![\"\"](\"http:\/\/sjenica.rs\/wp-content\/uploads\/Panorama-Sjenice.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Zahvali se junak Ili-Petro:
\u201eSakupi\u0107u do trista drugova,
Pa \u0107u pro\u0107i pro Pe\u0161teri ravne,
pro pe\u0161teri u Zemlju Srbiju,
biju\u0107\u2019 momke, robe\u0107u \u0111evojke,
plijene\u0107i ovce i jaganjce;<\/span>
Iz Srbije zemlje kad se vratim,
pa kad po\u0111em zemlji crnogorskoj,
krvavu \u0107u d\u017eadu na\u010dinjeti.
Kuda pro\u0111em sa ljutom dru\u017einom.\u201c
Svadba bila usred \u0110erekara,
a na svadbi Me\u0111ugorac Smajo,
vino pije kad nevolje nije,
a rakije da je veselije,
ostavio doma zamjenika,
zamjenika Salka Ri\u0161ljanina,
da mu \u010duva ku\u0107u od hajduka!
Tad udari junak Ili-Petro,
od Giljeve, od gole planine,
a na Rasno, na selo pitomo,
tu je mnoga majka zakukala,
i nevjesta udov'com ostala;
kud po\u0111o\u0111e, ognju predado\u0161e,
plijeni\u0161e ovce i jaganjce.
Klikovala me\u0111ugorska vila,
sa homora vi\u0161e \u0110erekara,
s krivoga bora, prema Suhodolu,
a proklinje Me\u0111ugora Smaja:
\u201e\u0110e si, Smajo, Bogom pobratime,
kad si taki sestri ne \u017eivio!
I ne pro\u0161lo ni ne\u0111elju dana,
a za tobom zakukala nana,
i crnom se zemljom pripokrio!
Ti si danas obraz izgubio,
jer si caru besu u\u010dinio,
turskom caru u Stambolu gradu,
da mu \u010duva\u0161 \u0107enar i granice,
duge d\u017eade, uske raskrsnice,
da tu \u010dete prolaziti nete,
da ne gaze na\u0161eg sibjana,
da ne pale ku\u0107e ni vatana!
Car je tebe pa\u0161om postavio,
i dobru ti pla\u0107u odrezao,
sve na danak po dukati\u0107 zlatan;
dao tebi svijetlo oru\u017eje,
izabrao trideset junaka,
sve po struci i juna\u010dkoj ruci,
koji druga ostaviti ne\u0107e!
U noj kre\u0107e, prepanut se ne\u0107e!
I nima je daro'vo oru\u017eje,
i dobru im platu odrezao:
sve na danak po jedan srebrenjak.
Rek'o jesim al\u2019 \u010duv'o nijesi,
ju\u010der su ti \u010dete prolazile,
i pred njima junak Ili-Petro,
od br\u0111anske zemlje ponosite,
duge d\u017eade, uske raskrnsice,
preko tvoje pod besom granice,
kad je pro\u0161ao, tvrdu rije\u010d dao,
da \u0107e Smaju na sramotu pro\u0107i,
bi\u0107e momke, ljubi\u0107e \u0111evojke,
razdvaja\u0107e malo od vel'koga,
razdvaja\u0107e milo od dragoga,
razdvaja\u0107e majke od sinova,
mile sestre od ro\u0111ene bra\u0107e,
na tvoje \u0107e kule dolaziti,
plijeniti roblje i imanje,
bijele ti kule razoriti,
\u0161to ne mogne ognjem zapaliti!
Sveje bilo kako je rekao,
dok ti pije\u0161 po jabani vino,
zlo ti vino, a te\u017ea rakija,
pjesma ti se u grlu sledila,
od zuluma \u0161to si do\u010dekao!\u201c
\u201eI te bit ti jade oprostila:
pa udri\u0161e potom na Sjenicu,
na Sjenicu, malu varo\u0161icu,
i tu grdne jade po\u010dine\u0161e,
od Sjenice do ravne Kladnice,
od Kladnice do srpske granice,
u Srbiju stoku po\u0107era\u0161e,
i za zalto stoku prodado\u0161e,
golem \u0161i\u0107ar oni \u0161i\u0107ari\u0161e,
svakom drugu hise u\u010dine\u0161e,
najgoremu kao najboljemu!
Kad se vrate, opet \u0107e da svrate,
Ne daj, Smajo, crn ti obraz bio,
kupi du\u0161tvo, pofataj puteve,
nemoj dati da ti nardo pati!\u201c
Kad je Smajo vilu razabrao,
povikao, na noge sko\u010dio:
\u201ekuku mene odsad do vijeka,
kud ta sre\u0107a da sam poginuo,
da nijesam ovo do\u010dekao!
odista sam caru besu dao
da mi \u010dete prolaziti nete,
ro Kladnice i \u0161eher Sjencice,
pro Javora, preko Suhodola,
pro Pe\u0161tera i Nova Pazara!
