{"id":131517,"date":"2015-07-22T11:37:27","date_gmt":"2015-07-22T09:37:27","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=131517"},"modified":"2015-07-23T21:44:38","modified_gmt":"2015-07-23T19:44:38","slug":"velikosrska-knjizevnost-je-prethodnica-genocida","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/velikosrska-knjizevnost-je-prethodnica-genocida\/","title":{"rendered":"Velikosrpska knji\u017eevnost je prethodnica genocida"},"content":{"rendered":"
\"680_Cetnici_Njegos-650x310\"<\/a>Ratni zlo\u010dinac iz Vi\u0161egrada, do\u017eivotno osu\u0111eni Milan Luki\u0107, polupismeni ne\u010dovjek koji je u samo jednoj ku\u0107i zapalio sedamdeset i dvoje djece, \u017eena i staraca, brane\u0107i se na su\u0111enju u Hagu molio je sudiju da pro\u010dita Andri\u0107evu knjigu i nude\u0107i mu je obja\u0161njavao da \u0107e ga tek po njenom i\u0161\u010ditavanju razumjeti i shvatiti njegovo pravo na osvetu.<\/div>\n
\n
\n

Pi\u0161e: Sead Zubanovi\u0107<\/strong>
\nNarod \u010dijih je dvadeset pet hiljada pripadnika, samo na jednom mjestu, u\u010destvovalo u planskom ubijanju preko deset hiljada
\ngolorukih civila, prvom genocidu na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, a zatim do\u017eivio da njegova, u to vrijeme jo\u0161 nero\u0111ena omladina, na sportskim manifestacijama nosi transparente sa natpisima: No\u017e, \u017eica, Srebrenica i skandiranjem ovog jezivog slogana bodri svoje ljubimce, zaista ima razloga da se zabrine nad svojom budu\u0107no\u0161\u0107u. Jo\u0161 vi\u0161e razloga za brigu ima bo\u0161nja\u010dki narod koji je u historijskom kontinuitetu postao stalna \u017ertva kolektivne histerije svojih kom\u0161ija.<\/p>\n

Izvor Mr\u017enje<\/strong><\/p>\n

Gdje izvire ta ogromna mr\u017enja koja je odrednica novim generacijama srpskocrnogorskog naroda? U \u010demu se to nalaze motivi, razlozi i opravdanja za \u010dinjenja zla drugom i druga\u010dijem? Otkud proisti\u010de pravo na osvetu zbog koje se ubijaju, kolju, pale \u017eivi ljudi, siluju \u017eene, mu\u0161karci i djeca?
\nMo\u017ee li ljudski um shvatiti kolika je to monstruoznost bagerima iskopavati i pri tome komadati tijela pobijenih \u017ertava, odvoziti ih i ponovo bacati i zatrpavati u jo\u0161 dublje i skrivenije jame sa namjerom prikrivanja kolektivnog zlo\u010dina?
\n\u0160ta re\u0107i za psihi\u010dko stanje tog naroda iz Bratunca i okolnih srpskih sela, u ve\u0107ini \u017eena pa zatim i mu\u0161karaca, koji su danima poslije ovog pogroma plja\u010dkali napu\u0161tene bo\u0161nja\u010dke ku\u0107e u Srebrenici, vode\u0107i i voze\u0107i ukradenu stoku, namje\u0161taj i sve \u0161to se ponijeti moglo u kamionima, automobilima, zapre\u017enim kolima, na konjima i kojekakvim kolicima. Snimci tih odlaze\u0107ih i dolaze\u0107ih plja\u010dka\u0161kih kolona u kojima je bilo i mnogo njihove djece, ovjekovje\u010deni kamerom kanadskog vojnika Unprofora, lede krv u \u017eilama gledatelja svojom bezdu\u0161no\u0161\u0107u. Kralo se i otimalo sa mrtvih i od mrtvih.
\nPa kakva je to vrsta ljudi \u010diji vlastodr\u0161ci i crkveni vrh organizuje narodne mase da sve\u010dano do\u010dekuju, nakon zavr\u0161enog robijanja po svjetskim kazamatima, kao velike heroje ratne zlo\u010dince, ideologe i izvr\u0161ioce ovog i sli\u010dnih planetarnih zala po\u010dinjenih \u0161irom BiH?<\/p>\n

