![\"camil-sijaric\"](\"http:\/\/sandzackaknjizevnost.com\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/camil-sijaric-e1438518448281.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Poznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednog dana u\u0161ao u han Kolobaru, po\u00adkazali su mi ga rukom i rekli da ga pozdravim, da mu ka\u017eem koju ljubaznu rije\u010d i odam po\u0161tovanje kako najljep\u0161e umijem jer on to voli, a zatim da pro\u0111em i sjednem na se\u0107iju odakle, ako ho\u0107u, mo\u00adgu kroz prozor da gledam svijet na \u010dar\u0161iji kako ku\u00adpuje i prodaje, a imam priliku i Hasana da gledam i poslije da pri\u010dam kako sam i ja u Sarajevu, u ha\u00adnu Kolobara, vidio Hasana, sina Huseinova.<\/span><\/p>\n Nisam umio da ga pozdravim onako kako se od mene tra\u017eilo, okrenuo sam se ka nekakvom \u010dovje\u00adku za kojeg su mi rekli da je Hasan, povio se malo u struku, ne\u0161to rekao ili ni\u0161ta, i oti\u0161ao na se\u0107iju. Nisam dao sebi pravo da ga sa se\u0107ije gledam, kad ga nisam ljudski pozdravio; ja koji sam sada prvi put \u010duo za toga Hasana, i prvi put ga vidio, nisam ni znao zbog \u010dega da ga druk\u010dije pozdravljam ne\u00adgo \u0161to obi\u010dno pozdravljam ljude, i ono moje povi\u00adjanje u struku, i ono \u0161to sam tome \u010dovjeku u prola\u00adzu rekao, bilo je po nagovoru mojih prijatelja, pa je \u2013 zbog toga, i ispalo neuljudno: tako da od sebe nisam ni\u0161ta dao, a od srca ba\u0161 nimalo, a ni \u0161ta tra\u00ad\u017eio od toga Hasana \u2013 ni toliko da na moj pozdrav odgovori. Moji prijatelji su mi zamjerili, a ja im odgovorio da \u017ealim \u2013 ali da druk\u010diji pozdrav ni\u00adsam ni du\u017ean \u010dovjeku kojeg ne poznajem, a i ne treba mi da se sa njim upoznajem; u han sam do\u00ad\u0161ao da \u010daj popijem i da kroz prozor gledam \u010dar\u0161iju. Rekli su mi da je to ta\u010dno, da nas je sviju \u010daj ovamo doveo \u2013 ali da je, za moju sre\u0107u, u sobi Ha\u00adsan, sin Huseinov i da treba da se bar dobro nagledam kad ve\u0107 ne mogu i da ga \u010dujem.<\/p>\n Autor: \u0106amil Sijari\u0107<\/strong><\/p>\n \u0160ta je to trebalo da \u010dujem od toga Hasana ja ni\u00adsam znao, a nisam ni pitao moje prijatelje, i uzeo sam da mirno \u2013 gledaju\u0107i kroz prozor \u010dar\u0161iju, po\u00adpijem \u010daj. Mo\u017ee biti da su moji prijatelji pomislili da su me uzalud doveli u han zbog Hasana, kad me je\u00addan takav \u010dovjek ne zanima nego \u010dar\u0161ija; vidio sam da im je \u017eao \u0161to sam takav, \u0161to nisam kao oni \u2013 koji u han dolaze da bi vidjeli, i ako ih sre\u0107a po\u00adslu\u017ei i \u010duli Hasana, sina Huseinova.<\/p>\n Popio sam \u010daj, spustio praznu \u010da\u0161u na tablju, i sad odjednom, stao da gledam po hanskoj sobi. Na se\u0107ijama, pokrivenim ov\u010dijim i srne\u0107im ko\u017ea\u00adma, sjedjelo je i \u0107utalo nekoliko trgovaca, reklo bi se iz drugih mjesta, koji su u hanu i no\u0107ili, i sad \u010daj pili. Pre\u0161ao sam preko njih nemarno o\u010dima, i i\u0161ao do kraja se\u0107ije, gotovo do vrata \u2013 do Hasana. Pi\u00adtao sam se u sebi za\u0161to su dali da taj Hasan sin Huseinov sjedi do vrata kad su mi rekli da je on je\u00addan pametan \u010dovjek, najpametniji u cijeloj \u010dar\u0161iji. Nisu me time uzbudili, a ni uvjerili da je onaj \u010dov\u00adjek \u0161to sjedi do vrata najpametniji u \u010dar\u0161iji \u2013 nisam ga gledao zbog njegove pameti, nego zbog toga \u0161to su ga i moji prijatelji gledali, a jedan rekao jo\u0161 i to: da je Hasanu, sinu Huseinovu, milo kad ga ljudi gledaju.