![\"hangi\"](\"http:\/\/sandzackaknjizevnost.com\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/hangi.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Sredinom prve polovice devetnaestoga vijeka, ve\u0107 je svim ozbiljnijim analiti\u010darima postalo jasno da Bosforski bolesnik<\/em> \u2013 kako su nazivali posrnulo Osmansko carstvo \u2013 vi\u0161e nikada ne\u0107e povratiti slavu skrhanoj imperiji, koja se je naglo po\u010dela gruniti, i iznova ste\u0107i poljuljanu samouvjerenost u vlastitu snagu, a samim tim ni po\u0161tovanje kakvo je nekada u\u017eivao u najmo\u0107nijim kru\u017eocima koji su javno ili iza sjene upravljali svijetom.<\/span><\/p>\n Autor: dr. Jahja Fehratovi\u0107<\/strong><\/p>\n Druga knjiga u Ediciji DOST \u017divot i obi\u010daji muslimana <\/em>Antuna Hangija predstavalja pionirski rad iz oblasti etnolo\u0161kih istra\u017eivanja bo\u0161nja\u010dkoga naciona. Da bi savremeni \u010ditalac koji se, mo\u017eda, po prvi put susre\u0107e s literaturom ovakvog sadr\u017eaja i iz ovog perioda mogao lak\u0161e razumjeti tematiku i pojedine autorove stavove, nu\u017eno je ponuditi odre\u0111ena poja\u0161njenja koja \u0107e mu olak\u0161ati prohod kroz stranice ove knjige.<\/p>\n Sredinom prve polovice devetnaestoga vijeka, ve\u0107 je svim ozbiljnijim analiti\u010darima postalo jasno da Bosforski bolesnik<\/em> \u2013 kako su nazivali posrnulo Osmansko carstvo \u2013 vi\u0161e nikada ne\u0107e povratiti slavu skrhanoj imperiji, koja se je naglo po\u010dela gruniti, i iznova ste\u0107i poljuljanu samouvjerenost u vlastitu snagu, a samim tim ni po\u0161tovanje kakvo je nekada u\u017eivao u najmo\u0107nijim kru\u017eocima koji su javno ili iza sjene upravljali svijetom. Ni o\u010dajni\u010dke reforme vojnog i adminstrativnog sistema, ni zaka\u0161njela modernizacija dr\u017eave, ni poku\u0161aji zavo\u0111enja strahovlade, niti brojni ustupci domicilnom stanovni\u0161tvu pojedinih pokrajina, nisu uspjeli sprije\u010diti uru\u0161avanje imperije. Okrajci carstva s ve\u0107inskim neturskim stanovni\u0161tvom su se \u2013 ponukani logisti\u010dkom, materijalnom i moralnom podr\u0161kom sve mo\u0107nijih osmanlijskih neprijatelja \u2013 odcjepljivali u zasebne dr\u017eave i tako nekada najve\u0107oj svjetskoj imperiji otimali dio po dio teritorija. Postepeno su na prostoru negda\u0161nje Osmanske carevine nastajale nacionalne dr\u017eave Rumuna, Grka, Bugara, Srba, Crnogoraca, Arapa, Albanaca i mnogih drugih naroda koji su vijekovima \u017eivjeli pod punim ili djelimi\u010dnim patronatom Osmanove porodice. Stvaranje takvih dr\u017eava je rezultiralo migracijama onog stanovni\u0161tva koje je, uglavnom iz religijskih pobuda, ostalo lojalno sultanu ka unutra\u0161njosti carstva. Vremenom je jedina ve\u0107a osmanlijska administrativno-teritorijalna jedinica, ispresijecana novonastalim nezavisnim i poluzavisnim dr\u017eavama, na braniku carstva ostao Bosanski vilajet koji je obuhva\u0107ao dana\u0161nju Bosnu i Hercegovinu, cjelokupan Novopazarski sand\u017eak, ve\u0107i dio Crne Gore sa Bokokotorskim zaljevom i pojedine dijelove dana\u0161nje Hrvatske. Odlukom meritornih vojnih i politi\u010dkih svjetskih sila na Berlinskom kongresu 1878. godine, Osmanska carevina se morala odre\u0107i i tog posljednjeg isturenog teritorija u korist Austro-Ugarske monarhije. Iako je ta odluka prividno bila