{"id":108530,"date":"2014-07-11T19:08:02","date_gmt":"2014-07-11T17:08:02","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=108530"},"modified":"2014-07-11T19:08:02","modified_gmt":"2014-07-11T17:08:02","slug":"identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/","title":{"rendered":"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/p>\n

U ovom radu autorica se bavi etiologijom genocida, njegovom definicijom, povijesnom dijahronijom, ideologijom i posljedicama u dru\u0161tvu.\u00a0<\/span>

Primjenjuju\u0107i\u00a0<\/span>analiti\u010dko-sinteti\u010dku i komparativnu metodu,\u00a0<\/i>kao znanstvene postupke, uz analizu razli\u010ditih slu\u010dajeva genocida iz me\u0111unarodne prakse, autorica potvr\u0111uje da je genocid u Srebrenici najve\u0107i zlo\u010din u svijetu nakon Drugog svjetskog rata, te da je odgovornost na dr\u017eavi Srbiji i Milo\u0161evi\u0107u. Ovom saznanju tako\u0111er je doprinijela primjena\u00a0<\/span>povijesne metode, metode promatranja, metode generalizacije i specijalizacije, metode dokazivanja i opovrgavanja, metode deskripcije, statisti\u010dke metode, delfi metode, kao i metode intervjua<\/i>\u00a0sa uglednim ekspertima u kontekstu \u0161ireg aspekta ove teme.<\/span>

Izvr\u0161ioci balkanskih genocida krajem XX stolje\u0107a poznati su Me\u0111unarodnoj zajednici i cjelokupnoj svjetskoj javnosti. Za ove genocide, a osobito za genocid u Srebrenici, nisu odgovorni samo pojedinci, politi\u010dke partije, lideri i paravojne formacije, ve\u0107 sa najvi\u0161om odgovorno\u0161\u0107u i\u00a0<\/span>dr\u017eava.\u00a0<\/i>Ciljevi genocida nad Bo\u0161njacima, i Albancima, nisu bili samo osvajanje teritorije, nego i totalno uni\u0161tenje obje nacije, s obzirom da one nisu imale neku drugu mati\u010dnu dr\u017eavu za egzistenciju. Agresor je u svojim dugoro\u010dnim osmi\u0161ljenim projektima planirao potpuno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, uni\u0161tenje svih kulturnih objekata, narodne tradicije, kao i svih duhovnih oblika \u017eivota, kako bi ih anulirali i iz hostorije. Genocidni plan agresora bio je sa\u017eet u dvije sintagme: ”grupu ‘mi’ ” i ”grupu ‘oni’ ”, \u0161to je pretpostavljalo totalno uni\u0161tenje bo\u0161nja\u010dkog i albanskog identiteta i stvaranje neke tzv. velike dr\u017eave koja bi po\u010divala na euforiji i la\u017enoj povijesti.<\/span>

Mi\u0161ljenja smo da, genocid nad Bo\u0161njacima i Albancima tokom povijesti, nije bio samo rezultat trenutne vojne agresije, ve\u0107 i osobiti dugoro\u010dni projekat utemeljen u najvi\u0161im intelektualnim slojevima i politi\u010dkim elitama, a reflektiran kao kultorocid, sociocid, tiranocid, memorocid i sl. U zaklju\u010dku ovoga rada isti\u010demo va\u017enost preuzimanja odgovornosti dr\u017eave za po\u010dinjene ratne zlo\u010dine, zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti i genocid.\u00a0<\/span>

Klju\u010dne rije\u010di:\u00a0<\/b>
Genocid, subjekti genocida, dr\u017eava, agresor, ciljna grupa, nacionalizam, ”grupa ‘mi’ ”, ”grupa ‘oni’ ”, geto.<\/span>

Abstract<\/b>
The authors, in this work, deal with the etiology of genocide, its definition, its historical diachrony, ideology and its consequences in society. By analyzing various cases of genocide from international practice, the authors noted that the genocide in Srebrenica represents the worst crime in the world since the end of World War II.\u00a0<\/span>

