![\"HRT\"](\"http:\/\/sandzackaknjizevnost.com\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/HRT-e1438519388959.gif\")
<\/p>\n<\/p>\n
U Pe\u0161teri ima selo Doli\u0107i. Oko njega sa isto\u010dne i ju\u017ene strane povijaju se bre\u017euljci, a tamo na sjever i zapad pukla, kao dlan, ravna polja, kojima, reklo bi se, kraja nema. Nekada je u Doli\u0107ima, zbog tih ravnih i \u0161irokih polja, bio \u010duven lov sokolovima i hrtovima; jer sokolovi brzo i pravo lete, a tu su imali kuda da polete, a hrtovi brzo i pravo tr\u010de, i tu su imali kuda da potr\u010de \u2013 i ni\u0161ta im, \u0161to nebom leti i zemljom gazi, a lovi se, nije moglo uma\u0107i.<\/span><\/p>\n Lov sokolovima po\u010deo je da i\u0161\u010dezava jo\u0161 davno, i tih ptica lovica bivalo je sve manje \u2013 dok ih najzad nije sasvim nestalo, i o njima ostale samo pri\u010de.<\/p>\n Autor: \u0106amil Sijari\u0107<\/strong><\/p>\n Hrtovi su jo\u0161 dugo ostali, ali je i njih bivalo sve manje, i najzad im se broj sveo na dva, tri. Jednog od ta dva ili tri poklonio je Elmaz Doli\u0107anin svome zetu u Bihor \u0160aranu Lipovcu; neka mu od njega, uz k\u0107erku, ode i hrt.<\/p>\n Doveli su ga deset dana poslije nevjeste, i svijet, koji je prije dolazio da vidi nevjestu, sada je dolazio da vidi i hrta.<\/p>\n U Bihoru nije bilo hrtova, a ako je koji i bio, nije lovio, jer Bihor je kraj gorovit i lomovit i nije za hrtove. Stoga svijet u selu iz koga je bio \u0160aran Lipovac gotovo nije ni znao \u0161ta je hrt, sem toliko da je pas \u2013 ali druk\u010diji od obi\u010dnih pasa, jer drugi mu je soj i rod i drugo mu je ime.<\/p>\n Gledali su ga \u2013 i nijesu umjeli ni\u0161ta da ka\u017eu, do da je to ono \u0161to prije nijesu vidjeli \u2013 da je hrt. Stajao je na svojim tankim nogama, a tanak i sav, tako da je li\u010dio na \u017eiv, zategnut luk, koji se nema kuda odapeti, jer je svud tijesno. Ne\u0161to carsko, \u0161to mogu da imaju samo dobri konji, lavovi i hrtovi, imao je u svome dr\u017eanju, ali i ne\u0161to \u0161to imaju nevjeste kad se tek dovedu. \u0160iroka polja i beskrajne daljine bili su i sada u njegovima o\u010dima, i za njima tuga, jer je to ostalo u Doli\u0107ima. Da je govorio, rekao bi: Nijesam vi\u0161e onaj koji lovi, nego ulovljeni. I \u010dinio je ono \u0161to je dato i hrtovima: pustio bi suzu; kao \u0161to i ho\u0107e to biti sa strancem kad se na\u0111e u tu\u0111ini.<\/p>\n I, kao da mu noge nijesu vi\u0161e ni trebale, kad se nema kuda potr\u010dati. A isto tako ni o\u010di, kad nemaju kuda pogledati. Pla\u0161io se brda i \u0161uma oko sebe, koje su mu zatvarale vidik, i gotovo mu nalegle na \u0161ape. Daleke ta\u010dke na zemlji, koje od svega \u0161to na \u010detiri noge hodi hrtovi najbolje vide, i\u0161\u010dezle su, i sa njima nestao \u010ditav dio svijeta: zemlje, i neba.