![\"\"](\"http:\/\/www.trpezi.eu\/index_html_files\/976.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
U podno\u017eju uzvi\u0161enja, koje narod zove Gradina, a koje se strmo uzdi\u017ee sa lijeve strane rijeke Lje\u0161nice ili sa desne strane mnogo \u010duvenijeg Lima, smje\u0161teno je selo Bio\u010da. Po svoj prilici to je prvo od bihorskih naselja sa islamskim stanovni\u0161tvom, na \u0161to i danas ukazuje jedna kultna tekija smje\u0161tena u maloj pe\u0107ini, u kojoj su \u017eivjeli dervi\u0161i.<\/span>Bio\u010da je, kako to tvrde pristupa\u010dni istorijski izvori, ve\u0107 1530. godine imala svoju d\u017eamiju, \u010diji su slu\u017ebenici i ulema, zajedno sa vojnicima bihorske tvr\u0111ave bili popisani u sumarni defter Prizrenskog sand\u017eaka iz 1530. godine. To zapravo zna\u010di da je d\u017eamija ra\u0111ena i koju godinu prije nego \u0161to se javlja prvi pomen o njoj. \u010cim je bila zavr\u0161ena, bio\u010dka d\u017eamija je postala duhovno sredi\u0161te d\u017eemata koji je \u010dinilo \u0161est naselja: Bio\u010da, Podgra\u0111e, Gojevi\u0107i, Poda, La\u0111evac i \u017durena. A kako je tada\u0161nji vakat zahtijevao, u okvirima d\u017eamije formiran je i mejtef u kome su djeca iz pomenutog d\u017eemata po\u010dela sticati prva vjerska i svjetovna znanja.<\/p>\n Upravo u selu Bio\u010di, u vrijeme \u010duvenih pohoda Omer-pa\u0161e Latasa, u domu Saliha Pa\u010dariza ro\u0111en je 1852. godine, sin mu Ibrahim. Njegovi preci ve\u0107 su vjekovima \u017eivjeli u Bio\u010di i bili ljudi na glasu, razboriti i mudri. Pored toga bili su i vrlo imu\u0107ni. U selu su imali jaku kamenu kulu na tri boja (sprata) koja je u mirnom zemanu slu\u017eila da u njoj besplatno preno\u0107e i okrijepe se razni musafiri, u prvom redu putnici namjernici, dok je u nemirnim prilikama ona za selo bila glavna odbrambena ta\u010dka i uto\u010di\u0161te za \u017eitelje Bio\u010de. Pored tvrde kule Pa\u010darizi su dr\u017eali han, u kome su imali prostor za smje\u0161taj putnika i konja, kao i kahvanu i du\u0107an. Jedno predanje ka\u017ee da su Pa\u010darizi ne\u0161to ranije imali prezime Hod\u017ei\u0107, a prije njega \u0160estovi\u0107.<\/p>\n Autor: Sait \u0160aboti\u0107<\/strong><\/p>\n Svoje rano djetinjstvo Ibrahim je proveo u Bio\u010di sa svojim vr\u0161njacima, gledaju\u0107i nemirne talase Lima, male obale Lje\u0161nice i strme strane Gradine. Sve je to u njemu budilo znati\u017eelju i tjeralo ga na razmi\u0161ljanje. Osnovno obrazovanje koje je zapo\u010deo u svojoj rodnoj Bio\u010di oko 1860. godine, Ibrahim je uspje\u0161no zavr\u0161io kao najbolji u\u010denik u svojoj generaciji. Veliki uticaj na njega ostavili<\/p>\n su u tim danima imam d\u017eamije u Raduli\u0107ima, Sulejman Dizdarevi\u0107, koji je povremeno izvodio nastavu persijskog jezika i kaligrafije u Bio\u010di, kao i mula Nezir Muratovi\u0107, koji je bio glavni vjerou\u010ditelj u bio\u010dkom mejtefu. Ibrahimov uspjeh podstakao je njegovog oca da ga podr\u017ei u naporu da nastavi svoje \u0161kolovanje. Novo sredi\u0161te na njegovom \u017eivotnom putu postao je grad \u0110akovica, u kojome je Ibrahim zavr\u0161io medresu. Ibrahimovi muderisi (profesori) u medresi bili su Seid-efendija \u0110akovali i Ismail-efendija. Uz njihovu podr\u0161ku Ibrahim je sa lako\u0107om nau\u010dio turski i albanski jezik. Nakon dobijanja diplome Ibrahim Pa\u010dariz se vratio u svoju rodnu Bio\u010du, gdje je po\u010deo obavljati poslove imama bio\u010dke d\u017eamije, a istovremeno i poslove mualima (nastavnika) u bio\u010dkom mejtefu. Brojne generacije njegovih u\u010denika, kasnije su se sa ponosom sje\u0107ale svog osje\u0107ajnog, pravdoljubivog ali i strogog nastavnika, predanog radu i redu, koji je uporno i sa strpljenjem prenosio znanje na svoje vaspitanike.