{"id":14783,"date":"2011-04-06T12:32:25","date_gmt":"2011-04-06T10:32:25","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=14783"},"modified":"2011-04-06T12:32:25","modified_gmt":"2011-04-06T10:32:25","slug":"katarza-ibrahimova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/","title":{"rendered":"Katarza Ibrahimova"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Evropa – Po programskoj shemi moja malenkost je trebala da najavi po\u010detak knji\u017eevne ve\u010deri, (nazvane u predhodnom najavnom tekstu: “Dvadesetosma no\u0107”), ali umjesto tog’ iz daleka, u podrhtavaju\u0107em smiraju predve\u010derja, u kom je nebo prelazilo iz jedne u drugu boju, iz rumenkaste u jarko crvenu kao ‘bo\u0161nja\u010dki odrezak’ ispe\u010den na ra\u017enju kosovskih (zlo)pam\u0107enja, za\u010dula se bolna jeka iz knjige: “GDJE SUNCE NE GRIJE”, autora Ibrahima \u010ciki\u0107a, s kraja pri\u010de, kao s kraja i\u0161\u010dupanog srca, ( iz posvete \u010covjeka koji pi\u0161e roman nazvan: “IBRAHIM”), odjeknulo je: ”Ako bi se javio Bog takve tjelesne gra\u0111e – sa desnom rukom udovice, sa lijevom rukom siro\u010deta, sa o\u010dima punim tuge kao Dubrovnik, sa srcem majke iz Srebrenice ili Sarajeva, udova polomljenih kao Vukovar, ako bi sav imetak nosio u plasti\u010dnoj kesi o presje\u010denom vratu kao mostarski Bo\u0161njaci i kosovski Albanci, ako bi se nekim \u010dudom bogojavio takav Gospod, sa toliko nepravo zadobijenih rana i uvreda, ateista koji ispisuje ove redove kleknuo bi pred oltar takvog Boga i molio: Smiluj se na moje ru\u0161evine, ljubim ti ruke polomljene i plave o\u010di iskopane i raskomadano srce majke bo\u0161nja\u010dke! Otvori nenatrunjene izvore da moja sirota Gora (Crna (op.a.) opere crn obraz, uprljan rukom bezbo\u017enika, koji se i danas, nad grobnicama svojih \u017ertava, bestidno razme\u0107u lentama i gramotama nevinosti i \u010distote!” Bi\u0107e, koje pro\u0111e kroz takav pakao (Ibrahim \u010ciki\u0107 (op.a.) a ipak spasi \u010distotu srca i du\u0161e, zaslu\u017euje da bude: Bog ili Bo\u0161njak!” <\/em>(MILIKA PAVLOVI\u0106). Evo, to je moj ve\u010dera\u0161nji pozdrav Vama Velikomu\u010deni\u010de! <\/strong>
\nTo je \u010dovjek (Ibrahim \u010ciki\u0107) koji rije\u010dima i djelom, te glasom i dr\u017eanjem miri\u0161e na D\u017eennet. Ibrahim je, nema nikakve sumnje, a ako je ima onda nema nas, pro\u0161ao svoju katarzu. Katarza je Aristotelov termin, a zna\u010di pro\u010di\u0161\u0107enje – prosvijetljenje. Aristotel je vjerovao da je upravo ona rezultat gledanja tragedije i da povoljno utje\u010de na Grke.<\/p>\n\n\n\n

\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

POZDRAV ORGANIZATORA: <\/strong> Po\u0161tovani knji\u017eevnici, pisci, pjesnici…
\nHvala vam \u0161to ste ve\u010deras s nama! Hvala u moje ime i u ime Zajednice sand\u017ea\u010dke dijaspore za Holandiju. Hvala vam \u0161to ste prevalili tolike kilometre da nam ve\u010deras predstavite (preko va\u0161ih promotora) knji\u017eevno stvarala\u0161tvo na\u0161eg podneblja i na\u0161ih osje\u0107aja. Hvala vam \u0161to \u0107emo svi zajedno, nakon promocije, na miru porazgovarati o svemu \u0161to bi nas boljima u\u010dinilo. I \u0161to \u0107emo jo\u0161 jednom saznati kako du\u0161e nahraniti i kako srca napojiti. Jer je poznato da tjelo tra\u017ei hranu a samim tim i du\u0161a tra\u017ei svoj zalogaj koji se upravo (jednim dijelom) u umjetnosti nalazi. Po\u0161tovana publiko, dragi prijatelji, Hvala i vama \u0161to ste ve\u010deras s nama, jer je kolektivna snaga i ljep\u0161a i zvu\u010dnija a samim tim i sna\u017enija. Hvala IKC-u d\u017eemata ”Amsterdam” koji nam je no\u0107as obezbijedio ove blistavo \u010diste prostorije.<\/p>\n

