![\"O](\"http:\/\/www.akos.ba\/media\/k2\/items\/cache\/cd04d7e8ee388c8960bde3fe089952e5_XL.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Tako se nadu\u00adgo i na\u0161iroko pisalo o tome ko su likovi o kojima se u pjesmi pjeva, gdje je pjesma nastala, je\u00a0li je Fortis zapisao ili dobio zapisanu, ko je pjesmu spjevao, \u0161ta zna\u010di sintagma ubo\u0161ke halji\u00adne, kakav je to stid Hasanaginicin, \u010dija je balada Hasanagini\u00adca… Ovo posljednje pitanje ot\u00advara jo\u0161 jedno drugo, sasvim blizu prethodnom: na kome je jeziku spjevana Hasanaginica?<\/p>\n
Ne \u017eelim da ovo pitanje izaziva konotacije sli\u010dne onima koje su pratile rasprave uz pita\u00adnje: \u010dija je balada Hasanagini\u00adca?, ali \u017eelim ukazati na neke neprihvatljive stavove koji se spominju u raspravama o jeziku balade.<\/p>\n
Vuk je Hasanaginicu sma\u00adtrao srpskom pjesmom jer je srpskim jezikom smatrao sve \u0161to je \u0161tokavsko narje\u010dje. Hrvat\u00adski nau\u010dnici smatraju da je bala\u00adda Hasanaginica nastala na hr\u00advatskom jeziku. Tako, naprimjer, Iva Luke\u017ei\u0107 u svome radu Dijalektolo\u0161ko \u010ditanje Fortisove \u201cAsanaginice \u201d pi\u0161e:<\/p>\n
Hrvatska pu\u010dka balada o plemenitoj Asanaginici nije do danas argumentirano pro\u00ad\u010ditana (transkribirana) kao hrvatski tekst, kako bi nala\u00adgala njezina ukupna logika\u00a0te:<\/p>\n
Naime, pjesma je u izvorni\u00adku iz 1774. godine predo\u010de\u00adna hrvatskim jezikom na la\u00adtinici grafijsko-ortografijsko- ga uzusa kakav se primjenji\u00advao u ju\u017enoj Hrvatskoj u drugoj polovini 18. stolje\u0107a. U izvorniku je usporedo s njome predo\u010den i Fortisov prijevod pjesme s hrvatsko\u00adga na talijanski jezik.<\/p>\n
Da bi bilo jasnije otkuda problem u vezi s jezikom bala\u00adde Hasanaginica, neophodno je vidjeti \u0161ta o tome ka\u017ee sam For\u00adtis. U poglavlju svoje knjige u kojemu govori o glazbi, pjesni\u0161\u00adtvu, plesovima i igrama Morlaka Fortis pi\u0161e:<\/p>\n
Preveo sam na italijanski nekoliko morla\u010dkih juna\u010dkih pjesama, a jednu od njih, koja mi se \u010dini da je u isto vrijeme dobro sro\u010dena i za\u00adnimljiva, dodat \u0107u ovome svome dugom pripovijeda\u00adnju. (…) Ilirski tekst \u0161to \u0107ete ga na\u0107i poslije moga prije\u00advoda omogu\u0107it \u0107e vam da prosudite koliko bi bio zgo\u00addan da poslu\u017ei za glazbu i\u00a0pjesni\u0161tvo ovaj veoma zvu\u00ad\u010dan i skladan jezik koji su gotovo posve zapustili \u010dak i obrazovani narodi koji nji\u00adme govore. Ovidije, dok je \u017eivio me\u0111u Slavenima na Crnome moru, udostojao se pokazati svoj pjesni\u010dki dar pi\u0161u\u0107i stihove na njihovu je\u00adziku, te je za njih dobio hvale i pljesak tih divljaka, prem\u00adda se poslije, kada ga je obuzeo rimski ponos, sramio \u0161to je oskvrnuo latinski me\u00adtar. Grad Dubrovnik dao je mnoge vrsne pjesnike pa i pjesnikinje ilirskoga jezika, me\u0111u kojima je najslavniji Ivan Gunduli\u0107. Ni drugi pri\u00admorski i oto\u010dni gradovi Dal\u00admacije nisu njima oskudije\u00advali, ali pre\u010desti talijanizmi \u0161to su se uvukli u njihova narje\u010dja mnogo su promije\u00adnili starinsku jednostavnost toga jezika. Njegovi pozna\u00advatelji (s naju\u010denijim od njih, a to je arhi\u0111akon Matej Sovi\u0107 iz Osora, vodio sam veoma duge rasprave o ovoj pojedinosti) nalaze da je morla\u010dki govor jednako ta\u00adko barbarski i prepun tu\u0111ih rije\u010di i izraza. U svakom slu\u00ad\u010daju, bosanski, kojim govore Morlaci u unutra\u0161njosti, mojem je uhu skladniji nego ilirski u Primorju; ovo ne smiju uzeti za zlo primorski Dalmatinci, jer moje je uho\u00a0daleko od toga da bi pola\u00adgalo pravo na to da upu\u0107e\u00adno presu\u0111uje u ovakvoj stva\u00adri.<\/p>\n
