{"id":13859,"date":"2011-03-14T20:44:02","date_gmt":"2011-03-14T19:44:02","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=13859"},"modified":"2011-03-14T20:44:37","modified_gmt":"2011-03-14T19:44:37","slug":"strpci-planirani-zlocin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/strpci-planirani-zlocin\/","title":{"rendered":"\u0160trpci – planirani zlo\u010din"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

“sand\u017eak” – 27. februara 2011. godine navr\u0161ilo punih osamnaest godina od stravi\u010dnog zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti, zlo\u010dina koji nikada ne\u0107e biti zaboravljen\u00a0 u Limskoj dolini, ali i \u0161ire. <\/strong><\/p>\n

Cijeli doga\u0111aj je bio dobro smi\u0161ljen i planski ura\u0111en sa istim namjerama s kojima su tih godina maltretirani i prebijani Bo\u0161njaci Limske doline i cijelog Sand\u017eaka. \u017dalosno je \u0161to se o tome danas srame\u017eljivo govori, \u201eda nas ne \u010duju kom\u0161ije.\u201c Znamo da nije bilo lahko nikome, ali je mnogo te\u017ee bilo biti musliman u zemlji koja je u ljutom ratu protiv na\u0161e matice.<\/p>\n

Da se nije radilo o pukoj slu\u010dajnosti i nekotroliranim parovojnim jedinicama govori i \u010dinjenica da je u avgustu 1992. godine oteto osamanest Bo\u0161njaka u Sjeverinu kod Rudog iz lokalnog radni\u010dkog autobusa. Kako se navodi u izjavama mje\u0161tana tog kraja, nekoliko dana prije, ispred svoje ku\u0107e ubijen je \u010dovjek bez ikakvog povoda a krivac, naravno osim nekoliko sati zadr\u017eavanja, nije odgovarao za taj zlo\u010din.<\/p>\n

Zlo\u010din u \u0160trpcima je ostavio te\u0161ke i \u010demerne posljedice na Bo\u0161njake Prijepolja, Priboja i Limske doline. To je bio sra\u010dunat zlo\u010din s ciljem da se zapla\u0161e Bo\u0161njaci Prijepolja, jer je u prvom navratu to ve\u0107 ura\u0111eno s pribojskim Bo\u0161njacima.<\/p>\n

Tekst koji \u010ditate predstavlja sa\u017eetak onoga \u0161to je re\u010deno u proteklih osamnaest godina. Srbijanske vlasti su ovaj zlo\u010din pripremile kao smi\u0161ljenu politiku zapla\u0161ivanja bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva u pograni\u010dnom pojasu izme\u0111u BiH i Srbije \u2013 Priboj, Rudo, \u010cajni\u010de, Me\u0111ure\u010dje…
\nTada\u0161nji predsednik SRJ bio je Dobrica \u0106osi\u0107, komandant U\u017ei\u010dkog korpusa VJ ha\u0161ki optu\u017eenik Dragoljub Ojdani\u0107, a direktor \u017dTP-a Milomir Mini\u0107, poslanik SPS-a.<\/p>\n

Vojnici Republike Srpske kojima je komandovao Milan Luki\u0107, tako\u0111er ha\u0161ki zatvorenik, zaustavili su voz br. 671 kojim je iz Beograda putovala i grupa naoru\u017eanih lica s \u010detni\u010dkim oznakama. Na stanici \u0160trpci,\u00a0 25 maskiranih lica u\u0161lo je u voz i s \u010detnicima koji su ve\u0107 bili unutra izvelo putnike. Oteti su vezani \u017eicom i odvedeni u gara\u017eu u selu Sase, nedaleko od obale Drine. \u010culo se onoliko pucnjeva koliko je bilo ljudi u gara\u017ei.\u00a0Sud u Bijelom Polju je 2002. godine osudio stolara Ranisavljevi\u0107a iz Srbije na 15 godina zatvora, ni godinu dana zatvora po jednom mrtvom. (Pred Vi\u0161im sudom u Bijelom Polju u Republici Crnoj Gori 9. septembra 2002. godine izre\u010dena je i objavljena presuda Neboj\u0161i Ranisavljevi\u0107u za krivi\u010dno djelo ratni zlo\u010din protiv civilnog stanovni\u0161tva iz \u010dlana 142 stav 1 KZ SRJ, kojom je osu\u0111en na 15 godina zatvora, zbog u\u010de\u0161-\u0107a u otmici i likvidaciji 19 gra\u0111ana SR Jugoslavije 27. februara 1993. godine).<\/p>\n

