![\"camil-sijaricn-u-187x300\"](\"http:\/\/sandzackaknjizevnost.com\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/camil-sijaricn-u-187x300.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Voda je sva krenula naprijed, zatalasala se \u2013 bistra, \u0161iroka, i u njoj se zaljuljao crven mjesec, i kraj njega zvijezde, crvene i one, duboke. Vjetar je duvao kroz travuljine, \u0161irok i blag, povijao ih tu nad vodom, me\u0111u njima jedan cvijet, bijel, pod zvijezdom. <\/span>Zabodeno u toj vodi, golo i samo, i nekako stra\u0161no u pustoj no\u0107i i tim travama, ono isto dijete koje se D\u017eim\u0161iru i prije javljalo, ovako u snu, stajalo je i sada sa \u0161ipkom u ruci, i prijetilo: ne da ono vodu, do samo ovako, u snu, da je vidi pod tom travuljinom. Jedan talas, velik, zasukao se pravo od toga djeteta, ispod \u0161ipke njegove, i sav plav, od zvijezda, sko\u010dio pravo D\u017eim\u0161iru na prsa da ga poplavi, u toj no\u0107i punoj travuljine, i vode, nad kojom se ljuljao cvijet \u2013 bijel. On je stigao da \u010duje samo smijeh djeteta, i da vidi njegove o\u010di \u2013 stra\u0161ne od sjaja, i velike kako ga gledaju kroz taj smijeh i kroz tu vodu, dignutu svu gore \u2013 i sko\u010dio iza sna, sav prestravljen i mokar od znoja. Gledao je u mrak i vidio \u017eeninu bijelu ko\u0161ulju, crnu glavu \u017eeninu na jastuku, do nje djecu, i dolje, u \u0107o\u0161ku, \u0161aren \u017eenin sanduk, i kroz prozor granu drveta. Drhtao je, jer talas vode i sada je, dok on sjedi tu, budan, na du\u0161eku, o\u010diju \u0161irom otvorenih, jednako i\u0161ao pravo na njega, i da nije vidio tu \u017eeninu glavu i taj sanduk, on bi ciknuo, vrisnuo bi iz glasa, od te stra\u0161ne vode i djeteta u njoj, a ovako sti\u0161ao se, dr\u017eao se rukama za \u010delo, slu\u0161ao konjsko grickanje zobi, dolje u izbi, pod patosom koje ga sasvim rastrijezni od sna.<\/p>\n Sjedio je skr\u0161tenih nogu, glave oborene i te\u0161ke, i sad, u ti\u0161ini, uz to konjsko grickanje zobi, mogao sasvim dobro da \u010duje kako tamo, u drugoj sobi, njegov brat Sejdul broji pare, i da dobro vidi kako te pare propadaju nekud izme\u0111u prstiju, bje\u017ee, i vi\u0161e ih nema, ostaje samo pust glas bratovljev, i prazna ruka. Ni do \u010dega D\u017eim\u0161iru vi\u0161e nije bilo \u2013 ni do ku\u0107e, ni do trgovine, ni do te crne \u017eenine glave, potonule u bijeli jastuk tu pokraj djece \u2013 jer snovi o vodi odronili su ga, izjeli sasvim, i legne li samo, spusti li samo glavu na jastuk, na torbu, na tra\u00advu, ona je tu, valovita, ome\u0111ena travom, u njoj dolje nebo i zvijezde, na njima cvijet \u2013 bijel. Autor: \u0106amil Sijari\u0107<\/strong><\/p>\n Jednom je, tako, za karavanom, no\u0107io u suhom Melajskom polju, u tvrdoj travi, pod divizmom, i no\u0107u \u010duo pod zemljom vodu, kako kloko\u0107e, javlja mu se jasno: evo me, tu, duboko dolje ispod ove su\u0161e \u2013 ili je to bio sam san jedan. Od tada ga ti snovi stalno mu\u010de i stalno vodi jedna misao: da kopa zemlju, da vodu tra\u017ei, dok ne umre. Na\u0161ao je vje\u0161take, dao im pare, pro\u0161li oni svud Melajskim poljem, gledali zemlju, mrvili je prstima, kidali travke i \u017evakali, i najzad rekli: sve je uzalud, nema vode tu nigdje, ne tra\u017ei je. A vode su u snu stalno dolazile, i u njima to golo dijete, i taj cvijet \u2013 bijel, pla\u0161ile ga svojim talasima, velikim, koji su i\u0161li pravo na njega, na njegova prsa, da ga potope. Nije vjerovao vje\u0161tacima. Ni svome bratu, koji mu se smijao i bojao se da on ne poludi od tih snova i te karavane, \u017eedne, pred njim, niz polje. Le\u017eao bi tako nasred trave, s uhom privijenim uz suhu zemlju, i slu\u0161ao \u2013 ali se voda nigdje nije \u010dula, do ono jednom, kad je le\u017eao pod divdzmom, no\u0107u, s mjesecom gore na vrhu neba, s karavanom privezanom za plot. On je razmi\u0161ljao: voda bi se tu morala na\u0107i, duboko, pod zemljom, jer cio ovaj kraj pe\u0161terski nema nijedne teku\u0107e vode, do izvor pokoji, i to malen, iz kamena, koji ljeti ispije sunce, isu\u0161e vjetrovi. Pobjegnu tada odatle ptice, i na suh pijesak, ispe\u010den suncem, popadaju mrtvi leptirovi. Karavana tu ipak zastane, kraj suha izvora, i dvori \u2013 o\u010di konjske gledaju suho, gubice doti\u010du suhu plo\u010du, znojava, tijela od ne\u0161ta zadrhte, osjete studen od vru\u0107e \u017ee\u0111i, od znoja izgube snagu sasvim, u tim poljima. Da je mogao, on bi nekud pobjegao, iz tih polja, u kraj drugi, vodan, zajedno s bratom i djecom, da ne gleda ta mu\u010denja konjska, na tim golim suhim ledinama, da svemu tome jednom ka\u017ee: idi, bijedo. Ali ne mo\u017ee, jer ne daju mu ti snovi o vodi, i odluka \u0161to ga svega \u0161\u010depa, za gu\u0161u, za prsa, za \u017eivac svaki \u2013 da tra\u017ei vodu u tim poljima, da kopa zemlju, duboko, dok ne umre. Na\u0111e li je \u2013 on \u0107e biti sre\u0107an: karavana vi\u0161e ne\u0107e \u017eednjeti, ni on, ni putnik, ni ptica. Od tada ga snovi hvataju sve \u010de\u0161\u0107e.