![\"\"](\"http:\/\/balkans.aljazeera.net\/sites\/staff.balkans.aljazeera.com\/files\/styles\/aljazeera_photo_gallery_article\/public\/strpci5-tuzilastvobih-main.jpg?itok=DBzAUQJT\")
‘Ko u ovoj zemlji zaboravi stanicu \u0160trpci i 27. februar 1993. odustao je od budu\u0107nosti’, pi\u0161e na spomen-obilje\u017eju u Prijepolju.<\/p>\n‘Ko u ovoj zemlji zaboravi stanicu \u0160trpci i 27. februar 1993. odustao je od budu\u0107nosti’, pi\u0161e na spomen-obilje\u017eju u Prijepolju.<\/p>\n
Zloslutna ti\u0161ina nadvila se nad Limskom dolinom tog 27. februara 1993. godine. Zatomila je ti\u0161ina struganje ko\u010dnica voza na pruzi Beograd – Bar i\u00a0 stanici \u0160trpci. Putnici voza 671, na tra\u017eenje konduktera, pokazali su karte. Bio je to drugi zahtjev za pokaz karata od kako su se u voz ukrcali u Beogradu. I ne bi to bio neobi\u010dan zahtjev da uz kartu nisu trebali pokazati i li\u010dne karte. Nesrbima su sa li\u010dnih dokumenata imena upisana na karte, mimo dotada\u0161njeg obi\u010daja.<\/p>\n
“Obilje\u017eeni” su upitali – za\u0161to? – ali odgovora nije bilo ni tada, ni sada.\u00a0 Zloslutna ti\u0161ina zatomila je zveket oru\u017eija i brundanje motora, koji su odvezli 20 civila – 18 Bo\u0161njaka, jednog Hrvata i jednog crnoputog putnika nepoznatog identiteta. Odvedeni su u nepoznato, a “oteli” su ih nepoznati (?!) vojnici.<\/p>\n
“Nismo isti dan znali \u0161ta se dogodilo. Tek sutradan. Jutrom, po\u010delo se govoriti o vozu 671 i Prijepoljcima koji se nisu vratili domovima. Jer, u tom vozu najvi\u0161e je bilo Prijepoljaca – \u010dak njih 11”, prisjetio se umjetnik iz Prijepolja Me\u0161a Brni\u010danin doga\u0111aja od prije 21 godinu. Tada se dogodio surovi zlo\u010din na stanici u \u0160trpcima. Nakon tog nedjela, uslijedila je \u0161utnja srbijanskih politi\u010dara i izvr\u0161ioca vlasti, ali i srbijanske javnosti… Zlokobnu \u0161utnju i ti\u0161inu nije naru\u0161io ni jecaj o\u010dajnih roditelja i prijatelja, suze majki, sestara, supruga, sinova i k\u0107eri…<\/p>\n
Sa ove vremenske distance izgleda naivno, ali gra\u0111ani Prijepolja dan nakon \u0161to se “otmica” putnika dogodila okupili su se ispred zgrade op\u0161tine Prijepolje. Bilo ih je 4.000-5.000. \u010cekali su da im neko objasni \u0161ta se dogodilo s njihovim sugra\u0111anima.<\/p>\n
“Okru\u017eili su nas specijalci, kojima smo oko ak\u0161ama, po\u0161to je bio ramazan, po\u010deli nuditi pitaljke [lokalizam somun]. Na to je jedan od specijalaca promrmljao kolegi: ‘Mi do\u0161li da ih pobijemo, a oni nama daju lepinje'”, odmahuju\u0107i glavom i sabiraju\u0107i nabujale emocije, kazao je Brni\u010danin.<\/p>\n
