![\"\"](\"http:\/\/mesihat.org\/wp-content\/uploads\/2015\/09\/dzemila-dudic.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pri\u010da koju Hajla \u010duva<\/strong><\/p>\n \u00a0Za\u0161to nedu\u017eni stradaju i zbog \u010dega nevini pate? No, to je ono \u0161to je postojalo i \u0161to \u0107e postojati. Nama jedino ostaje da poku\u0161amo otkloniti tu nepravdu, ili bar da budemo oslonac onima koji pre\u017eivljavaju isto.<\/strong><\/span><\/p>\n <\/p>\n Pri\u010dali su, a nisam vjerovala. Govorili su, a nisam slu\u0161ala. Poku\u0161ala sam da vjerujem, ali sam sebe ubje\u0111ivala da ne mo\u017ee biti. Istinu su govorili stari koji \u010du\u0161e ovu pri\u010du.<\/p>\n Pri\u010du o majci koja ostavi svoje dijete. Rastrgnuta na dvije strane, srce podijeli. Baci par\u010de u provaliju iz koje ga niko ne uspije izvaditi, pa ni onaj zbog koga je ba\u010deno.<\/p>\n U jednom selu, koje mirno spava\u0161e u naru\u010dju Hajle, \u017eivjela je porodica. Reklo bi se, velika familija. Mu\u017e i \u017eena koji imahu \u0161est sinova i dvije k\u0107eri. Puno obaveza, velika stoka, te\u017eak \u017eivot. A pritom, jo\u0161 jedno malo dojen\u010de koje je trebalo naknadno odgajati. Dok na drugom kraju sela pre\u017eivljavahu sami dedo i bika. Bez igdje ikoga. Sve k\u0107erke oti\u0161le svojim putem i ostavile ih kao dva sirotana. Svo bogatstvo nije im ni\u0161ta zna\u010dilo kada nisu bili sa k\u0107erima da sa njima dijele dane. A dobro bi im do\u0161lo jedno dijete, pa i dojen\u010de\u2026<\/p>\n U dolini Hajle ve\u0107 se \u010duo vrisak majke koja, puput kukavice, najavi rastanak od djeteta, najavi smrt tijela, a nastavak mumijskog \u017eivota. Ka\u017eu da je taj rastanak toliko prepri\u010davan godinama unazad, da ga se jo\u0161 sje\u0107aju, pa i poslije smrti djeteta. Toga dana za majku je sunce prestalo sjati, sve zvijezde su izgubile sjaj, a svjetlost postala poput najtamnije no\u0107i. \u017divot izgubi smisao, a bitke posta\u0161e bezna\u010dajne. A dijete? Ono je bilo malehno da bi znalo \u0161ta zna\u010di majka, za\u0161ta ga pripremaju, a zove se rastanak. Znao je samo da maj\u010din vrat svojim malhenim rukama ne smije pustiti i da mu je to jedina sigurnost za koju se mo\u017ee pridr\u017eati. Ali \u017eivot ne bira koga \u0107e, kada i na koji na\u010din razdvojiti. U trenutku u kome sve zasta, dah se prekide, suze napravi\u0161e more, jecaji kavez iz koga se ne mo\u017ee, dijete pusti maj\u010din vrat i osta vje\u010dito siro\u010de.<\/p>\n Dani su prolazili i za jedno i za drugo. Nama su samo obi\u010dni dani ostavljeni u pro\u0161losti, a njima su bili poput lisica kojim vezahu ruke zarobljenicima. Tu su, dave ih, ne daju im mira. I godine su prolazile, a one jo\u0161 br\u017ee. Ali bi svaka godina bila tu da podsjeti na bol i patnju koju osje\u0107ahu, na ranu koja nikada nije prestala da krvari. Dijete je \u017eivjelo ugodnim \u017eivotom kakav bi pored bra\u0107e moglo samo da sanja. Imao je sve \u0161to se mo\u017ee po\u017eeljeti, a dedo i bika su ga toliko voljeli da se ta ljubav, i kada bi bila podijeljena, ne bi mogla opisati. Ali opet\u2026 Majka nije bila pored njega. Otac, bra\u0107a i sestre. Njihova mala sofra oko koje bi se jedva poredali. A tek majka. Sa suzom u o\u010dima gledao bi drugu djecu koja vesela skaku\u0107u oko svojih majki.<\/p>\n Dva puta godi\u0161nje bi vi\u0111ao svoju voljenu i opet bi suze tekle, jecaj nije prestajao, a nada da \u0107e je ponovo zagrliti samo bi se pove\u0107ala. Ka\u017eu, kada mu je majka preselila on je najvi\u0161e plakao. Lio je suze kao onoga dana u kome je prvi put rastavljen od nje. Bio je vje\u010dito siro\u010de, vuk samotnjak. Bra\u0107a i sestre nikako nisu mogli da ga gledaju kao dio njih, uvijek su ga odbacivali, a on je, zapravo, samo \u017ertva svega. Ali, i to je \u017eivot. Nikome isti. Ostaje samo da se zapitamo \u2013 ko je kriv?<\/p>\n Za\u0161to nedu\u017eni stradaju i zbog \u010dega nevini pate? No, to je ono \u0161to je postojalo i \u0161to \u0107e postojati. Nama jedino ostaje da poku\u0161amo otkloniti tu nepravdu, ili bar da budemo oslonac onima koji pro\u017eivljavaju isto.<\/p>\n (Glas islama 271, strana 27, Rubrika: Pouka,\u00a0Autor: D\u017eemila Dudi\u0107)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" D\u017eemila Dudi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":149026,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-148959","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n