<\/p>\n Nisam mogao dalje, upitao sam za\u0161to be\u010dimo u onoga \u010dovjjeka. Odgovorili su mi da ja ne moram da ga gledam, da je Hasan, kad se gleda, kao i sva\u00adki drugi \u010dovjek, ali nije kad se slu\u0161a\u2026<\/p>\n \u2013 A \u0161ta bih \u010duo, kad bih ga slu\u0161ao? \u2013 upitao sam.<\/p>\n Tim pitanjem iznenadio sam moje prijatelje. Je\u00addan mi se primakao uz uho, pa \u0107e, kao da sam kakvo dijete, polako i razgovijetno:<\/p>\n \u2013 \u010cuj\u2026 ovoga Hasana pozvao je jedan \u010dovjek na ve\u010deru: njega i jo\u0161 puno svojih prijatelja. I htio dobro da ih ugosti; bio je bogat taj doma\u0107in. \u017de\u00adnama je rekao nek nije jela koje se na sofru ne\u0107e iznijeti. I \u017eene stale da kuhaju jela, sve jedno bolje od drugoga. Slana jela, i slatka, i napitke. Toliko tepsija, toliko \u010dinija, Bog zna koliko. A Hasan, sin Huseinov, dok se ve\u010dera pripremala, pri\u010dao pri\u00ad\u010de\u2026 Pri\u010dao im je toliko \u010dudne pri\u010de, i toliko lije\u00adpim glasom da su svi ljudi umuknuli. Nisu disali. Nisu vi\u0161e znali ni gdje su. Bili su tamo gdje ih je odveo Hasan svojom pri\u010dom\u2026 Bili su u sasvim drugom vremenu, u davnom vremenu; ovo svoje su zaboravili, i sebe su zaboravili. Nisu jedan dru\u00adgoga vidjeli, nisu ni Hasana vidjeli, do samo mu glas \u010duli \u2013 a i taj glas kao da je dolazio iz nekog \u010dovjeka koji je \u017eivio nekad davno i sve vidio i znao \u2013 znao \u0161ta su ljudi radili prije dvjesta i koliko god ho\u0107e\u0161 unazad godina, i kakvi su bili ti stari ljudi. I evo \u0161ta se desilo one no\u0107i kod onog doma\u0107ina kad su \u017eene spremale ve\u010deru a Hasan dotle pri\u010dao pri\u00ad\u010de: htjele su i one, bar ne\u0161to, da \u010duju od onoga \u0161to Hasan pri\u010da \u2013 unijele bi sud sa jelom u sobu i sta\u00adle, i kako bi tu stale tako bi i ostale slu\u0161aju\u0107i pri\u010du. Jedna tako, druga tako, i tre\u0107a tako. I vi\u0161e ni one nisu bile tu, nego tamo gdje ih je, svojom pri\u010dom, odveo Hasan. Vratio ih je u zoru pijetao, kad je za\u00adpjevao. Sjetile su se tada svojih jela koje su sino\u0107 pripremale za ve\u010deru, ali je bilo sve kasno \u2013 jer ono \u0161to je ostalo na ognji\u0161tima, izgorjelo je; mogle su, jadnice, samo da kukaju. Zato Hasana ne\u0107e da slu\u0161aju oni koji ikakva posla imaju, propadne im posao slu\u0161aju\u0107i ga. Neki, ovdje u hanu, ne zaspu no\u0107u \u2013 i sjutradan ne \u017eive u ovom vremenu nego u nekom davno pro\u0161lom, i ne li\u010de na sebe, ne pozna\u00adju ljude koje su poznavali nego neke koji su davno \u017eivjeli, i cio dan sa njima \u017eive. Izgledaju kao da su pijani, ili budale, ili ho\u0107e da su mnogo pametni. Neki su bili tu\u017eni, ako je pri\u010da bila tu\u017ena \u2013 i bilo im \u017eao \u0161to su se rodili kad je svijet takav\u2026 Ne umijem ti o njemu pri\u010dati, o Hasanu, sinu Huseinovu, nego dodi uve\u010de u han kad on pri\u010da, da ga \u010duje\u0161.