policiji, a zahvaljuju\u0107i neradu zvani\u010dnih pravosudnih i op\u0107inskih institucija niko ga ne dira.<\/p>\n O zlo\u010dinima u Had\u017ei\u0107ima napisane su dvije knjige. Jedna je od autora Alena Almina Ba\u0161i\u0107a, sina ubijenog logora\u0161a i Aziza Tafre \u201cHad\u017ei\u0107i, zlo\u010din bez kazne\u201d, a autor druge knjige \u201e\u0160est logora pakla\u201c je logora\u0161 Remzija Bali\u0107.<\/p>\n Izvor: Saff.ba<\/p>\n Pogledajte vijest na izvornom sajtu:<\/p>\n
\nZoran Ga\u0161evi\u0107 je 26. juna 1992. godine do\u0161ao sa nekoliko \u010detnika u logor Gara\u017eu i izveo Aliju Ba\u0161i\u0107a, Ramiza Hrgi\u0107a i Aliju Kova\u010devi\u0107a. Nakon premla\u0107ivanja do smrti, odvezao ih je kombijem u Vu\u010dine-Igman, gdje su strijeljani. Njihova tijela prona\u0111ena su i ekshumirana 1999. godine.<\/p>\n