![\"ffjdkfjs\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/ffjdkfjs.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107 je ro\u0111en 1901. godine u selu \u017dabrenu, op\u0161tina Sjenica. Poti\u010de iz izbjegli\u010dke porodice iz Hercegovine koja se doselila u okolinu Novoga Pazara poslije Hercegova\u010dko-bokeljskog ustanka protivu Austro-Ugarske 1882.g. u kojem mu je djed Omeraga bio jedan od vo\u0111a ovog ustanka. Zavr\u0161io je medresu u Novom Pazaru i bio imam d\u017eamije u selu Rasnu, op\u0161tina Sjenica, 35 godina. Preselio je na ahiret 1979.god. Kod autora koji su prou\u010davali istoriju Medrese u Novom Pazaru, pominje se sa mula Amirom Zilki\u0107em \u201cda su njih dvojica bili najpoznatiji od svr\u0161enih u\u010denika medrese izme\u0111u dva svjetska rata.\u201d<\/span><\/p>\n Pojava alhamijado knji\u017eevnosti vezana je sa vladavinom Arapa \u0160panijom u odre\u0111enom istorijskom periodu, a njenoj rasprostranjenosti na Balkanu, u Bosni i Hercegovini i Novopazarskom sand\u017eaku, doprinijeli su Turci ovladavanjem ovim prostorima. U jednom i drugom slu\u010daju bitnu ulogu izvr\u0161ilo je i \u0161irenje islama na ovim prostorima.<\/p>\n Autor:\u00a0Mesrur \u0160a\u010di\u0107,\u00a0Almanah, 35-36, Podgorica 2006, 47-59.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Sa \u0161irenjem islama, Arapi i Turci su donijeli svoju kulturu u \u010dije okvire spadaju i uticaji arapskog pisma i knji\u017eevnog stvaranja na arapskom i turskom jeziku, odnosno arapskom pismu. \u0160irenje islama je bilo ujedno i \u0161irenje uticaja arapskog jezika i pisma. Tako je arapsko pismoostalo u mnogim podnebljima, u kojima arapski jezik nije maternji, govorni slu\u017ebeni jezik.[1]<\/a><\/p>\n Dolaskom Turaka na Balkan i u Bosnu i Hercegovinu, kulturni uticaj se \u0161irio pa su se u\u010deni ljudi \u0161kolovali uglavnom na orijentalnim jezicima \u2013 turskom, persijskom i arapskom jeziku, u odgovaraju\u0107im centrima Turske carevine. Mnogi knji\u017eevnici iz Bosne i Hercegovine, kao i iz Novopazarskog sand\u017eaka, tako\u0111e su stvarali na orijentalnim jezicima, pisali knji\u017eevna djela, prozu i poeziju. Doktor Mehmed Be\u0107ovi\u0107 tu pominje iz Novopazarskog sand\u017eaka imena kao \u0161to su: Arsi \u010caki Muhamed, Vali Ahmed, Nimeti, Hu\u0161ui, Ahmet Gurbi Baba, Muhamed Emin Sardarevi\u0107-Pazarli. Iz Crnogorskog sand\u017eaka, po dr. Be\u0107ovi\u0107u, su Hatem \u0160ejh Ahmetkadi\u0107-Bjelopoljak, \u0160ehdi Osman Kadi\u0107-Bjelopoljak, Had\u017ei Hilmi-Taslid\u017eak, Pljevlja, i drugi.)[2]<\/a><\/p>\n Knji\u017eevnost na orijentalnim jezicima u Bosni i Hercegovini i Novopazarskom sand\u017eaku cvjetala je uglavnom u XVI i XVII vijeku. Me\u0111utim od polovine XVII vijeka dolazi do opadanja knji\u017eevnosti na orijentalnim jezicima i nastupa epoha bujanja knji\u017eevnog stvaranja na narodnom jeziku, pisanog arapskim pismom\u2026[3]<\/a> Taj period traje do kraja XIX vijeka u Bosni i Hercegovini, a u Novopazarskom sand\u017eaku pa i dopolovine XX vijeka. Nova knji\u017eevnost je dobila ime alhamijado knji\u017eevnost, alhamijado literatura, od arapske re\u010di \u201cel-a'd\u017eemije\u201d \u2013 strani, nearapski, koja je kao nacionalna regionalna pojava nastala u krajevima koji su bili pod uticajem arapsko-turske pismenosti.[4]<\/a><\/p>\n Sada u\u010deni ljudi svoja djela \u010desto pi\u0161u na jeziku svog naroda, pisana alfabetom zvanim arabica.