Applying\u00a0<\/span>analytical\u00a0<\/i>and\u00a0<\/span>synthetic<\/i>\u00a0and<\/span>\u00a0comparative method\u00a0<\/i>as scientific methods, including analysis of various cases of genocide under international practice, the author confirms that genocide in Srebrenica is the biggest crime in the world after the Second World War, and that the responsibility lies in the state of Serbia and Milosevic. This cognizance contributes to the use of\u00a0<\/span>historical method, method of observation, generalization and specialization method, method of proof and disproof, description method, statistical method, Delphi method, survey method and the method of interviews<\/i>\u00a0with prominent experts in the context of the broader aspects of this topic.<\/span>

<\/p>\n\n\n\n
\"\"<\/center><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

The perpetrators of the genocides in Balkans at the end of 20th century are known to the international community and the world public opinion. The responsibility for these genocides, and particularly for the genocide in Srebrenica, lies not only on individuals, political parties, leaders of paramilitary units, but the biggest responsibility lies on the\u00a0<\/span>state<\/i>itself. The objectives of genocide on Bosnians, and Albanians were not only to occupy their territories, but also to wipe out completely both nations; although they had no other home country for their existence. The aggressor had planned, based on its well devised long-term projects, to carry out complete ethnic cleansing, destruction of cultural monuments of national tradition, as well as, all forms of spiritual life with an aim to completely wipe them out of history. Genocidal plan of the aggressor was summarized in two words: ”the group ‘us’ ” and ”group ‘them’ ”, which implied total destruction of the Bosnian and Albanian identity and creation of a so-called the Great Country which would be based on euphoria and false history.<\/span>

We are of an opinion that the genocide on Bosnians and Albanians throughout history was not only a result of an ad hoc military aggression, but a well devised long-term project grounded in the highest layers of the intellectual and political elites, and reflected as cultural genocide, social genocide, tyrant-cide, memory genocide and the like. In conclusion of this study, we have highlighted the importance of the state taking its responsibility for the war crimes committed, the crimes against humanity and the genocide.\u00a0<\/span>

Keywords:\u00a0<\/b>
Genocide, actors of genocide, state, aggressor, target group, nationalism, the ”group ‘us’ ” and the ”group ‘them’ ”, ghetto.<\/span>

Abstrakt<\/b>
In dieser Arbeit besch\u00e4ftigen sich die Autoren mit der Genese des Genozids, seine Definition, historische Diachronie, Ideologie und sozialen Folgen. Bei der Analyse der verschiedenen F\u00e4lle von V\u00f6lkermord aus der internationalen Praxis haben die Autoren festgestellt, dass der V\u00f6lkermord in Srebrenica das schlimmste Verbrechen in der Welt nach dem Zweiten Weltkrieg darstellt.<\/span>

Die Anwendung von analytischen, synthetischen und vergleichbaren Methoden wie die wissenschaftlichen Methoden, einschlie\u00dflich der Analyse von verschiedenen F\u00e4llen von V\u00f6lkermord unter der Ber\u00fccksichtigung internationaler Praxis, bringt den Autor zur Schlussfolgerung, dass der V\u00f6lkermord in Srebrenica das gr\u00f6\u00dfte Verbrechen der Welt war nach dem zweiten Weltkrieg, und dass die Verantwortung beim Staat Serbien liegt und bei dessen F\u00fchrer Milosevic. Diese Erkenntnis tr\u00e4gt dazu bei, den Einsatz von historischen Methoden, Methoden der Beobachtung, Generalisierung und spezialisierte Methoden, des Verfahrens und der Beweiserhebung und Widerlegung, Beschreibung der Verfahren, statistische Methoden, Delphi-Methode und die Methode von Interviews mit prominenten Experten im Rahmen der weiteren Aspekte dieses Themas heranzuziehen.<\/span>

