![\"putopis\"](\"http:\/\/i1.wp.com\/bosnjaci.agency\/wp-content\/uploads\/2014\/09\/putopis1.jpg?resize=450%2C221\")
<\/p>\n<\/p>\n
OVO KRATKO IZVJE\u0160\u0106E O PUTOVANJU PREKO HERCEGOVINE I NOVOPAZARSKOG SAND\u017dAKA, \u0160TO GA U FRANCUSKOM ORIGINALU I U PRIJEVODU DONOSIMO, POTI\u010cE OD LEFERVA (LEFERVE), TAJNIKA BARUNA SANSIJA (SANCY), FRANCUSKOGA POKLISARA, POSLANA G. 1611. U CARIGRAD.<\/p>\n
Francuski poklisari kod Porte u 16., a dijelom i 17. stolje\u0107u odabirahu, idu\u0107i na svoje poslani\u010dko mjesto, suhozemni put, koji je vodio iz Dubrovnika preko Trebinja, Gacka, Fo\u010de, Plevalja i Novoga Pazara put Plovdiva i Carigrada. To bija\u0161e obi\u010dni drum, kojim prola\u017eahu trgova\u010dki karavani i diplomatske misije i to ne samo francuske, nego i dubrova\u010dke i mleta\u010dke, kao god i slu\u017ebeni ulaci ovih dr\u017eava. Francuski poklisari obi\u010davahu sastavljati o tom svom putovanju kroz Balkansko poluostrvo, neku vrst dnevnika, u kojemu ta\u010dnim kronolo\u0161kim redom pribilje\u017eivahu sva znatnija mjesta, kojima prola\u017eahu i stvari, koje im se na putu de\u0161avahu. Taj posao sastavljanja putni\u010dkoga dnevnika bje\u0161e povjeren jednomu od njihovih tajnika, a pokad\u0161to i vi\u0161e njih.<\/p>\n
Ima nekoliko takovih francuskih putni\u010dkih izvje\u0161taja iz 16. i 17. stolje\u0107a. Mi \u0107emo pomena radi citirati opis putovanja Aramona (Aramon), francuskoga poklisara u Carigradu iz g. 1547., koji bje\u0161e napisao poklisarev tajnik \u017dan \u0160eno (Jean Chesneau), a izdao i bilje\u0161kama popratio K. \u0160efer (Ch. Schefer), \u010dlan pariskoga Instituta (g. 1887.). Drugi sli\u010dan putopis je od Fren Kaneja (Fresne-Canaye), koji g. 1573. pratija\u0161e francuskoga poklisara Noailles-a u Carigrad. Taj je putopis priop\u0107io u francuskom prijevodu i talijanskom originalu Hauzer (Hauser), docent na sveu\u010dili\u0161tu u Clermont\u2013Ferrand\u2013y (g. 1897.). Putopis, \u0161to ga mi sada priop\u0107ujemo, razlikuje se od gornjih u toliko, \u0161to sastavlja\u010d navra\u0107a u ve\u0107emu broju imena rijeka, brda i mjesta u krajevima, koji nas posebice zanimaju. Na \u017ealost mi smo se, u pomanjkanju originala, morali poslu\u017eiti kopijom toga putopisa, koja se kopija nalazi u odjelu francuskih starijih rukopisa pariske Narodne Biblioteke (zavedena u katalogu pod \u0161ifrom 16. 172, fol. 131 itd), pa smo konstatirali da je ve\u0107ina geografskih naziva ili prosto ispu\u0161tena ili opet naopako prepisana. Mi smo nastojali po svom najboljem uvjerenju potonja ispraviti; ali se ne uhvasmo ni poku\u0161ati, da praznine ispunimo.<\/p>\n