\"Screenshot_54\"<\/a>Prvi \u0161ovinista u Srba bio je njihov opismenitelj, Crnogorac Vuk Karad\u017ei\u0107 sa svojom konstatacijom, da su Srbi svi oni koji govore \u0161tokavskim dijalektom. Najobrazovaniji Srbin tog vremena, Dositej Obradovi\u0107, na istom fonu je rekao da Bo\u0161njaci pravoslavci, Bo\u0161njaci rimokatolici i Bo\u0161njaci muhamedanci govore srpski jezik ma kako ga oni nazivali. Re\u010denicom koja je gnusna la\u017e i \u010dije je upori\u0161te samo u mitu, a glasi da Srbija ima historijsko pravo na Bosnu zasnovano na tradiciji srpske srednjovjekovne dr\u017eave, Ilija Gara\u0161anin je 1844. godine kompletirao tajni plan vanjske i nacionalne politike tada\u0161nje, tek formirane, vazalske kne\u017eevine Srbije.
\nPlan se po\u010deo provoditi za knjaza Milo\u0161a Obrenovi\u0107a, a njegovo postojanje je skrivano, sada se vidi sa kojim razlogom, sve do 1906 godine. Pozivaju\u0107i se na takozvano Du\u0161anovo carstvo koje je pored Kosova jo\u0161 jedan od najve\u0107ih velikosrpskih mitova, dakle la\u017ei, plan svojata i Crnu Goru, sjevernu Albaniju, ta\u010dnije Kosovo kao i Srem, Banat i Ba\u010dku.
\nTako je nastala pansrpska ideolo\u0161ka krilatica: Srbi svi i svuda. Na istom ovom fonu ujedinjenja svih Srba osmi\u0161ljen je i \u010duveni SANU-ov Memorandum iz 1986 godine. Jedna od glavnih Gara\u0161aninovih uputa bila je nagla\u0161ena preporuka da se oprezno napi\u0161e historija koja \u0107e djelovati u duhu narodnog jedinstva Srba i Bo\u0161njaka sve tri vjeroispovjesti. Me\u0111utim, pisanje zajedni\u010dke historije nije imalo nikakve logi\u010dke \u0161anse. Najstariju, dugo vremena najbogatiju i najja\u010du dr\u017eavu na Balkanu, srednjovjekovnu Bosnu, i njenu historiju od Huma\u010dkih plo\u010da kao prvih pisanih tragova njenog postojanja skraja jedanaestog vijeka, preko Kulina bana do mo\u0107nog kralja Tvrtka i njenu vi\u0161estoljetnu neprekinutu kraljevsku lozu kao i ogroman me\u0111unarodni ugled, pomije\u0161ati sa nomadskom pro\u0161lo\u0161\u0107u pravoslavnog stanovni\u0161tva tek formirane vazalske kne\u017eevine Srbije, nije bilo mogu\u0107e ba\u0161 nikako u\u010diniti. Iz tog razloga se, s ciljem lak\u0161eg anektiranja Bosne, ubrzo krenulo sa nasilnim razdvajanjem njenog stanovni\u0161tva, Bo\u0161njaka, na vjerskoj osnovi.
\nMada do tada nije bilo nikakve narodne veze izme\u0111u Bo\u0161njaka pravoslavaca i Srba, Gara\u0161anin dalje razra\u0111uje svoju plan ovako: Na isto\u010dnog veroispovedanija Bo\u0161njake, ve\u0107i upliv imati ne\u0107e za Srbiju te\u017eak zadatak. Na\u017ealost, bio je u pravu. Sve bune i ustanci tog vremena su bile posljedica direktnog hu\u0161kanja bosanskog pravoslavnog \u017eivlja od strane Srbije i Crne Gore i njihove finansijske i vojne pomo\u0107i. Svakim danom slabija Otomanska imperija je zbog svoje nemo\u0107i pre\u0161utno dozvoljavala da se u pograni\u010dna krajeve Bosne iz Crne Gore smi\u0161ljeno, a vremenom i dublje prema unutra\u0161njosti, naseljavaju Cnogorci koji su po naravi oduvjek bili prgavi, nasilni, skloni tu\u010di, sva\u0111i, ubistvima i kra\u0111i.<\/p>\n