<\/p>\n Dizao je jednu od prednjih nogu, previjao je u koljenu kao da je slomljena, i dugo tako stajao na tri \u2013 kako ne stoji ni\u0161ta drugo, do hrtovi. Nikakva promjena u dr\u017eanju tijela ne bi tada nastala: ne bi klecnuo, ne bi posrnuo, ne bi ni\u010dim mrdnuo, sem \u0161to bi se u\u010dinilo da lebdi, i da nema pod sobom oslonca. Izgledalo je da on svoje te\u017eine i nema, i da ni\u0161ta u sebi nema \u0161to zemlji vu\u010de, a ni nebu, nego da je samo jedna opruga \u2013 \u0161to se odapinje u daljine, u ravnine, ka cilju\u2026<\/p>\n Bio je bijel. Dlake kratke toliko da se \u010dinilo da je go. I po tome je \u2013 po golotinji, od svega \u0161to se vratima i vratnicama pred ku\u0107om njegova gospodara zatvaralo, on jedini bio kao kakav ljuti siromah: bez gunja, bez runa, bez ko\u010deti. I sve \u010dim se pokrivao, i to samo dio svoje glave, bile su njegove duge i tanke u\u0161i, gotovo providne, oborene dolje; dizao ih je samo kad tr\u010di, i to ne uvis, nego du\u017e vrata, i tada se \u010dinilo da u\u0161iju i nema. A ono \u0161to se najvi\u0161e, kod tog golog stvorenja isticalo, bile su o\u010di; bile su mu crne, i iznad njih, za\u010dudo, crne obrve, iako je sav bio bijel. Tim crnim, krupnim, i ponekad kao staklo sjajnim o\u010dima gledao je mudro kao kakav starac. Nijesu to bile gladne pse\u0107e o\u010di stvorene da i\u0161tu; bile su stvorene da gledaju, a na svijetu se ima \u0161ta gledati. Stoga se \u2013 kad \u010du\u010dne na svoje stra\u017enje noge a na prednje visoko se osloni, \u010dinilo da je na nekakvom svom prijestolu, sa kojeg \u2013 upravo svojim gledanjem, ne i\u0161te nego daje. Le\u0111a su mu tada jedna kosa ravan, koja odozdo, od repa i zemlje, ide gore prema glavi sve vi\u0161e i vi\u0161e, kao da bi ka nebu, ka kojem, a najvi\u0161e no\u0107u, i ina\u010de idu o\u010di hrtova\u2026 Ako se ta linija njegovih le\u0111a dotakne, ona \u0107e zadrhtati kao kakva napeta \u017eica, i ne\u0161to \u0161to vi\u0161e nije dodir, nego zvuk i glas, odzvoni\u0107e kroz cijelo njegovo tijelo, kao kakva svirka\u2026 i ne od mesa i kostiju, jer toga je u njemu bilo malo, nego od nekakvih tankih i zvu\u010dnih \u017eica bio je sa\u010dinjen, i zbog toga i tanak, i lak, i zvu\u010dan.<\/p>\n Sporo se navikavao na \u010deljad u ku\u0107i \u0160arana Lipovca; bio je u njoj tu\u0111in \u2013 koji je, ma koliko mu se govorilo, bio nepovjerljiv. Bilo mu je dovoljno \u0161to poznaje jednu glavu \u2013 \u017eenu \u0160aranovu, uz koju bi se, kao sve svoj uz svoga, prikrpio da se spasava. Legao bi pred nju, ispru\u017eio prednje noge, polo\u017eio po njima glavu i gledao je kao da ka\u017ee: Mi smo svoji\u2026<\/p>\n Prvi kome se pribli\u017eio bio je \u0160aran. A najvi\u0161e jednog zgodnog dana za lov, kad ga je \u0160aran \u2013 u rano jutro, prije nego \u0161to je sunce pokupilo sa trave rosu, izveo u lov. Svaka dlaka na njemu zasijala je, u o\u010dima se razgorjele vatre, a noge, od nestrpljenja pred lov, lomile se.<\/p>\n Pustio ga je \u2013 kao \u0161to se obi\u010dno i pu\u0161taju lova\u010dki psi, podno gore, a on \u0107e \u010dekati na vrh gore, kud zvjerka, gonjena, obi\u010dno bje\u017ei.