![\"\"](\"http:\/\/balkans.aljazeera.net\/sites\/staff.balkans.aljazeera.com\/files\/styles\/aljazeera_article_main_image\/public\/srebrenica_foto_mirso.jpg?itok=Cw9XJz7L\")
<\/p>\n<\/p>\n
Moj pokojni otac nije mnogo pri\u010dao o onom ratu. Znam svega nekoliko detalja i nekoliko pri\u010da. Da je kao sedamnaestogodi\u0161njak oti\u0161ao u partizane, da je pje\u0161ice sa brigadom i\u0161ao iz Trebinja do Ptuja u Sloveniji i da je jednu zimu jedva pre\u017eivio. Toliko su mu bile smrznute noge da su mu zajedno sa \u010dizmama skidali komade ko\u017ee i mesa.<\/p>\n
Po\u010detkom sedamdesetih, za vrijeme mog osmogodi\u0161njeg \u0161kolovanja, imali smo pismeni zadatak da pi\u0161emo o ocu. U to vrijeme smo svi znali za mitraljesca\u00a0Joju<\/em>\u00a0iz\u00a0Kozare<\/em>, za\u00a0Zavattonija<\/em>\u00a0iz filma\u00a0Most<\/em>, zaKapetana Le\u0161ija<\/em>\u00a0i druge junake ratnih filmova. Sav sretan sam se vratio ku\u0107i, jer sam znao o \u010demu \u0107u pisati. O mom ocu partizanu…<\/p>\n Kada sam stigao ku\u0107i prvo pitanje skoro sa vrata je bilo: “Tata, koliko si ti ubio Nijemaca u ratu?” A u ku\u0107i su bili neki gosti i moj otac je samo odmahnuo rukom i rekao: “Poslije \u0107u ti pri\u010dati.” Nisam mogao do\u010dekati da odu gosti. I da po\u010dnem pisati sastav o mom ocu, partizanu, mo\u017eda mitraljescu ili bomba\u0161u… U glavi su mi ve\u0107 prolazile slike moga oca junaka. I tekst u kojem \u0107u pisati kako i ja imam “svog”\u00a0Joju<\/em>. I “svog”\u00a0Zavattonija<\/em>.<\/p>\n Kada su se svi razi\u0161li zovnuo me je i sjeo sam mu u krilo. On me onako pomazio po kosi i samo rekao: “Ja mislim… nijednog!” Ja sam ga onako zabezeknuto pogledao, a on je samo nastavio: “Zna\u0161, sine, rat je bio… Puca\u0161, a ne zna\u0161 nekada ni u koga, ni gdje, ali koliko ja znam nisam niti jednog… Mislim, da sam bio ono… sam sa nekim Nijemcem… i da je bilo pitanje mog ili njegovog \u017eivota, sigurno bih pucao. Ali nisam bio u toj situaciji.”<\/p>\n I samo je jo\u0161 rekao: “Ne znam, sine, kako bih ikada vi\u0161e zaspao poslije…” A ja sam se \u010dudio kakve veze ima spavanje sa Nijemcima.<\/p>\n Tri ratna druga<\/strong><\/p>\n Taj dan, to popodne u mojoj dje\u010dijoj glavi je nestao lik “onog” oca. Oca partizana iz filmova. Nekako je nestao junak mog djetinjstva. Odjednom, kao da se pojavio neki drugi otac. Bio sam dijete, mlad da razumijem, ali se sje\u0107am da sam te ve\u010deri pisao ne\u0161to sasvim drugo. Pisao o ocu iz moje ma\u0161te, koji je svojim “\u0161majserom” pobio stotine Nijemaca i o ocu koji je sam sa jednom ru\u010dnom bombom sru\u0161io nekoliko neprijateljskih bunkera. Pisao sam o ocu junaku. Junaku iz filmova.<\/p>\n Poslije sam, kao gimnazijalac, bio opsjednut \u010ditanjem knjiga Ericha Marie Remarquea. Prva koju sam pro\u010ditao je bila\u00a0Tri ratna druga.<\/em>\u00a0Bilo mi je \u017eao\u00a0Pamele<\/em>, koja je pred kraj knjige “umrla”,\u00a0Gottfrieda Lenza<\/em>, koji je pre\u017eivio rat, a poginuo u miru, a i njihovog automobila “Karla”. A u \u010ditavoj knjizi se provla\u010dio rat. Onaj Prvi, Veliki. Kao i u svakoj njegovoj knjizi. I to na nimalo ugodan na\u010din i uvijek je spominjan kao veliko zlo. \u010cudilo me je da nikada niti jedno njegovo djelo nije bilo dio obavezne \u0161kolske lektire. Ba\u0161 iz razloga da ogadi rat svakome onome koji bi ga mo\u017eda i po\u017eelio. Morali smo \u010ditati\u00a0Tihi Don<\/em>\u00a0od 850 strana. Mislim da sam tu knjigu nekoliko puta po\u010dinjao \u010ditati, ali nisam siguran da sam je ikada dovr\u0161io.