Na su\u0111enju su spomenuta imena drugih po\u010dinilaca zlo\u010dina, osim Luki\u0107a, to su: Boban In\u0111i\u0107, Ranko Drekalo, Mi\u0107a Jovi\u010di\u0107, izvjesni \u0160ekari\u0107, Tanovi\u0107, bra\u0107a Poluga, ali istrage protiv njih ni danas nema.<\/p>\n

Interesantno je da se tada\u0161nja vlast branila argumentom da nema kontrolu nad paravojnim jedinicama koje \u010dine zlo\u010dine i ubijaju nesrpsko stanovni\u0161tvo, ali je tako\u0111er interesantno kako su bila slabo \u010duvane granica i pograni\u010dna podru\u010dja. Iz primjera \u0160trbaca se zaklju\u010duje da i policajci nisu smjeli reagirati na legitimaciju i odvo\u0111enje putnika iz voza, jer su upad izvr\u0161ili uniformirani ljudi druge dr\u017eave<\/p>\n

Kao glavni krivac za zlo\u010dine u pograni\u010dnom polo\u017eaju u odnosu na Srbiju (Vi\u0161egrad, Rudo) osumnji\u010den je Milan Luki\u0107 koji je predvodio paravojnu jedinicu Osvetnici, ali se za zlo\u010din u \u0160trpcima sumnji\u010di i paravojna jedinica Garavi sokak.<\/p>\n

Izjava jednog svjedoka iz voza: Nije mnogo pro\u0161lo od polaska voza. Otprilike, \u010dim smo pro\u0161li nadvo\u017enjak na Novom Beogradu, kondukter je, u pratnji dvojice milicionera, do\u0161ao da pregleda karte. I ne samo \u0161to pregleda, ve\u0107 pita za ime i upisuje na kartama.<\/p>\n

Cijela operacija trajala je nepunih pola sata. Jedan od o\u010devidaca \u010dak je tvrdio da se u vozu nalazila patrola milicije SRJ, koja je sve posmatrala bez reagovanja.<\/p>\n

U\u017ei\u010dki policajac Zoran Udovi\u010di\u0107 pojavio se kao svjedok na su\u0111enju Ranisavljevi\u0107u u Bijelom Polju. Udovi\u010di\u0107 je 27. februara \u201893. godine obezbje\u0111ivao voz 671 od U\u017eica. Prema njegovim rije\u010dima, u patrolnom listu koji je preuzeo za taj dan stajalo je da su on i njegov kolega Miroslav Vrani\u0107 dobili zadatak da u \u017eeljezni\u010dkoj stanici \u0160trpci i stanici Gole\u0161 u kojima staju putni\u010dki i lokalni vozovi omogu\u0107i vojsci i policiji Republike Srpske da vr\u0161e legitimiranje putnika i, po potrebi, skine s voza lica srpske nacionalnosti koja su vojnici Republike Srpske. Ovu izjavu Udovi\u010di\u0107 je dao 1994. godine pred istra\u017enim sudijom Okru\u017enog suda u Beogradu Dragoslavom Raki\u0107em u istra\u017enom postupku protiv Milana Luki\u0107a za kog se navodi da je direktan organizator operacije otmice u \u0160trpcima. \u201cNisam se posebno uzbu\u0111ivao. Smatrao sam da su to dezerteri. Nisam znao da odvode Muslimane.\u201d \u2013 kazao je Udovi\u010di\u0107 pred sudijom Golubovi\u0107em u Bijelom Polju.<\/p>\n