\"Screenshot_55\"<\/a>Na takav na\u010din, primorani su da se udaljavaju od njih i protjerivani starosjedioci, Bo\u0161njaci muslimani. Uz pomo\u0107 tada\u0161nje kr\u0161\u0107anske Evrope i Rusije, Srbi su prvi put dobili svoju dr\u017eavu 1862. godine! Na ovom mjestu treba aposrofirati \u010dinjenicu da su Bo\u0161njaci pravoslavci i dalje, sve do 1920. godine bili pod vjerskom upravom Carigrada. Za milion i po zlatnih franaka je SPC od Carigradske patrijar\u0161ije doslovno tada kupila pravo na svoju vjersku nadre\u0111enost nad pravoslavnim stanovni\u0161tvom u BiH. Ve\u0107 idu\u0107e, 1921. godine vlada Kraljevine SHS provodi agrarnu reformu, ustvari ozakonjenu dr\u017eavnu plja\u010dku, otima 546 000 hektara zemlje od Bo\u0161njaka muslimana i djeli je Srbima, novoimenovanoj naciji u Bosni.
\nNa takav na\u010din su Bo\u0161njaci pravoslavci, sada Srbi, doju\u010dera\u0161nji kmetovi, postali zemljoposjednici i slijepi poslu\u0161nici beogradske politike. I ova \u010dinjenica je jako bitna, a to je da se Srpska pravoslavna crkva proglasila svetosavskom tek 1930. godine. Ovo su neupitni podaci o historiji pravoslavlja, vere pradedovske, u Bosni.
\nU me\u0111uvremenu, Bo\u0161njaci katolici su pod uticajem propagande iz Zagreba, tako\u0111e u ve\u0107ini, pristali da nacionalno postanu Hrvati. \u010cinjenica je da su pravoslavni vjerski slu\u017ebenici u Bosni, pod ingerencijom Carigradske patrijar\u0161ije uvijek bili uz Otomansku vlast, u\u017eivali u svom povla\u0161tenom statusu i agitovali protiv bilo kakvih pobuna Bo\u0161njaka pravoslavaca. Me\u0111utim, kada je ve\u0107 bilo jasno da \u0107e evropske dr\u017eave zajedno sa Rusijom protjerati Otomane sa ovih prostora, u cilju za\u0161tite svog privilegovanog polo\u017eaja, oni postaju \u010dak i podstreka\u010di buna.<\/p>\n

Crkveni vrh izmi\u0161lja i afirmi\u0161e navodne narodne predaje o otimanju srpske djece nazvane danak u krvi i njihovom prisilnom \u0161kolovanju za turske vojnike, janji\u010dare, \u0161to je \u010dista nebuloza kao i takozvano pravo prve bra\u010dne no\u0107i koje su, po njihovim predajama, u\u017eivali vlasnici zemlje, tada\u0161nji begovi. Dok bi musliman zemljoposjednik bio u postelji sa tog dana tek vjen\u010danom nevjestom, njen bi mu\u017e, kmet pravoslavac, tu \u010ditavu no\u0107 morao vodati u krug njegovog konja. Po tome je i ova izmi\u0161ljotina nazvana \u0161etanje opanaka. Ovakve i sli\u010dne nastale neistine izazivale su mr\u017enju, revolt, gnjev i \u017eelju za osvetom kod dolaze\u0107ih generacija pravoslavnog naroda pogotovo \u0161to su maksimalno eksploatisane, uz ostale ciljane la\u017ei, u epskim guslarskim pjesmama kao i u kasnijoj knji\u017eevnosti.
\nZbog toga su u srpskom \u017eivlju nastajali jezivi pozivi na osvetu tipa: Ko je drugi, ja sam, prvi da pijemo turske krvi. Na takav na\u010din je ostvaren cilj sve\u0161tenstva koje je la\u017ene pri\u010de ovakvog sadr\u017eaja uporno pripovijedalo da bi sa\u010duvalo svoj povla\u0161ten status, a ujedno je bivala zaboravljana i potisnuta iz memorije naroda doju\u010dera\u0161nja lojalnost vlasti i servilni, podani\u010dki odnos crkve spram vladavine Otomanske imperije.<\/p>\n