<\/p>\n Hajka\u010di su hajkali. I bio je trenutak takav: da bi se svi drugi lova\u010dki psi, uz toliku viku i halak, kao \u010dunkovi zaboli u gustu \u0161umu i zakiv\u0107ali. Ali on nije umio u \u0161umu; nijesu to bila ravna polja, nijesu pucale beskrajne \u0161irine, ni one prave linije pred njim, kad se \u2013 sva snaga koju hrt ima, predaje nogama, a noge cilju\u2026 to \u0161to su vikali i halakali nije ga na lov namamljivalo, jer na tako ne\u0161to nije nau\u010d io \u2013 jer lovio je bez vike, i sam \u2013 i \u0107utke, i \u0161to je \u010dinio li\u010dilo mu je na dvoboj, u kojem se pobje\u0111uje nogama.<\/p>\n Stajao je pred \u0161umom kao pliva\u010d pred vodom \u2013 u koju se ne usu\u0111uje da zapliva, jer je ne poznaje. Htjele su mu noge nekud, ali je pred njima bilo sve strmeno i puno \u0161ume, pa tijesno kao u kavezu, u kojem se ne mo\u017ee dalje od \u017eice. Treptao je \u0161to ne mo\u017ee nikud, drhtao je, i svoju tanku glavu \u2013 iz nemo\u0107i, dizao nebu kao jedinom prostoru kud bi se moglo; kad bi se moglo\u2026<\/p>\n Ne za\u0111e u \u0161umu.<\/p>\n Izvodili su ga kasnije na ravnije strane i sa manje \u0161ume, gdje bi pomalo tr\u010dao \u2013 ali samo do nekakvog grmena, do nekakvog stabla, koje nije \u2013 nenaviknut na smetnje pred svojim nogama, umio da zaobi\u0111e, a u brzini nije ni mogao, i u njih udarao pravo glavom: u kamen, u panj, u stablo, ranjavaju\u0107i se.<\/p>\n Vra\u0107ali su ga ku\u0107i krvava.<\/p>\n Poslije toga izvo\u0111enja u lov, od kojeg je vidio da nema ni\u0161ta, njegov gospodar je digao ruke od njega, i prepustio ga sudbini ostalih pasa: nek mu se daje hrana koja i njima, i nek se ve\u017ee za kolac; kad je za to, a nije za lov.<\/p>\n Za kolac ga nije dala \u017eena \u0160aranova, rekla je: To nije pas torni pa da tor \u010duva, on je ne\u0161to drugo, on je hrt.<\/p>\n Hodio je oko ku\u0107e i oko staja, birao mjesto gdje \u0107e le\u0107i, i sve vi\u0161e postajao obi\u010dno pseto \u2013 ni torno, ni lovno, pa beskorisno; do \u0161to bi se djeca, od svih pasa, jedino sa njim poigrala. Odba\u010den \u2013 on se bio prikrpio za djecu, za jedino dru\u0161tvo koje ga prima, i gdje bi se ona igrala tu bi bio i on. \u010cu\u010dnuo bi na travu, na koji korak od njih, i sve \u0161to bi ona radila pratio svojim pogledima i pokretima kao da se i sam sa njima igra: njihove igre, i na njihov na\u010din. Ne\u0161to od one svoje igre \u2013 kad je bio \u0161tene, i kasnije mladi hrt, vidio je sada u toj dje\u010djoj zabavi, i ponovo postajao ono \u0161to ne mo\u017ee postati: mladim hrtom, malim \u0161tenetom\u2026 Dozvoljavao je da ga u igri opkora\u010de, jer je to od druga, ili ga \u010dak i nogom \u0107u\u0161nu, jer i to je od druga \u2013 i to je zaboravljao, kao \u0161to i biva u dru\u017eini\u2026<\/p>\n Dolazile su i prolazile godine, i on bivao sve stariji. Nije vi\u0161e bio ni bijel, kao onda kad su ga doveli, ni go onako; izrasla mu je neka \u017eu\u0107kasta dlaka koja nikako nije bila ukras \u2013 na njegovom jo\u0161 i sada gipkom tijelu, nego ru\u017e- no\u0107a. Zabole bi mu se u tu dlaku slamke i travke, ne\u0161to \u0161to mo\u017ee da se desi psima, ali ne i hrtovima, i to ga je \u010dinilo jo\u0161 ru\u017enijim. I najvi\u0161e zbog te dlake i slamki u