Posebna \u010dast, pa i istinski ponos koji me \u010dini sretnim, je prisustvo Njene ekselencije, ambasadorke BiH u Holandiji, gospo\u0111e Mirande Sidran-Kami\u0161ali\u0107. Drago mi je iz jasnih \u010dinjenica da je gospo\u0111a Miranda, na neki na\u010din, i na\u0161a ambasadorka. Jer bez obzira na administrativne granice, na\u0161a srca, po\u0161tovani prijatelji, kucaju istim ritmom. Na\u0161a srca, vjekovima, imaju svoju rezonancu a mi imamo pravo da sanjamo o zajedni\u0161tvu kao jedinom garantu sigurnije budu\u0107nosti. Kazao je predsjednik Zajednice sand\u017ea\u010dke dijaspore za Holandiju, gospodin Enes Nuhovi\u0107.<\/p>\n

ZAJEDNO SMO VE\u0106A RANA IZ KOJE JE NIKLA SREBRENICA; <\/strong> Zatim je moderator ve\u010deri zamolio Njenu ekselenciju, ambasadoricu BiH u Holandiji, Mirandu Sidran-Kami\u0161ali\u0107, da se obrati prisutnima. Kao i uvjek, na svim va\u017enijim skupovima, njene rije\u010di nagovijestile su nadu da ipak nismo od matice zaboravljeni ili (ned\u2019o Bog) prezreni kako se to po nekad pogre\u0161no da naslutiti. Ambasadorica Miranda je u sa\u017eetom govoru naglasila zadovoljstvo svog prisustva na tako zna\u010dajnoj ve\u010deri i govorila, ne kao diplomata, ve\u0107, kako bi to pjesnik kazao, kao k\u0107er oca na\u0161e moderne poezije, Oca ”Oca na slu\u017ebenom putu,” Oca razumjevanja ovih i onih, Oca nade, jer jo\u0161 dopiru pljesci uz naklone iz Beograda… Oca koji je probudio djecu poezije, probudio Maka, o\u017eivio Me\u0161u, te plesao Saraj'vom s i\u0161\u010dupanim srcem, dok je njegov Rudo, onako bezglav, dirigovao na obalama Drine bezglavim bo\u0161nja\u010dkim tjelima, u\u010de\u010di ih kako se umire na kom\u0161ijski na\u010din, iz potrebe njihove i navike nam na\u0161e. Umire daleko od ste\u0107aka na kojima jedino nije ispisano iskustvo s onog svijete. Oca koji je najdublje i najbolnije uronuo u rakama Srebrenice, hod'o sa \u0161tapom po Saraj'vu i i\u0161aretom nam govorio da \u0161utimo, dok ‘Slijepac pjeva svome gradu’. Oca kom su djecu (stihove ko sinove) uzeli a njeg, slu\u010dajno, u gunguli i borbi za fotelje zaboravili, Oca kom su i snove o nama ljudskijim oplja\u010dkali, Oca koji glasom koga vi\u0161e nema, jezikom koji kao pile prima novo perje, u ku\u0107i koju nema i dalje pjesmu pjeva. Otac ”Oca na slu\u017ebenom putu” pjeva\u0107e u na\u0161im srcima dokle god se ne rapuknu od kom\u0161ijskog pasjaluka i na\u0161eg poganluka.<\/p>\n

