![\"ismet](\"http:\/\/sandzackaknjizevnost.com\/wp-content\/uploads\/2015\/10\/ismet-rebronja.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Sand\u017eak – Muhamed Agdagi\u0107 (ro\u0111en u Sjenici 20. XII 1916, umro u Novom Pazaru 9. VIII 1991.) objavio za \u017eivota sljede\u0107e knjige: Feniks, pjesme, 1966; Tri drame, drame, 1966; Zvu\u010dni zid, roman i pripovjetke 1967; Zamka, drame, 1967; Feniks I, roman, 1971; Feniks II, roman 1972; Tvrdi grad, roman, 1973; Zemlja, roman i pripovjetke, 1975; Lutaju\u0107i brod, pjesme; Duge studene zime, roman, 1981.<\/strong><\/p>\n Prvu knjigu pjesama Feniks objavio je pod pseudonimom M. A. Haljinovi\u0107. U pojedinim bilje\u0161kama o sebi, autor ovu knjigu naziva Tu\u017eni Dabi\u017eiv, prema posljednjoj pjesmi istoga naziva. Vjerovatno zbog razlikovanja od dva romana sa rije\u010di feniks u naslovu. Jedan dobar dio pjesama Abdagi\u0107 je unio i u drugu knjigu pjesama Lutaju\u0107i brod (kao i samu naslovnu pjesmu iz ove zbirke). Po\u0161to je prvu knjigu poezije objavio pod pseudonimom, mo\u017ee se uzeti kao glavni razlog ponavljanja nekih pjesama i u drugoj zbirci.<\/p>\n I Feniks i Lutaju\u0107i brod predstavljaju knjige poezije u ko-jima autor, gotovo pripovjeda\u010dki, iznosi svoj pjesni\u010dki svijet na je-dan surov i ogoljen kameni prestol gdje caruje tu\u0111i car sa tu\u0111im podanicima. A sam pjesnik je tudinac, niti kome drag, niti kome suvi\u0161an. Suvi\u0161an nije jer je potreban da bude smje\u0161ten na nikad dovoljno ne popunjeno mjesto zaklju\u010danih prostora. Pa i onda kada su u pitanju sje\u0107anja, djetinjstvo, ljubav, uspjeh, neuspjeh ili mjesto za sofrom, pri jelu.<\/p>\n Taj svijet \u0107e pratiti Abdagi\u0107a u cijelom svom stvarala\u0161tvu, \u0161to proisti\u010de iz same pi\u0161\u010deve biografije. \u017divot mu, dakle, nije bio sklon. Upisao je Veliku medresu u Skoplju. To je bila \u0161kola pod pokroviteljstvom kralja Aleksandra i imala je za cilj da obrazuje jedan broj muslimanske uleme, vjerne samom vladaru. Tu su se na\u0161li mnogi mladi\u0107i, prete\u017eno iz Bosne, Sand\u017eaka, Kosova i Makedonije. Bila su to djeca prebistra i previ\u0161e radoznala za nova saznanja. Tu \u0161kolu u Skoplju su u\u010dili Rifat Burd\u017eovi\u0107, \u0106amil Sijari\u0107 i mnogi drugi. Iz Velike medrese je potekao onaj prvi sloj musli-manskihintelektualaca, u pravom smislu te rije\u010di, to jeste ne samo prema \u0161kolistici ve\u0107 i po novom na\u010dinu mi\u0161ljenja. Tu se ra\u0111a i jedan prvorazredni bunt protiv nepravdi i surovosti te takozvane prve Jugoslavije. Zbog revolucionarnih ideja, Abdagi\u0107a (zajedno sa \u0106amilom Sijari\u0107em) isklju\u010duju iz Velike medrese te zavr\u0161ava gimnaziju u Vranju. Potom Abdagi\u0107 upisuje pravni fakultet u Beogradu gdje \u0107e i diplomirati. Vrlo aktivno se uklju\u010duje u beogradski studentski pokret. U toku drugog svetskog rata biva uhap\u0161en od fa\u0161ista, ali porodica uspijeva da mu spasi \u017eivot. Nakon rata biva uhap\u0161en od doma\u0107ih vlasti. U jednom tekstu o akcijama pripadnika Komunisti\u010dke partije u Sand\u017eaku fusnotno biva pomenut kao saradnik okupatora. Jedan od glavnih prire\u0111iva\u010da tih tekstova naknadno izjavljuje kod sudskih organa u Beogradu da mu nije jasno zbog \u010dega, i ko je to u\u010dinio, demantuju\u0107i tu surovu fusnotu. Ali sa Abdagi\u0107a nije mogao da bude skinut sav onaj jad koji ga je pratio, poni\u017eavao i gu\u0161io.<\/p>\n Sve je to ostavilo sna\u017ean pe\u010dat na Muhameda Abdagi\u0107a. I to se mo\u017ee vidjeti u njegovoj poeziji. Doista je bio prekobrojno dijete grupacije kojoj je na po\u010detku pripadao. Ostao je veliki usamljenik, nepovjerljiv i proganjan. Kada su ga ostavili na miru, nije vi\u0161e mogao bez svojih progonitelja pa ih je izmi\u0161ljao kako bi nastavio da \u017eivi. Nije zasnovao svoju porodicu. Samo se krio i smi\u0161ljao kako da se oslobodi svojih \u010duvara. Za sve \u0161to nije imao, nije mogao, nisu mu dali ili nije htio, uzeo je samo u zamjenu ne\u0161to \u0161to ima ime Iza Moreno.