<\/p>\n Tako, u snu, najednom, nasred polja izraste \u017eena, pravo iz zemlje, bijela sva, visoka, di\u017ee se gore i sve je tanja, i dok je on za\u010du\u0111en gleda, ona se obrete sva u vodu, u bistar mlaz vode, pjenu\u0161av, visok, koji poslije oti\u010de poljem, niz divlje trave, pod suncem. Stane karavana pa pije tu vodu, i on je pije, i pije je ptica, i vuk. Da poludi. I on i oni kojima to pri\u010da. Osvanuo je tako sjede\u0107i, kraj \u017eenine glave na jastuku, i glava dje\u010dijih, gledaju\u0107i u sanduk i slu\u0161aju\u0107i kako dolje u izbi zoblju konji. Cijelo vrijeme on je razmi\u0161ljao gdje da kopa zemlju i tra\u017ei vodu, koliko duboko i kojim parama, jer pare su bile sve u brata. On ustade i po\u0111e k njemu, u drugu sobu, da mu ispri\u010da \u0161ta je naumio i da se isva\u0111a sa svojim bratom, koji je bio \u0161krt na pari. Prolaze\u0107i uskim hodnikom, koji je dijelio dvije sobe, i iz kojega se, kroz otvoren prozor, mogao da vidi cio Novi Pazar, on \u010du kako dolje \u0161umi voda, kraj vodenice, i jo\u0161 jednom se zare\u010de u sebi da ne\u0107e bratu popustiti, nego \u0107e jo\u0161 danas kopati zemlju, tra\u017ei\u0107e vodu. Njegov brat Sejdul jo\u0161 je spavao. Otvaraju\u0107i lijeno o\u010di, koje su svu no\u0107 gledale u pare, i taru\u0107i ih blijedim prstima, koji su svu no\u0107 te pare brojili, on odmah pomisli da \u0107e i sad D\u017eim\u0161ir da mu pri\u010da svoje lude snove, i jutros htjede da ga otjera. Ali on ne po\u010de jutros o snovima, nego o novcu, i pri\u010da ispade tako stra\u0161na, da Sejdul sko\u010di pravo na noge i zagleda se bratu u lice kao da ho\u0107e da ga opla\u010de, jer je poludio. D\u017eim\u0161ir je stajao sasvim mirno, zagledan tamo, preko brata, u ono dijete i onu vodu, i u vodi silnu travuljinu, i odlu\u010di da ne popusti, ma koliko Sejdul kukao za novcem. To \u0161to je D\u017eim\u0161ir rekao bratu, zna\u010dilo je propast trgovini koju su dotada zajedno vodili \u2013 stariji Sejdul dr\u017eao du\u0107an, a mla\u0111i D\u017eim\u0161ir i\u0161ao s konjima, vodio kroz Pe\u0161ter karavanu, dvaput u nedjelji, otud i odovud, i uvijek \u017eednu. Iako mla\u0111i, D\u017eim\u0161ir je od brata izgledao stariji \u2013 hodio je tromo, korakom odnekud uvijek jednakim, gledao u zemlju i preda se i onda kad hodi tu po gradu, jer se nau\u010dio tako za konjima. Brijao se rijetko, i to samo onda kad ga, tako ponekad, natjera \u017eena \u2013 da takav, \u010dupav kao jarac, ne izlazi na pazarski sokak, me\u0111u svijet i prijatelje. Jutros je pred bratom stajao \u010dupav, i njemu ga od srca do\u0111e \u017eao, gledaju\u0107i ga tako jadna, i sada, eto bez pameti. I malo, pa se sva ku\u0107a dade u kuknjavu, jer \u0107e se bra\u0107a dijeliti, i jer karavana, i D\u017eim\u0161ir za njom, vi\u0161e ne\u0107e gaziti kroz Pe\u0161ter niti sa Bihorom trgovati. \u017dena D\u017eim\u0161irova bila je najgora. Udata za njega prije deset godina, ona je bila \u017eeljena svoga mu\u017ea, jer zbog toga njegova lutanja ona je rijetko bivala sa njim \u2013 onda samo kad se vrati s puta, kaljav i umoran, i uvijek \u010dupav, da preno\u0107i samo i rijetko dani, nemaju\u0107i vremena ni toliko da se ispava i ra\u010dune svidi. Ona mu je zborila da \u0107e pobje\u0107i i da \u0107e mu ku\u0107u ostaviti, i djecu, jer je ovako kao i bez mu\u017ea, a jutros se na to i zaklela, kroz pla\u010d i vrisak, ako se samo odvoji od brata i zakopa gore u ta suha polja, gdje \u0107e izgubiti sve \u0161to ima, imanje svoje i svoj \u017eivot, da najzad gladan po\u0111e po svijetu, i on i djeca mu. A on je vidio samo vodu, i samo mokru travuljinu, i nad njom cvijet \u2013 bijel. I samo je jednu rije\u010d rekao, i to bratu: da se podijele ako ne da pare.