Mnogo je pitanja iz vremena od 460 godina njihovog podani\u0161tva na koje Srbi, a ni Crnogorci, sami sebi niti drugima nisu u stanju dati adekvatan i logi\u010dan odgovor. Naprimjer, za\u0161to se granice takozvane velike Srbije u potpunosti poklapaju sa nekada\u0161njim granicama Otomanske imperije, za\u0161to u Bosni nema traga niti jednoj pravoslavnoj crkvi do dolaska na ove prostore njima mrskih Turaka? Pa, za\u0161to se k\u0107erka kneza Lazara udala dobrovoljno za Bajazita, sina Murada, kao \u010detvrta njegova \u017eena, a i k\u0107erka \u0110ura\u0111a Brankovi\u0107a Mara kasnije postala sultanija i normalno, obadvije to u\u010dini\u0161e u\u0161av\u0161i u te brakove kao muslimanke. \u0160ta je razlog da Lazarov sin Stefan, Bajazidov \u0161ura, u\u010destvuje u \u010duvenoj Nikopoljskoj bitci u Bugarskoj 1396. godine i pomogne Osmanlijama da pobijede do tada najve\u0107u evropsku kr\u0161\u0107ansku vojsku?
\nBio je Stefan na Bajazidovoj strani i u zajedni\u010dkom im porazu od mongola Timur Lenka 1402. godine, bitka kod Angore, ali kako se mogao boriti skupa sa Osmanlijama, ako on i njegovi vojnici nisu bio muslimani?!<\/p>\n

Nikada se za vjeru islam nisu mogli boriti ratnici, pripadnici drugih konfesija! Na sva ova i more drugih sli\u010dnih pitanja velikosrpska propaganda nema adekvatne odgovore. Ali, zato u la\u017eima krcatim epskim guslarskim pjesmama i uporno tiskanim romanima koji se neprestano pi\u0161u sa obaveznom napomenom da su historijski, Srbija prekraja pro\u0161lost i retroaktivno oblikuje ishode doga\u0111aja iz davno pro\u0161lih vremena onako kako njoj odgovara. Veliko je pitanje otkud tolika \u010ditanost knjiga takve vrste i pozivanje na iste kada u njihovim pogovorima \u010desto pi\u0161e da su historijske \u010dinjenice voljom autora izmjenjene i prilago\u0111ene knji\u017eevnoj gra\u0111i! Ta historija se maltene iz godine u godinu, novim romanima i TV serijalima koriguje, dotjeruje i licka tako da ni sami Srbi u zadnjoj agresiji nisu znali protiv koga ratuju. Ubici Arkanu se u Bjeljini devedeset druge godine prikazala Hand\u017ear divizija za koju re\u010de da su joj njegovi borci nanijeli velike gubitke , a ratnom zlo\u010dincu Mladi\u0107u, po ulasku u Srebrenicu devedeset pete, Turci i dahije kojima su se, on kaza, Srbi tog dana kona\u010dno osvetili na ovim prostorima oslobodiv\u0161i ovaj grad ?!<\/p>\n

Za sve lo\u0161e \u0161to im se desilo, de\u0161ava ili \u0107e se tek desit Srbima i Crnogorcima su isklju\u010divi krivci Turci. Po\u0161to Turaka na ovim prostorima ve\u0107 stolje\u0107ima nema, uloga stranog i nepo\u017eeljnog elementa, naroda koji samo svojim fizi\u010dkim prisustvom sipa so po srpskocrnogorskim vekovnim patriotskim ranama natovarena je na le\u0111a Bo\u0161njaka. \u010cak \u0161ta vi\u0161e, oni su okarakterisani kao jo\u0161 gori narod od Turaka jer su poturice i izdajice vere pradedovske. Nikakvi kontra argumenti i logika tu ne poma\u017eu. Postojanje bo\u0161nja\u010dkog naroda nosi sobom opasnost od afirmisanja historijske istine koje bi oni morali da se stide. Zaista bi im bilo bolno kada bi se kao kula od karata sru\u0161ila njihova dugo (s)lagana predod\u017eba o svojoj pro\u0161losti, u koju su ve\u0107 \u010dvrsto uvjereli sebe i uporno uvjeravaju druge. Psihi\u010dko stanje u kom se nalazi ogromna ve\u0107ina stanovni\u0161tva, na\u017ealost, susjedne nam dr\u017eave, ovih dana ameri\u010dki ambasador u beogradu Majkl Kirbi diplomatski formulisao ovako: Srbi su pomalo \u0161izofreni\u010dan narod. A medicinsko poja\u0161njenje tog psihi\u010dkog oboljenja glasi: \u0160izofrenija je psihijatrijski poreme\u0107aj koji ozna\u010dava hroni\u010dnu, ozbiljnu mentalnu bolest koja primarno poga\u0111a sposobnost razmi\u0161ljanja i ote\u017eava shvatanje stvarnosti. Ta\u010dnost ove dijagnoze potvr\u0111uju svojim nenormalnim pona\u0161anjem skoro svi optu\u017eenici i osu\u0111enici me\u0111unarodnog suda u Hagu, a ne samo citirani Arkan i Mladi\u0107. I u ha\u0161kim sudnicama, pravdaju\u0107i monstruozne zlo\u010dine, za sebe ka\u017eu da su: Nebeski narod, Bo\u017eji narod i Carski narod. Od ove bolesti jo\u0161 davno \u017eestoko oboljeli Vojislav \u0160e\u0161elj ovih dana izjavi da je Sarajevo srce Srbije! Budimo sigurni da sada velika ve\u0107ina stanovnika te dr\u017eave, nakon ovih njegovih rije\u010di, misli isto kao i on.<\/p>\n