Gospodin Sansi, koga kralj bje\u0161e imenovao svojim poklisarem u Carigradu, sti\u017ee u Dubrovnik u augustu godine 1611. Iz Dubrovnika otputovao okolo 24 sata[1]<\/a> 9. augusta i do\u0111e u pratnji dvajuh dubrova\u010dkih gospara na Plo\u010de, mjesto izvan gradskih vrata na jedno 400 kora\u010daja, gdje mu bijahu pripravili stan. Ali prije nego \u0161to \u0107e krenuti na put, gospodin poklisar ode oko 12. ure dubrova\u010dkom knezu i gospodskom vije\u0107u i pozdravi se s njima. Oni mu opet posla\u0161e na dar pekmeza. Gospodin poklisar preno\u0107i na Plo\u010dama. Sutradan u jutro (srijeda 10. augusta) otputovasmo okolo 12. ure. Poklisar je pojahao sa dvadeset drugova, a za njim i\u0111a\u0161e jo\u0161 osam tovarnih konja. Skrenuv\u0161i na lijevo uzesmo se penjati uzbrdice, ostavljaju\u0107i more na desnu ruku, a grad za nama. Gospodin poklisar bi pozdravljen s dubrova\u010dkih bedema s deset ili dvanaest topovskih hitaca. Ono je brdo vrlo strmo i te\u0161kom se mukom uza nj penje. S njega se lijepo razgleda Dubrovnik i okolina ostrva. Odatlen udariv\u0161i preko strmenitih i kamenitih prijedjela, stigosmo uve\u010der oko 20. ure (osam sati), na obalu rijeke Trebi\u0161njice, na domak sela[2]<\/a>), koje nosi njezino ime i koje je udaljeno jedno 18 milja od Dubrovnika. Utaborismo se na lijepoj livadi usred ravnice okru\u017eene brdima. Ta je ravnica \u0161iroka po prilici jednu milju i dvije milje duga\u010dka. Brdo pred nama je obraslo \u0161umom i puno kamenja. Na njemu ima ne\u0161to vinove loze. Gospodin poklisar krenu iz Trebinja u \u010detvrtak 11. augusta, te ru\u010da u \u010cepelici, a na no\u0107i\u0161te pade u Bile\u0107u, u pokrajini Srbiji.<\/p>\n \u010citav taj kraj je brdovit i kamenit, te je vrlo mu\u010dno tuda putovati. Uspeh se na vrh planine, podno se vidi mala rijeka, koja izvire iz tri golema vrela. Potonja obuhva\u0107aju \u010ditavu milju prostora i davaju toliku koli\u010dinu vode, da je rijeka u blizini Bile\u0107e vrlo velika. Taj je predio veoma plodan, izgleda barem tako, unato\u010d njegove bregovitosti i \u0161umovitosti. On bi bio podesan za sa\u0111enje vinove loze. Odatlen krenusmo u petak 12. augusta i ru\u010dasmo u Crnici, gdje ima lijepa studena \u010desma. Ve\u010derasmo zatim u Gacku koje je smje\u0161teno na polju duga\u010dkom jedno \u010detiri milje i \u0161irokoj milju i po. To je polje lijepo i na njem pase mnogo stoke. Odatle krenusmo u subotu 13. augusta u Trnovu luku, i tu provedosmo ostatak dana. To se mjesto nalazi u maloj dolini pokraj gorskoga potoka zvana Sutjeska, koji proti\u010de na podno\u017eju dvijuh visokih planina. Istoga dana prevalismo vrlo visoku planinu po imenu Humi\u0107 preko koje vodi vrlo strmenita staza. Sve je ostalo pokriveno \u0161umom. Na spomenutomu mjestu ima tri drvena, na pola poru\u0161ena karvansaraja. Silaze\u0107i niz brdo kupismo u nekoga pastira malena ovna za 22 jaspre, \u0161to \u010dini 15 sola i 6 dinara (franceskoga novca). \u010citavu no\u0107 vukasmo toga ovna, a u zoru prije polaska pojedosmo situ, kuhanu u vrlo \u010da\u0111avomu kotlu.