<\/p>\n Tri je dana ku\u0107a Sejdulova bila tu\u017ena kao da je iz nje ispra\u0107en mrtvac. Bio je tu\u017ean i sam D\u017eim\u0161ir, i ni s kim nije govorio, do sa svojom djecom, dr\u017eao ih je stalno na koljenu i pri\u010dao im o Duridanu, a pri tome mislio na vodu, veliku, negdje pod zemljom, gore u suhom Melajskom polju, kud provodi \u017eednu karavanu. Od nje mu je ostala samo polovina, od karavane; petoro konja, i prazni sanduci, i d\u017eepovi puni para. Za njim je kroz grad tr\u010dala \u017eena onda kad je kupio ljude da mu u polju kopaju bunar, i da je samo po ne\u010dem smjela, ona bi glasno zapomagala da se ljudi ne primaju posla, jer njen je mu\u017e sasvim poludio, ali je o\u010daj ipak odavala mahanjem ruku i \u010dupanjem ruha, javno, na \u010dar\u0161iji, pred tolikim svijetom. Oni \u0161to su \u010duli koliko pla\u0107a, i \u0161ta \u0107e imati da se radi ostali su na mjestu kao ukopani, i samo svoje be\u010dili o\u010di, od \u010duda dvostruka, jedno zbog nadnice koja je velika, a drugo zbog posla koji je lud. Gledaju\u0107i ga i slu\u0161aju\u0107i, onako \u010dupava i zanesena, tu pod jablanom, na \u010dar\u0161iji, mnogi su mu u sebi otpjevali pjesmu sa \u017ealjenjem: zbogom, tugo. A D\u017eim\u0161ir ih je jednako zvao, i dvostruko digao nadnice, ostavljaju\u0107i utisak o\u010dajan: da moli ljude da se prime posla koji mu se i samom \u010dini mahnit i lud. A kad su se ljudi stali da javljaju da \u0107e mu ipak kopati tu zemlju, i to ne zbog toga \u0161to \u0107e na\u0107i vodu, jer u to niko vjerovao nije, nego zbog toga \u0161to dobro pla\u0107a i \u0161to \u0107e se u njemu ne\u0161to popraviti kad ostane bez para i vidi propast, on je opet, tu nasred \u010dar\u0161ije, vidio ono golo dijete, zabodeno tako u vodu, a oko njega mokru travuljinu i cvijet \u2013 bijel. Svako kopanje novog bunara unosilo je u njega radost. A zatrpavanje ve\u0107 iskopanog nije ga mnogo \u017ealostilo. Nikad nije postao o\u010dajan, niti mu je posao dojadio. I \u010dinilo se upravo tako kao da drugog posla i nema i nikad ga ni imati ne\u0107e \u2013 do to kopanje crne tvrde zemlje, tu pokraj d\u017eade karavanske, na \u010demu \u0107e ostati do smrti. Tako su zborili svi tamo na d\u017eadi kad bi zastali da vide radove. Ljudi su ga \u017ealili. A \u017eena njegova, u Novom Pazaru, nije prestala da sanja snove \u2013 u kojima joj njen mu\u017e D\u017eim\u0161ir, lud potpuno i mokar sav, gologlav i bos, i raspasan, izlazi pred o\u010di i ruga joj se \u0161to nije oti\u0161la svojoj bra\u0107i. Zanesen tra\u017eenjem vode po poljima, on je rijetko silazio kod nje, a kad bi sa\u0161ao, bio je \u0161utljiv i izgubljen, kao da vi\u0161e nikom ne pripada, ni toj \u017eeni ni toj njenoj djeci, do samo gore tim poljima, i tim radnicima \u0161to ih kopaju. Sada je bivao jo\u0161 \u010dudniji, i sav je zemljom mirisao i nekim travama te\u0161ka zadaha, koji bi dugo ostao u ku\u0107i, u postelji njegovoj i kosi dje\u010dijoj. I gledao je samo dolje, u \u0161aren \u010dilim i dje\u010dje noge, i vidio samo ono golo dijete, oko njega vode i travuljine, i nad njima cvijet \u2013 bijel. U \u010dar\u0161iju nije izlazio, jer bi mu se rugali i smijali \u2013 a prijatelji njegovi \u017ealili ga i odvra\u0107ali od luda posla, koji \u0107e ga dovesti do prosjaka, i njega, i \u017eenu mu, i dje\u00adcu. Uzeo bi pare i vratio se \u2013 da opet sjeda me\u0111u trave, sve \u017eu\u0107i, blje\u0111i, sam i nijem. Jednom je i Sejdul iza\u0161ao da vidi \u0161ta li mu to brat gore radi. Ja\u0161u\u0107i na konju i vrte\u0107i glavom, on je obi\u0161ao redom sve jame, one otvorene i ve\u0107 zatrpane, i za bratom plakao kao da je mrtav. Vidio je svu njegovu propast. U razmacima, ne rijetkim, svuda tamo gdje je kopana zemlja, crnjeli su se krupni li\u0161ajevi, na ina\u010de zelenoj ledini, kao da je neko, d\u017einovskim stopama, gazio tuda po tvrdom polju, i jo\u0161 mnogo ima da gazi, i da za sobom ostavlja stope \u2013 uvijek suhe. Pri\u0161ao je bratu pod slamnu staju, u kojoj je le\u017eao i sjedio, na kreveti\u0107u spletenu od pru\u0107a, i \u0161utio sa njim dugo, gledaju\u0107i u svoju obu\u0107u a D\u017eim\u0161ir u zemlju. Prvi je gledao u stra\u0161nu bijedu koja \u0107e mu brata zadesiti, a drugi, D\u017eim\u0161ir, ono golo dijete, i one mokre travuljine, i nad njima cvijet \u2013 bijel. Nijesu imali ni\u0161ta da zbore, ni\u0161ta da jedan drugome po\u017eele, sem toliko samo da uzgred vide, ovako \u0161ute\u0107i gledaju\u0107i preda se. Zborili mnogo nijesu ni prije, sem toliko dok svide ra\u010dune, a danas nemaju ni tih ra\u010duna, nego svaki ima svoj posao, jedan da u gradu vodi trgovinu, drugi da ovdje prevr\u0107e zemlju. Ipak mu je Sejdul najzad rekao da mu je posao sav uzaludan, i da je vidio da tu vode nema \u2013 zalud tro\u0161i i sebe i ljude, a on mu kratko odvratio da mu na konju nije stegnut kolan, neka to vidi, pre\u010de