![\"\"](\"http:\/\/balkans.aljazeera.net\/sites\/staff.balkans.aljazeera.com\/files\/styles\/aljazeera_article_main_image\/public\/knjige_main.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
U plejadi specifi\u010dnih sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkih glagola, koje ne bilje\u017ei ni jedan od rje\u010dnika ju\u017enoslavenskih jezika, posebno mjesto zauzima glagol osiniti se<\/em>. Jasan, jedinstven, i jedino pojavan u govorima sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka ovaj glagol koji rijetko mo\u017eete \u010duti, ve\u0107ma u zogdama kada ko kome \u010destita ro\u0111enje sina \u2013 osinovljenje <\/em>jo\u0161 jedna originalna sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka rije\u010d \u2013 nosi vi\u0161ezna\u010dno zna\u010denje koje ukazuje na nekoliko slojeva sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke kulture i civilizacije o kojima treba promisliti.<\/p>\n Otkuda glagol osiniti se<\/em> u sand\u017ea\u010dkim govorima? Mo\u017ee li mu se odrediti podrijetlo?<\/strong><\/p>\n Korijen rije\u010di je imenica sin<\/em> koja pripada najstarijem leksi\u010dkom sloju bosanskoga jezika. Pripada onoj grupi rije\u010di koje su nastale jo\u0161 u indoevropskom jeziku, prijalazne oblike dobile u balto-slavenskoj jezi\u010dkoj zajednici i praslavenskom jeziku, da bi se kona\u010dno uobli\u010dile u periodu dijalektolo\u0161kih raslojavanja slavenskih jezika. Jer, kako isti\u010de Mihaljevi\u0107, u tih vi\u0161e od hiljadu najstarijih rije\u010di u zajedni\u010dkom supstratu slavenskih jezika me\u0111u prvima su nastajale lekseme koje odre\u0111uju srodstvo. Tako ova rije\u010d i danas ima istovjetne oblike u slavenskim jezicima: bosanski, hrvatski, srpski, crnogorski i slovena\u010dki sin<\/em>; \u010de\u0161ki, slova\u010dki i poljski syn<\/em>; ruski i bjeloruski \u0441\u044b\u043d<\/em>; ukrainski, bugarski i makedonski \u0441\u0438\u043d<\/em>; te u drugim indoevropskim jezicima: letonski s\u016bnus<\/em>, engleski son<\/em>, njema\u010dki Shon<\/em>, norve\u0161ki s\u00f8nn<\/em>, danski s\u00f8n<\/em>, \u0161vedski i malte\u0161ki son<\/em>, holandski zoon<\/em> itd. Dakle, nesporna je veza rije\u010di sin <\/em>u svim navedenim jezicima i vjerovatno mnogim drugim. Vremenom se na taj korijenski morfem nadovezao zna\u010denjski prefiks o <\/em>i gramati\u010dki sufiks za gra\u0111enje infinitiva iti<\/em> (se). Gramati\u010dki sufiks nam je jasan, i tu nema nikave dvojbe, mada ni zna\u010denjski prefiks o<\/em> nije rijedak u savremenome bosanskome jeziku. Pored glagola osiniti se<\/em> susre\u0107emo ga u sljede\u0107im glagolima: oformiti, o\u010de\u0161ljati, opravdati, ograni\u010davati, o\u017eeniti, obilje\u017eiti, obrezati, obrati, ovisiti, odjenuti, ope\u0107i se, osje\u0107ati<\/em> iz kojih mo\u017eemo izvu\u0107i markantna zna\u010denja kojima ovaj prefiks modulira korijensko zna\u010denje rije\u010di. Ve\u0107ina navedenih glagola nastala je iz drugog verbalnog oblika, kao recimo pe\u0107i \u2013 ope\u0107i se<\/em>, visiti \u2013 ovisiti<\/em>, bilje\u017eiti \u2013 obilje\u017eiti<\/em>, brati \u2013 obrati<\/em>, \u017eeniti \u2013 o\u017eeniti, sje\u0107ati – osje\u0107ati…<\/em>, s ciljem modeliranja radnje iz nesvr\u0161enog u svr\u0161eni oblik: glagol brati podrazumijeva branje ne\u010dega dok glagol obrati ve\u0107 zavr\u0161enu radnju branja. Sa druge strane, glagoli oformiti<\/em> i