NO\u0106 IBRAHIMOVA: <\/strong>Tokom promocije knjige “Gdje sunce ne grije” i no\u0107 je naglo postala tamna i gusta kao mezarja po Bosni, a Ibrahimovo lijevo oko, na koje ne vidi, se ve\u0107 odavno prolilo, tako da je svo bijele boje, te li\u010di na kolektivni ni\u0161an koji mi sami sebi za \u017eivota podi\u017eemo. Hladni od zime koja nadire iz Ibrahimova glasa kao upla\u0161ena djeca zavirujemo u njegove rane, pucketamo prstma na rukama koji postaju zrnca tespiha… Tiho sam se u sebi pitao, ho\u0107emo li ve\u010deras dota\u0107i Ibrahima, kao bi\u0107a koja se bude iz la\u017enih snova o bezgrije\u0161nosti; ho\u0107emo li se iz njegovih rana vratiti kao ljudi? Ho\u0107e li se i u nama, slijedom balkanske logike, probuditi krvo\u017eednost? Jer ni on ni mi ne mo\u017eemo vidjeti da nebo mjenja boju i postaje crveno kao srebreni\u010dki odrezak kog su prepr\u017eavali na velikom slavlju, ispod kalemegdanske tvr\u0111ave u blizini turbeta Alipa\u0161inog (u Beogradu). Oni koji budu propali kroz Ibrahimove rane, oni koji se iz njih budni ne vrate, ne\u0107e im vrijediti ni nagrada u vidu D\u017eenneta, oni \u0107e i tamo u svojim snovima sanjati pakao i samo pakao! Potresni trenutci kao potmuli tutanj bubnjeva i odjek povampirenih truba koje je u svojoj ”Poruci” najavio Mehmedalija Mak Dizdar:
\n…\u010cekam te
\nJer te znam
\nDo\u0107i \u0107e\u0161 opet jednog dana
\n(Zakleo si se \u010dvrsto na to
\nNa kale\u017eu, na kri\u017eu, na o\u0161trici ma\u010da
\nPijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)…<\/p>\n

Mene su pr\u017ee\u0107i slomile tu\u0111e rane, a on, Ibrahim je iza\u0161ao iz sopstvene rane \u010dist i okupan od mr\u017enje i zla. U njegovim ranama jo\u0161 uvjek, uz skiku i bolne ugrize, re\u017ee podivljali \u010dopori, dok talasi mora dosoljavaju brazgotine na puknu\u0107ima koja ne znaju zarasti, a munje se, svojim sjajnim repovima, \u010de\u0161u o njegovo merhametli (u bol uramljeno) lice, kao da ga i nebo \u017eeli dotaknuti, nebo nevino\u0161\u0107u prozra\u010dno, puno beskrajnih snova koje mu se obe\u0107alo za vrijeme tamnovanja, mu\u010denja i poni\u017eenja \u0161to ga samo poseban nakot zna kreirati. On, \u010dovjek ili kamen, on se \u017ertvovao, ne za ljudski rod koji to ne zaslu\u017euje, ve\u0107 za istinu po kojoj mi iz divljine nismo blizu ni \u010dovjeku a samim tim ni Tvorcu ove bolne iluzije… Ibrahim \u010ciki\u0107 je pokret budu\u0107nosti, bolan odjek pro\u0161losti koja jo\u0161 traje, nebeski glas sada\u0161njosti. Ibrahim mi je jo\u0161 jedna najubjedljivija potvrda da je \u010dovjek potomak \u017eivotinje ili glas vaseljenje. Brojati mrtve, uz ove polumrtve, Bo\u0161njake i rane po Ibrahimovoj du\u0161i, isto je kao po nebu brojati sagorjele zvjezde, iz \u010dijeg pepela \u0107e, tako ka\u017eu, da se ra\u0111aju nove i sjajnije zvjezde, na radost neba i onih \u0161to pod njim lutaju, tonu\u0107i u tu\u0111e duboke rane bolnije od istine koja je s one strane ove iluzije.<\/p>\n\n\n\n