<\/p>\n Mlinski kamen povaljen nasred puta, slu\u017eio nam je mjesto \u010dinije, stoljnaka, otira\u010da i tanjira. Uza sve to po uvjeravanju svekolike dru\u017eine nikada nam jelo nije bolje i\u0161lo u slast. U nedjelju 11. augusta gospodin poklisar ru\u010da u Tjenti\u0161tima, selu na rje\u010dici zvanoj (Sutjeska), u blizini Hercegovine u Morla\u0161koj. Tu ima jo\u0161 jedna rje\u010dica, preko koje se prolazi tri puta na malenim drvenim \u0107uprijama. Popev\u0161i se za tim na brdo, koje se di\u017ee na lijevo, mi vidjesmo tu rje\u010dicu kako te\u010de na desno i sve ve\u0107ma raste, dok se ne suzi izme\u0111u dvije lijepe, plodne i dobrim dijelom \u0161umom obrasle planine. Nakon kakova \u010detiri sata putovanja po obronku re\u010dene planine opet pre\u0111osmo rijeku, koja se zove Drina (pod tim je imenom zabilje\u017eena na zemljopisnoj karti), velikim drvenim mostom, koji je du\u017ei od mleta\u010dkoga rijalta. Taj je most podignut na cigli jedan svod poduprt na oba kraja. Zatim, ostaviv za sobom most i rijeku, koja \u010dini malen zavoj, pro\u0111osmo kroz maleno selo od kakovih pet ili \u0161est ku\u0107a i putuju\u0107i uz obalu rijeke, koja te\u010de na na\u0161u lijevu ruku, te nakon po prilici sat i po hoda stigosmo u varo\u0161 Fo\u010du, u pokrajini Hercegovini, gdje ima jo\u0161 jedan most preba\u010den preko rijeke \u010cehotine (?). Ta varo\u0161 nije opkoljena bedemima i u njoj ima kakovih 800 drvenih i vrlo niskih ku\u0107a, bez pend\u017eera. Ima jo\u0161 mnogo malih d\u017eamija. Kraj je prili\u010dno lijep. U toj varo\u0161i gospodin poklisar preno\u0107i u karavanskom hanu, prostoriji sli\u010dnoj tr\u017enici, u kojemu odsijedaju putnici. U tomu se hanu mo\u017ee udobno smjestiti 300 konja. On je sagra\u0111en od dobra kamena i pokriven olovnim krovom. U tomu gradu se pravi mno\u0161tvo no\u017eeva, na glasu ne zbog \u010dvrsto\u0107e, ve\u0107 zbog izradbe.<\/p>\n U ponedjeljak 15. augusta re\u010deni gospodin ru\u010da u Ustikolini, koja se nalazi u re\u010denoj pokrajini Hercegovini. Izi\u0161av iz Fo\u010de, po\u010desmo se penjati uz planinu, plodnu i punu vo\u0107aka, \u017eita i pone\u0161to vinove loze. Dovlen je kraj brdovit i slabo napu\u010den; ali zato prepun divlja\u010di. Ima naro\u010dito sva sila grlica i divljih golubova. \u010citav je predio pokriven hrastovom \u0161umom. Odatlen re\u010deni gospodin sti\u017ee na no\u0107i\u0161te u Bahovo[3]<\/a>) u pokrajini Hercegovini. U tomu mjestu se podigla jedna ku\u0107a ili karvansaraj, koja slu\u017ei skloni\u0161tem putnicima, kako se uop\u0107e po \u010ditavoj Turskoj nalazi. (\u2026) Krenuv\u0161i odatlen, re\u010deni gospodin do\u0111e na konak u Tasli\u0107u (Plevlje), varo\u0161 u spomenutoj pokrajini u Hercegovini, koja broji po prilici 400 ognji\u0161ta. U toj varo\u0161i ima tri d\u017eamije, dvije od kamena, a tre\u0107a od drveta. U jednoj od dviju kamenitih ima lijepa \u010desma. U toj varo\u0161i ima jo\u0161 