njoj, a jo\u0161 i vi\u0161e zbog hoda njegovog \u2013 jer hodio je tromo, i gledanja njegovog \u2013 jer gledao je tu\u017eno, on je postajao ne\u0161to sasvim drugo od onoga \u0161to je nekad bio \u2013 kad je jedan mla\u0111i, bijeli hrt bio. I samo no\u0107u, kad iz svog legla digne glavu prema nebu i mjesecu, bivao je ponovo ono \u0161to vi\u0161e nije: mladi hrt, i sav hrt \u2013 kao \u0161to je gore mlad mjesec, i samo mjesec\u2026 tada nije vidio brda oko sebe, ni \u0161ume oko sebe, ni na sebi onu \u017eutu dlaku, ni kako ga djeca u uzicu ve\u017eu i uzjahuju \u2013 vidio je nebeske \u0161irine, i u njima, kao nekad u \u0161irokim doli\u0107skim poljima, lovio\u2026 Linija od njegovih o\u010diju ka mjesecu bila je prava, i on \u2013 neometan \u0161umama i brdima, tr\u010dao o\u010dima ka mjesecu, i htio da potr\u010di i nogama. Bio je to \u2013 a u no\u0107i, jo\u0161 jedan od onih dvoboja kad je nekad lovio u poljima, u kojima on nikad nije bje\u017eao, nego tjerao i hvatao \u2013 i htio i sada da uhvati, jo\u0161 jednom\u2026 Jo\u0161 onog gore\u2026 Na ravnoj \u010distini. Pred okom. Pred nogom. Na nebu\u2026 Bivala bi tada ti\u0161ina svuda. I tama no\u0107na na zemlji \u2013 pa zemlje kao da i nema, do gore neba, na kojem su on i mjesec jedini i malo \u2013 pa \u0107e ostati samo jedan: hrt ili mjesec\u2026<\/p>\n Niko nije mogao da prati tu borbu, jer ona je, iako na svijetlu prostoru, na nebeskom, na koji se \u2013 kao na pozornicu, gleda sa zemlje i iz tame, bila nevidljiva; kao \u0161to i jest sve nevidljivo \u0161to je samo jedan san, ili snu sli\u010dno\u2026 Kad bi mjesec naveo ka gori, za koju \u0107e da za\u0111e \u2013 hrt bi, vide\u0107i da gubi borbu, prvi put pustio iz sebe glas pobije\u0111enog, negdje u no\u0107i, iz tame, iz nekakvog slami\u0161ta. Bio bi to glas kakav pu\u0161ta ulovljena, od rana krvava zvijer, a ne glas hrta. Niko ga tada ne bi \u010duo \u2013 jer niko nije ni lovio, i no\u0107 bi, i nebo bi, i mjesec bi tekli dalje \u2013 svako svojim putem, ne znaju\u0107i i ne mare\u0107i za jednog hrta u jednom slami\u0161 tu.<\/p>\n Zalaze\u0107i, malo po malo, mjesec se najzad pretvarao u zvijezdu nad gorom, od koje je \u2013 u o\u010di hrtove, i\u0161la tanka zraka, sli\u010dna strelici, koju \u2013 kao posljednju, i smrtnu, pobjednik baca na pobije\u0111enog\u2026 Tada bi se, na kraju, i prekinula veza izme\u0111u gore velikog neba i dolje malog slami\u0161ta na gumnu, u kojem je le\u017eao jedan hrt. Oborio bi \u2013 kad se \u010din zavr\u0161i, glavu na svoje \u0161ape, skupio se, i bio opet sam, i opet star, i kao da vi\u0161e nije ni bio hrt. Dje\u010dja uzica oko vrata i sama bi mu to govorila: Nijesi vi\u0161e\u2026<\/p>\n Nastajale su, i dugo trajale, studene zime. Za pse torne \u0160aran je na\u010dinio male kolibice, slamom ih gore pokrio, a dolje pozder prostro. Lajali su iz tih svojih ku\u0107ica kao da ih brane \u2013 potvr\u0111uju\u0107i: da pas ne laje sela radi, nego sebe radi. Da je i imao takvu ku\u0107icu, hrt ne bi lajao \u2013 jer nije mu u soju da se lave\u017eom brani; to neka \u010dine oni