Ni njemu nakon vi\u0161e od dvije decenije nije jasno kako su naivno Prijepoljci iza\u0161li na ulice. Pitali su tiho i dostojanstveno gdje su njihovi sugra\u0111ani. Brni\u010daninu to s vremenskim odmakom izgleda kao da su se dobrovoljno javljali za logore. S nevjericom se sje\u0107a kako su (i on, i ostali sugra\u0111ani) vjerovali da \u0107e im tada\u0161nji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije i lider Socijalisti\u010dke partije Srbije Slobodan Milo\u0161evi\u0107 ispuniti obe\u0107anje i prona\u0107i njihove sugra\u0111ane, a po\u010dinioce nedjela kazniti. Milo\u0161evi\u0107 je tada u Prijepolju rekao da \u0107e “podi\u0107i svaki kamen dok ih ne prona\u0111u”.<\/p>\n
Srbija nikada nije krvi\u010dno gonila po\u010dinioce. Tu i tamo sporadi\u010dno dr\u017eavno Tu\u017eila\u0161tvo se bavilo tim slu\u010dajem. Od 20 otetih putnika, prona\u0111eni su posmrtni ostaci tek dva tijela u jezeru Peru\u0107ac. Su\u0161tina je da je jedini procesuirani za otmicu 20 nedu\u017enih gra\u0111ana u \u0160trpcima Neboj\u0161a Ranisavljevi\u0107 iz Despotovca, koji je iz zatvora pu\u0161ten 2011. godine, nakon \u0161to je izdr\u017eao kaznu. Uhap\u0161en je u oktobru 1996, a pred Vi\u0161im sudom u Bijelom Polju (Crna Gora), 9. septembra 2002. osu\u0111en je na 15 godina zatvora. Tokom su\u0111enja je kazao da je grupom komandovao Milan Luki\u0107, koji je pred Ha\u0161kim sudom osu\u0111en zbog zlo\u010dina po\u010dinjenih nad bo\u0161nja\u010dkim civilima u Vi\u0161egradu tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali njegova optu\u017enica nije obuhvatala zlo\u010din u \u0160trpcima.<\/p>\n
Biv\u0161i predsjednik Helsin\u0161kog odbora za ljudska prava iz Sand\u017eaka \u0160efko Alomerovi\u0107 vi\u0161e puta je optu\u017eio biv\u0161eg predsjednika SR Jugoslavije Dobricu \u0106osi\u0107a i njegovog savjetnika Vladimira Matovi\u0107a da su podstakli i potom zata\u0161kali otmicu na \u017eeljezni\u010dkoj stanici \u0160trpci. Pred novosadskim Op\u0161tinskim sudom, u postupku po tu\u017ebi \u0106osi\u0107a i Matovi\u0107a zbog uvrede i klevete, Alomerovi\u0107 je tada primijetio da nijedan tu\u017eilac nije razmotrio njihovu krivicu za otmicu i kasnije ubistvo 20 putnika iz voza Beograd – Bar 27. februara 1993. godine.<\/p>\n
No, sve je to do\u0161lo kasnije. Ali, tog februara 1993. godine, prema svjedo\u010denju drugih gra\u0111ana Prijepolja, zlo\u010dinci iz stanice \u0160trpci bili su na granici s Bosnom i Hercegovinom. Tada\u0161nji predstavnici prijepoljske Stranke demokratske akcije su u no\u0107i sa 27. na 28. februar pregovarali upravo s Milo\u0161evi\u0107em. \u010cinjenica je da Luki\u0107 nije do\u0161ao u Prijepolje, ali i da “oteti” putnici nisu prona\u0111eni. Nerijetko su se svi nesrbi koji su se vozili prugom Beograd – Bar upitali jesu li to mogli biti oni, ali i pribojavali svaki naredni put kada bi u voz ulazili.<\/p>\n