mu je. Na tome im se i svr\u0161io susret, prvi poslije njihove diobe, i brzo pao u gluh zaborav, kao da se nijesu ni sastajali. Posljedica toga ipak je bilo, i to lo\u0161ih, koje D\u017eim\u0161ir, uz svu upornost i nastojanje, nije mogao da otkloni \u2013 naime, radnici, vide\u0107i da u rad koji radi, ne vjeruje ni sam brat D\u017eim\u0161irov, i sve to kopanje, dosadno i mu\u010dno i onako, postade im sada odvratno, i u njemu oni sami glupi i smije\u0161ni, jer \u010dine ono \u0161to mudar ne \u010dini \u2013 idu za pame\u0107u jednoga \u010dovjeka za koga svak veli da je poludio. Neki odmah pukupi\u0161e alat i odo\u0161e ku\u0107ama, po\u0161to u petak, po izgrevu sunca, primi\u0161e isplatu D\u017eim\u0161irovu, uz onaj njegov veseli osmijeh, koji se jedino mogao da vidi tada, u petak, kad radnicima izdaje nadnice. Druge on zadr\u017ea \u2013 time \u0161to im povisi nadnice, i iznajmi nove radnike. Ova stvar ga \u2013 odlazak radnika, nimalo ne zbuni i ne upla\u0161i, jer D\u017eim\u0161ir Tuhovac je ovaj posao gledao kao i karavanu \u2013 i\u0107i \u0107e on za njim polagano, korakom jednakim ali stalnim, kao \u0161to ide za karavanom, koja nikad nije zastala niti ikad put promijenila otkad joj se on svezao za rep. On se navikao da na kraju puta, koji se ponekad \u010dinio beskrajan, osjeti sre\u0107u pobjedni\u010dku, i dolje u grad, no\u0107u ili danju, po zimskom mrazu ili ljetnoj \u017eezi, uplovi sa svojim te\u0161kim tovarima, koje je vodila njegova ruka. I sa ovim kopanjem sti\u0107i \u0107e na kraj \u2013 tvrdo je u to vjerovao D\u017eim\u0161ir, a kraj, taj \u0107e biti samo voda, treba joj i\u0107i, duboko, pod zemlju. I D\u017eim\u0161ir Tuhovac je i\u0161ao tim putem, i za njim su stope ostajale: crni, veliki li\u0161ajevi uz polje, kao guvna. Strast mu postade to tra\u017eenje vode, i u\u017eivanje neko tiho, onako kao kad \u010dovjek hodi, sam, polako, i zna kud ide ima cilj svoj, i sve mu je bli\u017ei. Pri tome on na sve zaboravi, dolje u gradu na \u017eenu i ku\u0107u, a prije toga na samog sebe \u2013 i zapusti se nekako stra\u0161no, sav zakosmati, uzeleni od trava, ucrni od zemlje. Takav je gazio po ledinama, takav le\u017eao u travama \u2013 uo\u010dljiv samo onda kada stoji, jer je bio sav kao trava, kao zemlja. Svi su mislili da ti glupi radovi ne\u0107e trajati dalje od jeseni \u2013 sre\u0161\u0107e se do tada D\u017eim\u0161ir s pame\u0107u. A on ba\u0161 tada, u tu jesen, smisli nova i dublja kopanja, i nadnicu nimalo ne smanji, iako su dani bili kra\u0107i. Radove su prekinule jesenje ki\u0161e, i D\u017eim\u0161ir se, sav kaljav i \u010dupav, vratio u grad s radnicima, naoko ni tu\u017ean ni uznemiren, \u0161to nije uspio da izvadi vodu. Kao da je na vojni bio \u2013 takav je D\u017eim\u0161ir izgledao po povratku sa pe\u0161terskih polja: zelen i blijed, i mr\u0161av, strven brigama i lo\u0161im \u017eivljenjem, ali neveseo nije bio, ni tu\u017ean, no nekako upravo onakav kao kad se vra\u0107ao s puta sa svojom umornom karavanom \u2013 to jest \u0107utljiv, i ne\u010dim zanesen; tom vodom i travom, svom mokrom, nad kojom se dizao cvijet \u2013 bijel.<\/p>\n On takav ostade cijele zime. Ali vi\u0161e niko nije dr\u017eao da je on \u0107utljiv i zanesen zbog toga \u0161to vodu nije na\u0161ao, nego \u0161to je sad sasvim propao \u2013 ostao bez novca. Bila je ta zima snjegovita. Planinom se nije putovalo. A s karavanom ba\u0161 nikako. Pa ipak se D\u017eim\u0161ir usudio i jednoga dana po\u0161ao s konjima, ali se vratio sav premrzao, slomljen i bolestan, i zatim dugo bolovao sa izgledima kao da se ne\u0107e vi\u0161e ni di\u0107i na svoje noge. I ba\u0161 tada, dok je bio u vatri, najvi\u0161e su ga morili snovi \u2013 sve neke vode, velike vode, potekle iz svakog njegovog bunara, i sve neke trave, mokre trave, i nad njima cvijet \u2013 bijel. Budan opet, on je o\u010dima, zabodenim u tavan od \u0161a\u0161ovaca, gledao sebe i karavanu, tu, pred sobom niz tvrdo polje, i u tom polju on skre\u0107e nadesno, ne mnogo, jedva jednu stotinu koraka, i tu na \u010desmama poji karavanu, i voda mu sve te\u010de oko nogu, sve po nekom bijelom kamenju, nad kojim se roje leptirovi. Brat Sejdul mu je dolazio \u010desto, i \u0161utio dugo uz njegov du\u0161ek. Po\u0161to bi se nagledao brata, i brat njegov gore \u0161a\u0161ovaca, on je odlazio. Jednom je ipak pitao D\u017eim\u0161ira ne sanja li vi\u0161e o vodama, a on mu nije htio da ka\u017ee da \u0107e na prolje\u0107e opet kopati. I s prvim prolje\u0107nim maglama nad gradom, \u017eut od bolovanja i iscrpljen, D\u017eim\u0161ir