ograni\u010diti<\/em>, nastaju od leksi\u010dkih rije\u010di i mijenjaju njezino primarno zna\u010denje daju\u0107i mu sasvim druga\u010diji sukus: oformiti \u2013 dati ne\u010demu formu, ili osnovati, utemeljit ne\u0161to; ograni\u010diti \u2013 ome\u0111iti odre\u0111eni prostor (teritorijalni ili vremenski), dati ne\u010demu grani\u010dne okvire. Iako ima jo\u0161 razli\u010ditih nivoa modeliranje glagola sa zna\u010denjskim prefiksom o<\/em>, ova dva koja smo prepoznali sasma su dovoljna da proniknemo u intenciju ovog sufiksa pri nastajanju glagola osiniti se<\/em>.<\/p>\n Jasno je da prefiks o <\/em>u ovom glagolu nosi svr\u0161eni oblik, me\u0111utim po njegovom postanku ovaj glagol nema nesvr\u0161enog ekvivalenta, jer je nemogu\u0107e pri za\u010de\u0107u djeteta znati da li \u0107e biti mu\u0161ko ili \u017eensko pa tako ne postoji, bar nama poznat, glagol siniti se<\/em>. Sa druge strane, niti drugo zna\u010denje ovog prefiksa kod glagola nastalih od leksema nema logi\u010dko obja\u0161njenje, jer ra\u0111anje sina ne mo\u017ee predstavljati nikakve kona\u010dne grani\u010dne okvire, osoba mo\u017ee imati jednog ili vi\u0161e sinova \u2013 a zna\u010denje ovog glagola se zasniva isklju\u010divo na singularu. Tako\u0111er, u predmetnom slu\u010daju jasno je da se radi o povratnome glagolu, to jest glagolu \u010dije se zna\u010denje vra\u0107a na subjekt radnje, \u0161to bi u kona\u010dnici zna\u010dilo da se leksi\u010dko zna\u010denje glagola osiniti se<\/em> odnosi na nekoga\/neke subjekte kojima se prizanje specifi\u010dan status i dru\u0161tveni polo\u017eaj, \u0161to nas, sa druge strane vra\u0107a na kulturolo\u0161ku razinu zna\u010denja ovog glagola.<\/p>\n \u0160ta nam sve govori ovaj glagol preko koga mo\u017eemo prepoznati neke bitne kulturolo\u0161ke odlike sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka?<\/strong>\u00a0<\/p>\n Primarno, upu\u0107uje nas na princip mu\u0161kosti<\/strong> koji se u najrazli\u010ditijim oblicima, modalitetima i formama kroz sve vremenske periode i dru\u0161tvene slojeve prepoznaje kao dominantan unutar sand\u017ea\u010dkoga dru\u0161tva. Prevagu principa mu\u0161kosti susre\u0107emo na ovom posve specifi\u010dnom mentalnom prostoru, recimo, jo\u0161 od perioda srednjovjekovlja i usmenosti. Dok se u Bosni i drugim bo\u0161nja\u010dkim krajevima podjednako razvija i lirika i epika, u Sand\u017eaku u svemu ima prednost epsko, mu\u017eevno, herojsko i juna\u010dko. Zato ne \u010dudi ni \u010dinjenica o postojanju sand\u017ea\u010dke epske \u0161kole sa pjeva\u010dima i pripovjeda\u010dima, poput \u0106or Husa Husovi\u0107a, Avda Me\u0111edovi\u0107a, Kasuma Rebronje, Salje Ugljanina i mnogih drugih i njihovome posebnome tretmanu od strane sand\u017ea\u010dkoga \u010dovjeka i takvoj jednoj korelaciji koja je iznjedrila najzna\u010dajnija ju\u017enoslavenska epska ostvarenja kojima je kruna \u010duveni ep \u201e\u017denidba Smailagi\u0107 Meha\u201c. Sa druge strane, \u017eari\u0161ta lirske poezije imamo svega u nekoliko krajeva, i rubnih dijelova naslonjenih na Bosnu (Taslid\u017ea) i Skadarski sand\u017eak (Plav i Gusinje).