\"Krvoloci_Andric_Njegos_Mladic\"<\/a><\/p>\n

Velikosrpski pisci na zajedi\u010dkom zadatku<\/strong><\/p>\n

Najve\u0107e, pod navodnicima, zasluge \u0161to se stanovni\u0161tvo ovih dviju dr\u017eava nalazi u opisanom psihi\u010dkom stanju, koje traje skoro sto pedeset godina, ima takozvani srpski Gebels, crnogorski vladar Petar Petrovi\u0107 Njego\u0161. Odgajan mitom i mr\u017enjom, odrastao pod uticajem hri\u0161\u0107anskog sve\u0161tenstva, pisao je o boju na Kosovu 420 godina poslije njegovog de\u0161avanja sa tolikom stra\u0161\u0107u, kao da je maltene on bio njegov u\u010desnik . Sa u\u017eitkom je opjevao 120 godina nakon njegovog de\u0161avanja, genocidni pokolj Crnogoraca muslimana za badnje ve\u010de 1711. godine koji po\u010dini crnogorski knez Danilo. Dijelovi tog spjeva imena Gorski vijenac citirani su, tako\u0111e ovih dana, u prisustvu Gojka Kli\u010dkovi\u0107a biv\u0161eg Predsjednika vlade genocidne tvorevine, svjedoka na su\u0111enju u Hagu jednom od kapitalaca velikosrpske \u0161izofrenije, zlo\u010dincu Radovanu Karad\u017ei\u0107u. Zaklju\u010dak suda je da se u ovom knji\u017eevnom (ne)djelu slavi ubijanje Muslimana, uni\u0161tavanje njihovih ku\u0107a i ru\u0161enje d\u017eamija. Sudsko vije\u0107e nije imalo te\u017eak zadatak da bi do\u0161lo do navedenog zaklju\u010dka poslije i\u0161\u010ditavanja stihova koji glase :
\nSve je po\u0161lo krvavijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom.
\nKo ne misli na Koran pljunuti, neka bje\u017ei glavom bez obzira.
\nKako smrde ove poturice.
\nNo lomite munar i d\u017eamije pa badnjake srpske nalagajte.
\nHulitelja imena Hristova da krstimo vodom ili krvlju. Trijebimo gubu iz torine. Nek propoje pjesna od u\u017easa, oltar pravi na kamen krvavi.<\/p>\n