je opet stao da sakuplja ljude, a \u017eena njegova stala da kuka pred bijedom u koju je vodi mu\u017e. I kad bi to i\u0161lo, i kad bi to smjela, ona bi onakva \u2013 grlata i jaka, stala na \u010dar\u0161iju, odmah kraj jablana, i vriskala bi, zapomagala da \u0161to je mu\u0161ko i \u0161to nju \u010duje sko\u010di i uhvati njenoga mu\u017ea, jer sasvim je skrenuo s uma, prevr\u0107e polja i ledine, i ku\u0107u svoju ho\u0107e da uni\u0161ti \u2013 aman. Ovako, ona se samo jela u sebi, i kukala u \u0161ake, i no\u0107 cijelu plakala nad djecom, kraj jastuka, na koji joj glava nije padala, ni u dvije no\u0107i. Njemu nije smjela ni\u0161ta da ka\u017ee otkad mu je ono kazala lani: da \u0107e mu ku\u0107u ostaviti, i djecu da \u0107e mu ostaviti, i bra\u0107i oti\u0107i, pa slagala. Otkad je po\u010deo da ra\u010duna tro\u0161kove, i brigu brine otkad \u0107e i kako u\u010diniti tolike pare, on je \u010desto gledao u njen fes na glavi, op\u0161iven do pola dukatima. D\u017eim\u0161ir Tuhovac prodade konja, u\u0161tavljene ko\u017ee i grdan vosak \u0161to ga pripade pri diobi s bratom, i ne rasu \u017eenine dukate. Za sada se svr\u0161ilo sve na tome \u0161to ih je D\u017eim\u0161ir samo prebrojao i pitao u gradu koja im je cijena. Pred put svoj gore u pe\u0161terska polja, on pregleda sve po svojoj ku\u0107i i vi\u0161e ne na\u0111e ni\u0161ta vrijedno za \u0161to bi se mogla otkinuti para. Ni za \u010dim nije za\u017ealio \u2013 jer sve su to bile smrtne stvari, vijeka kratka i ni\u0161tavna, a vje\u010dan je samo put pe\u0161terski i karavana koja njima gazi \u2013 i vje\u010dna \u0107e biti ta njegova voda, a ona mu se i sada u snu javlja, i sve neke mokre travuljine, i nad njima cvijet \u2013 bijel. Sutradan je osvanuo petak, i on im rano, u izgrev sunca, kao i uvijek, isplatio nadnice za cijelu nedjelju, tako da je sve to izgledalo kao kakva \u010dudna dje\u010dija igra, u kojoj ipak neko propada \u2013 on, D\u017eim\u0161ir. U toj igri, na tvrdoj ledini, on jedini nije bio priseban \u2013 bio je izgubljen i zanesen ne\u010dim: tim snovima o vodi, negdje pod zemljom oko koje su grdne travuljine, sve mokre, i nad njima cvijet \u2013 bijel. Od toga drugoga dana poslije ki\u0161a radnici su kopali samo u dubini, i grdna zemlja, izvu\u010dena gore na travu, zacrvenje se na zelenu polju kao rana. Niko nije znao gdje \u0107e se stati, ni gdje zapo\u010deti nova jama, jer to \u2013 \u010dinilo se \u2013 nije zavisilo ni od \u010dije pameti, do jedino od volje \u010dovjeka kojega sam \u0111avo za ruku vodi i u\u010di ga kako \u0107e propasti. I \u0161to su te jame bivale dublje, i broj njihov rastao uz polje, kesa D\u017eim\u0161irova bila je sve tanja, tako on oko pola ljeta prodade najzad i \u017eenine dukate po\u0161to se ona nakuka za njima, i on na\u0161utje pred njenim krilom, posti\u0111en, i kriv, i zanesen, zagledan u vode i travuljine, i nad njima cvijet \u2013 bijel. Nikad se D\u017eim\u0161ir Tuhovac ne rastu\u017ei za parama, ni za tim \u017eeninim dukatima, a niti mnogo obradova \u2013 kad mu u dva maha njegovi radnici javi\u0161e da \u010duju pod zemljom vodu, i zakle\u0161e se svojom djecom, ali se oba puta prevari\u0161e. Sjede\u0107i tu u svojoj staji, \u017eut, bolestan i \u010dupav, on se od svega u svome \u017eivotu najradije sje\u0107ao karavane, a ta sje\u0107anja bila su svijetla, puna puteva i konjskih kopita, i sad eto umire, polako, zbog te iste svoje karavane, tra\u017ee\u0107i joj pod zemljom vodu. Izlaze\u0107i iz svoje staje poslije prevru\u0107a ljetnjega dana, D\u017eim\u0161ir Tuhovac osjeti nemo\u0107 u nogama, i ne moga da ode do novog bunara i poslu\u0161a \u010duje li se voda, jer su se radnici opet kleli djecom da je \u010duju, pa sjede blijed, i crn, i tih, zagledan u brda u daljini niz koja je, kroz sklopljene o\u010di, vidio samo te\u0161ku karavanu i \u010duo joj bronzu, suhu, \u017eednu. Cijele ve\u010deri mislio je na vodu sjede\u0107i tako uz kolibu, bez nogu i snage, stalno ka\u0161lju\u0107i i slu\u0161aju\u0107i kletve u djecu da se voda \u010duje.