<\/p>\n Po\u0161to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovi\u00adjetno kao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije \u010dekao da mu na to i\u0161ta odgovorim, ili da ga pitam, a imao sam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo\u0161 po jedan \u010daj, \u0107utali ko\u00adji trenutak a zatim sam ja po\u010deo:<\/p>\n \u2013 Pri\u010da li istinite pri\u010de ili izmi\u0161ljene onaj Ha\u00adsan?<\/p>\n Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne \u010da\u0161e u ruci, veli mi:<\/p>\n \u2013 To se ne zna; to se nikad ne mo\u017ee znati \u2013 kad bi neko Hasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga \u010dasa, prekinuo pri\u010du. A to bi bila velika \u0161te\u00adta i ljudi bi se na onoga \u0161to pita naljutili, platili bi mu \u010daj i pokazali vrata, nek ide. Kad ste me pitali, a sre\u0107om niste njega \u2013 i nemojte da vam se to omakne s jezika, ja \u0107u vam odgovoriti: ono \u0161to bi, u njegovoj pri\u010di, moglo biti istina, u\u010dini vam se da je izmi\u0161ljeno, a ono \u0161to je izmi\u0161ljeno, u\u010dini vam se da je istina, i vi nikada niste ni ovamo\u2026 ni ona\u00admo\u2026 nego u rukama Hasanovim koji vas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho\u0107e da se nasmijete, vi se nasmijete; kad ho\u0107e da vas pre\u00adpadne, vi se prepadnete, a kad uzme da pri\u010da mud\u00adru pri\u010du, vama se u\u010dini, da oko sebe vidite sve ne\u00adkakve starce s bijelim bradama do pojasa, me\u0111u kojima ste samo vi bez pameti.<\/p>\n Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri\u010dalici, nego o Hasanu \u010darobnjaku. Gledao sam ga tamo na kraju se\u0107ije, gotovo do vrata, usamljenog; u\u010dinilo mi se da taj \u010dovjek ni\u0161ta u \u017ei\u00advotu nije postigao, a ni \u017eelio da \u0161to postigne, do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho\u0107e da ga slu\u0161a, pri\u010da svoje pri\u010de. Bio je srednjih godina, lije\u00adpa, mrka, izdu\u017eena lica nad koje se nadnosila ma\u00adla, od bijela prediva ispletena kapa sa ki\u0107ankom od svih mogu\u0107ih boja presje\u010denom do same kape, tako da je li\u010dila na jo\u0161 dobro nerazvijen \u0161areni cvi\u00adjet. Crne, krupne o\u010di, bile su mu pune vlage, nadstre\u0161ene dugim trepavicama i gustim vje\u0111ama \u2013 i ona mu vlaga, kad zatrep\u0107e o\u010dima, odsijavala ne\u00adkim \u010dudnim, bolnim sjajem. U ogrta\u010du sa jakom od \u017eute lisi\u010dije ko\u017ee sjedio je kao kad zvjerka \u010du\u010di u kakvom jesenjem grmenu punom krupna, \u010da\u0111a\u00adva li\u0161\u0107a, pred opadanje. Ni na koga iz \u010dar\u0161ije nije li\u010dio: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni na hod\u017eu, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svu\u00adda u svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede do vrata da ne smetaju, \u0107ute, pogledaju po\u00adnekog ili nikog i ni\u0161ta ne gledaju jer su dovoljni sa\u00admi sebi. Ku\u0107e obi\u010dno nemaju, a i ako imaju zami\u00adjenili su je za han gdje im je zimi ugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, i sre\u0107ni su \u0161to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, mo\u00adgu da gledaju ljude, i slu\u0161aju \u0161ta zbore. Nisu siroti\u00adnja, ne i\u0161tu \u2013 ne gledaju u tu\u0111 \u010daj; kad bi para ima\u00adli koliko ih nemaju, oni bi svima u hanu platili \u010daj \u2013 nego su tako\u2026 nekakav sastavni dio hana, ni njegova sre\u0107a ni nesre\u0107a\u2026<\/p>\n Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu