![\"11080987_635717493238841_9131075708640193882_n\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/11080987_635717493238841_9131075708640193882_n.jpg\")
Nekada je u mutvaku svake bo\u0161nja\u010dke ku\u0107e visila drvena sofra, oka\u010dena na povelikom ekseru. Ta na\u0161a hranilja, oko koje smo se tri puta dnevno svi okupljali i jeli uvijek iste jemeke, kojima nismo htjeli a nismo ni smjeli mahanisat, bila je simbol na\u0161e sloge, povezanosti i uzajamne ljubavi.<\/p>\n
Svi uku\u0107ani su ustajali rano i u sva\u010dijoj se ku\u0107i ranim jutrom \u010duo veseli \u017eagor. Redom smo se umivali kraj bunara, jedni drugima polivaju\u0107i vodu, zatim kad su pumpe za vodu zamjenile bunare, neko bi pumpao vodu dok se svi uku\u0107ani redom ne umiju. Ve\u0107 kad je uveden gradski vodovod, po\u010dinje samostalno umivanje bez i\u010dije pomo\u0107i. \u010cesma pred ku\u0107om je postala blagodet svakoj \u017eeni, za to vrijeme mnogo ve\u0107e zadovoljstvo nego danas ove ma\u0161ine za pranje rublja i su\u0111a.
Dok bi nam roditelji, uz par\u010de gurabije ili keksa, ispijali \u010daj, pa onda kahvu skuhanu na mangalu sa nave\u010de zatrpanim \u017earom, mi smo se djeca ili igrali u avliji ili smo sjede\u0107i u sobi, \u010dekali doru\u010dak. Ako bi neko od kom\u0161ija poranio i nenajavljen navratio na jutarnju kahvu, sje\u0107am se radosnog do\u010deka mojih roditelja:
\u201cHajde bujrum. E, ba\u0161 pogodi \u0161to do\u0111e!\u201c<\/p>\n
Mangali sa \u017earom su se okolo glancali sa peru\u0161kama krila od koko\u0161ke ili neke pove\u0107e ptice. Takum: (bakarna d\u017eezva, drveni \u0161e\u0107erluk ili bakarni i mesingani, kahve – kutija i prevrnuti fild\u017eani), nalazili su se na postolju na kojem je stajao mangal, prekriveni sa vezenom mahramom.
Zrna \u201czdrave\u201d ili prave kahve su se pekla u dolapu na \u017earu i tada bi cio sokak mirisao na taze kahvu.<\/p>\n
Dok bi \u017eena ili neko od uku\u0107ana u degrmenu (ru\u010dnom mlinu-vodenici) mljeo kahvu, dok bi se izglancao mangal, dok bi voda na \u017earu provrjela, dok bi doma\u0107in zavio cigaru i \u010daj popio, u tom i\u0161\u010dekivanju kahve, ona bi postala najdragocjeniji napitak, slast, neponovljiv u\u017eitak, najsla\u0111e jutarnje poslu\u017eenje.
Ako je u ku\u0107i imalo djevojaka, one su jo\u0161 prije doru\u010dka, sve do ba\u0161tenske kapije brisale cijelu avliju. Sokak sa brezovim metlama se brisao pred sami ak\u0161am, tako \u0161to bi se prethodno poprskao vodom da se pra\u0161ina pri brisanju ne podigne.<\/p>\n
U ovom na\u0161em savremenom dru\u0161tvu pi\u0161u o \u0161tetnosti glutena (kojeg najvi\u0161e ima u bra\u0161nu) i da je on glavni uzro\u010dnik mnogih bolesti, pa se negdje umjesto bra\u0161na koristi soja ili kvinoja.<\/p>\n
Mi stariji, odnjiviljeni smo na bra\u0161nu i hljebu. Za doru\u010dak su se spremali: u\u0161tipci ili lokumi sa sirom i tur\u0161ijom, ka\u010damak, obaru\u0161a- maslenica, pr\u017eene paprike, tarhana, popara, pr\u017eena jaja, kajmak, u mlijeku udrobljena kukuruza (proja), cicvara, poga\u010da sa sodom (nekad zape\u010dena na plotni) uz \u010daj namazana marmelada na hljebu.<\/p>\n
Sofra se brisala sa vrelom navla\u017eenom obi\u010dnom krpom – pa\u010darvom (besparom). Jednom nedeljno, ili posle umije\u0161ene pite, sofra se fr\u010dala sa riba\u0107om \u010detkom da se \u017euti k\u2019o ducat.<\/p>\n
Su\u0111e smo prali sa vrelom vodom u kojoj je bilo pepela, a zagorele \u0161erpe, trljali smo pijeskom, kojeg je svaka ku\u0107a imala u nekom \u0107o\u0161ku ba\u0161\u010de.