<\/p>\n Poslije vru\u0107ina no\u0107 je bila hladna, i D\u017eim\u0161ir se osvje\u017ei, tako da je mogao svu no\u0107 slu\u0161ati lajanje pasa u dalekim selima, i misliti da laju na karavanu. Ra\u017ealo\u0161\u0107en zbog svoje bolesti, on pomisli da ga oni la\u017eu, i da niko dolje nije \u010duo vodu, i odlu\u010di da sam sa\u0111e u bunar, ovako bolestan, \u010dim svane, i mo\u017ee biti da dolje umre. D\u017eim\u0161ira Tuhovca spustili su u bunar na konopce da se uvjeri u to \u0161to su \u010duli, i on se dolje, na dubokom krugu \u017eute zemlje, prvo iska\u0161lja i izjeca dr\u017ee\u0107i se rukama za \u010delo i prsa, a poslije privi uz zemlju uho, za\u017emuri i vide odmah mokre travuljine, i nad njima cvijet \u2013 bijel, onaj iz sna. On se i sad, pred vodom, koju je dobro \u010duo u zemlji, osjeti isto onako usamljen kao kad je i\u0161ao za karavanom i sanjao snove o vodi, jer je vidio da umire, naglo, u tom polju kraj vode, i da za njim ni\u0161ta ne ostaje do ta voda i ta karavana. Slu\u0161ao je dugo, \u017emure\u0107i s jagodicama na studenu busenu, i dobro \u010duo dolje klokot vode, \u010dini se jak, dolazi odnekud i nekud bje\u017ei, nevi\u0111en, ne\u010duven, stvaran, i \u017eiv i tu blizu pod uhom. Nikakvu drugu radost ne ispolji D\u017eim\u0161ir Tuhovac, do kratak osmijeh na blijedu licu, onaj \u0161to bi se uvijek javljao kad bi petkom pla\u0107ao nadnice, niti se ikakva razlika nasluti u tom \u010dovjeku gore na travi. Nadali su se punim kotlovima mesa, ali ne dobi\u0161e nijednu rije\u010d, do samo nadnice, jer je bio petak, i to zbuni radnike i naljuti, tako da cio dan ne sado\u0161e u bunar, niti im on to re\u010de, nego se povu\u010de i le\u017ee u staju. Le\u017eao je cio dan, \u0161ute\u0107i, slu\u0161aju\u0107i cvr\u010dke pod koljenom i \u010dekaju\u0107i samo jo\u0161 jedno \u2013 da vidi tu vodu. A ba\u0161 ti posljednji radovi u zemlji bili su najte\u017ei i najopasniji. Spu\u0161teni dolje na konopcu, pomo\u0107u skele, koja se ljulja i \u010dekrka, koji je \u0161kripao, radnici su kopali zemlju ne staju\u0107i na nju svojom nogom, jer se svak bojao da ne propadne, bilo u vodu bilo u pe\u0107inu, pa se radilo tako vise\u0107i, i stoga sporo i vrlo dugo \u2013 jo\u0161 tri puna dana. Slu\u0161aju\u0107i pred no\u0107, uz vrevu cvr\u010daka kraj koljena, kako su radnici dolje u bunaru stali da kli\u010du i hala\u010du, i drugi gore da ska\u010du po zemlji i padaju, D\u017eim\u0161ir Tuhovac, le\u017ee\u0107i tako na krevetu od pru\u0107a, shvati da su to do\u0161li do vode, i sad piju. On se ni sada ne poma\u010de s mjesta, ne mrdnu, ne trepnu. Jednu kapu, svu mokru od vode, izbaci\u0161e ozdo iz bunara, i ona, te\u0161ka kao \u017eaba, pade gore na rub bunara, i neko je donese D\u017eim\u0161iru. On je uze, i ruka njegova postade mokra, pa koljeno, pa krilo cijelo, jer je on polako cijedio kapu, zagledan u vodu \u0161to iz nje to\u010di, a poslije kaplje, polako kaplja po kaplja, tu, u suhu i tvrdu Melajskom polju, u zalazak sunca, kraj crna puta karavanskoga. I vrati kapu bez rije\u010di, bez ikakve promjene na licu, kao da se ni\u0161ta ni desilo nije, i ostade zagledan u mokru ruku, koju ne obrisa.<\/p>\n D\u017eim\u0161ir Tuhovac se tek sutradan nadnio nad bunar i vidio vodu. Cio bistar potok, sa klokotom, i\u0161ao je s jedne strane na drugu, dosad nevi\u0111en i ne\u010duven, do samo tako u bolestima, u snovima, za karavanom. Svi su je pili, do on \u2013 D\u017eim\u0161ir Tuhovac. On ne htjede da pije te vode, samo se kratko poigra njom, isprska se sav po ruhu, po licu, poprska trave i skakavce u njima, kao dijete. D\u017eim\u0161ir Tuhovac je odlu\u010dio drugo, da prvo ozdravi, a zatim da stane za karavanom, i da je \u017eednu, tu, u tom polju, okrene s d\u017eade na tu svoju vodu i napoji, a poslije i sam se napije, \u017eedan i zdrav, i prvi put tako \u2013 sa karavanom. Misle\u0107i na to, njemu do\u0111e u svijest: \u201etravuljine, travuljine \u2026 i nad njima cvijet \u2013 bijel\u201d. Prije nego \u0161to po\u0111e ku\u0107i, on isplati da se ozida bunar, da se na bunaru na\u010dini vajat i da se na\u010dini takav \u010dekrk koji \u0107e vodu iznositi gore, u korito, da lak\u0161e pije karavana, i on, i putnik, i ptica \u2013 i po\u0111e \u017eeni da boluje i svojoj djeci, misle\u0107i samo na postelju, gore nad izbom, kraj \u017eenina sanduka, i dolje u izbi na svoje konje, kako zoblju. Nikoga ne pozdravi, ni\u0161ta ne re\u010de, vode se ne napi. Blijeda, \u010dupava sva, ljuljala se na konju njegova glava, da se nigdje uz put ne okrene, ne nasmije, ne pogleda nikoga, do mo\u017eda jedino karavanu, umornu, pod sanducima. D\u017eim\u0161ir Tuhovac do\u0111e ku\u0107i tek sutradan \u2013 i \u017eena ga njegova do\u010deka s kuknjavom, prestravljena bljedilom i \u010dupama, stra\u0161nim na licu zemljastu, kao mrtvu.<\/p>\n Sjedio je u \u0107o\u0161ku kraj \u017eenina sanduka i \u0107utao, sad miran, prazan, s o\u010dima negdje u prazan prostor u kojem nije vidio ni\u0161ta \u2013 ni svoju vodu, ni travuljinu, ni cvijet \u2013 bijel. D\u017eim\u0161ir Tuhovac je tek sad bio tu\u017ean \u2013 jer je bio pust sasvim, bez tih snova, \u0161to su ga nosili, i bez muka \u0161to su ga dr\u017eale \u2013 i on po\u017eelje da opet vidi te vode u snu i te travuljine, sve mokre, i nad njima cvijet \u2013 bijel. No\u0107u je je\u010dao mjesec cio, i opet \u0161utio tako s bratom, kraj \u017eenina sanduka u \u0107o\u0161ku, slu\u0161aju\u0107i kako konji zoblju, dolje u izbi. Nikada vi\u0161e on ne stade za njima.<\/p>\n <\/p>\n