Kada je u pitanju zlo\u010din u \u0160trpcima, tu je skoro sve re\u010deno. Djelimi\u010dno se znaju okolnosti u kojima se zlo\u010din desio, zna se za\u0161to se desio, zna se ko je po\u010dinio zlo\u010din \u2013 samo se ne zna gdje su odvedeni tada oteti ljudi. Ono \u0161to porodice otetih nakon osamnaest godina tra\u017ee jeste da im se ka\u017ee gdje su ubijeni, da bar mogu \u010dasno i po svojoj vjeri i tradciji ukopati nedu\u017ene ljude. Interesantno je da je u momentu dono\u0161enja odluke da se sagradi spomenik otetim u \u0160trpcima u Prijepolju nastala op\u0107a hajka na Bo\u0161njake i tada\u0161nje politi\u010dare, a od strane domoljubaca op\u0107ine Prijepolje. Da stvar bude zanimljivija, isti ti ljudi sada govore o su\u017eivotu i dobrim me\u0111ukom\u0161ijskim odnosima…<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Odluka o izgradnji spomenika otetim u \u0160trpcima bila je prvi konkretan korak predstavnika vlasti, u ovom slu\u010daju na lokalnom nivou, istina trinaest godina nakon zlo\u010dina. Na \u017ealost, na tome se stalo jer, osim spomenika sa ispisanim imenima deveterice otetetih, ni\u0161ta dalje nije u\u010dinjeno.
\nAnalizom dokumenata prilo\u017eenih u knjizi Otmica u \u0161trpcima dolazimo do podatka da je tada\u0161nja pruga podijeljena u tri grupe po osnovu bezbjednosti a da tre\u0107u dionucu pruge \u010dini:<\/p>\n

Tre\u0107i deo je po na\u0161em mi\u0161ljenju najugro\u017eeniji (km: 215+755 \u2013 km. 287+400) zbog toga \u0161to prolazi kroz teritoriju koja je naseljena podjednako i muslimanskim i srpskim \u017eivljem. Pristupa\u010dnost pojedinim objektima je dobra, jer na ve\u0107em delu pruga ide paralelno sa putem.<\/p>\n

Posebnu te\u0161ko\u0107u predstavlja blizina Bosanskog rati\u0161ta, tako da je za zadnjih nekoliko dana likvidirano vi\u0161e teroristi\u010dkih grupa koje su dolazile iz Bosne. Najve\u0107a opasnost za bezbednost pruge i objekata na njoj predstavljaju radnici muslimanske nacionalnosti. Oni su upoznati sa svim detaljima organizovanosti \u017eeleznice, jer su uklju\u010deni u svakodnevni proces rada. \u0160to se ti\u010de radnika muslimanske nacionalnosti zaposlenih u FTO (kojih ima 732) za sad se ne eksponiraju kao neprijatelji, ali nam ote\u017eavaju posao jer zbog njih, tj. nepoverenja u njih, ne mo\u017eemo da realizujemo neke operativne zamisli, jer bi njihovim otkrivanjem postigli suprotan efekat (davanje lozinki, patrola i drugo). Prime\u0107eno je da u zadnje vreme \u0107e\u0161\u0107e koriste bolovanje nego do sada. Tako\u0111e smo nezadovoljni i odnosom nekih odgovornih ljudi koji vra\u0107aju na stara mesta ranije suspendovane Muslimane, kao \u0161to su primeri Jejine i Omerovi\u0107a iz STP-a i Slatine iz Sekcije ZOP U\u017eice. Neshvatiljivo je da su dva \u0161efa deonice u ZOP rukovaoci izvoda Plana odbrane muslimanske nacionalnosti: Mujezinovi\u0107 u Priboju, Jejina u Prijepolju i Tumbul u Brodarevu. Oni po prirodi posla svakodnevno obilaze prugu i objekte i imaju odli\u010dan uvid u pokrivenost objekata na\u0161im \u010duvarima. Treba ista\u0107i i \u010dinjenicu da \u0160ef deonice FTO U\u017eice II radi sa jo\u0161 trojicom radnika ZOP-a me\u0111u kojima ima i Muslimana, tako da mu je veoma te\u0161ko praviti planove obezbe\u0111enja i sa\u010duvati njihovu tajnost.<\/p>\n

ORGANIZATOR: Mulina Vuko<\/p>\n

Ovo je samo dio dokaznog materijala za one koji tvrde da zlo\u010din u \u0160trpcima nije bio planiran i da se desio nekotrolirano.<\/p>\n