[5]<\/a> Po\u0161to u arapskom jeziku ne postoje glasovi \u017e, c, \u010d, p, nj, to su za njih utvr\u0111eni grafemi, simboli, znaci-slova pridodati glasovnim simbolima arapskog jezika.<\/p>\n U Novopazarskom sand\u017eaku se ova knji\u017eevnost javlja uglavnom krajem XVIII i po\u010detkom XIX vijeka. O ovoj knji\u017eevnosti u Bosni i Hercegovini, pa i u Novopazarskom sand\u017eaku pisali su stranu autori Aleksandar Giljferding, Otto Blau i Fridrich Krauss,[6]<\/a> a od doma\u0107ih Stojan Novakovi\u0107, Mehmed-beg Kapetanovi\u0107-Ljubu\u0161ak, Safet Ba\u0161agi\u0107, Musa \u0106azim \u0106ati\u0107, Sejfudin Kemura, Mehmed Spaho, Hamdija Kre\u0161evljakovi\u0107) i drugi.[7]<\/a><\/p>\n Arabicom su pisali u to vrijeme dervi\u0161i, mualimi, u\u010deni ljudi uop\u0161te, knji\u017eevnici, pjesnici\u2026 Zanimljivo je da se dervi\u0161i, iako su svi svoju nauku primili na tu\u0111em jeziku, opet nijesu odvrgli svog maternjeg jezika, opet im je toliko omilio, da su voljeli tim jezikom okititi svoje misli i zapisati pouke svojim suvjernicima.[8]<\/a> Me\u0111utim, treba napomenuti da su se ovom knji\u017eevno\u0161\u0107u kasnije uglavnom bavili ljudi srednje naobrazbe i manje stvarala\u010dke sposobnosti pa ova alhamijado literatura u knji\u017eevnom pogledu daleko zaostaje i po svojim poetskim kvalitetima i po raznovrsnosti, za knji\u017eevno\u0161\u0107u na orijentalnim jezicima, koju je u istorijskom razvitku naslijedila.[9]<\/a><\/p>\n Doktor Mehmed Be\u0107ovi\u0107 (Novi Pazar) je u svojoj doktorskoj disertaciji obradio stvaraoce alhamijado knji\u017eevnosti u Novopazarskom sand\u017eaku i dosta op\u0161irno govorio o njihovim radovima. On je tu nabrojao imena: Sulejman Tabakovi\u0107, Arif Brkani\u0107 Sarajlija, Nazif \u0160u\u0161evi\u0107, Jusuf mula Ru\u0161ovi\u0107, Had\u017eo \u010carovac iz Novog Pazara; Ibrahim Bio\u010dak iz Biokove kod Prijepolja i Salih Ga\u0161evi\u0107 iz Bijelog Polja.[10]<\/a><\/p>\n Literarni radovi u Novopazarskom sand\u017eaku na alhamijado knji\u017eevnosti su dosta skromni. Najve\u0107i dio ove knji\u017eevnosti je ostao u rukopisima, dosta djela nije sa\u010duvano, nalaze se \u010desto u privatnim bibliotekama nedostupna \u010ditaocima.<\/p>\n U posebnom odjeljku spomenuti autor razmatra i neke rukopise autora \u010dije stvarala\u0161tvo nije obradio u disertaciji, me\u0111u kojima izdvaja i dva pisma \u0160erif efendije \u0160a\u010di\u0107a (\u017dabren, Op\u0161tina Sjenica) u okviru podnaslova \u201cRukopis br.6- pisma pod b) i c).\u201d S obzirom da je dr. Be\u0107ovi\u0107 u prikupljanju ovih materijala napisao da je neki mula \u0160erif sin Osmanov napisao pisma\u2026, itd. autor ovog priloga je razgovarao sa dr. Be\u0107ovi\u0107em koji mu je rekao da nije bio informisan o stvarala\u0161tvu \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107a, ina\u010de i njega bi obradio i uvrstio u grupu knji\u017eevnika alhamijado knji\u017eevnosti Novopazarskog sand\u017eaka, obe\u0107avaju\u0107i da \u0107e to nadoknaditi ako bude \u0161tampao disertaciju kao knjigu. Iz navedenih razloga autor ovog priloga \u017eeli da nadoknadi ovaj propust i istakne zasluge \u0160erifa ef. \u0160a\u010di\u0107a i njegov doprinos alhamijado knji\u017eevnosti Novopazarskog sand\u017eaka.