Prema pri\u010danju Brni\u010danina, histori\u010dari i publicisti, uglavnom Bo\u0161njaci, koji su kasnije istra\u017eivali i rekonstriirali zlo\u010din u \u0160trpcima utvrdili su da je sve mjesecima unaprijed bilo planirano. U knjizi Usud imena<\/em>autora Mirsada Rastodera objavljeni su dokumenti u kojima se navodi da su \u017deljeznice Srbije, policijski i vojni zvani\u010dnici znali za plan za doga\u0111aje u \u0160trpcima.<\/p>\n Nakon protesta u Prijepolju, dugo se o \u0160trpcima \u0161utjelo. Srbijanski i crnogorski mediji ovaj doga\u0111aj u to vrijeme uglavnom su ignorirali. Prvi je porodice nestalih posjetio Pribojac D\u017eemail Halilagi\u0107 1997. godine i njihove ispovijesti objavio u Sand\u017ea\u010dkim novinama<\/em>. Tada je tek svjedo\u010danstvo malog \u010dovjeka “pogre\u0161nog” imena potisnulo \u0161utnju koja je zamijenila ti\u0161inu iz 1993. godine.<\/p>\n “Niko do tada od novinara nije posjetio porodice nestalih – tako su mi kazali”, objasnio je Halilagi\u0107, koji je mnogo istra\u017eivao i pisao o zlo\u010dinima u \u0160trpcima (1993), Sjeverinu (1992) i Kukurovi\u0107ima. Istakao je da je \u0161utnja srbijanskog pravosu\u0111a spram ovih zlo\u010dina grozomorna poruka Bo\u0161njacima da zlo\u010dini po\u010dinjeni nad njima nisu ka\u017enjivi, \u0161to je, prema njegovom mi\u0161ljenju, uvertira za novi genocid. Ocijenio je da je \u0161utnja Ha\u0161kog tribunala i me\u0111unarodne zajednice za zlo\u010dine po\u010dinjene nad Bo\u0161njacima u Srbiji pre\u0161utno odobravanje za prekomponiranje etni\u010dkih prostora.<\/p>\n Bojan Ton\u010di\u0107 je lani u e-novinama.com<\/em>, na 20. godi\u0161njicu zlo\u010dina u \u0160trpcima, napisao da je prvi pisani trag o pripremanju otmice nastao u \u017delezni\u010dko-transportnom preduze\u0107u Beograd, \u010diji je direktor bio Milomir Mini\u0107, koji je pripadao vrhu\u0161ci SPS-a. Dokument pod naslovom “Procena politi\u010dko-bezbednosne situacije u \u017eelezni\u010dkom \u010dvoru U\u017eice”, namijenjen samom dr\u017eavnom vrhu, nastao u “\u017eelezni\u010dko-bezbednosnim strukturama”, donosi stravi\u010dni sadr\u017eaj:<\/p>\n “Najve\u0107u opasnost za bezbednost pruge i objekata na njoj predstavljaju radnici muslimanske nacionalnosti. Oni su upoznati sa svim detaljima organizovanja \u017eeleznice, jer su uklju\u010deni u svakodnevan proces rada. \u0160to se ti\u010de radnika muslimanske nacionalnosti zaposlenih u \u017dTO (kojih ima 732), za sada se ne eksponiraju kao neprijatelji, ali nam ote\u017eavaju posao, jer zbog njih, tj. nepoverenja u njih, ne mo\u017eemo da realizujemo neke operativne zamisli…”<\/p>\n D\u017eemail Halilagi\u0107 iz odbora za Ljudska prava u Priboju ka\u017ee da su, prema iskazu jedinog izvr\u0161ioca zlo\u010dina u \u0160trpcima kojeg je osudio crnogorski sud, \u017ertve kidnapirali i likvidirali pripadnici Interventne \u010dete Vi\u0161egradske brigade srpske vojske, \u010diji je komandant bio potpukovnik Luka Dragi\u010devi\u0107, a zlo\u010dince je predvodio zloglasni Milan Luki\u0107. Izvedeni putnici iz voza su ukrcani na kamion, a potom odvedeni u selo Prelovo, u op\u0161tini Vi\u0161egrad, gdje su likvidirani.