Le\u017ei ta voda negdje pod zemljom, a gdje \u2013 to se D\u017eim\u0161ir pitao stalno od kad mu se po\u010dela da javlja, ovako u snu, i od tada on nema mira, ni pameti, niti zna za ku\u0107u i za \u017eenu, zna samo za svoju karavanu, \u017eednu, umornu, koja stalno gazi kroz suhu Pe\u0161ter, i kojoj se on vezao za rep jo\u0161 onda kad je bio mom\u010detom. I\u0161ao je on tako za konjima, mrtvim od \u017ee\u0111i, po cio dan ljetni \u2013 \u017eedan i sam, i svi bi, i on, D\u017eim\u0161ir, i ti konji pred njim, plazili suhe, krvave jezike, kroz cijelo Ugljansko i Melajsko polje. I zna za tu vodu \u0161to je gleda u snu, negdje pod zemljom u suhim poljima, niz koja ga stalno vu\u010de karavana.<\/p>\n
I\u0161ao je od tada kao sjenka \u2013 zanesen tom vodom. Njegova snaga po\u010dela je da kopni od tog stalnog suhog lutanja sa karavanom kroz ta duga polja \u2013 Ugljansko polje i Melajsko polje, i od tih stalnih snova o vodama, i danju i no\u0107u, \u010dim glavu spusti na jastuk, na torbu, na travu.<\/p>\n
Ku\u0107a ga je s kuknjavom ispratila \u2013 pred tim radnicima, koji su se smijali, pred lopatama i trnokopima, pred svojim konjima s tovarima hrane \u2013 na \u010dijem je \u010delu, ja\u0161u\u0107i danas prvi put na sedlu, i\u0161ao D\u017eim\u0161ir, mahnit od radosti, kao da za sobom vodi jaz vode. Kroz tupu jeku kopita, i muklo rezanje trnokopa, privezanih za konjske samare, on nije \u010duo kletvu svoje \u017eene da \u0107e oti\u0107i svojoj bra\u0107i, i ku\u0107u njegovu ostaviti mu do propadne, i pri tome plakala uz zvek \u017eeljeza na samarima. Tako je te su\u0161ne godine, prije no \u0161to \u0107e balkanski ratovi, po ljetnjem danu i pra\u0161ini, D\u017eim\u0161ir Tuhovac, iz Novog Pazara, iza\u0161ao u Pe\u0161ter da tra\u017ei vodu, u su\u0161nu polju gdje niko pametan nije dr\u017eao da ima vode. Radilici su kopali cijelo ljeto, i cijelo ljeto D\u017eim\u0161ir ih pla\u0107ao, nimalo tu\u017ean \u0161to pare tro\u0161i i \u0161to od toga koristi nema, jer jo\u0161 ima i polja i para, i jer se jo\u0161 u snu pojavljuju vode, i oko njih guste travuljine, i nad njima \u2013 cvijet \u2013 bijel. Melajsko se polje obrete u d\u017eombe. Sve jednu rupu iskopaju \u2013 duboku, \u0161iroku, crnu, pa je opet zagrnu zemljom, i po\u010dnu drugu tamo gdje D\u017eim\u0161ira odsije\u010de pamet da bi tu voda morala biti, jer je ba\u0161 te trave vidio u snu, i ba\u0161 tako dolinasto mjesto. A trava mnogo, i dolina mnogo, i on po njima hodi izgubljeno, i \u010dini se nigdje ne\u0107e stati dok ne nani\u017ee bunar do bunara, ili ne nai\u0111e na \u017eivu vodu, iznenada, kao u snu. Za njim se pomjera i sva ta gungula: radni\u010dke staje i kuhinje, i ona mu\u010dna dosada ljudi koji rade posao glup, i u kojem ne vide smisla, sem to jedino \u0161to primaju nadnice, i to uredno, na vrijeme, svakog petka \u010dim izgrije sunce. D\u017eim\u0161ir je pare davao od srca, i samo da bi se tada osmjehnuo kad ih stavlja radniku na ruku. To bi radnike pomalo zbunilo, jer su zbog ne\u010dega vjerovali da para data slatko i veselo, ne\u0107e nikad oti\u0107i uzalud, i trunka nade, ba\u0161 u tu vodu, prosjala bi negdje u dnu du\u0161e, i s kopanjem ve\u0107 se ugasila. Postajao im je taj \u010dovjek \u010dudan, i sve \u010dudniji \u0161to vi\u0161e blijedi, \u0161to \u010dili, polako a stalno, kao da ga jede sama ta zemlja koju kopa. On se nekako sa\u017eivio s tom zemljom, tako crnom i suhom, on \u017eut sav, lak, ona golema, te\u0161ka, bez kraja. Le\u017ei on po njoj, sjedi, privija uho dolje me\u0111u trave, ili no\u0107u gleda u nebesa, u zvijezde, a u stvari vidi opet zemlju, tu pod le\u0111ima, pod travama. Zborio je malo \u2013 samo s ljudima kad se pozdravlja, i \u010dinilo se da nema ni kad od tog stalnog gledanja u zemlju.<\/p>\n