dok sam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu je otac Husein bio u\u010den i ugle\u00addan \u010dovjek; prezivao se Akovalija \u2013 po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire, do\u0161ao djed. Doveo je sa sobom bra\u0107u, i vi\u0161e nekim zabranjenim poslovima nego po\u0161tenim radom bra\u0107a i njihovi sinovi zaimali \u2013 svi, sem Huseina, oca Hasanova; on se dao na knjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa \u017eenom i dvojicom Hasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, \u017eivio siroma\u0161\u00adno. Dvojica Hasana \u2013 stariji dovodak i posinak i mladi sin, slagali su se kao dva ro\u0111ena brata, ali ni\u0161ta nisu radili, ni paru imali. Onaj \u0161to je bio ro\u00ad\u0111eni sin Huseinov \u2013 kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvali Hasan, sin Huseinov, i\u0161ao je sa ocem po mahalama i naslu\u0161ao se njego\u00advih mudrih pri\u010da iz knjiga i onih koje je sam izmi\u0161\u00adljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau\u010dio da izmi\u0161lja pri\u010de, da istinite \u2013 iz knjiga Huseinovih, pretvara u la\u017ene a la\u017ene u istinite i stvara ne\u00adkakve tre\u0107e, svoje pri\u010de\u2026<\/p>\n Po smrti Huseinovoj Hasan se pro\u010duo sa svojim pri\u010dama, boljim od o\u010devih, ljep\u0161im glasom i ljep\u0161e ispri\u010danim \u2013 i vje\u0161tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspolo\u017eenju slu\u0161alaca \u2013 tako da se nije moglo dogoditi da veselim ljudima pri\u010da tu\u017ene pri\u00ad\u010de ili neveselim vesele. Po\u0161to se napri\u010dao po mahalama, gdje su ga i hranili zato \u0161to ih zabavlja, Hasan se, polako, spustio na \u010dar\u0161iju \u2013 tamo gdje su hanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadr\u017eao jedno vrijeme, a za\u00adtim u\u0161ao i u najve\u0107i \u2013 u han Kolobaru. Tu su bili druk\u010diji putnici od onih po malim hanovima, i bo\u00adlji hand\u017eija \u2013 neki Arif Tabak, koji mu je za stalno dao ono mjesto na kraju se\u0107ije do vrata, i hranio ga. Zauzimao je to mjesto do vrata rano izjutra \u2013 kad soba stane da se puni svijeta, i napu\u0161tao ga kasno u no\u0107, kad se soba isprazni.<\/p>\n Prvi put sam \u010duo njegovu pri\u010du kad sam, jedne ve\u010deri, ne znaju\u0107i kud \u0107u, oti\u0161ao u han. Sjedio je na onom svom stalnom mjestu, na se\u0107iji do vrata. Iznad glave mu je, obje\u0161en o klin, gorio fenjer; osvjetljavao mu je onu \u010dudnu kapu od bijela prediva sa ki\u0107ankom na vrhu nalik na \u0161aren cvijet, lice mu je bilo u sjenci \u2013 ono njegovo mrko, izdu\u017eeno lice, i meni se u\u010dinilo sitno, kao u djeteta. Pribijeni uz njega \u2013 toliko da je jedva disao, slu\u0161ali su ga ljudi: neki su sjedili skr\u0161tenih nogu, neko na koljenima, neki \u010du\u010dali. I sam sam \u010du\u010dao, jer nisam imao gdje sjesti, i slu\u0161ao ga; mogao sam da uhvatim tek po\u00adne\u0161to iz njegove pri\u010de \u2013 onoliko koliko je bilo do\u00advoljno da me primami, ali ne i cijelu da \u010dujem. Ok\u00adretao sam se ljudima oko sebe da mi ka\u017eu \u0161ta je re\u00adkao, ali odgovor nisam dobijao \u2013 jer nisu imali kad da se sa mnom zabavljaju; izgledalo je kao da Hasan tamo ne\u0161to dijeli, pa bi ostali bez dijela.