privremena, svima je bilo jasno da su Osmanlije zauvijek izgubile vi\u0161evjekovnu prvu liniju odbrane od kr\u0161\u0107anske Evrope. Najve\u0107e svjetske sile su odlu\u010dile da Austro-Ugarska zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, a da se iz Bosanskoga vilajeta istrgne Novopazarski sand\u017eak koji \u0107e sve do Balkanskih ratova 1912. godine ostati pod osmanlijskom upravom. Osmanlije su \u0161utke, pognute glave, s osje\u0107ajem krivnje i gri\u017ee savjesti, tih posljednjih dana kada se je trebala izvr\u0161iti primopredaja vlasti, napu\u0161tali Bosnu i Hercegovinu ostavljaju\u0107i jo\u0161 uvijek nesvejsni narod na cjedilu. Osjetiv\u0161i se izdanim, narod se je poku\u0161ao oduprijeti okupatoru i u prvi mah ga iznenaditi \u017eilavo\u0161\u0107u, ali je taj po\u010detni\u010dki zanos, pod sna\u017enim udarima obu\u010dene i besprijekorno opremljene austro-ugarske vojske pod vo\u0111stvom generala Filipovi\u0107a, ve\u0107 za tri mjeseca splahao i novi osvaja\u010di su za odmazdu opusto\u0161ili mnoga mjesta, te oskrnavili brojne svetinje doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Smjena kolonizatora je najvi\u0161e pogodila Bo\u0161njake, koji se u op\u0107em mete\u017eu i rascjepu izme\u0111u kulture i civilizacije koju su njegovali ve\u0107 pet vijekova i novog koncepta \u017eivljenja po zapadnoevropskim mjerilima, nisu odmah sna\u0161li, \u017eivje\u0107i u nevjerici i skoro cijelu deceniju i\u0161\u010dekuju\u0107i da se probude iz najgorega ko\u0161mara. Ta prva decenija Austro-Ugarske uprave Bosnom, koju Muhsin Rizvi\u0107 definira kao gluho doba<\/em>, predstavljala je samosuo\u010davanje s historijskim lomom unutar bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog bi\u0107a i prihva\u0107anje gorke istine da su Bo\u0161njaci zauvijek otrgnuti od orijentalno-islamskog ambijenta \u017eivljenja i, bez da ih je iko priupitao da li to \u017eele, premetnuti u zapadnoevropski modus, dakle preko no\u0107i su morali pre\u0107i sa ala turka<\/em> na ala franka<\/em> kulturalni kod. Tvrdokorniji predstavnici vi\u0161ih stale\u017ea i klera su, odmah po uspostavljanju nove vlasti, po\u010deli prodavati dobra i seliti se u preostali dio Osmanske carevine, povla\u010de\u0107i za sobom i brojne siroma\u0161nije Bo\u0161njake koji su se dijelom zadr\u017eali u Novopazarskom sand\u017eaku a dijelom do\u0161li u Stambol, odakle su ih, sultanovim dekretom, raselili \u0161irom carevine \u2013 od Anadolije, preko \u0160ama, do Jemena i jo\u0161 udaljenijih krajeva. Tako su po\u010deli prvi muhad\u017eerluci koji su se kontinuirano, uvjetovani ovim ili onim razlozima, nastavljali kroz cijeli dvadeseti vijek.<\/p>\n Austro-Ugari su u Bosnu i Hercegovinu do\u0161li kao kolonizatorska sila s namjerom da cjelokupno stanovni\u0161tvo integriraju u svoj socijalni i kulturolo\u0161ki sistem vrijednosti. Po prirorodi stvari, u po\u010detku su za saveznike u realizaciji svog projekta uzeli one koji su im prema religijskim opredjeljenjima bili najbli\u017ei, dakle katolike, odnosno bosanske Hrvate. Kao i Bo\u0161njaci, bosanski Srbi su se prepali nove uprave, koja im je, istini za volju, vi\u0161e odgovarala od Osmanlija, jer je bila hri\u0161\u0107anska, ali je ipak predstavljala zapadni nasuprot isto\u010dnog, ruskog bloka, kojem su oni, potaknuti prisnim vezama s Knja\u017eevinom Srbijom, te\u017eili. Austro-Ugarska