Rek'o jesam, odr\u017eao nijesam!\u201c
\u010cim sko\u010dio, pu\u0161ku ugrabio,
pojahao konja od mejdana,
pa pote\u017ee pletenu kand\u017eiju,
konja bije da stigne \u0161to prije,
kud je i\u0161'o, u Me\u0111ugor si\u0161'o,
pa on gradi svoje arzuhale,
br\u017ee zove trideset junaka,
\u0161to je njemu care poklonio.
Smajo njima \u2018vako govorio:
\u201eBra\u0107o moja i dru\u017eino vjerna,
br\u017e\u2019 na noge prite\u017e'te opanke
a u ruke lake d\u017eeferdare,
da svetimo na\u0161ega sibjana
da svetimo, \u017ealosna nam majka,
da vra\u0107amo zajam na sramotu,
\u0161to je nama kaur po\u010dinio!\u201c
Svi sko\u010di\u0161e, naprijed jurnu\u0161e,
sve pro\u0111o\u0161e, u Rasno do\u0111o\u0161e.
I tu ima jedna \u010deta mala,
\u010deta jaka trideset junaka,
pred njima je carski buljuba\u0161a,
po imenu Ra\u0161ljanine Salko.
Pa je Smajo Salku govorio:
\u201eKupi, Salko, od boja junake,
da fatamo staze i bogaze,
da fatamo klance i rukavce,
kad se vrate, kud \u0107e prolaziti!
Ili \u0107u Petra ufatiti \u017eiva,
il\u2019 mu skinut sa ramena glavu,
ili svoju dati za njegovu!\u201c
A u Salka ne bi pogovora
grlom vika trideset junaka
poteko\u0161e gorom i planinom.
Sela gaze, a \u010duda nalaze:
krvava se d\u017eada otvorila,
kud je pro\u0161o silan Ili-Petro,
pro granice u zemlju Srbiju.
Sve pro\u0111o\u0161e Giljevi do\u0111o\u0161e.
A kakva je giljeva planina,
sve je na njoj mramor do mramora,
ne zna joj se kraja ni imena,
gdje dan svi\u0107e, oklen no\u0107ca svi\u0107e.
\u201eFataj Salko, gore i vrhove,
prekini mu staze i bogaze,
tjesne klance, jo\u0161 te\u0161nje rukavce,
da preko njih tica ne proleti,
a kamoli pijana katana,
i sa njome tri stotine druga,
\u0161to zuluma \u010dini carevini,
na granici, na na\u0161oj zemljici!\u201c
Pofata\u0161e gore i vrhove,
prekinu\u0161e staze i bogaze,
tijesne klance, i jo\u0161 te\u0161nje rukavce,
al\u2019 je Petro prije prohodio,
prohodio dru\u017eini zborio:
\u201ePoskidajte kape bugarije,
svaki kapu na mramor stavite,
nek se kape vide na mramorju,
tako \u0107emo Turke prevariti;
na kape \u0107e oganj otvoriti!
Vi ga\u0111ajte svaki po jednoga,
ja \u0107u ga\u0111at\u2019 Me\u0111ugorca Smaja,
od nas jedan mora umrijeti,
Jer se oba falit ne mo\u017eemo.\u201c
Dru\u017eina ga odmah poslu\u0161ala,
po kamenju kape poturala.
No kad Smajo \u010dudo ugledao,
u brzini u kojoj bija\u0161e,
na glavu mu kape nalica\u0161e,
namah svome dru\u0161tvu besjedio:
\u201ePrinesite pu\u0161ke na obraze,
ga\u0111ajte im \u010dela pod kapama!\u201c
Svaki ga\u0111a i kape poga\u0111a,
pomili\u0161e da ih sve pobi\u0161e,
pa naprijed zagon u\u010dini\u0161e.
Al\u2019 da vidi\u0161 \u010duda iznenada,
prolomi se kamena pusija,
od pu\u0161aka, trides\u2019 d\u017eeferdara,
od njegovih trides\u2019 bajraktara,
mrtvo pade trideset junaka,
me\u0111u njima Me\u0111ugorac Smajo,
sal\u2019 ostade jedno mom\u010de mlado,
to je mom\u010de bilo Dugopolj\u010de,
\u0161to je seiz Me\u0111ugorca Smaja,
i on vodi konja Smailovoga.