<\/p>\n Poslije sam dolazio ranije i zauzimao bolje mjesto, ali nikad ono najbolje \u2013 jer bilo je hitrijih od mene, i uvijek mi je ostajalo da \u010du\u010dim ili da sje\u00addim na koljenima. Mogao sam, sa tog boljeg mjes\u00adta, da dobro \u010dujem Hasana i da ga dobro vidim: bio je tu \u2013 blizu, i u isto vrijeme daleko, i iz te da\u00adljine, pred na\u0161e o\u010di, izvodio nekakav nepostoje\u0107i svijet sa svim \u0161to ljudi mogu da imaju, da steknu, da izgube, da stradaju ili dobijaju u bitkama, da se \u017eene, da hode po svijetu, da umiru \u2013 da se ne zna \u0161ta je u tome svemu bilo istina a \u0161ta Hasan izmis\u00adlio.<\/p>\n Pri\u010dao je bez reda \u0161ta mu na um padne ili \u0161ta mu je lak\u0161e da izmisli; kad izmi\u0161lja bio je sporiji, zastajkivao je, \u0107utao sve dotle dok \u010daj ne popije, a kad mu ne ide ni uz \u010daj, uzimao je gotovu pri\u010du, da ne \u010dekamo. Te gotove pri\u010de bile su o starom Sa\u00adrajevu \u2013 onakvom kakvo je nekad davno bilo, i kakvi su u njemu bili ljudi, sokaci i ku\u0107e; bile su ku\u0107e okrenute druk\u010dije: prozori su im gledali na vrtove i ba\u0161\u010de a stra\u017enja strana na sokak, i sve \u0161to se iz njih prolijevalo, oticalo je niz sokak. Djeci se govorilo da paze kad neko dolje sokakom prolazi, da ga ne pokvase\u2026, a kad se to ipak desi \u2013 \u010dovje\u00adku se iznese ibrik sa vodom da se opere, a dijete se izbije.<\/p>\n Volio je da mijenja slike starog Sarajeva, volio da ga ru\u0161i i iznova gradi. Palio ga je vatrom. Plavio vodom. Harao bolestima. Plja\u010dkao hajducima. Za\u017emurio bi kad bi ga, uz neki po\u017ear, zavio u dim da se u njemu ni\u0161ta nije vidjelo \u2013 ni \u010dovjek \u010dovjeka, ni ku\u0107a ku\u0107u, do plamen i dim. Poslije bi ga, gotovo cijelog, iznova na\u010dinio i uvijek ljep\u0161im. Nije dao da to novo Sarajevo dugo traje, i ako ni\u0161ta drugo a on bi ga iskaljao blatom toliko da je u njega bilo gadno pogledati \u2013 a zatim ga o\u010distio, okre\u010dio i po\u00adkrio zelenilom vo\u0107njaka. Ali ni toj novoj slici sta\u00adrog Sarajeva nije dao mira \u2013 i, iz vedra neba \u0161inuo bi grom u neku od minara i prelomio je; nije govo\u00adrio da je to zbog krive kletve trgovaca na \u010dar\u0161iji, nego da grom bije u visoko. Ka\u017enjavao je krivce zatvorom, trgovcima koji su krivo mjerili probijao ekserom u\u0161i i prikivao ih za direk nasred \u010dar\u0161ije da ih svak vidi. Te\u017ee krivce davio je no\u0107u u gradskoj tvr\u0111avi; za svako zadavljeno grlo ispaljivao je po jedan top; nek se zna da se na tvr\u0111avi davi i da za svakim, jedne no\u0107i, mo\u017ee da pukne top. Tre\u0107e je slao u Aziju, u progonstvo \u2013 u Karakazan, odakle se nisu vra\u0107ali. Nije \u017ealio za njima, a ni veselio se njihovoj nesre\u0107i, do polako, kao da je tu bio i sve to vidio, ispredao pri\u010de o ljudskim sudbinama, ne\u00adpoznatim i nepredvidljivim, svakom \u010dovjeku jo\u0161 prije ro\u0111enja na \u010delu ispisanim, ali uzalud to pis\u00admo na \u010delu nosi kad ne mo\u017ee da ga pro\u010dita.