<\/p>\n Taj detalj iz djetinjstva sa mojim ocem je nekako ostao zaboravljen. Sve do rata kojeg sam ja do\u017eivio. Nekako je sa samim po\u010detkom rata do moje glave i do\u0161la ta pri\u010da. Mo\u017eda sam imao “sre\u0107u” da me je rat zadesio u 29. godini, o\u017eenjenog, sa \u010detvorogodi\u0161njom k\u0107erkom. Ko zna da li bi i sa 19 godina na isti na\u010din razmi\u0161ljao. Jer u me\u0111uvremenu su se pojavili i drugi junaci, u obliku\u00a0Ramba<\/em>, Chuck Norrisa, Stevena Seagala i\u00a0John McClanea<\/em>\u00a0(Bruce Willis) iz filmskog serijala\u00a0Umri mu\u0161ki<\/em>.<\/p>\n A i na rat se navikne\u0161. Kao, uostalom, na sve drugo u \u017eivotu. Nau\u010di\u0161 da se okupa\u0161 sa dva litra vode, da skuha\u0161 ru\u010dak na polovini cipele i da pravi\u0161 svije\u0107e od ostataka izgorjelih svije\u0107a. Me\u0111utim, ono na \u0161ta se \u010dovjek nikada ne mo\u017ee naviknuti je smrt. Kada svaki dan \u010duje\u0161 da je negdje granata ubila nekoliko ljudi, da je snajperom ubijeno neko dijete… To su vijesti koje te uvijek potresu iznova. Na te vijesti se niko normalan ne mo\u017ee naviknuti.<\/p>\n A onda se sje\u0107am kako smo na TV-u u jedinici gledali vijesti o padu\u00a0Srebrenice. O egzodusu ljudi. Nismo tada niti znali broj ubijenih osoba. Uvijek je neko od mojih drugara iz jedinice plakao. Mnogi su imali familije tamo. Bra\u0107u, sestre, roditelje, ro\u0111ake…<\/p>\n Sarajevska crvena linija<\/strong><\/p>\n Mo\u017eda sam i sam prvi put shvatio koliko je to, zapravo, 11.541 osoba ubijena u Sarajevu kada su prije dvije godine crvene stolice prekrile Titovu ulicu od Vje\u010dne vatre do Higijenskog zavoda. Siguran sam da to ne\u0107u nikada zaboraviti. 11.541 stolica za isto toliko ljudi kojih vi\u0161e nema. Mojih sugra\u0111ana.<\/p>\n Isto tako kada ka\u017ee\u0161 8.000 ljudi. Da je osam – puno je, a kamo li 8.000… Kada se na derbiju \u017deljezni\u010dara i Sarajeva na\u0111e toliko ljudi na tribinama, obi\u010dno ka\u017eu “dobra posjeta”.<\/p>\n I koja je uop\u0161te ideja vrijedna 8.000 mu\u010dki ubijenih ljudi? Koliko hiljada godina zatvora bi trebalo da odle\u017ee te ubice? Koliko majki nikada ne\u0107e do\u010dekati radost vjen\u010danja svog sina? Radost dobijanja unu\u010deta?<\/p>\n Nije to samo 8.000 mrtvih. To su deseci hiljada zauvijek unesre\u0107enih ljudi. Koliko je samo porodica ostalo bez o\u010deva, bra\u0107e, daid\u017ea, amid\u017ea… Na sramotu onih koji su zlo\u010din u\u010dinili. I na sramotu Evrope i cijelog svijeta, koji su to \u0161utke promatrali. I nisu reagovali. Nadam se samo da ubice i nalogodavci nikada ne\u0107e s mirom zaspati.<\/p>\n Nekoliko godina nakon rata i tridesetak godina od mog djetinjstva moj mali sin se vratio iz igre sa drugarima u dvori\u0161tu i sav usplahiren, s vrata, pitao me: “Tata, koliko si ti u ratu ubio \u010detnika?”<\/p>\n Sjeo sam ga u krilo… pomazio po kosi…<\/p>\n Autor:\u00a0Zvonimir Nikoli\u0107<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zvonimir Nikoli\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":108601,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[10264],"class_list":{"0":"post-108599","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"tag-srebrenica"},"yoast_head":"\n