dva karvansaraja, prili\u010dno prostrana i prekrivena olovnim krovom. Izme\u0111u Pulmi\u010de i Tasli\u0107e kraj je vrlo lijepo obra\u0111en, a na mjestima gdje nema vo\u0107aka, porasla je mlada \u0161uma. Predio je ipak u ve\u0107oj mjeri \u0161umovit nego li go, a obiluje malim izvorima \u017eive vode. Prije nego se do\u0111e u re\u010denu varo\u0161, na jedno dvije milje od nje, nalazi se malena rijeka koja te\u010de dolinom, te se pru\u017ea na desnu ruku. To je bila prva varo\u0161, u kojoj zatekosmo uljudnu \u010deljad, koja se divlja\u0161e glatkosti na\u0161ih ma\u010deva i ma\u010deva na\u0161ih pratilaca, do\u010dim se drugi neotesaniji, podrugavahu, vele\u0107i da su ra\u017enjevi na\u0161ih pratilaca dobri, da se iz njih grade \u010davli. Neki opet, koji bijahu u kavani blizu karvansaraja, ponudi\u0161e nam kahve, koja nam nipo\u0161to ne prija.<\/p>\n U srijedu 17. augusta re\u010deni gospodin ostavi Tasli\u0107 i udari putem na desno. Putovasmo tako kroz brdovit i gotovo posvuda \u0161umom obrasli kraj. Nakon jedno \u010detiri ili pet sati putovanja, uzesmo se spu\u0161tati niz brdo, a to spu\u0161tanje traje vrlo dugo. Napokon nai\u0111osmo na malenu rijeku, \u0161iroku nekoliko metara kamenom, koja protica\u0161e na na\u0161u lijevu ruku. Udariv\u0161i putanjom, koja vodi uz obalu te rijeke, planina nam ostade sada na lijevo, a rijeka na desno. Ta se rijeka zove Seljesnica. Nakon nekoliko sati jezdenja, sveudilj uz obalu, prije\u0111osmo rijeku preko drvenoga mosta s tri svoda. Prevaliv jo\u0161 nekoliko hiljada kora\u010daja, pre\u0111osmo kroz jedno tursko groblje i stigosmo u varo\u0161 od jedno trista ognji\u0161ta po imenu Prijepolje, u pokrajini Hercegovini. Ni ova varo\u0161 kakogod niti pre\u0111a\u0161nje nije zatvorena, a i u njoj su ku\u0107e od drveta i niske. (\u2026) Proslijediv na\u0161e putovanje stigosmo do kakova dva sata u mjesto zvano Mile\u0161evo, gdje ima crkva sv. Save s gr\u010dkim kalu\u0111erskim samostanom, u kojemu ima dvadesetak kalu\u0111era, koje mi pohodismo. Na unutra\u0161njim duvarovima manastira mnogi putnici bjehu upisali svoje ime, a me\u0111u ostalima i gospodin Bri, po \u010demu razumjesmo, da je gospodin Lankom[4]<\/a>, putuju\u0107i kao poklisar, morao tuda pro\u0107i, po\u0161to se gospodin Bri kao plemi\u0107 nalaza\u0161e u njegovoj pratnji. Ovi su kalu\u0111eri jadno odjeveni i \u017eive po siroma\u0161ku.<\/p>\n Oni nose na sebi tek jednu ko\u0161ulju i bijednu haljinu iste boje kao u kapucina u Francuskoj, uz to otvorenu sprijeda sve do pupka, bez pojasa i bez dugmeta, tako da im se vidi trbuh, a u ve\u0107ine je mantija na vi\u0161e mjesta prodrta. Jedni bjehu bez cipela, a drugi obuveni. Svi pak ima\u0111ahu na glavi kapu s dva uha poput one \u0161to se zove \u201ca la coquarde\u201c, a koja je ljubi\u010daste boje i sprijeda izrezana. Njihove su vlasi vrlo duga\u010dke i padaju im