Ru\u010dak se uvijek \u201cpristavljao\u201d (spremao) odmah posle doru\u010dka i tek nakon pripreme jela po\u010delo se namirivat – sre\u0111ivat po ku\u0107i.<\/p>\n
Kad bi mi djeca tokom igre ogladnjeli, majke su nam mazale marmeladu ili kravlje maslo poprskano al-bojom (alevom paprikom) i nikada nismo prigovarali \u0161to je tako svakog dana. Nekad bi iz ba\u0161\u010de otkidali onaj mahljivi tek zaru\u0111eli paradaiz i uz pera mladog luka sa grane sa komadom hljeba ga ba\u0161 tu u ba\u0161\u010di jeli. To su bile na\u0161e gozbe, najsla\u0111i u\u017eitak na\u0161eg odrastanja, na\u0161eg zadovoljstva, na\u0161e skromnosti i na\u0161e zahvale Allahu i roditeljima na darovanom nimetu.<\/p>\n
Za ru\u010dak smo jeli kuhan kupus, pasulj sa zapr\u0161kom (upr\u017eena masno\u0107a sa bra\u0161nom), \u0111uve\u010d, birijan, pite: sa tikvom, mesom, sirom i jajima i zeljem, krompir\u010dorbu, obaru\u0161u-maslenicu, satara\u0161, makaronu, jufku-rezanac, juf\u010dice, \u010dimbur- kapamu od pirin\u010da i spana\u0107a\u2026 Ko je bio boljeg imovnog stanja, spremao je: punjene paprike, sarmu, \u0107ufteta na luku, jahniju sa d\u017eigericom, bijelu jahniju (umu\u0107eno bra\u0161no sa jajima u jagnje\u0107u \u010dorbu i zape\u010deno sa jagnje\u0107im mesom) \u0107evri\u0161-ajmokac (u cicvari isjeckano pile\u0107e meso sa bijelim lukom).<\/p>\n
Za sofru smo sjedali u ti\u0161ini, tijela stisnutih jedni uz druge. Dok bi majka sjekla hljeb, mi smo joj \u0161aptali da nam da komad sa \u201ckrajkom\u201d – ivicom. Ona bi nam tiho rekla \u201cE, dobro vas srelo\u201d i onaj okrugli hljeb bi isjekla na trougove da nas sviju zadovolji. Otac nam je dijelio meso po starini i niko nije prigovarao ni za malo ni za previ\u0161e.<\/p>\n
Te sofre su nam bile roditeljsko krilo, gdje smo se osje\u0107ali voljeni i vezani neprekidivim sponama, gdje smo jedni drugima priturali ljep\u0161e zalogaje, gdje smo se u tepsiji pite doticali prstima i tim dodirima u\u010dvr\u0161\u0107ivali na\u0161u povezanost, na\u0161u slogu i po\u0161tovanje.<\/p>\n
U to vrijeme, u Pazaru se isklju\u010divo jelo ov\u010dje meso, koje je posebno bilo (zbog masno\u0107e) najbolje za kupus i \u0111uve\u010d. \u0110uve\u010de smo nosili u zemljanom sudu u pekare da se ispe\u010de i sje\u0107am se, da nam je, nose\u0107i ga, usput iz njega pomalo kapala masno\u0107a .<\/p>\n
Ako je kasapin – mesar nekom bio prijatelj, on bi mu za hatar ostavljao ov\u010dji kujruk (rep) jer je bio za \u0111uve\u010d najmasniji i najukusniji. Nemasno meso su skoro sve mu\u0161terije izbjegavale.<\/p>\n
Meso se umotavalo u obi\u010dnu novinu (punu olovnih slova), koja se lijepila i samo se vodom mogla odstraniti. Pamtim kada su ljudi kupljeno meso krili pod paltom – sakoom, da usput neko od sirotinje ne vidi i uzdahne \u0161to on svojima za ru\u010dak ne mo\u017ee kupit. Koliko je skromnosti i dostojanstva bilo u svim tim od mesa isflekanim postavama, koliko ljudskosti i razlike od dana\u0161njeg isticanja bogatstva i razli\u010ditosti. Tada se niko nije di\u010dio sa punom sofrom, niti je ko kome pri\u010dao \u0161ta je ru\u010dao.<\/p>\n
Su\u0111e se nije pralo iza svakog obroka, ve\u0107 se kiselilo i \u201cgomilalo\u201d do ispred ak\u0161ama, na pumpi ili kraj bunara, kasnije vodovodne \u010desme, gdje je stajao stoli\u0107 da se velika tepsija dimirlija tu spusti i na nju poreda \u010disto su\u0111e. Iza ve\u010dere neoprano su\u0111e, sakupljeno na tepsiju, ostavljalo se u mutvaku a ispod sofre safrabaes-stoljnjak, na kojeg su padale trohe-mrvice, no\u0107u se nije iznosio da se istrese, jer nije \u201cd\u017eaiz\u201d – (nije preporu\u010dljivo). Prije ak\u0161ama smo punili sudove za pi\u0107e i \u201ctro\u0161ak\u201d – (za druge potrebe), jer su nam roditelji govorili da se no\u0107u na vla\u017enim mjestima skupljaju d\u017eini i da tu mo\u017ee da se \u201cograi\u0161e\u201d (da se nagazi na d\u017einsko kolo) .<\/p>\n
Sve je tada imalo red, skromnost, \u010destitost u po\u0161tovanju, u zadovoljstvu, u zahvali na \u017eeljama. Na\u0161e majke su bile ili nepismene ili polupismene, ali su bile naju\u010devnije samouke pedagogice, koje su nam ulile jake temelje odgoja, bon ton mnogo vrjedniji i kvalitetniji od svih svjetski propisanih i izu\u010davanih. Te na\u0161e hanume u svilenim dimijama, te na\u0161e \u010distunice, kod kojih se moglo jesi \u017emurje\u0107i, bile su ljepotice bez maskara i \u0161arenila, koje nisu vje\u0161ta\u010dkim nadogradnjama dotjerivane, koje nisu obna\u017eenim izlo\u017eenim tijelima mamile, koje su bile dostojanstvenije i ljep\u0161e od svih svjetskih diva, pametnije od nekih nau\u010dnica \u010dija su djeca zalutala u svijet kriminala, bluda i razvrata. To su zidari na\u0161eg \u010dvrstog temelja, graditelji na\u0161eg \u017eivotnog toka, na\u0161e duhovne vile koje su nam uz okupljenu sofru presadile ljepotu, ljubav i ponos na korijene sopstvenog identiteta\u2026<\/p>\n
Pi\u0161e: \u0160efka Begovi\u0107-Li\u010dina<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u0160efka Begovi\u0107-Li\u010dina<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":125732,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-125731","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n