\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

SULEJMANOVI \u201cBOGUMILI SAND\u017dAKA\u201d: <\/strong>Sulejman Ali\u010dkovi\u0107 se predstavio sa knjigom: ‘Bogumili Sand\u017eaka’. Obavje\u0161tavaju\u0107i prisutne, odmah na po\u010detku, da je prvo izdanje rasprodato. Sulejman je zanimljiva li\u010dnost, etnolog koji se ve\u0107 du\u017ei niz godina bavi istra\u017eivanjem bogumilstva to jest bo\u0161nja\u0161tva na prostorima njegova, kako re\u010de, voljenog Sand\u017eaka. Dug je period, kazat \u0107e Sulejman, u kom su Bo\u0161njaci kroz sisteme obrazovanja uz falsifikovanja historijskih \u010dinjenica, uzimanjem kojekakvih legendi kao nepobitnih istina, ubje\u0111ivani da oni nemaju svoje sopstveno porijeklo, svoju pro\u0161lost, ve\u0107 da su oni islamizirani Sloveni (Srbi \u0107e re\u0107i ‘Srbi muslimanske veroispovjesti’, a Hrvati \u0107e re\u0107i da su Bo\u0161njaci \u201chrvatsko cvije\u0107e… Svoju prvu knjigu ‘Bogomili Sand\u017eaka’ (osvrt na historiju Bo\u0161njaka Sand\u017eaka) objavio je 2008. godine. Zatim nas je podsjetio na minule vjekove u kojima su bo\u0161nja\u010dka podneblja, vje\u0161tinom d\u017eelata na i\u0161kolovan na\u010din, (‘\u0106era\u0107emo se jo\u0161’ Matija (i bratija Me\u010dkovi\u0107) davljne i na oba kri\u017ea zakucavana. Na vjekove o kojima ima sve manje interesa, jer i nas sve manje ima, odnosno sve vi\u0161e nema.<\/p>\n

OSVJE\u017dENJE I PAM\u0106ENJE: <\/strong>Uslijedila je pauza na kojoj je, nakon ‘osvje\u017eenja pam\u0107enja’, uslijedio trud i otvoreno srce predsjednika IKC- d\u017eemata ‘Amsterdam’ Hakije Re\u0161i\u0107a, te njegovih saradnika da prisutne uslu\u017ee hladnim sokovima i toplom kafama, da nas i na taj na\u010din trgnu iz kolektivnog \u0161oka u koji nas je smjestila knjiga Ibrahima \u010ciki\u0107a: ‘Gdje sunce ne grije’. Naravo, na usluzi nam je bio i glavni organizator ove ve\u010deri, kakva se do sad ne pamti u Zemlji kraljice Beatrix, predsjednik Zajednice sand\u017ea\u010dke dijaspre za Holandiju, Enes Nuhovi\u0107, zajedno s Fakom i D\u017eaferom D\u017eigal, te ostalim saradnicima,<\/p>\n