<\/p>\n Prije toga, nekoliko biografskih podataka. \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107 je ro\u0111en 1901. godine u selu \u017dabrenu, op\u0161tina Sjenica. Poti\u010de iz izbjegli\u010dke porodice iz Hercegovine koja se doselila u okolinu Novoga Pazara poslije Hercegova\u010dko-bokeljskog ustanka protivu Austro-Ugarske 1882.g. u kojem mu je djed Omeraga bio jedan od vo\u0111a ovog ustanka. Zavr\u0161io je medresu u Novom Pazaru i bio imam d\u017eamije u selu Rasnu, op\u0161tina Sjenica, 35 godina. Preselio je na ahiret 1979.god. Kod autora koji su prou\u010davali istoriju Medrese u Novom Pazaru, pominje se sa mula Amirom Zilki\u0107em \u201cda su njih dvojica bili najpoznatiji od svr\u0161enih u\u010denika medrese izme\u0111u dva svjetska rata.\u201d<\/p>\n Jakup-ef. Memi\u0107 iz Novog Pazara, dobar poznavalac istorije islama, je povodom preseljenja na ahiret \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107a pisao o rahmetliji u Glasniku IVS u SFRJ, br.6\/1979.g. i u Preporodu br.8 od 1980.g. i pored ostalog naveo i da je \u0160erif-ef. ostavio iza sebe u rukopisu pisane knjige:<\/p>\n Tomovi prve knjige su propali, upropa\u0161\u0107eni, jer su se sticajem okolnosti na\u0161li u toku rata u Bosni od 1991-1995.g. u ku\u0107i koja se nalazila na liniji fronta izme\u0111u dvije protivni\u010dke strane u Sarajevu, u Ned\u017eari\u0107ima.<\/p>\n Poslije rata vlasnik ku\u0107e je nai\u0161ao na ostatke knjige koja je bila u raspadanju da se iz nje malo \u0161to moglo pro\u010ditati.[12]<\/a> Re\u0107i \u0107emo ukratko o sadr\u017eaju ovih knjiga rukopisa. Autor ovog priloga je upoznat sa sadr\u017eajima rukopisa, pro\u010ditao ih je. Prvu knjigu je pro\u010ditao negdje osamdesetih godina pro\u0161log vijeka i slu\u010dajno napravio kra\u0107e bilje\u0161ke iz sadr\u017eaja rukopisa, onako za svoj ra\u010dun, koje je kasnije objavio u knjizi, obra\u0111uju\u0107i sadr\u017eaje i ostale dvije.[13]<\/a><\/p>\n U drugoj knjizi \u2013 rukopisu \u0160erif-ef. se kao autor prihvatio delikatne teme kojoj se u filozofiji islama, teoriji i istoriji islamske filozofije, daje dosta prostora. Tema je, u stvari, posve\u0107ena razmatranju nekih svojstava Allaha, d\u017e.\u0161., \u010dime se zadire duboko u filozofiju uop\u0161te, filozofiju islama i teoriju saznanja. Ovdje se govori o atributima, svojstvima (sifatirna).<\/p>\n Sama rije\u010d atribut je latinskog porijekla i mogla bi da se objasni na tri na\u010dina: direktno, gramati\u010dko i filozofsko zna\u010denje rije\u010di. Po ovom posljednjem, filozofskom, atribut ozna\u010dava bitnu, trajnu, osobinu ne\u010dega, glavnu osobinu.[14]<\/a><\/p>\n (Od beskrajnog broja atributa, beskrajne supstance, \u010dovje\u010dijim saznanjima su pristupa\u010dna samo dva: prostornost i mi\u0161ljenje \u2013 Spinoza). Na osnovu filozofskog pojma atributa vidimo da su to duboko misaone stvari, predmet filozofije svih vremena i koliko je njih pristupa\u010dno \u010dovje\u010dijemsaznanju.[15]<\/a><\/p>\n Po M. M. Sharifu, islamskom filozofu, atributa koji opisuju Boga, d\u017e.\u0161., ima mnogo \u201cali se mogu svesti na nekoliko bitnih: \u017eivot, vje\u010dnost, jedinstvo, mo\u0107, istina, ljepota, pravi\u010dnost, ljubav i dobrota\u201c.[16]<\/a> \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107 u svojoj knjizi Nurul\u2019 iman (Svijetla vjere) latio se te\u0161kog posla da govori o nekim svojstvima, atributima, Boga, d\u017e.\u0161., analizom i komentarom kratkog poglavlja iz Kurana sure Al-Ihlasa. Knjiga-rukopis ima 250 strana. Autor \u0160erif-efendija nagla\u0161ava svoju nemo\u0107 da prodre u pravu su\u0161tinu svega o \u010demu govori u knjizi, ali smatra da daje skroman doprinos razumijevanju ovih pitanja, kako on ka\u017ee \u201csa ovo malo znanja \u0161to imam \u2013 koliko sam kadar\u201d. Sve ovo ilustruje pogodnim prilozima i u dokazivanju ide deduktivnim putem iz \u010dega proizlazi da ukoliko \u010dovjek vi\u0161e zna, sve vi\u0161e shvata koliko se te\u0161ko prima\u0107i pravoj su\u0161tini, stvari i istini i da je u tome \u010dovjekov razum ograni\u010den.