monarhija se i prije dolaska u Bosnu susretala s vi\u0161enacionalnim i multikulturalnim sredinama, ali nikada sa nekom u kojom dominatni sloj stanovni\u0161tva \u010dine muslimani. Do\u0161av\u0161i jednom u Bosnu, koju su vi\u0161e puta poku\u0161avali osvojiti i pretrpjeli mnogobrojne \u017ertve, nisu imali namjere nikada oti\u0107i iz nje. Da bi ostvarili tu zamisao, morali su izgraditi gra\u0111ansko dru\u0161tvo i nacionalno jedinstvo svih naroda koji vjekovima \u017eive na tlu BiH. Dr\u017eavni plan je bio da se u korijenu sasijeku me\u0111ureligijska i me\u0111unacionalna trvljenja koja su po\u010dela ekskalirati Bosanskim vilajetom polovicom devetnaestog vijeka, ta\u010dnije pojavom prvih nacionalnih \u010dasopisa triju naroda \u2013 Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik i Sarajevski cvjetnik \u2013 koji su zagovarali posebnosti svakog od tri velika nacionalna jezgra. Prema direktnim uputstvima be\u010dkog kabineta, Zemaljska vlada po\u010dinje sprovoditi ideju bosanstva i pripadnosti bosanskoj naciji, prema kojoj bi se Bosna imala urediti kao i sve moderne evropske dr\u017eave: jedna nacija \u2013 jedna dr\u017eava, bez obzira \u0161to \u0107e se kasnije to nacionalno jezgro polarizirati prema konfesionalnoj pripadnosti. Mandatar Zemaljske vlade Benjamim Kalay razra\u0111uje nacrt na\u010delnog projekta i po\u010dinje ga realizirati nizom dekreta i uspostavom najzna\u010dajnijih institucija koje \u0107e imati zada\u0107u da postave temelje bosanskoj naciji. Kao zvani\u010dni dr\u017eavni jezik u administraciji i \u0161kolama uvodi bosanski, inicira izradu prve gramatike tog jezika, osniva Zemaljski muzej, odobrava projekte prikupljanja usmenog stvarala\u0161tva i usmjerava razvoj disciplina zna\u010dajnih za uspostavu nacionalnog identiteta. Model prema kome su usmjerava preuzet je iz iskustva carskog cenzora za slavenske jezike, Jerneja Kopitara koji je kumovao Be\u010dkom dogovoru pristalica Vuka karad\u017ei\u0107a i Ljudevita Gaja, odnosno vukovaca i iliraca, o uspostavi srpsko-hrvatskog jezika standardiziranog prema hercegova\u010dkom \u0161tokavskom narje\u010dju. Za takvu kulturnu i nacionalnu politiku najte\u017ee je bilo privoliti Bo\u0161njake koji su se jo\u0161 uvijek nalazili u procjepu izme\u0111u orijentalno-islamske tradicije i prihva\u0107anja historijskih neminovnosti. Boje\u0107i se da ne izgube religijsku i tradicijsku posebnost, odbijali su da obrazuju djecu u \u201e\u0161vapskim\u201c \u0161kolama, gr\u010devito se dr\u017ee\u0107i sibjan-mekteba, ru\u017edija i medresa. me\u0111itm, kada su se uvjerili da ih austro-ugarska vlast ne \u017eeli asimilirati, obazirovo su po\u010deli prihva\u0107ati ove obrazovne zavode i sa arebice i bosan\u010dice polahko prelaziti na latinicu. Me\u0111u prvim Bo\u0161njacima koji su prevazi\u0161li hijatus stvoren smjenom vlasti bio je Mehmed-beg Kapetanovi\u0107 Ljubu\u0161ak. On inicira pokretanje \u010dasopisa Bo\u0161njak oko koga \u0107e se izgraditi prva generacija bo\u0161nja\u010dkih intelektualaca. Zatim, po preciznim uputstvima bosanskoga pandama Jerneju Kopitaru uteme\u010djiva\u010du i prvom kustosu Zemaljskoga muzeja Koste Hermanna, prikuplja jo\u0161 uvijek \u017eivo usmeno stvarala\u0161tvo bo\u0161nja\u0107koga naroda, koje publicira u dvotomnoj knjizi Narodno blago<\/em>. Spomenuti Kosta Hermann, pored nesebi\u010dnog rada u Zemaljskom muzeju, bavi se i prikupljanjem bo\u0161njka\u010dke epike, koju publicira, tako\u0111er, u dvotomnoj knjizi Epske pjesme bosanskih muslimana.