Ovaj zadnji stih propagira i nare\u0111uje klanje pripadnika islama po\u0161to oni ne\u0107e da promijene vjeru dobrovoljno, krste\u0107i se vodom. Klanje \u010dovjeka druge vjere je zna\u010di za velikosrbe njegovo kr\u0161tenje koje garantuje, dodatnim crkvenim tuma\u010denjem, odlazak u raj zlo\u010dincu kao i \u017ertvi. Iz tog razloga je ovo omiljeni na\u010din ubijanja muhamedanaca koje Njego\u0161 naziva jo\u0161 i: poturice, guba, kuga, smrad, \u0111avo, vrag, nekrst, doma\u0107e zlo. . . Na proslavi dvijestote godi\u0161njice od Njego\u0161evog ro\u0111enja pjesnik Matija Be\u0107kovi\u0107 deklarisani \u010detnik, kao jedna od perjanica srpskog fa\u0161izma rekao da se: Celokupna Srpska akademija nauke i umjetnosti doslovno klanja Petru Drugom Petrovi\u0107u, nebeskom stubu srpske svesti i savesti. Kaza jo\u0161 da su o ovom najve\u0107em gorostasu srpske knji\u017eevnosti, kao takvom, pisali sve najlep\u0161e, Laza Kosti\u0107, Bogdan Popovi\u0107, Jovan Skerli\u0107, Branislav Petronijevi\u0107, Isidora Sekuli\u0107, Jovan Du\u010di\u0107, Veljko Petrovi\u0107, Ivo Andri\u0107 i Me\u0161a Selimovi\u0107. Svaki komentar o istorijskoj percepciji, svjetonazoru i stavu prema srpskom \u0161ovinizmu nabrojanih knji\u017eevnika je suvi\u0161an. Vjerovatno je ovaj vladikin zloslutni stih koji glasi: Borbi na\u0161oj kraja biti ne\u0107e, do istrage turske ili na\u0161e, bio inspiracija Be\u0107kovi\u0107u za onu njegovu futuristi\u010dku mrzila\u010dku nabrajalicu, \u0106era\u0107emo se mi jo\u0161.<\/p>\n

Nije dana\u0161nja velikosrpska \u0161ovinisti\u010dka mr\u017enja prema Bo\u0161njacima, tek tako nastala i opstala. Svako srpsko dijete u Srbiji , kao i na pola trenutno okupirane BiH, do polaska u osnovnu \u0161kolu mora obavezno nau\u010diti dvije poduga\u010dke epske pjesme. Prva je pomenuti Boj na Kosovu, a druga Smrt majke Jugovi\u0107a, tragi\u010dna mitska pri\u010da o smrti devetorice bra\u0107e i na kraju i njihovog oca, ubijenih navodno od strane Turaka na Kosovu polju jer su branili otad\u017ebinu Srbiju i njenu neja\u010d.
\n\u0160ovinisti\u010dka srpska usmena i pisana knji\u017eevnost osmi\u0161ljena je i pa\u017eljivo kroz vrijeme uzgajana sa vi\u0161estrukom namjenom za potrebe velikodr\u017eavne politike.. Ona je univerzalno sredstvo za brisanje mnogobrojnjih mrlji sa njene nacionalne i crkvene po\u010desto veoma sramne pro\u0161losti. Njeni stalni ba\u0161tovani su srpski politi\u010dari, zatim redom svi crkveni slu\u017ebenici locirani od vrha do dna svetosavske sekte hri\u0161\u0107anskog usmjerenja, a u prvom redu za nju su zadu\u017eeni knji\u017eevnici, ljudi od pera, kao najva\u017eniji faktor ispiranja indivindualne pameti i formiranja kolektivne svijesti. A, opet me\u0111u tim knji\u017eevnicima, najve\u0107e zasluge za afirmaciju velikosrpstva pripadaju zlatnom trolistu nesrba i to redom, Njego\u0161u, Andri\u0107u i Selimovi\u0107u. Za njih trojicu u Srbiji ka\u017eu da su za velikosrpstvo u\u010dinili vi\u0161e nego svi srpski knji\u017eevnici zajedno..<\/p>\n

Njego\u0161 je optu\u017eio muslimane za izdaju vjere i dao uputu na koji na\u010din treba sa njima postupati, odnosno ubijati ih. To je taj krvavi recept koji se neprestano primjenjuje. Ogromnu cijenu njegovog hu\u0161ka\u010dkog spjeva Bo\u0161njaci su platili svojim \u017eivotima u pogromima tokom Balkanskih ratova. Zatim u Plavu i Gusinju od strane crnogorske vojske 1913. godine bi streljano vi\u0161e od 1800 mje\u0161tana, a pokr\u0161teno njih 12 500. 1924. godine u \u0160ahovi\u0107ima za vladavine Kraljevine Jugoslavije u miru je izvr\u0161en genocid. Niko od oko 600 mje\u0161tana \u017eiv nije ostao pa \u010dak i selu promjeni\u0161e ime u Toma\u0161evo.<\/p>\n