Die T\u00e4ter des Balkan V\u00f6lkermord des 20. Jahrhunderts sind international und der ganzen Weltgemeinschaft bekannt. Bezugnehmend auf den sogenannten V\u00f6lkermord, insbesondere der V\u00f6lkermord in Srebrenica, bei dem die einzelnen Personen, Parteien, Staats-und Regierungschefs und Paramilit\u00e4rs nicht alleine die Verantwortung tragen, aber es war der Staat, der stark in diese Angelegenheit verwickelt war. Die Hintergr\u00fcnde f\u00fcr den V\u00f6lkermord an Bosniern und Albanern, waren nicht nur die Eroberung von L\u00e4ndereien, sondern die totale Zerst\u00f6rung der beiden Nationen, da sie nicht \u00fcber ihren eigenen Staat f\u00fcr eine Existenz verf\u00fcgten. Die Agressoren hatten langfristig die komplette ethnische S\u00e4uberung geplant. Die Zerst\u00f6rung von kulturellen Geb\u00e4uden, lokalen Traditionen, sowie alle anderen Formen des geistigen Gedankenguts. Mit nur einem Ziel, die beiden V\u00f6lker vollst\u00e4ndig aus der aktuellen Geschichte zu entfernen. Der Plan der Agressoren des Genozids l\u00e4sst sich in zwei S\u00e4tzen zusammenfassen: ”Die Gruppe ‘Wir’ ” – ”Gruppe und ‘sie’ ”, die totale Vernichtung der bosnische und albanische Identit\u00e4t und die Schaffung eines sogenannten Gro\u00dfen Landes das auf Euphorie und der falschen Geschichte basieren w\u00fcrde.<\/span>

Wir gehen davon aus, dass dieser V\u00f6lkermord an Bosniern und Albaner in der Geschichte, nicht nur das Ergenis der akutellen milit\u00e4rischen Agressionen war, sondern auch ein besonderes langfristiges Projekt dass in den h\u00f6chsten Ebenen der intellektuellen und politischen Eliten verwurzelt ist, und wie reflektiert culturcide, sociocide, tyrantcide, memorocide gef\u00e4llt in gleicher Weise. Im Ergebnis dieser Studie haben wir die Bedeutung der Verantwortung des Staates etwa f\u00fcr Kriegsverbrechen, Verbrechen gegen die Menschlichkeit und V\u00f6lkermord hervorgehoben.<\/span>

Schl\u00fcsselw\u00f6rter:\u00a0<\/b>
Genozid, Akteure des V\u00f6lkermordes, Staat, Aggressor, Zielgruppe, Nationalismus, der ”Gruppe ‘wir’ ” und ”Gruppe ‘sie’ ”, Ghetto.<\/span>
<\/b><\/p>\n

Introdukcija<\/b><\/center>Problem koji je istra\u017eivan ovim radom su povijesna iskustva u borbi za opstanak, na primjerima Jevreja, Bo\u0161njaka, Albanaca, Ju\u017enoafri\u010dkih Crnaca, australijskih uro\u0111enika i drugih nacija i etni\u010dkih grupa izlaganih genocidu u daljoj i bli\u017eoj pro\u0161losti. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kasnije i na Kosovu, dr\u017eava Srbija primjenjivala je genocid kao jednu od ratnih metoda za stvaranje etni\u010dki \u010distih teritorija. U ovom kontekstu, cilj ovog rada je dati jasan prikaz genocida u Srebrenici i na jedan analiti\u010dki na\u010din ukazati na nemogu\u0107nost Zapadnih Sila da zaustave ili sprije\u010de genocid i zlo\u010dine po\u010dinjene u Bosni i Hercegovini. Dalji cilj ovoga rada je ukazati na sve oblike genocida\u00a0<\/span>(kultorocid, ideolo\u0161ki genocid, politicid, omnicid, biolo\u0161ki i psiholo\u0161ki genocid, ekonomski, jezi\u010dki, religijski ili duhovni genocid, sociocid, memoricid itd.)\u00a0<\/i>i istovremeno pokazati zna\u010daj odlu\u010dnosti Me\u0111unarodne zajednice da sprije\u010di agresora u svojim genocidnim namjerama i projektima.<\/span>