Ve\u0107 od narednog dana kada se saznalo za otmicu u \u0160trpcima po\u010dela su traganja za otetim. To nije radila samo rodbina otetih, ve\u0107 i organizacije koje su se zanimale za stanje gra\u0111ana.\u00a0 Zapravo sve do \u201cdemokratskih\u201d promjena u Srbiji 2000. godine nije se puno govorilo o otmici u \u0160trpcima. Povremeno su organizirani skupovi sje\u0107anja na zlo\u010din u \u0160trpcima, u nekoliko navrata od strane dru\u0161tva IKRE iz Prijepolja. 2004. godine je organoziran komemorativni skup ispred zgrade op\u0107ine u Prijepolju da bi se pro\u0161etalo glavnom ulicom do mosta u \u0160arampovu (Fatihov most), odakle su u rijeku Lim ba\u010deni vijenci i cvije\u0107e i prou\u010dena Fatiha za otete. Danas se pored tog mosta nalazi spomenik otetim u \u0160trpcima na kojem je ispisano samo devet imena osoba koje su otete, za ostale tada\u0161nje vlasti nisu dale dozvolu pod izgovorom da nisu iz Prijepolja. Zapravo, to je jedini zvani\u010dni spomenik otetim u \u0160trpcima, to je jedino mjesto gdje su se trebala na\u0107i imena svih otetih. Spomenik je otkriven na \u0161esnaestu godinu od stravi\u010dnog zlo\u010dina. Na njemu stoji natpis Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu \u0160trpci odustao je od budu\u0107nosti.
\nU toku posljednjih deset godina, bilo je organiziranih komemorativnih skupova povodom otmice u \u0160trpcima, ali se sve zavr\u0161avalo po\u010detkom novog dana poslije 27. februara.<\/p>\n

Koliko je politika surova a ljudska narav pohlepna govori i \u010dinjenica da se u toku organizacije pro\u0161logodi\u0161njeg komemorativnog skupa brat otetog \u010dovjeka u \u0160tpcima protivio mirnoj \u0161etnji, mo\u017eda \u0107e Vam biti jasnije kad dodamo da je isti direktor jedne javne ustanove i da je fotelja klimava ako razmi\u0161ljate svojom a ne glavom predsjednika stranke.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Prve ozbiljne korake u ime institucija koje predstavlju Bo\u0161njake poduzeo je Me\u0161ihat islamske zajednice u Srbiji, zahtijevaju\u0107i formiranje komisije za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina kao i da se porodicima otetih trajno dodijeli finansijska pomo\u0107 koja \u0107e biti pokazatelj da dr\u017eava poku\u0161ava da brine o svojim gra\u0111anima. Tako\u0111er je u organizaciji Med\u017elisa Islamske zajednice Prijepolje pokrenut literarni konkurs \u0160trpci bez mezara, koji je prerastao u tradicionalni, ali pod pokroviteljstvom Bo\u0161nja\u010dke kulturne zajednice. Poruka op\u0107inskim vlastima je bila da se plato ispred Doma kulture u Prijepolju nazove Trg otetih u \u0160trpcima, kao simboli\u010dan doprinos Prijepolja i Prijepoljaca vje\u010ditoj borbi protiv zla.<\/p>\n

Prema dokumentaciji \u017dTP \u201eBeograd\u201c predstavnici Srbije, SRJ i \u017dTP znali su za plan otmice putnika \u201enesrpske\u201c nacionalnosti, dr\u017eavljana SR Jugoslavije. Dokument o tome objavljen je u knjizi Otmica u \u0160trpcima (2003. godina) Fonda za hunmanitarno pravo:<\/strong><\/p>\n

JAVNO \u017dELEZNI\u010cKO TRANSPORTNO PREDUZE\u0106E \u201eBEOGRAD\u201c
\nSEKTOR ZA ODBRAMBENE PRIPREME I ZA\u0160TITU<\/strong><\/p>\n

Strogo pov. br. 4\/1 \u2013 93
\nDana: 01.02.1993. god.
\nBeograd, Nemanjina 6<\/strong><\/p>\n

GENERALNOM DIREKTORU<\/strong><\/p>\n

PREDMET: Poverljiva informacija<\/strong><\/p>\n

Ovih dana, ta\u010dnije 28.01.1993. godine obave\u0161ten sam od \u0161efa sekcije STP U\u017eice \u017divani\u0107a da \u0107e pripadnici Srpske vojske op\u0161tine Rudo izvr\u0161iti zaustavljanje voza i odvo\u0111enje putnika. \u010citava akcija odvijala bi se na delu pruge Beograd \u2013 Bar koja prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu.<\/strong><\/p>\n

I KONTAKTIRANJE \u017dTP-a \u201eBEOGRAD\u201c
\nSA DR\u017dAVNIM ORGANIMA<\/strong><\/p>\n

U vezi ove najave preduzeo sam slede\u0107e aktivnosti:
\n<\/strong><\/p>\n