[17]<\/a><\/p>\n Interesantno je da \u0160erif-efendija na kraju ove knjige-rukopisa ostavlja poruku da mo\u017ee da se umno\u017eava samo na arabici- bosanskom jezikom.[18]<\/a><\/p>\n Tre\u0107a \u0160erif-efendijina knjiga u rukopisu je Kaside i tevhidije. Kaside su pou\u010dne vjerske pjesme. \u201cKao pjesme s te\u017enjom odgovora, moralnog i \u017eivotnog odlikovanja, kasida je naj\u010de\u0161\u0107e namijenjena i upu\u0107ena mladima. Uputi koje se u njoj iznose imaju za cilj usmjeravanje mlade generacije \u2018pravim putem\u2019 koji sjedinjuje u sebi kako poslu\u0161nost roditeljima i starijim, pobo\u017enost i moralne kvalitete, tako i pragmati\u010dne dalekovide preporuke o \u0161kolovanju i sticanju znanja, te o u\u010denju zanata umjesto besposlica i zabavljanja\u201d[19]<\/a> Me\u0111utim, postoji i drugo tuma\u010denje kasida po kome su kaside ljubavne pjesme.<\/p>\n Po \u0160erif-efendiji kaside treba shvatiti kao pobo\u017ene pjesme, pou\u010dne, kako se obi\u010dno i shvataju kod Bo\u0161njaka u Novopazarskom sand\u017eaku. Kasida koju je napisao \u0160erif-efendija daje pouke: o postojanju zagrobnog \u017eivota, o te\u0161ko\u0107ama na ovom svijetu, isku\u0161enjima, nagradama na onom Drugom svijetu svima onima koji su se pridr\u017eavali Bo\u017eijeg puta; sticali znanja, \u010duvali se zla, borili se na Bo\u017eijem putu i postali \u0161ehidi, pro\u0161li muhad\u017eerski put, podnosili te\u0161ke bolesti, sticali halal mal, dijelili sirotinji, tra\u017eili pomo\u0107 od Boga, d\u017e.\u0161., bili strpljivi, ders (vaz) \u201ci\u0107ramili\u201d, nijesu tr\u010dali mnogo za dunjalu\u010dkim bogatstvom, vjerovali u Boga, d\u017e.\u0161.[20]<\/a><\/p>\n Pisac Kaside i tevhidije obja\u0161njava \u0161ta ga je podstaklo da je napi\u0161e. Ka\u017ee da je idu\u0107i kroz narod \u010duo mlade, muslimane i muslimanke, da pjevaju neke pobo\u017ene stihove sli\u010dne ovim u njegovoj kasidi i sa istim pripjevom. To mu se mnogo dopalo i interesovao se odakle su nau\u010dili. Na kraju je zaklju\u010dio da su to narodni stihovi, narod ih izmislio. To ga je podstaklo da i sam napi\u0161e stihove, oslanjaju\u0107i se na ovo narodno stvarala\u0161tvo.<\/p>\n Kaside i tevhidije sadr\u017ee 500 stihova (strofe u dva reda, uz odgovaraju\u0107i refren). Na kraju pisac preporu\u010duje u\u010denje (recitovanje i pjevanje) ove kaside na sve\u010danostima kao \u0161to su: mevludi, hatmeta, itd. Nagla\u0161ava, tako\u0111e, veliki zna\u010daj refrena \u201cLa ilahe ilalah\u201d za duhovno smirenje svakog vjernika muslimana.<\/p>\n \u0160erif-efendija je napisao i nekoliko hutbi (propovjedi prilikom sve\u010dane molitve petkom u d\u017eamiji). Nastavio je tradiciju gajenja alhamijado knji\u017eevnosti sve do sredine XX vijeka koje vrijeme se i uzima kao kraj intervala do kada se pisalo arabicom na narodnom bo\u0161nja\u010dkom jeziku u knji\u017eevnom stvarala\u0161tvu sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka. On je pripadao obrazovanijim pojedincima u to vrijeme na ovom podru\u010dju,[21]<\/a> pridru\u017euju\u0107i se dobrim poznavaocima kulturnih, sociolo\u0161kih, nacionalnih i op\u0161tedru\u0161tvenih pitanja u Novopazarskom sand\u017eaku. Nastavio je pisanje didakti\u010dkih stihova sa religijskim porukama. Ovim stihovima se \u010ditaoci i slu\u0161aoci podsti\u010du na dobra djela, na rad za postizanje Bo\u017eijeg zadovoljstva i na odgovornost prema vjeri. Pisac ne tra\u017ei slijepo opona\u0161anje nego tra\u017ei od Bo\u0161njaka muslimana da se prosvje\u0107uju i da tako vjeru mogu bolje shvatiti.