Tada\u0161nji reis d\u017eemaludin \u010cau\u0161evi\u0107 za francuski list Tomps izjavio da je po njegovim saznanjima po isto\u010dnim djelovima BiH pobijeno hiljade ljudi, \u0161est \u017eena spaljeno, 270 sela oplja\u010dkano Po istoj matrici su na po\u010detku Drugog svjetskog rata samo \u010detnici popa \u0110uji\u0107a u Isto\u010dnoj Bosni poklali 9200 prije svega \u017eena i djece. Zasluga vrsnog pripovjeda\u010da i velikog la\u017eova Ive Andri\u0107a za velikosrpstvo je u tome \u0161to njegova perfidna knji\u017eevnost prikazala muslimane u najgorem mogu\u0107em svjetlu. Bla\u0107enje fizi\u010dkog izgleda i pona\u0161anja istih ide tako daleko da kod \u010ditaoca stvara osje\u0107aj ga\u0111enja i prezira tog cjelokupnog naroda.
\nNjegove la\u017ei o seksualnoj devijaciji Turaka, odnosno Bo\u0161njaka koje je do u grozne detalje opisao zahvaljuju\u0107i svojoj bolesnoj ma\u0161ti, tokom agresije su na bo\u0161nja\u010dkim \u017eenama, djeci i mu\u0161karcima primjenjivali \u010detnici. Mr\u017enja prema svom ocu Bo\u0161njaku nepriznatog vanbra\u010dnog dje\u010daka Ive, indirektno je taj narod ko\u0161tala desetine hiljada \u017eivota tokom zadnje agresije. Ratni zlo\u010dinac iz Vi\u0161egrada, do\u017eivotno osu\u0111eni Milan Luki\u0107, polupismeni ne\u010dovjek koji je u samo jednoj ku\u0107i zapalio sedamdeset i dvoje djece, \u017eena i staraca, brane\u0107i se na su\u0111enju u Hagu molio je sudiju da pro\u010dita Andri\u0107evu knjigu i nude\u0107i mu je obja\u0161njavao da \u0107e ga tek po njenom i\u0161\u010ditavanju razumjeti i shvatiti njegovo pravo na osvetu. Usput re\u010de da je on do tada knjigu pro\u010ditao \u010detiri puta i da \u0107e i dalje to \u010diniti.<\/p>\n

Rahmetli Muhsin Rizvi\u0107, knji\u017eevni kriti\u010dar koji je na \u0161est stotina stranica izanalizirao podlosti i la\u017ei ove knji\u017eevne spodobe, nakon agresije re\u010de, spravom, da je Andri\u0107evo pisanje ko\u0161talo Bosnu vi\u0161e nego sve vojske koje su kroz nju pro\u0161le. Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost je dobio zahvaljuju\u0107i zajedni\u010dkom lobiranju \u010detni\u010dke emigracije i SANU-a jer se njegovom knjigom Na Drini \u0107uprija pravdao svojevremenim turskim zulumom ratni i poratni velikosrpski genocid izvr\u0161en nad Bo\u0161njacima, narodom koji je poslije Jevreja procentualno bio najve\u0107a \u017ertva Drugog svjetskog rata. Evo, samo jedne re\u010denice iz Andri\u0107evog pisma iz pedesetih godina, tada narodnog poslanika u Skup\u0161tini BiH, kojeg je napisao svom prijatelju i istomi\u0161ljeniku Niki Miro\u0161evi\u0107u: Mene ova sredina loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice ( misli na Muhameda a. s.) gu\u0161i, pa sam vi\u0161e u Beogradu nego u Bosni. Ko, nakon ove re\u010denice, ima pravo da vjeruje u \u0106osi\u0107evu mudro osmi\u0161ljenu podvalu da je Andri\u0107 sav novac dobijen za Nobelovu nagradu poklonio bibliotekama u BiH?<\/p>\n