<\/p>\n Ispa\u00addalo je da je za \u010dovjeka najve\u0107a nepravda \u0161to cio vijek nosi jedno pismo, a nije mu dato da zna \u0161ta tu pi\u0161e; s te strane on je rob nekakvom pisaru koji mu je ispisao sudbinu i pismo zape\u010datio. Ne\u0107e mo\u00ad\u0107i da po svojoj volji upravlja svojim radnjama; one su mu odre\u0111ene onim pismom. Zato Hasan, sin Huseinov, nije krivce krivio, a ni divio se do\u00adbrim ljudskim djelima, jer ni dobro ni zlo nije od njih zavisilo nego od onoga \u0161to im je na \u010delu zapi\u00adsano. A ne mo\u017ee se ni pro\u010ditati, ni dopisati, ni \u2013 ako ne valja, izbrisati. Ni na to se Hasan nije lju\u00adtio; pri\u010dao je mirno i ravno, i \u2013 ne iz njegovih rije\u010di nego iz njegove mirno\u0107e ispadalo je da je najbolje tako kako je \u010dovjeku unaprijed odre\u0111eno. A ono \u0161to je ipak dobro da \u010dovjek poku\u0161a da uradi, jeste da se na vrijeme o\u017eeni, da ima svoj du\u0107an i da \u017eivi kao ostali ljudi u \u010dar\u0161iji. Neka gleda kako Miljacka te\u010de, kako u prolje\u0107e lista drve\u0107e, i kako u jesen opada list; sve drugo \u0107e mu biti suvi\u0161no i glava \u0107e ga od toga boljeti.<\/p>\n Ponekad bih u sebi rekao da ne\u0107u i\u0107i u han da slu\u0161am Hasana, ali i onda kad nisam odlazio, \u010dini\u00adlo mi se da ga \u010dujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam: \u0161ta je to \u0161to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegove pri\u010de i \u0161ta imam od njih, ako i\u0161ta imam? Znao sam da bi mi on odgo\u00advorio da nemam ni\u0161ta drugo, do da ih i sam neko\u00adme ispri\u010dam, da je na ovome svijetu najva\u017enije da imamo jedan drugom ne\u0161to da ispri\u010damo. Kad bi mrtvi mogli da se kajemo \u0161to \u017eivi nismo u\u010dinili, to bi bilo \u0161to nismo pri\u010dali\u2026 Hasan bi mi rekao da odem na groblje i vidim koliko se tamo \u0107uti\u2026! Za\u00adto nek se ne gubi vrijeme dok je \u010dovjek ovamo\u2026 Nije va\u017eno je li ono \u0161to se pri\u010da istina \u2013 da pou\u010di, ili izmi\u0161ljeno \u2013 da zabavi, nego da se pri\u010daju\u0107i i slu\u0161aju\u0107i dva puta \u017eivi.<\/p>\n Mo\u017ee biti da bi mi tako ne\u0161to odgovorio Hasan, da me \u010duo kad sam se pitao \u0161ta imam od toga \u0161to idem u han i slu\u0161am Hasana.<\/p>\n Do\u0161la je kasna kaljava jesen sa ki\u0161ama i ja sam, uz te ki\u0161e, oti\u0161ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti\u0161lo Hasanovih pri\u010da \u2013 tek on jeste: ostala je u meni njegova slika kako, sa onom ki\u0107ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvijet, sjedi na onom posljednjem mjestu na se\u0107iji do vrata, da ne smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega, njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim, obje\u0161ena o klin. Ljudi \u0107e ulaziti u han, prolazi\u0107e pokraj njega i sjedati na se\u0107ije, a on \u0107e \u2013 na onom mjestu do vrata gdje ne smeta, gledati preda se i ni na \u010diji \u010daj ne\u0107e di\u0107i o\u010di da ka\u017ee da bi i on popio \u010daj. Ne\u0107e li\u010diti na trgovca, ni na zanatliju \u2013 nego na \u010dovjeka iz nekakvog davnog vremena i dalekog kraja koji se, nekim \u010dudom, obreo tu u ha\u00adnu.