[22]<\/a>\u0160erif-ef. ka\u017ee u uvodu u rukopis Kaside i tevhidije da ga je na pisanje ovih stihova potaklo one \u0161to je kod naroda vidio da spontano recituju, pjevaju napamet na religijskim sve\u010danostima. Ovim potvr\u0111uje misli koje su iznijete u knjizi Biserje: \u201cNedostatak vlastite originalne knji\u017eevne tradicije na narodnom jeziku, nepoznavanje knji\u017eevnog stvaranja svojih slovenskih susjeda u Bosni i Hercegovini, koje je po svome duhu i prirodi i ina\u010de bilo religijski zatvoreno, u\u010dinili su da se alhamijado literatura, s jedne strane, po svojim idejama, motivima i sadr\u017eini osloni na pobo\u017eno-didakti\u010dki vid naslije\u0111ene orijentalne knji\u017eevnosti, a s druge i strane, na muslimansku narodnu poeziju po obliku i knji\u017eevnom izrazu, upro\u0161\u0107avaju\u0107i ih do suhog, egzaznog i nepoetskog izri\u010daja.\u201d[23]<\/a> Sa ovim napisanim knjigama ostavljenim u rukopisu, \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107 se svrstao u red pisaca alhamijado knji\u017eevnosti Novopazarskog sand\u017eaka.<\/p>\n Rekli smo da je o ostalima dr. Be\u0107ovi\u0107 napisao doktorsku disertaciju. \u0160erif-ef. je svojim napisanim djelima dao veliki doprinos prosvje\u0107ivanju muslimana Bo\u0161njaka iz oblasti poznavanja islama. Kao \u0161to smo napomenuli djela su iz religijsko knji\u017eevne oblasti islamske edukacije, napisana arabicom na bosanskom jeziku.<\/p>\n Po\u0161to su rukopisi Kaside i tevhidije i Nurul\u2019 iman sa\u010duvani u cjelini mo\u017ee da se vidi da su kao knjige napisane na visokom znala\u010dkom nivou \u0161to je posebno moglo da se ka\u017ee i za knj. \u201cKasas enbija vel murseli\u201d koja nije o\u010duvana u stanju da mo\u017ee da se \u010dita.[24]<\/a><\/p>\n Napisana djela \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107a imaju i jezi\u010dku vrijednost. Pisana su na bosanskom jeziku, sand\u017ea\u010dkim dijalektom, narodnom jeziku ovih krajeva kojim se govorilo krajem XIX, kao i po\u010detkom i sredinom XX vijeka. Kako smo rekli pisana bo\u0161nja\u010dkim, bosanskim jezikom, kako i sam autor \u0160erif-ef. ka\u017ee i napominje posebno, koji se na ovim prostorima razlikuje od srpskog, hrvatskog i drugih srodnih slovenskih jezika, a kojim su govorili muslimani ovog kraja. Stil i na\u010din na koji su pisana djela autora su zna\u010dajni uzimaju\u0107i u obzir sada\u0161nji aspekt definisanja bo\u0161nja\u010dkog jezika.[25]<\/a><\/p>\n \u0160erif-efendija, kao i ostali stvaraoci alhamijado knji\u017eevnosti imali su zna\u010dajnu ulogu za potrebe op\u0161teg obrazovanja i didakti\u010dko vaspitanje uop\u0161te muslimana Bo\u0161njaka u Sand\u017eaku. Svi su oni na odre\u0111eni na\u010din nastojali da zabilje\u017ee dio svoga znanja i ostave ga svojim nasljednicima i mla\u0111im generacijama.<\/p>\n Pored napisanih knjiga \u2013 rukopisa, \u0160erif ef. \u0160a\u010di\u0107 je ostavio nekoliko pisama napisanih arabicom na bosanskom jeziku. Kako je ve\u0107 spomenuto, u posebnom odjeljku dr. M. Be\u0107ovi\u0107 razmatra rukopise \u2013 pisma me\u0111u kojima navodi i dva pisma \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107a u okviru podnaslova Rukopisbr.6 \u2013 Pisma pod b i c).