u neredu na ramena, tako da sa svojim jako mr\u0161avim licem pobu\u0111uju silnu su\u0107ut u onih, koji ih gledaju. Uostalom unutra\u0161njost njihove crkve u prili\u010dno je dobrom redu. Crkva je iznutra obojena. Oprave za obavljanje bogoslu\u017eja su u prili\u010dno hr\u0111avom stanju, stare i ve\u0107inom istro\u0161ene. Tu nam bi ponu\u0111eno mnogo vrlo dobrih crnih damaskih \u0161ljiva. Karvansaraj ne valja ba\u0161 ni\u0161ta, ali u njemu ima lijepa \u010desma. Po\u0161to smo se u crkvi zadr\u017eali jedno po sata i pomolili Bogu, uzjahasmo na\u0161e konje i zaputismo se na\u0161im prija\u0161njim drumom put brda. Na jednu milju po prilici od toga mjesta re\u010deni gospodin do\u0111e na no\u0107i\u0161te u varo\u0161 u kakovih 100 ognji\u0161ta, zvanu Mile\u0161evo, u re\u010denoj pokrajini Hercegovini ili Srbiji, kojoj na sjeveru di\u017ee se visoka brid (to je ona ista, \u0161to je malo prije spomenusmo). Na vrhu te bridi ima jak zamak koji nosi isto ime kao i varo\u0161 ili ina\u010de Rocca partita[5]<\/a>).<\/p>\n U \u010detvrtak 18. augusta, re\u010deni gospodin krenu iz gornjega mjesta putem, koji iz karvansaraja vodi na desno. Si\u0161av zatim niz tu planinu, udarismo obronkom jednoga drugoga brda, \u010diji vrhunac ostaja\u0161e nam na desnu ruku. Ova se planina ide iz Hercegovine do u Albaniju, koja je od toga mjesta udaljena tek dva dana hoda. \u010citava je planina pokrivena drve\u0107em, a tako isto i put. A kako nas Vlasi (to su seljaci koji vode kirid\u017eijska kola) utjera\u0161e u strah zbog lupe\u017ea, mi sjahasmo s konja i uzesmo paziti na se, dr\u017ee\u0107i pripravne na\u0161e pi\u0161tolje i arkebuze. Ovaj klanac je dug kakove dvije milje. Ostaviv za sobom ovu planinu pre\u0111osmo u drugu na lijevo. Potonja je potpuno gola, bez \u0161ume i bez drve\u0107a, te sasvim pusta. Pre\u0161av\u0161i ovu planinu i jedan potok iza\u0111osmo iz pokrajine Hercegovine i u\u0111osmo u Bosnu. Na ulazu potonje zaustavismo se, da ru\u010damo u mjestu zvanom Halmovica, nedaleko od nekoliko ku\u0107a. (\u2026) U petak 19 dana (mjeseca) augusta gospodin (poklisar) ostavi gornju livadu i sti\u017ee u ru\u010dano doba u Ra\u0161ku \u017eupu, a to je karvansaraj osamljen na malenoj livadi na podno\u017eju jedne planine. Kroz tu livadu proti\u010de malen potok zvan Ljudska. Pre\u0111osmo (zatim) kraj, obrastao na vi\u0161e mjesta \u0161umom, dok je ostalo zemlji\u0161te dobro i veoma podesno za obradbu, ali vrlo slabo napu\u010deno, jer ne vi\u0111esmo do desetak ku\u0107a ra\u0161trkanih amo tamo po brdu. Gospodin (poklisar) provede ovdje ostatak dana, po\u0161to je bez odmora bio prevalio put, koji se upravo tu svr\u0161ava. Ovaj je karvansaraj sazidan od kamena i pokriven \u0107eremetom i u tomu kraju ra\u0111a dobro vino.