<\/p>\n Neki folkloristi i knji\u017eevni kriti\u010dari ovu pojavnost tuma\u010de geografskim polo\u017eajem i pograni\u010dnom ulogom Sand\u017eaka kao kraji\u0161ta, gdje se je primarno razvijao ratni\u010dki mentalitet grani\u010dara,<\/strong> o \u010demu, na koncu, jo\u0161 u XVII vijeku divanski pjesnik Ahmed Gurbi-baba u svojim glasovitim rodoljubivim stihovima ka\u017ee:<\/p>\n Hodi i po\u010duj! Bosna je moja zemlja,<\/em><\/p>\n a Novi Pazar boravi\u0161te moje. <\/em><\/p>\n Junaci grani\u010dari <\/strong>su na\u0161i ljudi,<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>na braniku \u010dojstva \u0161to stoje.\u00a0<\/em><\/p>\n Me\u0111utim, ovdje nije u pitanju samo grani\u010darski duh obrane teritorija, iako dominantan, jer bi to bilo prejednostavno za ovoliko kompliciran fenomen.<\/p>\n Vatanoljublje<\/strong><\/p>\n Taj grani\u010darski i ratni\u010dki mentalitet iznjedrio je neke od bazi\u010dnih karakternih osobina me\u0111u kojima je posebno va\u017ena vatanoljublje, <\/strong>a vatanom su smatrali svaku dr\u017eavu koja im je iole priznavala njihov muslimanski i bo\u0161nja\u010dki identitet. Hronolo\u0161ki poredano, u kulturnom pam\u0107enju ovog naroda vatan je Sand\u017eak, Bosna, Osmansko Carstvo, Jugoslavija, pa iznova Sand\u017eak i Bosna. Za svaki od tih vatana Sand\u017eaklija je bez razmi\u0161ljanja i\u0161ao u vojnu i spremno polagao \u017eivot u odbrani granica, \u0161to \u0107e i biti njegov vjekovni usud, jer \u0107e kosti ostavljati diljem svijeta \u2013 od balkanskih gudura preko be\u010dkih zidina, budimskih bedema i gr\u010dkih ravnica, otoka i kamenjara do, s jedne strane, anadolijskih i svih drugih pustinja do Arabije i Mekke i Medine, i s druge strane, ruskih stepa i tamo dalje ka \u010cerkezima i Kavkazu. Na svim tim krvavim boji\u0161tima ukopavao je Bo\u0161njak Sand\u017eaklija svoje sinove, \u0161ire\u0107i i brane\u0107i granice stambolskoga cara i dina i islama, a onaj rijetki koji bi se vratio iz tih bojeva po bijelome svijetu sa sobom bi donio i te rane ratni\u010dke zbog kojih bi ga bli\u017enji istodobno zadirkivali i \u017ealili, ne priznaju\u0107i mu ih jer nisu dovoljno duboke i upe\u010datljive, kako \u0107e to ponajbolje kazati mudri \u0106amil Sijari\u0107 stihovima:<\/p>\n Do\u0111e <\/em><\/strong>na\u0161 ratnik iz rata u <\/em><\/strong>Gr\u010dkoj<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0i donese gr\u010dku tepsiju i po tijelu rane<\/em><\/p>\n \u017eene mu reko\u0161e da mu tepsija<\/em><\/p>\n \u00a0iz Gr\u010dke ne valja, jer je plitka.<\/em><\/p>\n Mi mu rekosmo da mu ni rane <\/em><\/p>\n iz Gr\u010dke ne valjaju, jer su plitke.<\/em><\/p>\n Rekosmo mu: <\/em><\/p>\n Mi bismo ti kod ku\u0107e zadali dublje\u00a0 rane.<\/em>\u00a0<\/p>\n Neupitnu odanost vatanu Sand\u017eaklija \u0107e pokazati i u te\u0161kim trenucima propadanja carstva, kada svi narodi, pa i muslimanski odlu\u010duju napustiti sultana i halifat, krenuv\u0161i tako u neizvjesnu izgradnju nacionalnog identiteta i dr\u017eave kojem daju primat nasuprot pripadnosti muslimanskome ummetu; ta odanost ima jo\u0161 sna\u017eniji dimenziju jer dolazi nakon \u0161to isti taj sultan i halifat pokazuje slabost i prepu\u0161ta domovinski prostor ovog naroda onima protiv kojih su bo\u0161nja\u010dki grani\u010dari vjekovima vojevali i neborajno puta im se zamjerili svojim ratni\u010dkim vje\u0161tinama i hrabro\u0161\u0107u. Poslat \u0107e na desetine hiljada svojih sinova da dobrovoljno brane devlet vatan i sultana na \u010canakallama\/Galiciji dodaju\u0107i svom epitetu grani\u010dara \u0111umrukd\u017eija i epitet dobrovoljaca \u0111urumlija<\/strong>, zbog \u010dega \u0107e pazarske djevojke proljevati suze i kleti jednog od organizatora odlaska mlade askerije:<\/p>\n Do\u0161la Ra\u0161ka od brega do brega<\/em><\/p>\n Nit’ od ki\u0161e nit’ od bela snega <\/em><\/p>\n Ve\u0107 od suza pazarskije cura. <\/em><\/p>\n Bajrak vezle pazarske devojke <\/em><\/p>\n Bajrak vezle Riza-bega klele: <\/em><\/p>\n Bog ubio Rizah-efendiju <\/em><\/strong><\/p>\n \u0160to pokupi mladu \u0111urumliju. <\/em><\/strong><\/p>\n Te osta\u0161e cure ispro\u0161ene, <\/em><\/strong><\/p>\n Ispro\u0161ene, al’ ne odvedene<\/em><\/strong>.