<\/p>\n Nakon jednog mirnog perioda u Ibrahimovom \u017eivotu, u kome je pomno izu\u010davao i i\u0161\u010ditavao djelo svog savremenika hafiza Saliha Ga\u0161evi\u0107a, rodom iz Nik\u0161i\u0107a, Ibrahim je odlu\u010dio da se i sam oproba u knji\u017eevnom radu. Ga\u0161evi\u0107ev \u201eMevlud\u201d<\/em>\u0161tampan 1893\/1894. godine ostavio je na Pa\u010dariza sna\u017ean utisak, koji je uveliko doprinio nastanku njegovog proznog djela pod nazivom \u201eNasihati\u201d-(\u201eSavjeti\u201d)<\/em>, koje je napisano arabicom na bosanskom jeziku, zbog \u010dega se ubraja u djela aljamiado knji\u017eevnosti (izraz poti\u010de od arapskih rije\u010dial-\u201ba\u011fam<\/em>, \u0161to zna\u010di stran, tu\u0111; Izraz aljamiado je \u0161panski i izgovara sealhamiado<\/em>, zbog \u010dega se \u010desto izraz mo\u017ee \u010duti u izgovoru i kaoaljhamijado<\/em>).<\/p>\n Ambiciozno zapo\u010deti knji\u017eevni rad Ibrahima Pa\u010dariza omelo je izbijanje balkanskih ratova u kojima je njegova rodna Bio\u010da jako stradala.<\/p>\n Veliki dio stanovni\u0161tva krenuo je tada u muhad\u017eirluk, a me\u0111u njima je bio i Ibrahim sa svojom porodicom. Uto\u010di\u0161te su, zajedno sa jo\u0161 tridesetak porodica, prona\u0161li u Bijelom Polju. Kratko zadr\u017eavanje u Bijelom Polju omogu\u0107ilo mu je poznanstvo sa muftijom Jusufom Delevi\u0107em, ali Ibrahim efendijine nevolje tu nijesu prestale. Izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. godine primoralo je Ibrahim efendiju da se sa porodicom odseli u Pe\u0107. No, ni u ovom gradu ovaj bihorski alim ipak nije prona\u0161ao tra\u017eeni mir. \u010cim su se ratne prilike smirile Ibrahim se vratio u Bijelo Polje i nastavio sa zapo\u010detim radom. Me\u0111utim, tek stvorena dr\u017eava Kraljevina SHS, jo\u0161 uvijek nije funkcionisala u smislu vladavine prava, \u0161to je pokrenulo \u010ditavu lavinu nezadovoljstava me\u0111u pripadnicima njenih brojnih etni\u010dkih zajednica. Talas nezadovoljstav bio je prisutan i me\u0111ubo\u0161nja\u010dko-muslimanskim stanovni\u0161tvom, \u010diji suse pojedini \u010dlanovi po\u010deli braniti organizovanjem komitskog pokreta. Razne vrste pritisaka primorale su Ibrahima efendiju da se preseli u Gostun u kome \u0107e se zadr\u017eati ne\u0161to du\u017ee i nastaviti sa zapo\u010detim radom na svojoj \u010duvenoj \u201eKasidi\u201d<\/em>, knji\u017eevnom spjevu kojim se opisuju odnosi \u010dovjeka-vjernika prema Allahu i jedinke prema dru\u0161tvu kao ukupnom sociolo\u0161kom entitetu. U Gostunu \u0107e Ibrahim efendija dobiti i nadimak Bio\u010dak, po rodnom i zavi\u010dajnom mjestu Bio\u010di. Njegova \u201eKasida\u201d<\/em>je istovremeno i djelo sa autobiografskim crtama u kome on potencira na lijepom vaspitanju i pona\u0161anju ljudi u dru\u0161tvu, a u skladu sa principima koje zagovara islamska religija. \u201eKasida<\/em> je djelo koje ima uvod, glavni dio i poruku, odnosno ukupno \u0161esnaest