SAFETIN \u201cMELEK RABIJA\u201d: <\/strong>O njenom stvarala\u0161tvu, preciznije o romanu ‘Melek Rabija’ govorili su ljudi iz publike koji su ve\u0107 pro\u010ditali ovu knjigu kojom je Osmi\u010di\u0107ka najozbiljnije na sebe skrenula pa\u017enju. Moja malenkost je podosta toga napisala o romanu ‘Melek Rabija,’ tako da \u0107u se, na neki na\u010din, samo prisjetiti ve\u0107 kazanog, odnosno zapisanog: Svojevrsni Duhovni vjetar “El Nino” koji u svom prozirno plavi\u010dastom oblaku nosi sadr\u017eaj romana “Melek Rabija”, potpisanim Safetom Osmi\u010di\u0107, zapuhao je na dijasporskom stvarala\u010dkom nebu. Pa svojom snagom koja se ogleda u okupljanju na\u0161ih ljudi, prognanika u tu\u0111e avlije i u tu\u0111e snove, stvara snagu samospoznaje. U njoj bh. \u010dovjek ponovo na na\u010din radoznalog \u010ditaoca, te svojevrsnog zaljubljenika u umjetnost – uop\u0107e, doti\u010de, vra\u0107a se, i gleda sebe u minulim vremenima, u\u010di se na svojim i na pradjedovim gre\u0161kama, obe\u0107avaju\u0107i sebi (dok \u010dita) da ne\u0107e ponavljati rasipni\u010dki \u017eivot glavnog junaka, da ne\u0107e izazvati bol koji glavna junjakinja trpe\u0107i uspjeva da nadraste, svojm gordo\u0161\u0107u, primljenom od surovo lijepih krajolika, koje autorica baroknim umje\u0107em pretvara u ‘naj\u017eivlje’ fotografije, toliko vjerodostojne da ih prosto vidimo i u\u017eivamo u njihovim bojama mirisima i slobodi kojom odi\u0161u. Dakle, (glavna junakinja) Rabija je od onih koji ne prestaju moliti, te kad shvate da je uzaludnost trajanja prazan hod bespu\u0107ima nestvarnog, ponadaju se da \u0107e im molitve biti usli\u0161ene kad zauvjek i\u0161\u010deznu iz doline suza, nespokoja, plamena mr\u017enje i divlja\u010dkih urlika. Tako se sve okovalo u okvir slike koju nema ko da rastuma\u010di. Za jedne, Bog je (bez obzira na na\u0161a (ne)djela) nepresu\u0161an izvor milosti i topline, a za druge, one \u0161to \u201cu ime svog boga\u201d ostavljaju iza sebe pale\u017e i gare\u017e, nezaustavljivo opaki tiranin s neba. Ni jedni ni drugi nisu u pravu. ‘Melek Rabija” je pri\u010da o biblijskom prokletstvu \u017eene. Pou\u010dno \u0161tivo, kakvi ne bi trebali da budemo, ako uop\u0107e jesmo? Roman o ljubavi, filozofija \u017eivota, hronika palanke(i), te uzaludnosti patnje. Roman o posrtanju i dizanju, ne iz inata, ve\u0107 da bi se jo\u0161 jednom palo. Psihologija du\u0161e po kojoj je rana jedina brazda iz koje se ni\u010de.
\nRoman sebi i dragim ljudima, kao nauk i\/ili samoopravdanje, jer samo je uzvi\u0161ena bol istinsko postojanje.<\/p>\n\n\n\n

\n<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

ZA\u0160TO NE UMUKNE\u0160 PRED IBRAHIMOM?: <\/strong>Eh, poezijo izvitoperena, kibernizovana, erotizovana… s jedne, te epsko pe\u0107inska s druge strane, nabijem te ne pergament, na tatoirane silikonske ko\u017ee, na zguljene ko\u017ee – na\u017eivo, na zasoljenje rane… Za\u0161to ne umukne\u0161 pred Ibrahimom (Abrahamom) za\u0161to se tvoja naherena slova ne po\u010dnu sama kidati i poput meteora zasipati u na\u0161e krmeljive duplje gdje bi trebale biti o\u010di…Za\u0161to neki nau\u010dnici, (fizi\u010dari, astrolozi, geneti\u010dari, demagozi) ne ka\u017ee da smo mi crne kosmi\u010dke rupe, prazne vre\u0107e, gladni potro\u0161a\u010di, spu\u017eve natopljene la\u017enim vjerni\u0161tvom i \u010dojstvom, crni \u0161laufi zmijske konstrukcije koji su popili Ibrahimov vid. Mo\u017eda je neko od vas i uspio da napi\u0161e najpotresniju pri\u010du-pjesmu, ali da je pre\u017eivio tu pri\u010du, pjesmu…, kao \u0161to je Ibrahom pre\u017eivio, sigurno nije. U prostorijama IKC – d\u017eemata Amsterdam u kojima je te no\u0107i treperila dova za one \u0161to su pro\u0161li, nada(e) za one kojih sve manje ima, leden uzdah, Ibrahimova suza iz oka koje ne vidi \u017eivotinje s maskama ljudskih likova… zavr\u0161ena je najglasnija i najpotresnija manifestacija sa stihovima nade i opomene. Sa po jednom pjesmom u nijemoj ti\u0161i predpono\u0107nog Amsterdama, Safeta Osmi\u010di\u0107 i Nurija Hajdarovi\u0107 zavr\u0161ili su ovu no\u0107 sa porukama o budnosti i nadi u bolje sutra. Ne vjerujem u nadu bez ljudi, jer oni su ti koji je stvaraju. A ljudi je sve manje i manje.<\/p>\n