<\/p>\n Na koncu, vatanoljublje \u0107e se i u novijoj povjesti, nakon tog prijelomnog Berlinskoga kongresa s kraja XIX vijeka, sna\u017eno oglasiti u slobodarskome i ratni\u010dkome karakteru sand\u017eaklije Bo\u0161njaka, \u0161to \u0107emo egzemplarno pokazati na primjeru trojice velikana Ali-pa\u0161e Gusinjskog, Muftije pljevaljskog Mehmed-ef. \u0160emsikadi\u0107a i Jusufa Mehonji\u0107a. Upravo \u0107e ove tri historijske li\u010dnosti ostati trajno urezane u kulturnom pam\u0107enju sand\u017ea\u010dkih i svih Bo\u0161njaka u cjelini kao primjeri odva\u017ene i neprikosnovene borbe za vatan, slobodu, \u010dast i dostojanstvo naroda za koje se ne \u017eali podariti ni najdra\u017ei ukras ovoga svijeta. Ali-pa\u0161ino prkosno dr\u017eanje spram crnogorske, ruske i austro-ugarske vojske rezultiralo je o\u010duvanjem granica vatana i ostankom Plava i Gusinja u sastav Novopazarskoga Sand\u017eaka, za\u0161ta se je morala podnijeti nadljudska \u017ertva, o \u010demu je ostavljeno i sjajno svjedo\u010danstvo u usmenoj lirskoj pjesmi Gusinje se iz temelja ljulja:<\/p>\n Zamukle su pu\u0161ke na granici<\/em><\/strong>,<\/em><\/p>\n prolje\u0107e je, a ratova nema, <\/em><\/p>\n ne donose mrtve ljucke glave, <\/em><\/p>\n i ne kupe mom\u010dad u askere<\/em><\/strong>, <\/em><\/p>\n mili Bo\u017ee, nek tako potraje!<\/em><\/p>\n Na sli\u010dan na\u010din \u0107e usmena lirska pjesma o\u010duvati sje\u0107anje na atmosferu u nekada naj\u010duvenijoj pljevaljskoj a\u0161ik-mahali Mo\u0107evcu nakon odlaska Muftije \u0160emsikadi\u0107a i njegovih vojnika u borbu za o\u010duvanje granica vatana Bosne od Austro-Ugarske okupacije, gdje \u0107e se i mo\u0107eva\u010dke ljepotice izrugivati s onim momcima koji su ostali ku\u0107ama:<\/p>\n \u201cValaha, nema ni momaka: <\/em><\/p>\n \u0161to bi dike, ode u vojnike,<\/em><\/strong><\/p>\n \u0161to j\u2019 ostalo, za nas ne pristalo<\/em><\/strong>!\u201d<\/em><\/p>\n O gaziji Muftiji Mehmed-ef. \u0160emsekadi\u0107u ostala su mnoga svjedo\u010danstva kako u historijskim spisima, tako i u zasebnim monografijama (kao recimo onoj Kasima Had\u017ei\u0107a iz 1944. godine), ali i brojnim djelima pisane knji\u017eevnosti (recimo romanima Edhema Mulabdi\u0107a, Dervi\u0161a Su\u0161i\u0107a, Re\u0161ada Kadi\u0107a i dr), ali je mo\u017eda najljep\u0161e vatanoljublje iskazano u ovoj kratkoj sedmera\u010dkoj lirskoj pjesmi sa\u010duvanoj u pam\u0107enju sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka u kojoj majka kori usnulog Mehmeda: San zaspao Mehmed-beg<\/strong><\/em><\/p>\n u Taslid\u017ei bijeloj.<\/em><\/p>\n Sabah-zora svitala,<\/em><\/p>\n majka ga je budila:<\/em><\/p>\n \u00a0\u201e\u0160to si, sine, prispao, <\/em><\/p>\n – du\u0161man Bosnu napao!<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>Skupi svoje delije, <\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>– sve mlade Sand\u017eaklije.