Iz ovoga citata jasne su\u00a0sljede\u0107e Fortisove napomene:<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Fortis je preveo na italijanski nekoliko morla\u010dkih ju\u00adna\u010dkih pjesama, a jednu od njih dodat \u0107e svome du\u00adgom pripovijedanju;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 pjesma koja je dodana je Hasanaginica;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 tekst Fortisove Hasanaginice je na ilirskom;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ilirski je veoma zvu\u010dan i skladan jezik koji su goto\u00advo posve zapustili \u010dak i obrazovani narodi koji nji\u00adme govore;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 grad Dubrovnik dao je mnoge vrsne pjesnike pa i pjesnikinje ilirskoga jezi\u00adka, me\u0111u kojima je naj\u00adslavniji Ivan Gunduli\u0107;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ni drugi primorski i oto\u010dni gradovi Dalmacije nisu os\u00adkudijevali ilirskim pjesni\u00adcima, ali pre\u010desti talijanizmi \u0161to su se uvukli u nji\u00adhova narje\u010dja mnogo su promijenili starinsku jed\u00adnostavnost toga jezika;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 poznavatelji ilirskog jezika nalaze da je morla\u010dki go\u00advor jednako tako barbarski i prepun tu\u0111ih rije\u010di i izra\u00adza (kao i ilirski, nap. R. B.);<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 naju\u010deniji od poznavatelja ilirskog jezika je arhi\u0111akon Matej Sovi\u0107 iz Osora;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Fortis je sa Sovi\u0107em vodio veoma duge rasprave o ovoj pojedinosti (o morla\u010dkom i ilirskom govoru, nap. R. B.);<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 bosanski, kojim govore Morlaci u unutra\u0161njosti, Fortisovu je uhu skladniji nego ilirski u Primorju;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Fortis napominje da pret\u00adhodno njegovo mi\u0161ljenje \u201cne smiju uzeti za zlo pri\u00admorski Dalmatinci, jer mo\u00adje je uho daleko od toga da bi polagalo pravo na to da upu\u0107eno presu\u0111uje u ova\u00adkvoj stvari\u201d.<\/p>\n
Za razrje\u0161enje problemati\u00adke u vezi s pitanjem jezika Hasanaginice iz ovih su Fortisovih napomena va\u017ene sljede\u0107e poje\u00addinosti:<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hasanaginica je morla\u010dka pjesma;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Fortisov zapis Hasanaginice u njegovoj je knjizi na ilirskom jeziku;<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Morlaci u unutra\u0161njosti go\u00advore bosanskim (jezikom);<\/p>\n
–\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 bosanski, kojim govore Mor\u00adlaci u unutra\u0161njosti, Fortisu je bio skladniji nego ilirski u Primorju.<\/p>\n
Iz ovoga nije jasno da li je Fortis ilirski jezik i bosanski, kojim govore Morlaci u unutra\u0161njosti, smatrao dvama jezi\u00adcima. Ne ulaze\u0107i u problemati\u00adku odnosa termina govor i jezik i shvatanja tih termina, \u017eelim pokazati da se preko prethodnih Fortisovih napomena olahko i brzo prelazilo i da su neke nejasno\u0107e u vezi s Hasanaginicom i proizi\u0161le iz toga. Bit \u0107e najprije da je ilirski i bosanski Fortis smatrao jednim jezikom. Ovo ne treba \u010duditi jer je u vremenu u kome je \u017eivio Fortis, pa i ra\u00adnije, bilo uobi\u010dajeno da se jezik naziva ilirskim, bosanskim, slavjanskim. Tako D\u017eevad Jahi\u0107 u svojoj knjizi Bosanski jezik u 100 pitanja i sto odgovora (Ljiljan, Sarajevo, 1999) na str.\u00a015 pi\u0161e: \u201cNa\u0161i su slavenski pre\u00adci sebe nazivali \u2018Ilirima\u2019, a svoj jezik \u2018ilirskim\u2019 (\u2018iliri\u010dkim\u2019).<\/p>\n