<\/p>\n U subotu 20. augusta gospodin (poklisar) udariv\u0161i put istoka du\u017e livade, koja mu ostaja\u0161e na desno, a koja je vrlo duga\u010dka i uzana, ode se utaborit pokraj seoca zvana Luka od Novoga Pazara, pr\u0161av prije toga ispred novo-pazarskoga karvansaraja. Na domak te varo\u0161i, koja se po turski zove Jeni bazar, i koji nam ostaje na desno, nije gotovo nimalo dugoljasta; ali je s obzirom na onu, koju za sobom ostavismo velika, pa broji kakovih hiljadu ku\u0107a, ne\u0161to bolje zidanih od onih, \u0161to ih prije bijasmo vidjeli. Ku\u0107e su naime ve\u0107inom od zemlje ili od kamena, a sve su pokrivene \u0107eremetom. One su uza sve to bez iznimke niske. Varo\u0161 je podignuta na spomenutoj livadi na prostranom i trouglastom mjestu, tako da izgleda vrlo slobodna, a ku\u0107e su okru\u017eene u njoj topolama. Jer se \u010dini da im je veselje saditi ovo stablo koje sade uvijek prili\u010dno mnogo pokraj d\u017eamija, za ukras potonjih. Na malenu brje\u017euljku, koji se di\u017ee na na\u0161u lijevu ruku vidi se zamak na domak varo\u0161i. Taj zamak gospoduje \u010ditavim krajem, koji je prili\u010dno lijep i sastoji od duga\u010dkog polja, kroz koje se vijuga malen potok Butika, imaju\u0107i s jedne i s druge strane po jednu planinu, napola obraslu mladom hrastovinom. Ostalo zemlji\u0161te \u010dini se da je dobro, pa je velika \u0161teta, da nije obra\u0111eno, jer bi ina\u010de proizvodilo znatnu koli\u010dinu \u017eita. Ima jo\u0161 i ne\u0161to vinove loze zasa\u0111ene amo tamo po obronku planine, koji gleda prema jugu.<\/p>\n Ja mislim da je razlog tomu nedostatku obra\u0111ivanja slaba napu\u010denost ovih krajeva, koji su u istini uop\u0107e slabo naseljeni, akoprem ima zemlje dovoljno da se prehrani velik narod. Ali vide\u0107i, da je tlo tako slabo obra\u0111eno pokraj Novoga pazara, koji je (me\u0111utim) dosta velika i dobro napu\u010dena varo\u0161, ja mislim, da je tomu kriv nemar i lijenost stanovnika, koji rade samo toliko, da mogu pre\u017eivjeti, pa se \u010dini, da im nije stalo do toga, da im i preostane \u0161togod; tako da obradiv koliko im je dosta za podmirenje njihovih potreba, ostalo ostavljaju na ugaru. Ta \u010deljad silno voli dokolicu, na koju je jako privikla. Ona mnogo besposli\u010dari, i provodi ve\u0107i dio dana sjede\u0107i pred vratima ispod ku\u0107ne strjehe, koja se jako nadvisuje nad ulicu i zabavljaju\u0107i se me\u0111usobnim razgovorom i posmatranjem prolaznika, pa ju nije nikada vi\u0111eti na \u0161etnji. Njezin kruh je lo\u0161e pravljen, te sli\u0107i slabo pe\u010denomu i beskvasnomu kola\u010du. Njezin je napoj voda ili \u0161erbet. Potonji se pravi od vode i meda. Ona goji prili\u010dno malo blaga, to jest volova, krava, ovnova i koza. Tu vidjesmo groblje vrlo duga\u010dko i bez ograde, u kojemu ima veoma mnogo grobova. Potonji su \u010detverouglasti kamenovi, a imaju pokad\u0161to po \u010dalme. Izvi\u0161e groblja ima nekoliko bivola, a i peradi: ali je kraj bogat grivna\u0161ima i grlicama. U blizini Novoga pazara vidi se nekoliko kalu\u0111erskih samostana. Tu ima i pone\u0161to rimo-katolika, kako saznah od dragomana, koji mi pokaza na lijevo jednu malu crkvu (katoli\u010dku) pokraj maloga mosta, na koji nai\u0111osmo, po\u0161to pro\u0111osmo varo\u0161.