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>Valja nam se boriti<\/strong>,<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>vatan Bosnu braniti<\/strong>!\u201c <\/em><\/p>\n Nakon definitivnog propadanja osmanlijskog devleta i trajnog nestanka tog krovnog vatana, sand\u017ea\u010dki Bo\u0161njaci pre\u017eivljavaju traumu za traumom, ali ne odustaju od svog vatanoljublja i borbe za slobodu i dostojanstven \u017eivot, makar to zna\u010dilo i gerilsku borbu kakvu su vodili sand\u017ea\u010dke komite, na \u010delu sa Jusufom Mehonji\u0107em koji \u0107e o tome ispjevati sljede\u0107e stihove: <\/em><\/p>\n Evo vakta od Rata Balkana,<\/em><\/p>\n kako \u010dinim hizmet za sultana. <\/em><\/p>\n Pored Vjere i svoga Vatana<\/em><\/strong>, <\/em><\/p>\n rad Turskoga ljuta sibijana. <\/em><\/p>\n Rad Namaza na\u0161ega sultana, <\/em><\/p>\n sve sam protiv dinskog du\u0161manina<\/em><\/p>\n u komitu ispatijo du\u0161u.<\/em><\/p>\n Muhad\u017eerluk<\/strong><\/p>\n Ratni\u010dki grani\u010darski mentalitet sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka \u0107e se iznova obznaniti u smutna vremena me\u0111ura\u0107a i Drugoga svjetskoga rata, i to u svoj punini dvaju primarnih oblika dijametralno razli\u010ditih ideolo\u0161kih postavki, ali koje \u0107e nanovo okupljati ideja vatanoljublja kako u onom u\u017eem sand\u017ea\u010dkom obliku kroz domobrane muslimanske milicije tako i \u0161irem jugoslavenskom kroz slavnu Tre\u0107u sand\u017ea\u010dku proletersku brigadu partizanskog Narodno oslobodila\u010dkog pokreta. Takve historijske datosti utje\u010du da se u mentalnom sklopu sand\u017ea\u010dkoga \u010dovjeka javi identitetska dvojnost<\/strong> i stalna borba izme\u0111u onog vjekovnog unutarnjeg identitetskog bila, proklamiranog kroz pripadnost vjeri islamu, naciji bo\u0161nja\u0161tvu, jeziku bosanskome i orijentalno-slavenskoj kulturi i tradiciji i onog takozvanog \u201enaprednog\u201c koje je sve ove vrijednosti smatralo nazadnim, retrogradnim i primitvnim, koje je podr\u017eano dr\u017eavnim aparatom te\u017eilo da izgradi novi identitet Bo\u0161njaka kao savremenog Jugoslavena i zakletog protagonistu bratstva i jedinstva, za \u0161ta je bilo neophodno da se ako ne anulira onda bar minimizira njegov autohtoni identitet. Obzirom da se po prvi puta dogodilo da se du\u017ei vremenski period u njedrima sand\u017ea\u010dkoga \u010dovjeka vodi mirnodopska broba na koju on nije svikao \u2013 izme\u0111u vlastitoga sebe i novih vrijednosti \u2013 taj grani\u010darski i ratni\u010dki mentalitet dobija nove modalitete nepomirljivosti, koje rezultiraju intenziviranjem jo\u0161 jednog klju\u010dnog pojma za razumijevanje sna\u017enog osje\u0107aja principa mu\u0161kosti koji je u sand\u017ea\u010dkim govorima iznjedrio toliko poseban glagol osiniti se<\/em>. To je pojam muhad\u017eerluk<\/strong>.<\/p>\n Kako god se grani\u010darski ratni\u010dki mentalitet primarno oslikavao u usmenoj tradiciji Bo\u0161njaka Sand\u017eaka kao bazi\u010dna odlika osmanskoga perioda, tako \u0107e u savremnom dobu u pisanoj knji\u017eevnosti pojam muhad\u017eerluka imati primarnu poziciju i obilje\u017eiti, u ve\u0107em ili manjem omjeru, najrazli\u010ditijim modalitetima i prefinjeno\u0161\u0107u opusa skoro svakog autora.