Na prst ga je Petro prizvao,
da mu preda ata Smajovoga.
Kad je mom\u010de konja privodilo,
mirno stade da mu ata dade,
al\u2019 da vidi\u0161 serdar Ili-Petra,
ne\u0107e ata, za glavu ga fata.
I \u0161\u0107a\u0161e mu ukinuti glavu,
da se ne zna \u0161ta je u\u010dinio.
No je svakom \u017eao umrijeti,
kod momka su dvije pu\u0161ke male,
obje male na zubove pale,
hitar seiz pu\u0161ke izmetnuo,
na zlo ga je mjesto pogodio,
pade Petro u travu naglavu,
mom\u010de sko\u010di atu na ramena,
ple\u0107a dade pa bje\u017eat stade,
ga\u0111a\u0161e ga al\u2019 ga ne strefi\u0161e,
na mrtvima ijed iskali\u0161e,
pa na truske le\u0161e kidisa\u0161e,
i trideset isjeko\u0161e glava,
svak po jednu u zobnicu baci,
tu i glavu Me\u0111ugorca Smaja,
ljutog, brate, sa \u0107enara zmaja!
Kada Salku kara haber do\u0111e,
dru\u017eini je svojoj govorio:
\u201eHa, di\u017e'te se, moja bra\u0107o draga,
ho\u0107u \u0107erat \u010detu od Br\u0111ana:
il\u2019 \u0107u Smaja osvetiti mlada,
i povratit odsje\u010dene glave,
da se oni njima ne pofale,
da ne kljuju orli i gavrani,
il\u2019 \u0107u svoju ostaviti glavu,
pa nek nose moju i njegovu!\u201c
To rekao, puta ufatio,
sve i\u0111a\u0161e, u Crfsko do\u0111o\u0161e,
i u Crfskom haber ufati\u0161e,
da je \u010deta Crfskom silazila,
tridese\u2019 turskih glava pronijeli,
tu ru\u010dala, hljeba ponijela.
Tu ih jedna baba sjetovala,
naopakim putem obrnula,
u guduru kamenu klisuru,
oklen niko iza\u0161ao nije,
ko joj ne zna staze i bogaze,
tajne pute od sre\u0107nija vrata,
koga nije posre\u0107ila majka,
u sre\u0107nome \u010dasu ro\u0111enome,
il\u2019 ga zvijezda sa nebesa \u010duva,
i ne da mu ludo poginuti,
ko \u0161to ginu tu\u017eni i nesre\u0107ni.
Salko babu lijepo darivao:
\u201e\u017diva bila, ostarjela bako,
evo tebi dva dukata zlatna,
\u0161to si mene na put uputila.
Bogami se povratiti ne\u0107u,
ba\u0161 da znadem da \u0107u poginuti!
Bolje mi je mu\u0161kom poginuti,
no prijekoru sva\u010diju nositi,
da sam trides\u2019 izgubio druga,
me\u0161u njima najboljeg junaka,
takvog skoro ne\u0107e ra\u0111at majka.
K'o junaka Me\u0111ugorac Smaja!\u201c
Boga viknu, u klisuru za\u0111e.
u klisuru ni\u0111e puta nema,
ne prolaze konji ni junaci,
sal\u2019 hajduci kao gorski vuci,
\u010dim vidio, u jad govorio:
\u201eRek'o jesam, a da la\u017eem ne\u0107u,
ja sam svoju izgubio sre\u0107u,
ja se natrag povratiti ne\u0107u!\u201c
Br\u0111ani se tome i nadali,
ufatili kamenu klisuru,
svaki sebi mjesto izabrao,
da \u010dekaju Ra\u0161ljanina Salka,
\u0161to j\u2019 za njima digao po\u0107eru.
Ne zna Salko iznenada jada:
prolomi se nebo nad klisurom,
k'o da u nju gromovi padaju,
mrtvih pade trideset turaka,
mrtav pade Ra\u0161ljanine Salko,
pade Salko, \u017ealosna mu majka!
I tu se je borba zavr\u0161ila,
\u010deta se je antrag povratila,
sal\u2019 serdara svoga izgubila.
Koji ne bi pjesmi vjerovao,
nek otide Giljevi planini,
na livadu velju Voluja\u010du,
a kod groba serdar Ili-Petra,
to se mjesto ba\u0161 po njemu zove,
a na ime: grobak Ili-Petrov;
i nek za\u0111e dolje u klisuru,
u kamenu mora\u010dku vilicu.
Tu je plo\u010da Ra\u0161ljanine Salka,
pod njom Salko mrtvim sankom spava!<\/p>\n