<\/p>\n\n\n\n
\"\"<\/center><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Predmet ovog rada je istra\u017eivanje nastanka i posljedica genocida u povijesnoj dijahroniji, pa sve do danas. Tako\u0111er, predmet ovog rada je i potvr\u0111ivanje organizaranja i vr\u0161enja genocida i drugih masovnih zlo\u010dina od strane dr\u017eave Srbije nad nesrpskim stanovni\u0161tvom, dok je hipoteza rada bazirana na teorijskim \u010dinjenicama koje karakteri\u0161u genocid, promoviranim u\u00a0<\/span>Konvenciji UN-a o sprje\u010davanju i ka\u017enjavanju genocida\u00a0<\/i>(Rezolucija 260A, III, 9. decembra, 1949. godine).<\/span>

Metod koji je najvi\u0161e kori\u0161\u0107en u ovom radu je istra\u017eiva\u010dki, komparativan, sa nagla\u0161enim analiti\u010dkim pristupom, a predmet analize su povijesne \u010dinjenice, me\u0111unarodni pravni akti, relevantna literatura i izjave pre\u017eivjelih svjedoka Srebrenice, kao i dokazi o ekshumaciji pojedina\u010dnih i masovnih grobnica.<\/span>
<\/b><\/p>\n

Pojam genocida, etimologija i geneza<\/b><\/center>U tradijciji balkanskih vladaju\u0107ih elita je primjena genocidnih mjera radi stvaranja \u010distih etni\u010dkih teritorija. U povijesti su to npr. \u010dinili vladaju\u0107i krugovi Kne\u017eevine Bugarske, \u0161to Bugarska pre\u0161utkuje, ali takvu povijest danas pre\u0161utkuje i Srbija. Naime, na Berlinskom kongresu, carska Rusija i Austrija su napravile sporazum da Bosna i Hercegovina tada budu interesna sfera Austrije, dok su Kne\u017eevini Srbiji ponu\u0111ena \u010detiri okruga na istoku. Tom prilikom, predstavnik Osmanlijskog carstva na Berlinskom kongresu zahtijevao je da se na ovim teritorijama izvr\u0161i<\/span>\u00a0plebiscit,\u00a0<\/i>da bi se stanovni\u0161tvo odlu\u010dilo da li i dalje \u017eeli ostati pod osmanlijskom vla\u0161\u0107u. Me\u0111utim, \u010dim se saznalo o ovom prijedlogu, vlada Kne\u017eevine Srbije hitno nare\u0111uje svojoj vojnoj komandi da protjera sve albansko stanovni\u0161tvo iz Toplice, koje je dobilo samo petnaest minuta vremena da povede stoku i najnu\u017enije stvari.\u00a0<\/span>[1]<\/a><\/sup>

Rije\u010d\u00a0<\/span>genocid\u00a0<\/i>nastala je od starogr\u010dke rije\u010di\u00a0<\/span>genos<\/i>\u00a0(rasa, pleme) i latinske rije\u010di<\/span>\u00a0cide<\/i>\u00a0(ubiti), tako da svojom morfolo\u0161kom tvorbom i sadr\u017eajem odgovara pojmovima\u00a0<\/span>homocid, tiranocid\u00a0<\/i>i sl. Izraz ‘<\/span>‘genocid”\u00a0<\/i>ulazi u \u0161iroku upotrebu 1944. godine, kada je prvi put upotrijebljen u knjizi pravnog stru\u010dnjaka Rephaela Lemkina\u00a0<\/span>”Vladavina sila Osovine u okupiranoj Evropi”.\u00a0<\/i>Me\u0111utim, i prije zvani\u010dne upotrebe ovog pojma poku\u0161avalo se odgovoriti koji su uzroci raznih oblika zlo\u010dina \u010dovjeka protiv \u010dovjeka. Odgovor le\u017ei u sljede\u0107im teorijama:<\/span>

\u2022 <\/span>Biolo\u0161ko-antropolo\u0161ka teorija<\/i>
(zlo\u010dinac postaje takvim ro\u0111enjem; ital. ljekar i kriminolog\u00a0<\/span>Cezare Lambroso<\/i>)<\/span>
– Rasna teorija (subjekat zlo\u010dina jeste rasa;\u00a0<\/span>Morseli)<\/p>\n