prosti\u2026<\/p>\n Bio je besku\u0107nik; on jedini od svega \u0161to je njegov doma\u0107in imao. Zavla\u010dio se pod niske strehe ili savijao uz ku\u0107ni prag \u2013 tu gdje, ako ne toplota od ognji\u0161ta s druge strane praga, a ono dim dolazi. Ispred nogu \u010deljadi, kad prag prekora\u010duju, sklanjao se, ili \u2013 ve\u0107 olijenio i obnemario, pu\u0161tao da ga preska\u010du, i cvilio kad ga na\u010depe. Izazivao je sa\u017ealjenje u \u010deljadima kad zacvili, tako kao da su na\u010depila starca, i \u2013 za utjehu, pu\u0161tala ga da u\u0111e u ku\u0107u kod ognji\u0161ta. Bilo je to spasenje za njega premrzlog, kad prag prekora\u010di. Prikupio bi se uz ugarke \u2013 tu gdje je bilo uvijek pepela, pa mu i meko i toplo. Glavu bi polo\u017eio na \u0161ape, pri\u017emurio, i grijao se; a to je bilo upravo ono \u0161to mu je, sad dobro staru, i trebalo\u2026<\/p>\n Ostajao je tu sve do onog trenutka kad \u017eene stanu da peku hljebove; kad uzmu da oko ognji\u0161ta razgr\u0107u \u017ear i po njemu pola\u017eu crepulje. Budile su ga tada tim svojim crepuljama iz sna, i tjerale od ognji\u0161ta da im ne smeta \u2013 a on se, kao \u0161to to \u010dini svaki besku\u0107nik kad se negdje privije, opirao i ostajao na svome pepelu sve dok na njega ne bi digle ugarke. Bio je \u2013 u toj borbi sa \u017eenama za svoj le\u017eaj, sav osmu\u0111en ugarcima, tako da mu je, nekad vitko i gipko tijelo, a sada tromo i pogrbljeno, bilo i\u0161arano crnim prugama, i koliko je dobio ugaraka, toliko je nosio i pruga.<\/p>\n Do\u0111e \u2013 od toga le\u017eanja uz ognji\u0161te, garav od dima, siv od pepela i osmu\u0111en od ugaraka, i li\u010dio je na \u017eivu, na nedogorjelu paljevinu\u2026<\/p>\n Bio je tada \u2013 i takav\u2026 mo\u017eda jo\u0161 jedini ostatak ostataka nekada \u010duvenih doli\u0107skih hrtova \u2013 i njihov kraj\u2026 Onakav kaokod starih \u010dardaka, koji podsje\u0107aju \u0161to su nekad bili \u2013 pa vi\u0161e nijesu, i \u010dekaju samo jo\u0161 jedan vjetar, onaj posljednji.<\/p>\n Bio se skupio pred pragom, tu gdje ga vjetrovi nijesu dohvatili, ali ga je, na vedroj zimskoj no\u0107i punoj zvijezda stezao mraz. Bila je no\u0107 sva sjajna: dolje na zemlji debeo smrznut snijeg, a po njemu mjese\u010dina, pa se \u2013 nebo i zemlja, stopili u beskrajnu mlije\u010dnu bjelinu, kroz koju, sam i velik, plovi mjesec. Gledao ga je odozdo ispred praga, usamljen na zemlji kao i on na nebu, i \u2013 jo\u0161 jednom, kroz bjeline i ravnine nebeske, lovio ga\u2026 jedna tanka staza, od njega malog pred ku\u0107nim pragom do velikog mjeseca na velikom nebu, i\u0161la je pravo, i on \u2013 na toj stazi, a ka mjesecu, bio je opet mladi hrt u lovu, i sve bli\u017ei svome cilju\u2026<\/p>\n Niko nije mogao vidjeti taj lov \u2013 a da je mogao, vidio bi u o\u010dima hrtovim ulovljen mjesec, i njega, bijelog od mjese\u010dine kao kad je nekad bio mladi hrt \u2013 mrtvog.<\/p>\n Ostalo je i dalje gore nad njim veliko nebo, nadneseno nad male stvari na zemlji\u2026 Sjale su po njemu zvijezde. I mjesec.<\/p>\n I no\u0107 je tekla\u2026<\/p>\n