djelova. U uvodnom dijelu svoje\u201eKaside\u201d<\/em>Bio\u010dak na jednom mjestu ka\u017ee:<\/p>\n \u201eKad sam bio u Bio\u010di ja imam,<\/em><\/p>\n kusur imo u sva\u010demu, dobro znam,<\/em><\/p>\n imado\u0161e d\u017eematlije svi merak,<\/em><\/p>\n da him pi\u0161em pod bosanski ja \u0107itab\u2026\u201d<\/em><\/p>\n Kao pripadnik aljamiado knji\u017eevnosti, Ibrahim Bio\u010dak je bio posve\u0107en svom radu za koji je smatrao da \u0107e svoju primjenu na\u0107i me\u0111u mladim nara\u0161tajima. Osje\u0107aju\u0107i ipak da su prilike jo\u0161 uvijek nedovoljno sre\u0111ene, a Gostun mjesto posve zaba\u010deno, Ibrahim Bio\u010dak je donio odluku da svoj rad nastavu u susjednom Brodarevu, gdje je prihvatio slu\u017ebu imama u mjesnoj d\u017eamiji. U to vrijeme Ibrahim efendija je bio o\u017eenjen sa Zejnom Had\u017eibuli\u0107 (prije nje \u017eenio se dva puta, prvi put od porodice Beganovi\u0107a, dok mu je druga \u017eena bila Muhra Sijari\u0107 iz Godijeva), i sa njom imao dva sina \u2013 Sulejmana i E\u0161refa. Kao veoma ugledan \u010dovjek, koji je u to vrijeme imao blizu sedamdeset godina, Ibrahim efendija je i u Brodarevu va\u017eio za uglednog ajana \u010dija se rije\u010d slu\u0161ala. Tako, me\u0111utim, nijesu razmi\u0161ljali pripadnici jedinica Koste Pe\u0107anca, koje su krstarile Sand\u017eakom u potjeri za komitskim grupama koje su predvodili Jusuf Mehonji\u0107, Husein Bo\u0161kovi\u0107, Sait Adrovi\u0107, Feriz Salkovi\u0107 i drugi poznati sand\u017ea\u010dki komiti. Ibrahim efendija je od strane Pe\u0107an\u010devih pristalica bio optu\u017een da je jatak Jusufa Mehonji\u0107a i njegovih saradnika, \u0161to mu je donijelo velike nevolje. Zajedno sa grupom svojih kom\u0161ija, me\u0111u kojima su bili Ramo Mujezinovi\u0107, had\u017ei Abaz Bali\u0107evac, Sulejman i Be\u0107ir Krije\u0161torac, Ibrahim efendija je bio uhap\u0161en 16. Decembra 1922. godine. Namjera onih koji su ih uhapsili je bila da ih odvedu u Bijelo Polje. Na mjestu zvanom Jasen, me\u0111utim, uslijedio je krvavi zlo\u010din u kome su uhap\u0161eni, bez su\u0111enja bili pobijeni, a da njihova krivica nije bila dokazana. U trenutku kada su ubijanja po\u010dela, Ibrahim efendija, iako starac, je poku\u0161ao da pobjegne, ali u tome nije uspio. Njegovo tijelo, zajedno sa ostalim ubijenim, pokopano je u njivi, kraj puta koji je iz \u010celi\u0161ta vodio za Jasen. Ibrahimov stariji sin Sulejman bio je u to vrijeme pripadnik kraljevske \u017eandarmerije. Po saznanju o pogibiji svog oca, donio je odluku o njenom napu\u0161tanju, nakon \u010dega se ozloje\u0111en priklju\u010dio komitskoj dru\u017eini Jusufa Mehonji\u0107a, gdje je ostao sve do 1926. godine. Nakon Mehonji\u0107eve pogibije Sulejman Pa\u010dariz se vratio u Brodarevo i ponovo stupio u redove \u017eandarmerije, slu\u017ebuju\u0107i u selima Stranjani i Karaula.<\/p>\n Pogibijom Ibrahima Pa\u010dariza Bio\u010daka uga\u0161en je \u017eivot jednog plodnog aljamiado knji\u017eevnika sa podru\u010dja Bihora, \u010dije se knji\u017eevno djelo, uz djela Sulejmana Tabakovi\u0107a, Arifa Brkani\u0107a Sarajlije, Nazifa \u0160u\u0161evi\u0107a i Saliha Ga\u0161evi\u0107a i danas ubraja u sam vrh knji\u017eevnosti Bo\u0161njaka-Muslimana, koja je nastajala na prelomu XIX u XX vijek.<\/p>\n * Objavljeno u: \u010casopis Bihor, br 4. Luksemburg 2010., str. 12-14.<\/p>\n