<\/em> Vrlo brzo pristi\u017ee i prva generacija bo\u0161nja\u010dkih intelektualaca \u0161kolovana prema zapadnja\u010dkom obrazovnom sistemu, koja poku\u0161ava prona\u0107i sponu izme\u0111u tradicionalnog i savremenog, dakle orijentalno-islamskih nasada i zapodnoevropskih modusa \u017eivljenja. Krupnije figure u toj prvoj generaciji savremene bo\u0161nja\u010dke inteligencije predstavljaju Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107 i Edhem Mulabdi\u0107. Ba\u0161agi\u0107 biva upam\u0107en kao ozbiljan nau\u010dni i kulturni djelatnik i rodona\u010delnik savremene bo\u0161nja\u010dke poezije, a Edhem Mualbdi\u0107 kao prvi pripovjeda\u010d i romansijer u Bo\u0161njaka.<\/p>\n Ve\u0107 u drugoj deceniji austro-ugarske vladavine Bosnom, osje\u0107a se uzaludnost napora na polju uspostave bosanske nacije. Prejaki spoljni utjecaju \u2013 iz Srbije i Hrvatske \u2013 nagrizaju ideju jedinstva bosanskoga naroda polariziranoga na tri konfesije. Srbi iz Bosne u\u010devr\u0161\u0107uju veze sa Knja\u017eevinom Srbijom od koje dobijaju uputstva i materijalnu potporu da rade na kulturnom uzdizanju i pridobijanju muslimana za vlastite interese. Bosanski Hrvati se prikljanjaju ideji stvaranja nacionalne dr\u017eave svih Hrvata i, tako\u0111er, poku\u0161avaju pridobiti Bo\u0161njake da im se pridru\u017ee. Od tada se po\u010dinje govoriti o Srbima i Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti\/muhamedanske vjere. Bo\u0161njaci se jo\u0161 uvijek ne snalaze u novonastalim uvjetima \u017eivljenja, bez mati\u010dne dr\u017eave, nacionalnih institucija i dovoljnog broja samosvjesnih intelektualaca. Iz bojazni da se ne asimiliraju u jednu ili drugu naciju, gr\u010devito se dr\u017ee vladinog projekta jedinstvene bosanske nacije odbijaju\u0107i da budu i\u0161ta drugo d o ono \u0161to su po ro\u0111enju postali \u2013 po nacionalnosti Bo\u0161njaci, prema vjeroispovijesti muslimani, milenijski stanovnici zemlje Bosne i ba\u0161tinici slavensko-orijentalne kulture.<\/p>\n Poku\u0161aji asimiliranja Bo\u0161njaka u srpsku i\/ili hrvatsku nacionalnost i\u0161li su, uglavnom, preko kulturolo\u0161koga naslje\u0111a materijalne i nematerijalne kulture i knji\u017eevnosti. Cjelokupan obrazovni sistem vodili su, sve dok se Bo\u0161njaci nisu okura\u017eili da \u0161alju djecu u dr\u017eavne \u0161kole i usmjeravaju ih na zapadnoevropski obrazvni sistem, u\u010ditelji i nastavnici iz Hrvatske i Srbije, koji su mladom nara\u0161aju postepeno usa\u0111ivali ideje o nepostojanju zasebne nacije Bo\u0161njaka, baziraju\u0107i takve tvrdnje na iskonstruiranim i krivotvorenim \u010dinjenicama, negiraju\u0107i postojanje bosanskoga jezika, govore\u0107i da je on, zapravo, surogat hrvatskoga i\/ili srpskoga standardnojezi\u010dkog izri\u010daja, te prisvajaju\u0107i najve\u0107e knji\u017eevnoumjetni\u010dke kvalitete Bo\u0161njaka, kao na primjer Hasanaginice i drugih pjesama iz usmene knji\u017eevnosti. S druge strane, Austro-Ugari nisu puno znali o Bo\u0161njacima prije dolaska u Bosnu. I ono malo informacija o njima, zasnivalo se na nizu pogre\u0161nih predstava koje su mogli pro\u010ditati kod rijetkih i nedovoljno informiranih putpisaca i stranih