<\/p>\n lza Moreno<\/em> je i naslov ove knjige. To ime Abdagi\u0107 pominje u dvije uzastopne pjesme. Ne zna se da li se neka \u017eena tako zvala. Pjesnik pi\u0161e da jeste. Stvarno ili metafori\u010dno. \u010cini se, a to i jeste, da je Iza Moreno zbir svih oduzetih predmeta, uslovno re\u010deno. Onaj zbir, ono mno\u0161tvo koje su morali da vrate pjesniku. A nisu.<\/p>\n Jedna Abdagi\u0107eva pjesma se zove \u201cLjubi\u010dica\u201d. Tu se radi o jednoj \u017eeni. O \u017deni u Pojmovima. \u201cKo je to\/Ona u Pojmovima\/ali ona ni\u0161ta ne zna izvan knjige\/ona je najbolja.\u201d Te\u0161ko je proni\u0107i u porijeklo rije\u010di u imenu Iza Moreno. Rije\u010d mor u nas je i modro i zagasito. Na turskom je mor ljubi\u010dast. Dakle, opet ljubi\u010dica. Opet ona \u017eena, ista. Iza je, \u010dini se, od izz\u00e4 (arapski) slava i ponos, ne\u0161to veli\u010danstveno. \u0160to u su\u0161tini i jeste u pjesnika Abdagi\u0107a. Iza se, najzad, pretvara u predmet, relikvij. Pjesniku vi\u0161e ne polazi za rukom da Izu namjesti da gleda ovamo. Ona sve pada. Ni\u0161ta ne uspjeva. Postaje slika. Pjesnik ka\u017ee:<\/p>\n Njena slika je pala na pod<\/p>\n du\u0161manski izga\u017eena<\/p>\n To nije mogao da bude vjetar<\/p>\n Skupih komadi\u0107e s poda<\/p>\n i bacih u pe\u0107 da me vi\u0161e ne podsje\u0107a na umjetnika u mladosti\u201d<\/p>\n U pjesmi \u201cZatvor\u201d Abdagi\u0107 se obra\u0107a Jakom Prijatelju. Veli:<\/p>\n \u201cJaki Prijatelju, surovi su dani sad do\u0161li<\/p>\n Ukratko: sve \u0161to za\u017eelim nemam<\/p>\n i sve \u0161to ne bih htio imam\u201d.<\/p>\n Ono \u0161to ne\u0107u imam, ono \u0161to ho\u0107u nemam. Kao u mrtvodomskim zapisima F. M. Dostojevskog. I misao Jakog prijatelja. Ko je jaki prijatelj? Ne bi se moglo re\u0107i da je neki drug iz \u201crevolucionarnog \u017eara\u201d. Mo\u017eda je i ovdje nada. A ta nada je, ko bi drugi, Iza Moreno. Ta nada je i ona slika iz pjesme \u201cSam\u201d gdje se dovoljno ne naslu\u0107uju konji na slobodi. Za\u0161to ih pjesnik ne vidi razgovijetno. Pjesnik je u dilemi: ili zato \u0161to je pjesnik dovoljno nemo\u0107an ili \u0161to su konji dovoljno daleko. Tu je sliku Abdagi\u0107 nosio iz djetinjstva, sa Pe\u0161teri. Sama slika je dobila druga\u010dije dimenzije kasnije, u nemilosrdnom obra\u010dunu njih sa njim. Ova pjesma je vrlo karakteristi\u010dna i za odnos \u201ctakozvanog lokalnog\u201d i univerzalnog. Abdagi\u0107 je sve svoje slike postavio na plato univerzalnosti. I u tome je njegova uspjelost. To svjedo\u010di da je Abdagi\u0107 pobjegao iz tora onih malih hroni\u010dara, zaokupljenih sobom i svojom priglupom \u0161kolastikom koji nikada nisu mogli odgovoriti na stupidno pitanje \u0161to su ga sami sebi postavili (\u201c\u0161ta je pisac htio da ka\u017ee\u201d). Pjesnik Abdagi\u0107 se jasno stavio, \u0161to se poezije ti\u010de, na stranu krle\u017eijena, izbjegavaju\u0107i pelagi\u0107ijanu, tu u\u017easnu narodnja\u010dku pouku o valjanosti mo\u010dila za ki\u0161eljenje konoplje (kao da sam vlasnik mo\u010dila ne zna za promjenu i zna\u010daj ru\u010dnog tekstila).<\/p>\n Abdagi\u0107ev takozvani u\u017ei zavi\u010daj je, izgleda, jedva do\u010dekao anatemu vlasti kako bi se oslobodio pjesnika i smjestio ga tamo gdje ina\u010de misli da takvi pripadaju. Izolovali su ga kao da je bio poprskan kugom. Svoju lojalnost vlastima su dokazivali bje\u017eanjem od pjesnika. Ali, to je velika po\u010dast za pjesnika. Pjesnik je ostavio svoju Izu Moreno na dar, u znak zahvalnosti svima onima koji su mu u\u010dinili zlo. \u010cak je do\u0161ao da umre. Umro je u novopazarskom pa-rku, na klupi, gledaju\u0107i u nestanak ljubi\u010dica. Ukopan (bez prisustva vlasti, po\u010dasti i govora) sa mirisom postojanja Ize Moreno.<\/p>\n Ova knjiga je pri\u010da o svemu tome. Ona je Iza Moreno<\/em>.<\/p>\n (sandzackaknjizevnost.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: sandzackaknjizevnost.com<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":143822,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196,798,10193],"tags":[],"class_list":{"0":"post-143820","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"category-teme","9":"category-sandzak-2"},"yoast_head":"\n