<\/p>\n Uzrok svakog muhad\u017eerluka bio je nemogu\u0107nost opstanka na odre\u0111enome prostoru manifestiran kroz nesigurnost o\u010duvanja vlastitog \u017eivota i dobara. Ta stalna tema u na\u0161oj literaturi XX vijeka vezivat \u0107e se za realne doga\u0111aje i u neku ruku, obzirom da njome dominiraju prozni oblici, predstavljat \u0107e specifi\u010dan tip stvarnosne proze. Nekoliko klju\u010dnih momenata iz povijesti napravit \u0107e trajni poreme\u0107aj u sand\u017ea\u010dkoj stvarnosti koji \u0107e se kao takav reflektirati i u literaturi gdje nastaju krugovi tekstova o muhad\u017eerluku iz Kola\u0161ina, Nik\u0161i\u0107a i \u0160ahovi\u0107a (u djelima Huseina Ba\u0161i\u0107a, Safeta hadrovi\u0107a Vrbi\u010dkog i dr.), plavsko-gusinjska tema (u djelima Zuvdije Hod\u017ei\u0107a, Bajrama Red\u017eepagi\u0107a i dr), tema Limske doline (roman \u201eEfendija u Tajnome gradu\u201c Nusreta Idrizovi\u0107a i dr.), tema Had\u017eeta (ova tema se tek otvara u novije vrijeme i susre\u0107emo je u djelima mnogim savremnika), pa sve do najsvje\u017eijih doga\u0111anja s kraja XX vijeka (tako\u0111er i ovu temu susre\u0107emo u djelima skoro svih savremnika).\u00a0 Ova pomjeranja s jedne strane idu ka centralnom dijelu Sand\u017eaka, gdje se stvaraju doseljeni\u010dka naselja (kao recimo Muhad\u017eer mahala u Sjenici, ili manje naseobine u okviru ve\u0107ih kvartova kao \u0161to je mahala oko Nik\u0161i\u0107ke d\u017eamije na Had\u017eetu u Novome Pazaru), a sa druge i mnogo neizvjesnije strane put drugih krajeva i ostataka Osmanskoga carstva, preko Makedonije (u djelima Mula Musi\u0107a, \u0160efkije Boran\u010di\u0107a i dr.), Albanije, Turske pa sve do Sirije, Egipta i diljem Arapskoga poluotoka. Za ilustraciju svih muhad\u017eerskih muka i halova, mo\u017ee nam poslu\u017eiti slika s kraja pripovijetke Gost<\/em> \u0106amila Sijari\u0107a, u kojoj\u00a0 samovoljni izgnanin i povratnik iz muhad\u017eerluka u Turskoj, ka\u017ee svojoj bra\u0107i koja su na muku jer on ne \u017eeli da se vrati u Tursku a ne mo\u017ee ostati na Pe\u0161teri u Jugoslaviji jer je izgubio dr\u017eavljanstvo da ga dvostruko izudaraju \u2013 jednom zato \u0161to je oti\u0161ao za Tursku a drugi put zato \u0161to se je vratio iz Turske. Upravo takav je sand\u017ea\u010dki \u010dovjek s druge polovice XX vijeka, istjeran iz svoje domovine a ne naviknut na nove prostore, i zato se u njemu javljaju mnogostruki oblici jednog identiteta, \u010diju je osnovicu mogao imati samo u sto\u017eernosti vjere, jezika i tradicije. I zato je u jeziku skrivao i \u010duvao sve svoje, osje\u0107aju\u0107i ga kao jedinu preosatalu domovinu, slobodan teritorij u kome je mogao biti gospodar svoga bi\u0107a, i otuda sva \u010darolija bosanskoga jezika u Sand\u017eaku, me\u0111u \u010dijim specifi\u010dnostima je i predmetni glagol osiniti se<\/em>.<\/p>\n Duhovnost<\/strong><\/p>\n Dakle, definitvno je da su vatanoljublje, grani\u010darsko ratni\u010dki mentalitet i muhad\u017eerluk, uz specifi\u010dnost sand\u017ea\u010dkog geografskog \u010dvori\u0161ta i susreta razli\u010ditih kultura i civilizacija jo\u0161 od Ilirka do danas, uvjetovali sna\u017ean osje\u0107aj i potrebu za mu\u0161kim principom kod Sand\u017eaklija. Naravno svemu ovome treba pridodati jo\u0161 jednu dimenziju koja proisti\u010de iz su\u0161tinske duhovnosti Bo\u0161njaka<\/strong>, i prirodnoga odnosa mu\u0161karca i \u017eene u islamu, koji su predodre\u0111eni za razli\u010dite dru\u0161tvene uloge koje se me\u0111usobno upotpunjuju u harmoni\u010dnoj zajednici iliti porodici. Ne mo\u017eemo re\u0107i da mu\u0161karac u islamu ima povla\u0161\u0107eniji polo\u017eaj od \u017eene, ali mo\u017eemo kazati da je njegova uloga za\u0161titara i skrbnika porodice izra\u017eenija, te \u0107e glede toga i njegova priroda biti dominantnija, \u0161to na koncu priznaje i islamska pravna praksa kada je, recimo, u pitanju naslje\u0111ivanje imovine i mnoge druge povlastice, ali i odgovornosti u zajednici.