<\/p>\n Navodimo doslovice:<\/p>\n Kao prilog ostalih pisama ima i fotokopiju pisma \u201ckoje je pisao \u0160erif, sin mula Osmana iz \u017dabrena\u201c \u010diju fotokopiju prila\u017eemo. Pismo je, kao \u0161to se vidi, datirano 23. red\u017eepi \u0161erifa l352.g. po Hid\u017eri, odnosno 23. 09. 1933. g. Eto, arabicu su i u to vrijeme upotrebljavali imami, hod\u017ee, u dopisivanju.<\/p>\n Iako dr. Be\u0107ovi\u0107 nagla\u0161ava da objavljena pisma nemaju neku literarnu vrijednost, \u0161to je uglavnom ta\u010dno, ona su ipak interesantna po obliku i na\u010dinu pisanja. Ovaj na\u010din dopisivanja je, uostalom, nastavak ne\u010dega \u0161to je postojalo u li\u010dnom dopisivanju na narodnom jeziku bosansko-hercegova\u010dkih muslimana \u2013 Bo\u0161njaka u XVIII i XIX vijeku posebnim pismom.<\/p>\n \u201cU li\u010dnom dopisivanju na narodnom jeziku bosanskohercegova\u010dki muslimani, i to ve\u0107inom begovi i njihove \u017eene, slu\u017eili su se bosan\u010dicom, kurzivnom bosanskom varijantom \u0107irilice, koja nije u\u010dena u \u0161koli nego je, kao narodna knji\u017eevnost, predajom prelazila s koljena na koljeno, alina ovom pismu nije ostalo njihovih knji\u017eevnih tragova\u2026\u201d[27]<\/a><\/p>\n Dakle, u\u010deni 1judi, hod\u017ee, imami, begovi i \u010dlanovi njihovih porodica, dopisivali su se, kao \u0161to vidimo, na posebnom pismu, u na\u0161em slu\u010daju arabicom. Mula \u0160erifova pisma su interesantna i \u0161to pokazuju nastavak dopisivanja koje je postojalo, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na na\u0161im prostorima, u Novopazarskom sand\u017eaku. Posebno treba napomenuti da je stil ovih pisama bio kitnjast, sa uva\u017eavanjima, onakvim kakvim se obra\u0107aju visoki dostojanstvenici u Turskoj carevini, po\u010dev od ni\u017eih prema vi\u0161im zvanjima i obrnuto. Tako imam iz \u017dabrena pi\u0161e:<\/p>\n \u201eDragom i milom na Krajini dedu\u2026. gospodinu Sulejman-efendiji Kapetanovi\u0107u iz Rasna\u2026. velikog dara sviju svijetova i Sudnjeg dana, hazreti d\u017eenabiullahu vje\u010ditog\u2026. prijatelja\u2026. i njegova milosnika \u2026. kao imam mualim d\u017eemata Rasno tebi kao najstarijem \u010dlanu iz\u2026. po\u0161tovanja, dedu sa sijedom do pojasa bradom, \u010destitam novo\u2026 tvoga dobroga brata Hasana\u2026. te obijem efendinicama, kao i ostalima va\u0161ima draga srca \u010destitam novu snahu i \u017eelim vam srda\u010dno svako dobro\u2026. kao i jo\u0161 bezbroj veselja da na va\u0161em domu do\u010dekate. Amin \u010dinim paru gospodinu Vehbi-efendiji te njegovoj razdraganoj gospo\u0111ici. Od Bo\u017eijeg roba \u0160erifa, sina mula Osmanova, \u0160a\u010di\u0107a, imama dr\u017eavnog iz \u017dabrena. 23.red\u017eepi \u0161erifa, 1352.godine\u201d[28]<\/a><\/p>\n Rekli smo da je stil i na\u010din pisanja u ovim pismima karakteristi\u010dan isticanjem pozitivnih osobina i naro\u010ditim uva\u017eavanjima li\u010dnosti kojima se upu\u0107uju. Pored toga, pisma o kojima govorimo, pisana \u0160erif-ef. rukom, koja su na\u0111ena u arhivu Islamske zajednice u Novom Pazaru, a \u010diju fotokopiju prila\u017eemo, autor po\u010dinje rije\u010dima: \u201cDragom i milom na krajini dedu\u2026. sa bijelom do pojasa bradom\u2026\u201d Autora ovog priloga je ovo podstaklo na asocijaciju: \u201cdedo\u201d, \u201cdjed\u201d koji je bio starje\u0161ina u predislamskom periodu u Bosni kod bogumila (patarena), \u201cdjed sa sijedom bradom\u201d, te se ovaj termin u ovom pismu nalazi kao daleki eho iz istorije islamizacije naroda Bosne