<\/p>\n Tri godine, provedene izvan Sarajeva, sa drugim ljudima i u druk\u010dijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijeme da na mnogo \u0161to\u0161ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Huseinova; njega sam se jo\u0161 naj\u00addu\u017ee sje\u0107ao, ne po pri\u010dama nego po sudbini njego\u00advoj da vje\u010dito sjedi na jednom te istom mjestu \u2013 onom na kraju se\u0107ije, do vrata. Ali \u2013 vrijeme je prolazilo, i Hasan iz mene odlazio \u2013 i najzad bio samo jedan \u010dovjek od mnogih kojih sam se sje\u0107ao ili, zbog zaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sam poku\u0161avao da neke njegove pri\u010de prepri\u010dam mojim prijateljima da ih zadivim, ali \u2013 niti sam umio niti moje prijatelje zadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidio sam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, do nekakvih vrata, kao \u0161to je on sjedio, i odatle pri\u010dati pri\u010de; da treba biti pod onom kapom sa ki\u0107ankom i onim fe\u00adnjerom iznad glave \u2013 da treba biti nekakav Hasan, sin Huseinov. Bila je ta moja nevje\u0161tina da prepri\u00ad\u010dam njegove pri\u010de jo\u0161 jedan razlog da ga zabora\u00advim ; gotovo da sam njega, a ne sebe, krivio \u0161to ne umijem da pri\u010dam.<\/p>\n Nisu brzo, ali ipak su pro\u0161le tri godine, i ja sam opet pred o\u010dima imao han Kolobaru i \u010dar\u0161iju \u2013 i Sarajevo. Bilo je sve to kao i prije, ali ja sam bio druk\u010diji: nije me vi\u0161e mamila svjetina na \u010dar\u0161iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam sem ponekad, \u0161etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve\u0107a; izlazio sam na bregove ispod Trebevi\u0107a i na groblje na Alifakovcu. Naj\u010de\u0161\u0107e sam, pred ve\u010de, sjedio u samom groblju, oslonjen le\u0111ima uz ni\u0161an \u2013 jer tu je, medu ni\u0161anima, trava bila najgu\u0161\u0107a i ti\u0161ina najdublja\u2026 Nisam se osje\u0107ao da sjedim u groblju \u2013 \u0161to, mo\u017ee biti, ne valja pred ve\u010de, jer ono kao da i nije bilo to \u0161to jeste: jedno groblje, nego jednos\u00adtavno produ\u017eetak susjedne mahale u koju se i sa\u00admo produ\u017eavalo \u2013 i razlika je bila u tome \u0161to je na\u00adselje \u017eivih bilo bu\u010dno a naselje mrtvih tiho; umor\u00adno tiho\u2026 U njega se nije moglo dozvati, niti i\u0161ta iz njega \u010duti, do gu\u0161ter u travi\u2026 Mrtvi uve\u010de kao da su padali u jo\u0161 dublji san, od onoga kojim spava\u00adju\u2026 \u2013 Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bi se, sanjivi\u2026 Naveli su se na sve \u010deti\u00adri strane, a neki i po zemlji pali \u2013 ve\u0107 prema tome koliko se koji, od duga stajanja, umorio\u2026<\/p>\n \u010citao sam natpise na njima: imena i godine kad su umrli \u2013 i molitve Bogu da im na krilima an\u0111ela primi du\u0161u, da ih pripusti u rajske ba\u0161\u010de gdje kroz cvije\u0107e proti\u010du vje\u010dno hladne vode i na drve\u0107u pjevaju, glasom umilnim, rajske ptice. Na jednom ka\u00admenu \u2013 iznenadiv\u0161i se, pro\u010ditao sam poznato ime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod tog ka\u00admena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se\u0107ije, do vrata, gdje ne\u0107e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; on je i ovdje dobio mjesto na kraju\u2026 \u2013 na samom kraju groblja, do granja, \u00bbgdje ne\u0107e smetati\u2026\u00ab. Kamen Hasanov bio je mali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije\u010di iz molitve, a zatim da je Ha\u00adsan, sin Huseinov, za \u017eivota uveseljavao ljude svo\u00adjim veselim pri\u010dama a mudrim ih pou\u010davao i neka mu je za to mir du\u0161i.<\/p>\n Njegove pri\u010de sad je krio njegov kamen\u2026 bio mu je na kraju groblja, do granja; i mrtav \u2013 Hasan, sin Huseinov bio je na kraju\u2026<\/p>\n