IMA LI SMISLA GOVORITI POSLIJE IBRAHIMA \u010cIKI\u0106A? <\/strong>Do\u0161av\u0161i ku\u0107i spalio sam sve ”na\u0161vrljano” \u0161to je iole mirisalo na sopstvenu bol. Oduzeo sam sebi pravo da me boli. Sve moje rane odbolovao je Ibrahim, me\u0111u \u017eicama, na mokrom betonu, me\u0111u akrepima \u0161to se kote na obroncima vla\u017ene zemlje iz koje izvire krv…Kad pustim posljednji uzdah to ne\u0107e biti moj ve\u0107 Ibrahimov uzdah. Ima li iko da mi oprosti \u0161to sam grije\u0161io misle\u0107i da je moja fizi\u010dka patnja najte\u017ea, naro\u010dito tokom povratka iz sedmodnevnog nesna me\u0111u mrtvima. Prijatelju, prestane\u0161 li, nakon ovog, pisati svoju pe\u0107insku poeziju, posumnja\u0107e da si poludio. Nastavi\u0161 li, otkloni\u0107e\u0161 svaku sumnju u to. Zbilja, najiskrenije, ima li smisla pisati poslije Ibrahima? Ima li smisla pitati: Za\u0161to oni po Bosni toliko kopaju, \u0161ta siju? Jer oni ne siju, ve\u0107 iskopavaju posijano. A o kakvim se usjevima radi? O kostima bez mesa! Pa \u0161to ne tra\u017ee sija\u010de- zlo\u010dince? Zapita\u0107e se svi razumni, ako ih jo\u0161 imade? To je zaludan posao – odgovori\u0107e neko, jer zlo\u010dinci i dalje sami ni\u010du, u nama, i oko nas! Mi smo se kroz vjekove toliko srodili sa zlo\u010dinom da se u predahu ”nebeskih ratnika” dok se odmaraju, da kame doo\u0161tre, rakije dospu, voskom prema\u017eu… sami gonimo iz rata u rat.
\nEvo, polomio sam sve olovke, naslu\u0107uju\u0107i da \u0107u ostati nedore\u010den. Ne\u0107u sti\u0107i ni da se potpi\u0161em a ruke se ste\u017eu u pesnice! Priseban, tek toliko, da jo\u0161 znam da sam sin rahmetli Mehe i rahmetli Fatime. Oca jo\u0161 nisu na\u0161li, dok majci fali puno kostiju ko krvnicima na\u0161ih krikova! Ima li smisla govoriti poslije Ibrahima \u010ciki\u0107a? pitam se dok koncert po\u010dinje, moje ruke su \u010deki\u0107i a stol nakovanj, izme\u0111u je crna tastatura, kao najcrnja mramorna plo\u010da, kao nebeska plo\u010da koja puca nad Paganskim poetom Denisa D\u017eeli\u0107a, na ukletom bo\u0161nja\u010dkom, maglama ko zavojima umotanom, raspolu\u0107enom nebu. Slova ve\u0107 pr\u0161te! Lomim dio po dio, mene su sje\u0107anja, crvena kao mesarevi snovi, odavno polomila. Lomim! da ne bih mogao nikad ni\u0161ta vi\u0161e, ( jer nema se kom ), zapisati. Ako neko sve ovo ipak pro\u010dita i ako ostane sanjar iz boljeg ju\u010de, onda je on svoje sutra zijanio i halalio onima koji imaju \u0161upalj zub pam\u0107enja, zmijsko tjelo, i nebeski oreol, nacrtan na zidu bogomolje u kojoj je tajno done\u0161ena odluka da se ponovi Velika Inkvizicija.
\nNikada vi\u0161e ne\u0107u mo\u0107i biti prisutan ni na jednom skupu gdje je rije\u010d o \u010ciki\u0107evom djelu i bilo \u010dijoj drugoj prozi, pa makar to bili sve sami nobelovci, koji, uostalom, pomalo tuknu na barut a barut na trule\u017e raspadanja, a trule\u017e na izumrlu duhovnu hranu nadanja: Da \u0107e svijet na tobe i da \u0107e njihala strave u muzejske sobe.
\nOdri\u010dem se autorstva ovog zapisa, u korist Ibrahima \u010ciki\u0107a, autora najpotresnije knjige koju je moja, dosad-dvaput odumirana, ruka dotakla. Jer, osim rije\u010di koje je sudbina u meni posijala, kao \u0161to crne mantije siju klice mr\u017enje, nemam ni\u0161ta. Nemam ni\u0161ta osim rije\u010di nerotkinja iz kojih \u0107e nakon, ponovnog progonstva iz bjednih \u017eelja \u010dovjekova ega, te ponovnog sunovrata u duboke \u0161utnje, siguran sam, klijaju\u0107i nicati krikovi.<\/p>\n