diplomata\/uhoda. Upoznavaju\u0107i ih i potpunije razumjevaju\u0107i konfuznu demografsku sliku bosanskohercegova\u010dkoga, po\u010deli su uvi\u0111ati da su zapravo Bo\u0161njaci jedini narod u BiH kojem je istinski stalo da cjelovitosti ove dr\u017eave. Srbi su te\u017eili da se pripoje Srbiji, Hrvati Hrvatskoj, a i jedni i drugi su, kako bi dobili \u0161to vi\u0161e teritorija, poku\u0161avali integrirati Bo\u0161njake u svoje tabora. Istovremeno s projektom prikupljanja bo\u0161nja\u010dkih epskih pjesama Koste Hermana, Matica Hrvatska povjerava isti posao Luki Marjanovi\u0107u i po\u017euruje ga da na bilo koji na\u010din svoju knjigu bo\u0161nja\u010dkih epskih pjesama objavi prije Hermanna kako bi se to kulturolo\u0161ko blago Bo\u0161njaka predstavilo kao epsko pjesni\u0161tvo Hrvata muhamedanaca. Tako\u0111er, Matica Hrvatska odobrava mentorstvo Luke Marjanovi\u0107a i materijalnu potporu u\u010ditelju Antunu Hangiju, koji slu\u017ebuje po Bosanskoj Krajini, da radi na prikupljanju etnolo\u0161ke gra\u0111e iz \u017eivota Bo\u0161njaka koje \u0107e, prema uvje\u017ebanom scenariju predstaviti, ondje gdje to bude mogu\u0107e, kao dio nasljedstva Hrvata muslimana. Me\u0111utim, slu\u017ebuju\u0107i preko deset godina u bo\u0161nja\u010dkim sredinama, Hangi se istinski zaljubljuje u orjentalno-islamski na\u010din \u017eivljenja Bo\u0161njaka i, tek sa sporadi\u010dnim slabostima, svoju studiju ispisuje poprili\u010dno korektno. Slobosti o kojima je rije\u010d ogledaju se u tome \u0161to na nekoliko\u00a0 mjesta apostrofira da muslimani govore hrvatskim jezikom, da terenskim istra\u017eivanjima nije obuhvatio cjelokupan teritorij Bosanskoga vilajeta na kom su Bo\u0161njaci domicilno stanovni\u0161tvo, da pojedina religijska pitanja nije u dovoljnom mjeri razumio, te da opisuje samo \u017eivot i obi\u010daje Bo\u0161njaka u urbanim, a ne i ruralnim sredinama.[1]<\/a> U svim ostalim segmentima zadovoljava kriterije studioznog i metodolo\u0161ki ozbiljno postavljenog istra\u017eiva\u010dkoga rada dodatno oboga\u0107enog \u017eivim i prisnim jezi\u010dkim stilom, te\u010dnim re\u010denicama u kojima se osje\u0107a duh ni\u010dim nenatrunjenoga narodnoga jezika. U duhu naprijed re\u010denog, Hangi svoje djelo ne naslovljava \u017divot i obi\u010daji Bo\u0161njaka nego muslimana, jer on Bo\u0161njacima smatra sve koji \u017eive BiH, ali ih onda dijeli, po religijskoj pripadnosti, na Bo\u0161njake muslimane, Bo\u0161njake pravoslavce i Bo\u0161njake katolike, \u0161to je prema historijskim \u010dinjenicama, pogotovu onima prije mije\u0161anja stranih dr\u017eava u unutarnja pitanja bosanskohercegova\u010dkoga dru\u0161tva, i jedino prihvatljivo. Druga odrednica koju koristi za imenovanje naroda jeste Tur\u010din, Turci. Osmanlijski dr\u017eavni\u010dki aparat se temeljio na islamu, te stoga nije priznavao nacionalnih razlika, dru\u0161tvo u njemu se dijelilo na muslimane i nemuslimane. Kako su na ve\u0107ini teritorija koje su osvajali i pripajali carstvu domicilno stanovni\u0161tvo oni upoznavali sa islamom, ti narodi koji su prihva\u0107ali Muhammedovu, s.a.v.s., vjeru su poistovje\u0107ivali islam sa njima, tako da su termini musliman i tur\u010din bili sinonimi. Jedina pogre\u0161ka koji po tom pitanju Hangi prvi jeste \u0161to rije\u010d tur\u010din u ovom zna\u010denju pi\u0161e veli\u010dkim po\u010detnim slovom.<\/p>\n