<\/p>\n Mu\u0161ka glava i \u017eenska strana<\/strong><\/p>\n No, da se s povjesnih antropolo\u0161kih odlika sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka koje su neupitno utjecale na pojavnost glagola osiniti se<\/em> vratimo na savremene nijanse ovog verba kao odraza principa mu\u0161kosti. Dakle, cjelokupni mentalni sklop sand\u017ea\u010dkoga \u010dovjeka, koji dodu\u0161e obuhva\u0107a i ve\u0107i dio Balkana ali ne u toj mjeri da bi se u njemu razvio ovako specifi\u010dan glagol, usmjeren je na dominaciju mu\u0161kog u odnosu na \u017eensko, \u0161to ne mo\u017ee nikako zna\u010diti da su \u017eene zapostavljene ve\u0107 da imaju druga\u010diju ulogu. Zato je u ku\u0107i Sand\u017eaklije uvijek trebalo vi\u0161e mu\u0161kih glava<\/strong>, za askera, za privre\u0111ivanje, za sigurnost, za produ\u017eetak loze, fisa i naroda. Sve ovo je tjeralo Bo\u0161njaka Sand\u017eakliju da se osinjuje, da sanja o sinovima koji su snaga, koji \u0107e doprinijeti boljem egzistencijalnom i svakom drugom polo\u017eaju porodice, jer je sin prirodom predodre\u0111en da reproducira ime i sjeme plemena, dok je k\u0107erka, kako \u0107e to Sand\u017eaklije poslovi\u010dno kazati, za tu\u0111u ku\u0107u ro\u0111ena<\/em>. I do dan danas se kod sand\u017ea\u010dkih muhad\u017eera u Turskoj zadr\u017ealo da, na pitanje koliko imaju djece, odgovaraju toliko i toliko sinova i toliko \u010dora<\/strong>. Rije\u010d \u010dora<\/em> je tako\u0111er rijetka u izvansa\u017eda\u010dkim govorima, nejasnog je porijekla i sinonim je rije\u010dima cura<\/em> u bosanskim i djevojka<\/em> u \u0161irim srednjeju\u017enoslavenskim okvirima. Muhad\u017eeri u Turskoj su konzervirali autenti\u010dan govor iz vremena kada su odselili, \u0161to okvirno mo\u017eemo ome\u0111iti periodom kraja XIX i druge polovice XX vijeka. \u0160to \u0107e zna\u010diti da se u tom periodu sna\u017enije do\u017eivljavala i \u017eivjela gore spomenuta poslovica, te se \u010dak i u nabrajnju poroda izbjegavalo kazati k\u0107erka ve\u0107 isticalo da ima \u010doru, odnosno curu, djevojku, momu koja odrasta i odgaja se u babinoj ku\u0107i da bi obasjla ne\u010diju drugu. Ovakvo tuma\u010denje potkrjepljuje i definicija rije\u010di \u010dora<\/em> u Skokovom rje\u010dniku gdje se ka\u017ee da je to djevojka od dvanaest godina<\/em>. A op\u0107e je poznato da u tom periodu djevoj\u010dice sazrijevaju i bivaju, ma koliko to bilo grubo i strahovito kazati, biolo\u0161ki zrele. I zaista je tradicija ranih brakova sve do najnovijeg vremena bila prisutna i op\u0107eprihva\u0107ena stvar kod sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka, mo\u017eda ne od 12, 13 ili 14, ali od 15 i 16 godina zasigurno. Vremenom se i taj odnos mijenjao, a sa njime i unutarnji osje\u0107aj, pa je Sand\u017eaklija sa i melodijski grubog izraza \u010dora<\/em> pre\u0161ao na intimniji odnos prema k\u0107erci, me\u0111utim ni danas se nije oslobodio poriva za osinovljenjem, pa \u0107e sve \u010de\u0161\u0107e zazivati \u017eensko dijete rije\u010dima: Sine moj<\/em>, \u017eele\u0107i time naglasiti ipak tu nit mu\u0161kog principa koji o\u010digledno jo\u0161 uvijek dominira njime kako na individualnome tako i na kolektivnome planu.