i Hercegovine. Po nekim autorima, kad suTurci ovladali Bosnom, najobrazovaniji me\u0111u tada\u0161njim \u017eiteljima ove zemlje bili su bogumili i koji su prvi primili islam, mada ima i druga\u010dijih mi\u0161ljenja koja nagla\u0161avaju zna\u010daj tada\u0161nje Bosanske crkve. Najdalji predak \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107a, za koje se do sada zna je Dedo koji je \u017eivio krajem XVII i po\u010detkom XVIII vijeka \u0161to odgovara poja\u010danoj islamizaciji u Bosni i Hercegovini. Tako je \u0160erif-efendija na osnovu intuicije i mo\u017eda podsvjesno upotrijebio ovaj termin.[29]<\/a><\/p>\n Poseban zna\u010daj doprinosa \u010dine i prona\u0111ena pisma koja je upu\u0107ivao svojim prijateljima, pisana arabicom. U njima je o\u010duvan poseban stil koji je primjenjivan u dopisivanju uglednih porodica i li\u010dnosti, sand\u017ea\u010dki dijalekat, kao i veliki fond rije\u010di i sintagmi koje su se tada upotrebljavale; a sada su u govoru sve rje\u0111i. Navodimo, radi primjera, nekoliko rije\u010di koje je autor \u0160erif-ef. \u0160a\u010di\u0107 upotrebljavao u radovima koje je ostavio u rukopisu. Kako je alhamijado knji\u017eevnost bila ve\u0107inom sa vjerskim sadr\u017eajima ove rije\u010di i sintagme su se koristile uglavnom prilikom odr\u017eavanja propovjedi, vazova, u pobo\u017enim pjesmama (kaside, ilahije, mevludi), na sve\u010danostima vjerskog karaktera kod muslimana Bo\u0161njaka u Sand\u017eaku (i BiH). Na primjer:<\/p>\n rivajet se \u010dini \u2013 pri\u010da se<\/p>\n vaj haluna \u2013 te\u0161ko, u\u017easno<\/p>\n hajrat i hasenat \u2013 dobro djelo, zadu\u017ebina<\/p>\n u itaatu \u2013 biti poslu\u0161an<\/p>\n azab \u010diniti \u2013 paklene muke \u010diniti<\/p>\n na mizan \u2013 Bo\u017eiji sud, mjerenje dobrih i lo\u0161ih djela<\/p>\n mubarek ashabi \u2013 blagosloveni, slavljeni drugovi<\/p>\n nimeti i lezeti \u2013 Bo\u017eiji darovi i u\u017eivanja<\/p>\n svoj nefs \u2013 svoju du\u0161u, strast<\/p>\n zalim, katil \u2013 zli vladar, krvnik<\/p>\n Boga in\u010dariti -Boga odricati<\/p>\n sunet \u2013 Muhamedova zapovjed<\/p>\n terk i dunja \u2013 asketa, odri\u010de se svega na ovom svijetu<\/p>\n amel -zasluga<\/p>\n rozi mah\u0161er \u2013 onaj svijet, zagrobni \u017eivot. itd.[30]<\/a><\/p>\n Na osnovu iznijetog zaklju\u010dujemo da su pisci alhamijado knji\u017eevnosti, me\u0111u kojima i \u0160erif ef. \u0160a\u010di\u0107, gajili ovaj na\u010din literature koja je vrlo zna\u010dajan \u010dinilac u o\u010duvanju na\u0161e jezi\u010dke osobenosti i kulture u jedno vrijeme. Do prevla\u0111ivanja novije knji\u017eevnosti ona je bila izvor gdje se gasila knji\u017eevna \u010ditala\u010dka (slu\u0161ala\u010dka) \u017ee\u0111, a u tursko vrijeme \u010duvar duhovnih vitalnosti.[31]<\/a> \u201eNarodni jezik ove literature jo\u0161 nije prou\u010den; niti je doveden u vezu sa jezikom predislamskog perioda, niti je pokazan njegov, vrlo zanimljiv odnos prema turcizmima.[32]<\/a><\/p>\n Radovi \u0160erif ef.\u0160a\u010di\u0107a se poklapaju sa posljednjim decenijama intervala u kojem je ovo stvarala\u0161tvo razvijano, kako je ve\u0107 re\u010deno, od polovine XVII do sredine XX vijeka.<\/p>\n Interesantno je da je \u0160erif efendija jo\u0161 polovinom XX vijeka nagla\u0161avao jezik kojim Bo\u0161njaci u Novopazarskom sand\u017eaku govore, nazivaju\u0107i ga bo\u0161nja\u010dkim, koji se razlikuje od srpskog i hvatskog jezika, a muslimane ovog kraja naziva Bo\u0161njacima. To je u ono vrijeme bilo anahrono,s obzirom na stav aktuelnih vlasti po tom pitanju, ali sa razvojem kasnijih pogleda na jezik kojim Sand\u017eaklije govore, vizionarski. I drugi pisci alhamijado knji\u017eevnosti su nam ukazivali na to u\u010de\u0107i nas da ne budemo rezervisani prema nazivu svog jezika i svojoj kulturnoj tradiciji.