![\"\"](\"http:\/\/www.bosnjak-ks.com\/slike\/upload\/2015\/MART\/29.03.2015\/0%2C%2C6021249_4%2C00.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Balkan\u00a0– U Albaniji \u017eivi vi\u0161e desetina hiljada Bo\u0161njaka, porijeklom iz Sarajeva, Po\u010ditelja, Mostara… Nisu priznati kao nacionalna manjina a tek posljednjih godina u pojedinim djelovima, djeca u\u010de bosanski jezik, ali profesora ne pla\u0107a dr\u017eava nego radi na dobrovoljnoj bazi.<\/strong><\/p>\n Kada se iz albanske luke Dra\u010d, krene prema 40-ak kilometara udaljenoj Tirani, a ispod glavne saobra\u0107ajne petlje skrene se ispod mosta i lokalnim putem, za desetak minuta sti\u017ee se u \u0160ijak, varo\u0161ica od 15-ak hiljada stanovnika, polovinu od toga su Bo\u0161njaci. Odatale se na dva do tri kilometra nalazi selo Ko\u0111az, nastanjeno isklju\u010divo Bo\u0161njacima a jo\u0161 od prilike toliko na velikom panou pi\u0161e “Dobro do\u0161li u Borak” na bosanskom, albanskom i engleskom jeziku. Selo Borak je smje\u0161teno na proplanku. Ku\u0107e su jednospratne i tipi\u010dne za ovaj primorski kraj uz obavezno plasti\u010dno bure za vodu na krovu. Ispred ku\u0107a imaju dosta imanja, primjetni su vinogradi ali i vo\u0107njaci, najvi\u0161e sa pomarand\u017eama i drugim primorskim vo\u0107em. <\/p>\n Po\u0161li za Tursku a zavr\u0161ili u Albaniji<\/p>\n U centru sela, ispod nekada\u0161nje d\u017eamije, koja je u eri Envera Hod\u017ee pretvorena o \u017eitni magacin, je porodi\u010dna ku\u0107a familije Cigi\u0107 ili \u00c7eka, kako im je zvani\u010dno albansko prezime. Astrit, glava familije, podsje\u0107a najprije, da su prvi Bo\u0161njaci ovdje stigli jo\u0161 1871. godine. \u201eTo je na\u0161 jezik i mi me\u0111usobno uvijek govorimo bosanskim. Albanski pri\u010damo samo kada smo sa Albancima. \u0160to se \u017eivota ti\u010de, najvi\u0161e opstajemo od poljoprivrede a ve\u0107i broj na\u0161ih mje\u0161tana radi u Njema\u010dkoj ili Italiji i po nekim ovda\u0161njim firmama. Po osobi, nakon 1992., dali su nam zemlju po 2250 kvadratnih metara, bez obzira da li je dijete tada bilo ro\u0111eno, ili je starac od 80 godina. Ja sam dobio 11 hiljada kvadratnih metara\u201c, tvrdi on. Do 1948. svi su se mu\u0161karci \u017eenili iz Bosne<\/p>\n \u201eOvo je selo bilo najbolje u Albaniji. Mnogo smo se po\u0161tovali me\u0111usobno, svi smo bili kao bra\u0107a i sestre. Pomagali smo jedni drugima, sada vi\u0161e nije tako. Do 1948. svi su se na\u0161i mu\u0161karci \u017eenili iz Bosne, ali nakon prakida odnosa Albanije i Jugoslavije, prestalo se sa tom praksom i polahko smo po\u010deli da se mije\u0161amo sa Albancima. Na\u0161i mladi\u0107i, me\u0111u njima i moj sin Astrit, po\u010deli su da se \u017eene sa Albankama. Nastaju novi obi\u010daji, nove navike, ali ipak, zad\u017eali smo jo\u0161 dosta toga iz Bosne. Ako su na\u0161i preci mogli toliko da opstanu, mora\u0107e i na\u0161i nasljednici. No\u0161nju nismo sa\u010duvali, ali fotografija i pri\u010da iz Bosne jo\u0161 \u010duvamo i prenosimo sa koljena na koljeno\u201c, tvrdi nane Djulza. <\/p>\n U me\u0111uvremenu vratila joj se sa posla snaha Ljinda, Albanka koja je nau\u010dila bosanski i sa svekrvom, suprugom i dvoje djece, bez problema, ali i akcenta, odli\u010dno govori bosanski.<\/p>\n \u201eKad sam se udala za Astrita nisam znala ni jednu rije\u010d, ali sam kasnije nau\u010dila, najvi\u0161e sa djecom. Bo\u0161njaci su veoma dobri i kulturni ljudi i ja sam jako ponosna \u0161to sam se udala za Bo\u0161njaka. Dok sam bila mlada, mnoge moje sunarodnice zavidele su mi zbog toga. Navikla sam se i \u017eivimo skladnim \u017eivotom a prije udaje nisam ni \u010dula za ovo mjesto ni za Bo\u0161njake\u201c, pri\u010da ona. <\/p>\n Nemaju problema sa Albanicima<\/p>\n Mla\u0111ahni Amel, sin odnosno unuk familije Cigi\u0107, 11. je razred gimnazije u \u0160ijaku. Odli\u010dan je \u0111ak i veoma dobro govori bosanski. Nau\u010dio je, ka\u017ee, od svog rahmetli djeda, a sa njim je prvi radio i Nurko Delali\u0107, koga su vlasti iz Sarajeva prije sedam \u2013 osam godina poslale da djecu u Boraku podu\u010dava bosanskom jeziku. Eridida, njegova mla\u0111a sestra, deveti je razred osnovne \u0161kole i nakon gimnazije, planira da studira prava, po\u0161to voli taj poziv kako bi \u201epomagala ljudima\u201c pogotovu svojim sunardnicima. Veliki broj uticajnih Bo\u0161njaka i ako nisu priznati kao manjina<\/p>\n Astrit podsje\u0107a