Jo\u0161 prije Fortisova vreme\u00adna Matija Divkovi\u0107, ro\u0111en u se\u00adlu Jela\u0161ke kod Olova 1563. go\u00addine, u svome Nauku krstjanskom pi\u0161e: \u201cI ovo istoma\u010di aliti privede iz jezika dija\u010dkoga u pravi i istiniti jezik bosanski.\u201d\u00a0Navo\u0111enje naziva jezika koji je upotrebljavao Divkovi\u0107 ovdje nije bez zna\u010daja s obzirom na to da Divkovi\u0107a spominje Fortis u svome putopisu: \u201cPri\u010da se da su se u po\u010detku ovog stolje\u0107a morla\u010dki pastiri mnogo bavili \u010dita\u00adnjem debele knjige o kr\u0161\u0107an\u00adskom, moralnom i povijesnom nauku \u0161to ju je slo\u017eio neki o. Divkovi\u0107, a vi\u0161e je puta tiskana u Mlecima njihovom \u0107irilicom bosan\u010dicom koja se djelimi\u010dno razlikuje od ruskog pisma.\u201d\u00a0Kao \u0161to se iz citata vidi, Morlaci su imali isti jezik i pismo kao i Divkovi\u0107.<\/p>\n
Tako\u0111er prije Fortisova vre\u00admena \u201cJakov Mikalja (1601\u2014 1654) u predgovoru \u2018Blagu jezi\u00adka slovinskogd iz 1649. ka\u017ee da je nastojao da u ovaj rje\u010dnik uvrsti \u2018najodabranije rije\u010di i naj\u00adljep\u0161e narje\u010dje\u2019; dodaju\u0107i da \u2018u ilirskom jeziku ima mnogo i razli\u010ditih na\u010dina govora, ali sva\u00adko veli da je bosanski jezik naj\u00adljep\u0161i radi \u010dega bi svi ilirski pis\u00adci morali nastojati da na njim pi\u0161u\u2019\u201d.<\/p>\n
Iliri\u010dkim je svoj jezik nazi\u00advao i bosanski pisac Ivan An\u010di\u0107, ro\u0111en u selu Lipi u Duvanjskom polju oko 1600-te godine.<\/p>\n
Iz konteksta u kome Fortis spominje Ovidija i njegovo pje\u00advanje me\u0111u Slavenima na nji\u00adhovu jeziku na Crnome moru, jasno je da on i ilirski smatra slavenskim jezikom, tj. da on spada u grupu slavenskih jezi\u00adka, kako bismo danas kazali. U jednom dijelu teksta u kojemu govori o morla\u010dkim pjesmama on ka\u017ee kako je vidio \u201cgdje- kojega (Morlaka, nap. R. B.) kako pla\u010de i uzdi\u0161e na nekom mjestu koje u meni nije budilo nikakva ganu\u0107a. Vjerovatno je da je taj u\u010dinak proizvela vrijednost ilirskih rije\u010di koje su Morlaci bolje razumjeli…\u201d.\u00a0Iz ovo\u00adga se vidi da je Fortis jezik Morlaka nazivao i ilirskim, ali je jasno da je uo\u010davao razliku izme\u0111u ilirskog u Primorju i bo\u00adsanskog u unutra\u0161njosti. Zbog toga onda ne treba \u010duditi ni Fortisovo navo\u0111enje bosanskog (jezika) kojim govore Morlaci u unutra\u0161njosti, i ilirskog, kojim se govori u Primorju. Mije\u0161anje naziva ilirski i bosanski, kao \u0161to je pokazano u prethodnom dije\u00adlu rada, nije u pro\u0161losti bilo neuobi\u010dajeno.<\/p>\n
Navo\u0111enje ilirskog jezika kao jezika na kojemu je pjesma zapisana (a ne ispjevana, isti\u00adcanje i napomena R. B.) mo\u017ee pokazati put rje\u0161enja nekih jezi\u010dkih pitanja iz Hasanaginice. To je prije svega pitanje zamje\u00adne jata, koje je u pjesmi kao u Fortisovu ilirskom, zapravo dubrova\u010dkom, pitanje gubljenja glasa h, pitanje bilje\u017eenja sinta\u00adgme ubo\u0161ke haljine i dr.<\/p>\n