<\/p>\n <\/p>\n [1]<\/a> Dr Mehmed Be\u0107ovi\u0107, Zbornik Sjenice<\/em>,11\/2000.g., Sjenica, 214.<\/p>\n [2]<\/a> Isto, 219.str.<\/p>\n [3]<\/a> Alija Isakovi\u0107, Biserje musl.knj.<\/em>, Stvarnost, Zagreb 1972., 249.<\/p>\n [4]<\/a> Isto, 249.<\/p>\n [5]<\/a> Dr M.Be\u0107ovi\u0107, pomenuto djelo, 218.<\/p>\n [6]<\/a> Mehmed beg Kapetanovi\u0107-Ljubu\u0161ak, Narodno blago<\/em>, Svjetlost Sarajevo, 1987, 30.<\/p>\n [7]<\/a> Isto, 30.<\/p>\n [8]<\/a> Isto, 30.<\/p>\n [9]<\/a> Alija Isakovi\u0107, Biserje<\/em>, pom. djelo, 250 i 249.<\/p>\n [10]<\/a> Dr Mehmed Be\u0107ovi\u0107, pom. djelo, 219.<\/p>\n [11]<\/a> Had\u017ei Jakup ef. Memi\u0107, Glasnik IVS, 6\/1979, 565.<\/p>\n [12]<\/a> Mesrur \u0160a\u010di\u0107, Had\u017ei \u0160erif ef. \u0160a\u010di\u0107<\/em>, Mrlje\u0161, Beograd 2002, 200.<\/p>\n [13]<\/a> Sa op\u0161irnijim bilje\u0161kama iz pomenutog rukopisa zainteresovani se mogu upoznati iz knjige \u201c\u0160erif ef. \u0160a\u010di\u0107\u201d, strane 201, 202, 203, 204, 205.<\/p>\n [14]<\/a> Lazar Vujaklija, Leksikon stranih re\u010di<\/em>, Prosv., Beograd, 1970.<\/p>\n [15]<\/a> Mesrur \u0160a\u010di\u0107, Had\u017ei \u0160erif ef. \u0160a\u010di\u0107<\/em>, 2002.g., 205.<\/p>\n [16]<\/a> M. M. \u0160arif, Istorija islam. filozofije<\/em>, Zagreb, 1990.g., 161.<\/p>\n [17]<\/a> M. \u0160a\u010di\u0107, isto djelo, 208.<\/p>\n [18]<\/a> Dr Mehmed Be\u0107ovic, Divan S.Tabakovi\u0107a<\/em>, Novi Pazar, 1992, 33.<\/p>\n [19]<\/a> Alija Isakovi\u0107, Biserje, izbor iz musl. knj.<\/em>, 250. (Uz pojam kasida Alija Isakovi\u0107 daje obja\u0161njenja i napomene: ilahije- pobo\u017ene pjesme, hi\u0107aje- religiozne pri\u010de, legende; arzuhal \u2013 pritu\u017ebe, molbe, mahzar- kolektivna molba).<\/p>\n Mesrur \u0160a\u010di\u0107, pomenuto djelo, 210 i 2l1. str.<\/p>\n [20]<\/a> Mesrur \u0160a\u010di\u0107, pomenuto djelo, 210 i 2l1. str.<\/p>\n [21]<\/a> Isto, 9. strana: u radovima Jakup ef.Memi\u0107a i Faruka Demi\u0107a se ka\u017ee da je mula \u0160erif \u0160a\u010di\u0107, sa jo\u0161 jednim svojim kolegom, postigao najvi\u0161e u svom radu od svr\u0161enih u\u010denika Medrese u Novom Pazaru, generacije koja je zavr\u0161ila ovu \u0161kolu odmah poslije Prvog svjetskog rata \u2013 primjedba autora)<\/p>\n [22]<\/a> Dr M. Be\u0107ovi\u0107 \u2013 pomenuto djelo, Zbornik Sjenice, 216.<\/p>\n [23]<\/a> Alija Isakovi\u0107, pomenuto djelo, 250.<\/p>\n [24]<\/a> Mesrur \u0160a\u010di\u0107, Had\u017ei \u0160erif ef.\u0160a\u010di\u0107<\/em>, pom.djelo, 211.<\/p>\n [25]<\/a> Isto, 212.<\/p>\n [26]<\/a> Dr M. Be\u0107ovi\u0107, Doktorska disertacija-rukopis, 182.<\/p>\n [27]<\/a> Alija Isakovi\u0107, isto djelo (Biserje<\/em>), 249.<\/p>\n [28]<\/a> \u0160erif efendija \u0160a\u010di\u0107, fotokopija pisma iz 1953.g. Prilikom prevo\u0111enja pisma na latinicu sa arabice autor ovog rada nije mogao da pro\u010dita neke djelove pisma, usljed ishabanasti, \u0161to je ozna\u010dio ta\u010dkama.<\/p>\n <\/p>\n [29]<\/a> Mesrur \u0160a\u010di\u0107, Had\u017ei \u0160erif ef. \u0160a\u010di\u0107<\/em>, Arhiv Novi Pazar, 2002. g., 215.<\/p>\n [30]<\/a> Mesrur \u0160a\u010di\u0107, Had\u017ei \u0160erif ef. \u0160a\u010di\u0107<\/em>, Arhiv N.P., 2002.g., 216.<\/p>\n\n
\n