Kopanje je po\u010deo uz te magle prolje\u0107ne, kroz koje D\u017eim\u0161ir iza\u0111e tajke, tako da ga u gradu niko ne opazi, i ne isprati, do jedino njegova \u017eena svojim kukanjima, sad ne\u0161to glasnijim, jer je bila magla. Na polju pustu, presje\u010denu putem s kraja na kraj, po kojem su rasle prve trave i prvo cvije\u0107e, i \u010du\u010dale magle nedjeljama \u2013 desno od puta, vi\u0161e jama zatrpanih lani, izrasto\u0161e iz zemlje crne staje, sa dimom gore, i opet se zacrnje prevrnuta zemlja, na ledini \u0161to se zelenjela. Kopalo se lijeno, kao iz bijede, i umaralo vrlo brzo, jer niko ne shva\u0107a to \u0161to radi, niti u tome vidi kakva smisla. Lije\u017eu\u0107i po mokroj zemlji, i ostaju\u0107i dugo s uhom u travi, D\u017eim\u0161ir se proka\u0161lja, i slab i onako od zimu\u0161nje bolesti, po\u017eutje brzo i ucrnje, gore nego lani. Slu\u0161aju\u0107i ga kako ka\u0161lje, i gledaju\u0107i ga kako \u017euti i crni, radnicima se on, i posao njegov u\u010dini tu\u017ean i \u017ealostan, i da svim tim sam \u0111avo upravlja. Sada je mogao svak da vidi da se i \u017eivot D\u017eim\u0161ira Tuhovca, i kesa njegova u njedrima, brzo svode na sve tanju \u017eicu, i da dugo nijedna ne\u0107e istrajati i \u010dim se prekine samo jedno \u2013 prekinu\u0107e se i glupi radovi, i ostade o njima samo pri\u010da.
Zapadno od polja Melajskoga crne se \u0161ume. Na vrhu planine, prema nebu, te \u0161ume se \u010dine kao \u010de\u0161alj. Tamo su se prvo i\u0161\u010de\u0161ljale magle, pa niski oblaci tjerani vjetrom, pa najzad po\u010dele guste ki\u0161e s tamom, tjeraju\u0107i niz polje putnike kao prutom. Ta ki\u0161a potraja cijelu nedjelju, i voda ispuni iskopane jame, prekinu radove. Staje i busare prokapa\u0161e, ljudi se nagr\u010di\u0161e oko vatre, na\u017emirka\u0161e u ljutu dimu. Sa svoga kreveta, ispletena od pru\u0107a i dignuta visoko od zemlje, savijen u klupko i umotan u jorgan, D\u017eim\u0161ir bi dugo gledao u ki\u0161u ne misle\u0107i ni\u0161ta i ne ljute\u0107i se \u0161to ta ki\u0161a nikako ne prestaje \u2013 i tako bi, u stavu sjede\u0107em i sav u jorganu, i zaspao, o\u010diju napola otvorenih \u2013 snom ze\u010dijim, da je te\u0161ko bilo pogoditi kada spava a kad je budan. Ustao bi samo kad je obrok \u2013 i radnici bi tada vidjeli da on na tom pru\u0107u i u tom jorganu spava obu\u010den i obuven, da mu je glava sva za\u010dupavila i krv iz lica sasvim pobjegla, pa postao bijel i providan kao d\u017eam. Vlaga ozdo i ki\u0161a ozgo \u2013 jer busara je proki\u0161njavala, ispi\u0161e iz njega svu snagu i zdravlje i na\u010dini\u0161e ga pravim bolesnikom, kojem su dani odbrojani. Pa i takav, kroz rosu na travi i kroz maglu, ka\u0161lju\u0107i stalno i ki\u0161u\u0107i, on bi poslije svakoga ru\u010dka obi\u0161ao jame i gledao koliko se u njima napunilo vode. Ono \u0161to je D\u017eim\u0161iru Tuhovcu, jo\u0161 kod prve ki\u0161e palo u o\u010di, bilo je da zemlja nije svud jednaka, da neke jame dobro dr\u017ee vodu, a neke je sasvim propu\u0161taju, iako se zemlja, kad se okom gleda, \u010dinila svuda jednaka i ista.\u00a0To ga je zbunilo. Dugo bi stajao nad tim praznim jamama i razmi\u0161ljao otkud je to \u2013 i sam sebi davao odgovor: tu je zemlja rje\u0111a, tamo je tvr\u0111a \u2013 drugo ni\u0161ta ne mo\u017ee da bude. Tamo, preko brda i planina, lomili su se polako oblaci, otvarali bunarevi vedra neba, i kroz njih se probilo sunce. A sutra je osvanuo dan \u010dist, nad poljem koje je bilo sve mokro, bijelim maglama poprskano. Lijeno i bezvoljno radnici su opet stali oko jama, stajali su dugo, griju\u0107i se sunca poslije ki\u0161a, pod kojima se sa trava dizala para, vru\u0107a i slatka. \u010cekao ih je posao do o\u010daja kaljav, i niko nije mogao da pri\u0111e. A D\u017eim\u0161ir je bio \u010dovjek takav \u2013 nikad on nije tjerao radnike da rade onda kad im se ne radi, pa je i sam stajao na suncu, i ostao tu dugo \u0161etaju\u0107i. Jer na silu ne mo\u017ee se ni\u0161ta \u2013 dr\u017eao je D\u017eim\u0161ir Tuhovac \u2013 ni voda na\u0107i, ni radnici tjerati, nego u tome treba na\u0107i korak, onaj sitni a odlu\u010dni korak kojim je i\u0161ao za karavanom i uvijek stizao kud je htio. Toga dana D\u017eim\u0161ir je rekao da kopaju samo suhu jamu, onu \u0161to je vodu propu\u0161tala, jer on je dr\u017eao da ta voda pod zemljom mora da ima svoj otok, i htio je da ide za njom. Radnici su samo zgledali i nijedan ne sa\u0111e u jamu, jer ne\u0161to lu\u0111e od ove odluke nijesu mogli zamisliti. Cio dan su sjedili na suncu, su\u0161e\u0107i svoja iskisla ruha i pri\u010daju\u0107i dokone pri\u010de \u2013 gledaju\u0107i pokatkad D\u017eim\u0161ira kako i sam sjedi uz staju, ni trunke jedne ni ljut ni zabrinut \u0161to ne rade, kao da je sve to on predvidio, i da ba\u0161 tako treba i da bude.<\/p>\n