Romani Dervi\u0161 i smrt kao i Tvr\u0111ava potpisanih imenom Me\u0161e Selimovi\u0107a tako\u0111e za velikosrpsku aspiraciju prema Bosni i Hercegovini imaju nemjerljivu vrijednost. U njima je potvr\u0111eno na direktan i indirektan na\u010din sve ono \u0161to su pisali Njego\u0161 i Andri\u0107, a po uputama Dobrice \u0106osi\u0107a negirana je Bosna i njena vi\u0161evjekovna dr\u017eavnost, zatim isponi\u017eavani, karakterno i fizi\u010dki do bola uru\u0161eni Bo\u0161njaci, njihova vjera i slavna historija. Poruka autora koja nije napisana, ali se nakon i\u0161\u010ditavanja sama po sebi name\u0107e, u najkra\u0107em glasi ovako: Mi Bo\u0161njaci smo narod koji je zbog interesa napustio vjeru svoje bra\u0107e hri\u0161\u0107ana, bez korijena smo, dostojanstva i pameti. Do\u0111ite Srbi, poubijajte nas slobodno, koliko ho\u0107ete i pro\u0161irite svoju zemlju. Vi ste predodre\u0111eni da budete na\u0161i tutori, jer vi ste, za razliku od nas, pametan, radan i dr\u017eavotvoran narod. Upore\u0111uju\u0107i ostala djela koja je Me\u0161a Selimovi\u0107 napisao prije i poslije ova dva romana i najnaivnijem \u010ditaocu mora biti jasno da taj re\u017eimski slu\u017ebenik nije autor niti jedne re\u010denice iz njih. Po narud\u017ebi SANU-a i vrijeme izlaska ovih romana je politi\u010dki tempirano. Dervi\u0161 je imao zadatak da do tada poni\u017eeni neopredjeljeni, najbrojniji narod Republike BiH ostane bezimen, stvaraju\u0107i politi\u010dku atmosferu u kojoj \u0107e on sam odbiti naziv Musliman na popisu stanovni\u0161tva koji je slijedio, kao svoju budu\u0107u nacionalnu i vjersku odrednicu. Roman Tvr\u0111ava je opet svojim sadr\u017eajem trebala uticati na javno mnjenje u kojem bi se osporilo pravo izjedna\u010davanja SR BiH kao ravnopravne ostalim jugoslovenskim republikama po predlo\u017eenom Ustavu dolaze\u0107e 1974 godine, sa kona\u010dnim ciljem njene podjele izme\u0111u Sbije i Hrvatske. Nadimak Me\u0161a, izveden iz imena Mehmed, i prezime Selimovi\u0107 samo su upotrijebljeni kao dekoracija iza koje je romane bilo mogu\u0107e pisati u prvom licu \u0161to je stvarnom autoru, Ivi Andri\u0107u, relaksiralo poziciju i dodatno prikrilo njegov knji\u017eevni identitet, sve do danas.<\/p>\n

Veliki je broj ljudi od pera, pravoslavne provenijencije, koje bi morali na kraju spomenuti kao indirektne sau\u010desnike u zlo\u010dinima tokom agresije na Bosnu. Jovan Du\u010di\u0107, Petar Ko\u010di\u0107, dvojica \u0106orovi\u0107a i Aleksa \u0160anti\u0107 su svojevremeno, svojim knji\u017eevnim radom, veoma mnogo pomogli u ne\u010dasnoj raboti posrbljavanja Bo\u0161njaka pravoslavaca, \u0161to je kasnije rezultiralo velikim zlom. BH pisci Rajko Nogo, a zatim i Vojislav Lubarda planski su se preselili iz Sarajeva u Beograd osamdesetih godina navode\u0107i ugro\u017eenost kao razlog svog odlaska. U cilju homogenizacije izmi\u0161ljen je progon jo\u0161 desetina hiljada njihovih sunarodnika. Tako je u predve\u010derje agresije me\u0111u Srbima, s druge strane Drine, stvarana nerealna slika o navodnoj nepodno\u0161ljivo te\u0161kom polo\u017eaju njihove bra\u0107e u BiH. O udjelu u zlu pisaca iz Srbije kao \u0161to su naprimjer Milo\u0161 Crnjanski, Vuk Dra\u0161kovi\u0107 ili Momo Kapor i masa drugih, trebalo bi u sudnicama govoriti. Uglavnom, svi oni koji su svoja pera u predratnom i ratnom periodu umakali u krvavo gnojnu tintu \u0161ovinizma, mr\u017enje i velikosrpstva, moraju da znaju da su zahvaljuju\u0107i tome postali ubice djece, \u017eena i nevinih ljudi. Oni su isto tako palili sela i gradove i zato \u0107e morati odgovarati, pred Bogom. Te zlo\u010dine su \u010dinili rukama polupismenih, ali \u010desto i veoma pismenih \u010detnika, \u010ditalaca svojih knji\u017eevnih nedjela i gledalaca po njihovim literarnim gadostima snimljenih filmova i TV serija.<\/p>\n

Saff.ba<\/p>\n

\n
\n
\n
\"\"<\/div>\n