Izvor: Bo\u0161njaci.net<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Evropa – Po programskoj shemi moja malenkost je trebala da najavi po\u010detak knji\u017eevne ve\u010deri, (nazvane u predhodnom najavnom tekstu: “Dvadesetosma no\u0107”), ali umjesto tog’ iz daleka, u podrhtavaju\u0107em smiraju predve\u010derja, u kom je nebo prelazilo iz jedne u drugu boju, iz rumenkaste u jarko crvenu kao ‘bo\u0161nja\u010dki odrezak’ ispe\u010den na ra\u017enju kosovskih (zlo)pam\u0107enja, za\u010dula se […]<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":14784,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2693],"tags":[],"class_list":{"0":"post-14783","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-dijaspora-gradovi"},"yoast_head":"\nKatarza Ibrahimova<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Katarza Ibrahimova\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Evropa – Po programskoj shemi moja malenkost je trebala da najavi po\u010detak knji\u017eevne ve\u010deri, (nazvane u predhodnom najavnom tekstu: “Dvadesetosma no\u0107”), ali umjesto tog’ iz daleka, u podrhtavaju\u0107em smiraju predve\u010derja, u kom je nebo prelazilo iz jedne u drugu boju, iz rumenkaste u jarko crvenu kao ‘bo\u0161nja\u010dki odrezak’ ispe\u010den na ra\u017enju kosovskih (zlo)pam\u0107enja, za\u010dula se […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2011-04-06T10:32:25+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"616\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"365\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"15 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/\"},\"author\":{\"name\":\"\",\"@id\":\"\"},\"headline\":\"Katarza Ibrahimova\",\"datePublished\":\"2011-04-06T10:32:25+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/\"},\"wordCount\":2916,\"commentCount\":2,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg\",\"articleSection\":[\"Evropa\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/\",\"name\":\"Katarza Ibrahimova\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg\",\"datePublished\":\"2011-04-06T10:32:25+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg\",\"width\":616,\"height\":365},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Katarza Ibrahimova\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Katarza Ibrahimova","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"Katarza Ibrahimova","og_description":"Evropa – Po programskoj shemi moja malenkost je trebala da najavi po\u010detak knji\u017eevne ve\u010deri, (nazvane u predhodnom najavnom tekstu: “Dvadesetosma no\u0107”), ali umjesto tog’ iz daleka, u podrhtavaju\u0107em smiraju predve\u010derja, u kom je nebo prelazilo iz jedne u drugu boju, iz rumenkaste u jarko crvenu kao ‘bo\u0161nja\u010dki odrezak’ ispe\u010den na ra\u017enju kosovskih (zlo)pam\u0107enja, za\u010dula se […]","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2011-04-06T10:32:25+00:00","og_image":[{"width":616,"height":365,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"","Est. reading time":"15 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/"},"author":{"name":"","@id":""},"headline":"Katarza Ibrahimova","datePublished":"2011-04-06T10:32:25+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/"},"wordCount":2916,"commentCount":2,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg","articleSection":["Evropa"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/","name":"Katarza Ibrahimova","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg","datePublished":"2011-04-06T10:32:25+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/Cikic_promocija_Amstardam.jpg","width":616,"height":365},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/katarza-ibrahimova\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Katarza Ibrahimova"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14783"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14783"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14783\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14784"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14783"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14783"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14783"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}