<\/p>\n Glede takve dominacije u sand\u017ea\u010dkim govorim se jo\u0161 uvijek \u010desto mogu \u010duti anotnimne sintagme mu\u0161ka glava i \u017eenska strana<\/strong><\/em>. Semanti\u010dki, mu\u0161ka glava zna\u010di liderstvo u porodici, zajednici i kolektivu, snagu, mudrost, razboritost i sposobnost, a \u017eenska strana krhkost, slabost, potrebu za za\u0161titom, emocionalnost, lahkomislenost, lahkovjernost… \u0160to \u0107e posvjedo\u010diti i sentenca koju sand\u017ea\u010dke \u017eene u samoprijekoru prilikom neke vlastite pogre\u0161ke znaju izre\u0107i: Eh, ovo \u017eensko, Bog ga ne ubio, plitke li je pameti…<\/em> Naravno, ovakvi stavovi se iznose isklju\u010divo u ekstremnim situacijama kada je vi\u0161e nego o\u010digledno da je djevojka ili \u017eena nekom odlukom, naj\u010de\u0161\u0107e udadbom za nedostojnog mladi\u0107a, smatra da je prevarena i samu sebe istovremno kori i sa\u017ealjeva, ili je mati i rodbina zbog takve odluke, i nemo\u0107i da joj pomognu, oplakuju. Ovdje bismo se opet na kratko trebali vratiti na jednu dimenzionalnost bo\u0161nja\u010dke duhovnosti koja postaje i kulturolo\u0161ka odrednica, ato je \u010dinjenica da je islam vjere fitre\/prirode, a priroda ljudskog bi\u0107a je odredila da \u017eena ima poja\u010danu emocionalnost koje proisti\u010de iz materinstva, \u0161to mu\u0161akrac nema izgra\u0111eno u takvom obliku. Upravo taj meterinski osje\u0107aj odre\u0111uje specifi\u010dan odnos majke i djeteta, njihove uzajamne povezanosti i suptilnosti koja katkada \u010dini da \u017eena nesagledava stvarnost onakvom kakva jeste po svojoj su\u0161tini a ne pojavnosti.<\/p>\n Rezime<\/strong><\/p>\n Glagol osiniti se<\/em> otvara brojna pitanja i fenomene o Bo\u0161njacima Sand\u017eaka i njhovoj kulturolo\u0161koj i identitetskoj nagla\u0161enosti principa mu\u0161kosti koji proisti\u010de iz nekoliko bitnih stavki, me\u0111u kojima se posebno isti\u010du vatanoljublje, grani\u010darski i ratni\u010dki mentalitet, muhad\u017eerluk i duhovnost. Intencija sagledavanja ovog verba bila je da se poka\u017ee uslo\u017enjenost jezi\u010dkih pojava i osobenosti bosanskoga jezika u Sand\u017eaku koji ovim i sli\u010dnim leksemama pokazuje vitalnost i bitnost, jer se u njemu sublimira sva historijska i sada\u0161nja stvarnost ovog podru\u010dja te lahko mogu prona\u0107i putokazi za budu\u0107nost. Na koncu, egzistiranje ovakvih rije\u010di potvr\u0111uje i tezu o bosanskome jeziku kao jedinom preostalom duhovnom teritoriju Bo\u0161njaka Sand\u017eaka na kome se osje\u0107aju u potpunosti slobodni i imaju mogu\u0107nost sna\u017ene kreativnosti i progresije koja proisti\u010de iz njihove genetske intelektualnosti, obzirom na geostrate\u0161ke, civilizacijeske i druge odgovornosti naroda ovog podru\u010dja koje je prepoznato kao \u010dvori\u0161te susretanja i pro\u017eimanja razli\u010ditih naroda i kultura.<\/p>\n *Rad je objavljen u \u010dasopisu: Islamska misao<\/em>, br. 8, Novi Pazar 2015., str. 167-174.<\/p>\n Autor:\u00a0Doc. dr. Jahja Fehratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Doc. dr. Jahja Fehratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":127721,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-127720","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n