<\/p>\n U blizini drugoga mosta na milju od ovoga, idu\u0107i u pravcu livade, vide se naravne tople kupelji), a pokraj njih dvije gr\u010dke crkve, jedna na lijevo na vr\u0161ku brijega, posve\u0107ena sv. \u0110or\u0111u), druga sv. Petru i Pavlu. \u010citavi ovaj kraj pripada jo\u0161 pokrajini Bosni. Odatlen gospodin (poklisar) proslijedi svoje putovanje preko spomenutog polja, zate\u010de na jednu milju daleko rijeku, zatim se uze penjati uz jedno brdo na lijevo po putevima punim drve\u0107a i pukotina. Po\u0161to sa\u0111e niz to brdo utabori se u seocu zvanom Barica, u pokrajini Hercegovini, koja le\u017ei na malenomu brje\u017euljku i na prili\u010dno tijesnom mjestu. Boje\u0107i se razbojnika, kojih, kako nam reko\u0161e, ima u okolnim brdima, postavismo stra\u017ee na \u010detiri opre\u010dna kraja, a druge \u010detiri \u010dinjahu \u010ditavu no\u0107 ophodnju.<\/p>\n U nedjelju 21. augusta gospodin (poklisar) krenu iz re\u010denoga mjesta, te nastavi putovati planinom, koja je jako obrasla \u0161umom. Si\u0161av zatim niza nju ne\u0161to strmim obronkom, on pre\u0111e gazom rijeku u Hercegovini, koja te\u010de izme\u0111u izme\u0111u dvije planine. Potonja se zove Kopaonik, te je silno obrasla mladom \u0161umom i visokim stabaljem. Planina je prili\u010dno strma: ali put (koji preko nje vodi) je dobar, sve po\u010dam od Dubrovnika. Ova je planina u istini tako visoka, da se s njezina vrhunca prostim okom vide vr\u0161ci svijuh brda unaokolo. Poljana, na kojoj ru\u010dasmo, je prijatna zbog hlada od bukove \u0161ume, koja se tu nalazi. Ona nije na samomu vrhu plane, po\u0161to se nama na lijevo di\u017ee dosta visok bre\u017eulja potpuno ogoljen poput \u0107elave glave, po \u010demu sudim, da to mora biti najvi\u0161i vrh planine. Hendek kojim prolazi spomenuta rijeka, okru\u017een je dobro obra\u0111enom zemljom a po strani ima i pone\u0161to vinove loze. Na jedno tri milje na re\u010denoj planini gospodin (poklisar) bje\u0161e se odmorio na livadi na malenomu komadu zemlje oro\u0161enomu vodom iz nekoliko \u010desama, a u sjeni malene bukove \u0161ume i tu ru\u010da[6]<\/a>). Nakon ru\u010dka on proslijedi put preko obronka planine i njezinoga vr\u0161ka na lijevo, za tim sa\u0111e putem spomenutim i pokrivenim lijepim bukvama kao i \u010ditavi obronak ove planine i planina unaokolo, te sti\u017ee u seoce zvano Bla\u017eevo selo, u pokrajini Bosni. To je mjesto okru\u017eeno brdima i nalazi se na vrhu jedne male viso\u010dine, gdje se utaborismo i provedosmo no\u0107. Tu g. poklisar zate\u010de ulaka mleta\u010dkoga baila[7]<\/a> u Carigradu, koji u\u0111a\u0161e u Kotor.<\/p>\n