Navo\u0111enje ilirskog jezika kao jezika na kojemu je pjesma zapisana, ne mo\u017ee biti oprav\u00addanje da se Hasanaginica sma\u00adtra hrvatskom baladom. Fortisovo navo\u0111enje ilirskog jezika na kome je pjesma objavljena nika\u00adko ne zna\u010di negiranje jezika na kome je pjesma spjevana, tj. bosanskog, koji govore Morlaci u unutra\u0161njosti, kako ka\u017ee For\u00adtis. Fortis u svojoj knjizi navodi da je slu\u0161ao morla\u010dke pjesme, ali nigdje ne ka\u017ee da je on za\u00adpisao Hasanaginicu, a to mo\u017ee upu\u0107ivati na \u010dinjenicu da ju je dobio u ilirskoj varijanti. Fortis je u napomenama ispod italijanskog prijevoda u svojoj knjizi naveo prva \u010detiri stiha Hasana\u00adginice trima pismima: glagoljicom ili jeronimskim pismom liturgijskih knjiga, \u0107irilicom sta\u00adrih dokumenata te morla\u010dkom rukopisnom \u0107irilicom.\u00a0Uz morla\u010dki tekst on daje napomenu: \u201cMorla\u010dki kurziv ima slabiji pravopis, ali sadr\u017ei vi\u0161e istine o njihovu izgovoru, kakav god on bio; ja sam se od njega u tekstu malo udaljio.\u201d<\/p>\n
Fortisova napomena da \u201cmorla\u010dki kurziv ima slabiji pravopis, ali sadr\u017ei vi\u0161e istine o njihovu izgovoru, kakav god on bio\u201d te da se on \u201cod njega u tekstu malo udaljio\u201d pokazuje da su prilikom zapisivanja pje\u00adsme vr\u0161ena prilago\u0111avanja ono\u00adme \u0161to je on nazivao ilirskim jezikom. Upravo bi ovaj poda\u00adtak mogao ukazivati na uzrok pojavama onih \u201cnerije\u0161enih jezi\u010dkih pitanja\u201d Hasanaginice o kojima su napisane brojne ras\u00adprave.<\/p>\n
Iz prethodnog dijela teksta jasno je da se usmenoj baladi Hasanaginica ne mo\u017ee negirati bosanski jezik, bez obzira na to je li ga Fortis izjedna\u010davao s ilirskim ili ga smatrao poseb\u00adnim jezikom.<\/p>\n
Jo\u0161 jedan podatak iz Fortisove knjige zaslu\u017euje posebnu napomenu. To je podatak o to\u00adme da je Hasanaginica morla\u010dka pjesma. Ovaj bi Fortisov podatak bio ta\u010dan samo ukoliko se ovo odnosi na to da je pje\u00adsma zapisana od Morlaka, iako ni to sa sigurno\u0161\u0107u ne mo\u017eemo smatrati ta\u010dnim, a nikako na njezino izvorno porijeklo. Fortis nigdje ne spominje Bo\u0161njake, ali je iz konteksta jasno da su to oni koje Fortis smatra Turcima. S obzirom na to da se u knjizi na vi\u0161e mjesta govori o neprija\u00adteljstvima izme\u0111u Morlaka i Turaka, jasno je da pjesmu nisu ispjevali Morlaci, jer se pjesme te vrste nisu pjevale o neprija\u00adteljima. Morlaci su je mogli imati u svome \u201cusmenom re\u00adpertoaru\u201d, ali je ona nastala u dru\u0161tvenom kontekstu kakav je opjevan u pjesmi. Me\u0111u Morlake je mogla u\u0107i preko onih \u201cTuraka\u201d koji su nakon nastan\u00adka pjesme i ratova na dalmatin\u00adskoj vojnoj granici bili pokr\u0161te\u00adni i ostali da \u017eive na \u201cmorla\u010dkoj\u201d teritoriji.<\/p>\n
U literaturi se navodi i podatak da je Fortisu tekst Hasanaginice mogao dati i Julije Bajamonti, u \u010dijoj su zaostav\u0161tini prona\u0111ena dva zapisa Hasanaginice. Iako cilj ovoga rada nije bavljenje razli\u010ditim zapisima Hasanaginice, ipak bi trebalo znati da je Bajamonti vi\u0161e puta\u00a0dolazio u Bosnu. O tome svje\u00addo\u010de dva sa\u010duvana pisma. Jed\u00adno je ono koje je Bajamontiju uputio Osman-beg Filipovi\u0107 iz Glamo\u010da, najvjerovatnije 1780. godine i najvjerovatnije pisano bosan\u010dicom, i drugo, ono koje je Bajamonti uputio Osman-begu Filipovi\u0107u, vjerovatno izme\u0111u 1771. i 1780. godine, tako\u0111er pisano bosan\u010dicom.\u00a0Ovi poda\u00adci mogu upu\u0107ivati i na mogu\u0107\u00adnost da su Hasanaginice iz Bajamontijeve ostav\u0161tine mogle biti zapisane i u Bosni, odnosno od Bo\u0161njaka.\u00a0<\/p>\n