<\/p>\n Prema izjavama o\u010devidaca, putnici su izvo\u0111eni i provo\u0111eni do kamiona potpuno mirno, bez ikakvih incidenata, bez opiranja, bez bilo kakvog povika ili protesta.Sve se to odvijalo nao\u010digled deset policajaca, pripadnika Ministarstva unutra\u0161njih psolova Srbije, koji su bili iz Priboja i Prijepolja. Imena policajaca su: Miroslav Gazdi\u0107, ZoranUdovi\u010di\u0107, Miroslav Vrani\u0107, Ljubi\u0161a Radomirovi\u0107, Goran Bukvi\u0107, \u017deljko \u0160alipur, Goran Vukovi\u0107, Radojko Je\u0161i\u0107, Nenad Cvijovi\u0107 i Peri\u0161a Golubovi\u0107.<\/p>\n Prijepoljci nisu odustajali od tra\u017eenja istine za nestale u \u0160trpcima. Izvr\u0161ioci vlasti u Srbiji uskratili su ih za istinu i pravdu. Jedno \u0161to su im udovoljili je da na 16 godi\u0161njicu zlo\u010dina u \u0160trpcima podignu spomen-obilje\u017eje u Prijepolju. Kamen simboli\u010dno postavljen pokraj mosta na obali rijeke Lim jedinstven je podsjetnik. Brni\u010danin ka\u017ee da je, zbog protivljenja pojedinih poslanika u mjesnoj skup\u0161tini, na spomen-obilje\u017eju zlo\u010dina u \u0160trpcima ispisano samo 11 imena, uz rije\u010di “Ko u ovoj zemlji zaboravi stanicu \u0160trpci i 27. februar 1993, odustao je od budu\u0107nosti”.<\/p>\n Na poslednji put prije 21 godinu na voz za Beograd su se ukrcali: Esad Kapetanovi\u0107 (19 godina), zaposlen u preduze\u0107u Rad iz Beograda; Ilijaz Li\u010dina (43), zaposlen u firmi “Ratko Mitrovi\u0107” iz Beograda, Fehim Bakija (43), zaposlen u Planumu iz Beograda; \u0160e\u0107o Softi\u0107 (48), zaposlen u \u017dTP-u Beograd; Rifet Husovi\u0107 (26), zaposlen u Bijelom Polju; Ismet Baba\u010di\u0107 (30), zaposlen u preduze\u0107u Wall Street u Podgorici; Hail Zup\u010devi\u0107 (49), izbeglica iz Trebinja, Adem Alomerovi\u0107 (59), zaposlen u Raketi iz Prijepolja; Rasim \u0106ori\u0107 (40), zaposlen u Limci iz Prijepolja; Fikret Memetovi\u0107 (40), zaposlen u \u017dTP-u Beograd; Favzija Zekovi\u0107 (54), vlasnik radnje u Kraljevu; Nijazim Kajevi\u0107 (30), zaposlen u pribojskoj po\u0161ti; Muhedin Hani\u0107 (27), zaposlen u Zmaju iz Beograda; Safet Preljevi\u0107 (22), zaposlen u privatnoj radnji u Beogradu; D\u017eafer Topuzovi\u0107 (55), zaposlen u Planumu iz Prijepolja, Jusuf Rastoder (45), zaposlen u Beogradu; Zvezdan Zuli\u010di\u0107 (23), student, izbeglica iz Sarajeva; Tomo Buzov, vojni penzioner iz Beograda; te najmla\u0111i me\u0111u njima, \u0161esnaestogodi\u0161nji Sead \u0110e\u010devi\u0107, u\u010denik iz Bara.<\/p><\/blockquote>\n Autor:\u00a0Saida\u00a0Mustajbegovi\u0107<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Saida Mustajbegovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":116355,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,10196,392],"tags":[],"class_list":{"0":"post-116354","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-sandzak-historija","8":"category-iz-pera-nasih-autora","9":"category-prijepolje_"},"yoast_head":"\nMirno kora\u010dali u smrt<\/strong><\/h3>\n
POSLJEDNJE PUTOVANJE<\/h3>\n