da oni nisu priznati kao nacionalna manjina, ali da i pored toga imaju dosta \u0161kolovanih i uticajnih ljudi. Imali su, ka\u017ee, ministre, urednike poznatih listova u Tirani, novinare u nekoj od najve\u0107ih privatnih televizija, pjesnike, sportiste….. Boli ga to \u0161to dr\u017eava Bosna i Hercegovina za njih \u201eskoro da ni\u0161ta nije u\u010dinila\u201c, makar da imaju lak\u0161ih uslova da je posjete. <\/p>\n U Boraku, ina\u010de, ima dosta, mini preduze\u0107a, restorana pogotovu, koji nose ime \u201eBosna\u201c, jedan od najve\u0107ih je \u201eSarajevo\u201c i tu Bo\u0161njaci, uglavnom odr\u017eavaju svoje svadbe kada se mo\u017ee \u010duti i bosanska muzika. Prilikom gradnje ku\u0107a na krovu isti\u010du bosansku zastavu. Jedna od najve\u0107ih benzinskih pumpi na autoputu Dra\u010d – Tirana je ona u vlasni\u0161tvu Bo\u0161njaka u ataru sela Borak. <\/p>\n Baba Djulza, ili Ruta, svojim mla\u0111im sunarodnicima poru\u010duje da ne zaborave svoje pretke i tradiciju, Bosnu kao mati\u010dnu dr\u017eavu. (bosnjaci.net)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Balkan\u00a0– U Albaniji \u017eivi vi\u0161e desetina hiljada Bo\u0161njaka, porijeklom iz Sarajeva, Po\u010ditelja, Mostara… Nisu priznati kao nacionalna manjina a tek posljednjih godina u pojedinim djelovima, djeca u\u010de bosanski jezik, ali profesora ne pla\u0107a dr\u017eava nego radi na dobrovoljnoj bazi. Kada se iz albanske luke Dra\u010d, krene prema 40-ak kilometara udaljenoj Tirani, a ispod glavne saobra\u0107ajne […]<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":125815,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[800,2860,2690,798],"tags":[],"class_list":{"0":"post-125814","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-nacija","8":"category-bosna-i-hercegovina-gradovi","9":"category-kosovo-gradovi","10":"category-teme"},"yoast_head":"\n
“Zbog tada\u0161nje sitaucije u Bosni, po\u0161li su brodom za Tursku. Zahvatilo ih je ogromno nevrijeme pa su jedva pristali na nepoznatu obalu. Kada su stigli u dana\u0161nju luku Dra\u010d, pitali su jeli ovo Turska – dobili su potvrdni odgovor jer je Albanija bila pod turskom vla\u0161\u0107u, i tu se iskrcali. Dali su im mjesto za privremeni boravak i od boravka mjesto je kasnije dobilo ime Borak”, ka\u017ee Astrit dodaju\u0107i da trenutno u ovom selu \u017eivi oko 1.500 stanovnika i svi ku\u0107i i dalje govore bosanskim jezikom.<\/p>\n
Njegova 80-eto godi\u0161nja majka, ro\u0111ena Djulza, a svi je od malena zovu Ruta, sa nostalgijom pri\u010da o vremenu kada je ona bila mala. Njen otac je, ka\u017ee, imao osmoro djece a jedino ona uop\u0161te nije poha\u0111ala \u0161kolu. <\/p>\n
\u201eSan mi je da studiram u Bosni koju nije vidio ni jedan \u010dlan moje familije. U gimnaziji svi profesori su nam Albanci, nema Bo\u0161njaka, ali nemamo nikakvih problema ni sa u\u010denicima ni sa profesorima. Ovdje u Boraku, osnovnu \u0161klolu poha\u0111a oko 150 u\u010denika. Od prije nekoliko godine, od prvog do petog razreda, sva djeca u\u010de bosanski. Nastavnik je iz na\u0161eg sela i on to radi dobrovioljno, ne dobija platu za to. On je veoma dobar pedagog i od njega se mnogo nau\u010di na\u0161 knji\u017eevni jezik\u201c \u2013 tvrdi Amel.<\/p>\n
\u201eKada se dru\u017eim sa Albancima, oni nas mole da im govorimo bosanskim kako bi i oni nau\u010dili na\u0161 jezik. Zaista nas jako po\u0161tuju i nemamo nikakvih problema\u201c, nagla\u0161ava Eridida. <\/p>\n
\u201eNikako ne smeju da zaborave svoj jezik. Mi smo bosanske pjesme kri\u0161om slu\u0161ali preko radija, da nas ne \u010duje kom\u0161ija jer bi odmah pozvao agente \u201eSigururimija\u201c i zavr\u0161ili bi smo u zatvoru. Voljela bih da bar za na\u0161e unuke Bosna otvori svoje granice.
Ako mi nismo imali tu sre\u0107u, da bar oni mogu posjetiti na\u0161u Bosnu\u201c.<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/www.bosnjak-ks.com\/slike\/upload\/2015\/MART\/29.03.2015\/Bosnjaci_u_Albaniji_Borak_Drac1.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/www.bosnjak-ks.com\/slike\/upload\/2015\/MART\/29.03.2015\/Bosnjaci_u_Albaniji_Borak_Drac3.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/www.bosnjak-ks.com\/slike\/upload\/2015\/MART\/29.03.2015\/Bosnjaci_u_Albaniji_Borak_Drac2.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/www.bosnjak-ks.com\/slike\/upload\/2015\/MART\/29.03.2015\/680_Bosnjaci_u_Albaniji_Borak_Drac4.jpg\")
<\/p>\n