\u2022 Sociolo\u0161ka teorija<\/i>
– Socijalni faktori – porodica, obrazovni sistem, mitovi, tradicija, predrasude – \u010dine\u00a0<\/span>
socijalnu osnovu genocida (franc. sociolog\u00a0<\/span>Emile Durkheim<\/i>).<\/span>[2]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

Pojam genocid je izuzetno slo\u017een i sadr\u017ei razli\u010dita zna\u010denja, te jo\u0161 uvijek predstavlja predmet rasprave politi\u010dara i diplomata, pravnika, povjesni\u010dara, stru\u010dnjaka za dru\u0161tvene nauke, kao i \u0161ire javnosti. Obrazla\u017eu\u0107i pojam genocida, Lemkin je rekao: ”U op\u0161tem smislu, genocid nu\u017eno ne podrazumeva neposredno uni\u0161tenje jedne nacije. Umesto toga, njegova svrha je da ozna\u010di organizovani plan koji podrazumeva razli\u010dite postupke koji imaju za cilj uni\u0161tavanje osnovnih temelja \u017eivota nacionalnih grupa (\u2026). Ciljevi takvog plana bili bi raspad politi\u010dkih i dru\u0161tvenih institucija, kulture, jezika, nacionalnih ose\u0107anja, religije, ekonomskog postojanja nacionalnih grupa, kao i uni\u0161tenje li\u010dne bezbednosti, slobode, zdravlja, dostojanstva, pa \u010dak i \u017eivota pojedinaca koji pripadaju tim grupama”.<\/span>[3]<\/a><\/sup>

Kasnije je Lemkin napisao jedan \u010dlanak u listu<\/span>\u00a0American Journal of International Law<\/i>\u00a0(Ameri\u010dki \u010dasopis za me\u0111unarodno pravo): ”(\u2026) zlo\u010din genocida obuhvata svakojaka dela, uklju\u010duju\u0107i ne samo li\u0161avanje \u017eivota, ve\u0107 i spre\u010davanje \u017eivota (putem abortusa, sterilizacije), kao i postupke koji u znatnoj meri ugro\u017eavaju \u017eivot i zdravlje (ve\u0161ta\u010dki izazvane infekcije, \/teranjem na\/ rad do smrti u posebnim logorima, namerno razdvajanje porodica u cilju raseljavanja…)”.<\/span>[4]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

Devetog decembra 1948. godine Ujedinjeni Narodi donese\u00a0<\/span>Konvenciju o sprje\u010davanju i ka\u017enjavanju zlo\u010dina genocida,<\/i>koju je Generalna skup\u0161tina UN-a usvojila. Prema \u010clanu 1\u00a0<\/span>Konvencije\u00a0<\/i>potvr\u0111uje se da genocid, ”bilo da je po\u010dinjen u miru ili u ratu, po me\u0111unarodnom pravu, predstavlja zlo\u010din, kojim se one<\/span>[5]<\/a><\/sup>\u00a0obavezuju sprije\u010diti i kazniti”, dok prema definiciji iz \u010clana 2, genocid predstavlja: ”Svaki od sljede\u0107ih postupaka koji su po\u010dinjeni u namjeri da se, u cjelini ili djelimi\u010dno, uni\u0161ti jedna nacionalna, etni\u010dka, rasna ili vjerska grupa, kao takva:\u00a0<\/span>

(a) ubijanje pripadnika grupe;
\n(b) nano\u0161enje te\u0161kih tjelesnih ili psiholo\u0161kih povreda pripadnicima grupe;
\n(c) namjerno nametanje toj grupi uslova za \u017eivot za koje je smi\u0161ljeno da \u0107e dovesti do
\nnjenog potpunog ili djelimi\u010dnog fizi\u010dkog uni\u0161tenja;
\n(d) uvo\u0111enje mjera koje imaju za cilj sprije\u010diti ra\u0111anje potomstva u toj grupi;
\n(e) namjerno premje\u0161tanje djece iz te grupe u neku drugu grupu”<\/i>.<\/span>[6]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

Konvencija je rezultirala brojnim raspravama. U ovom kontekstu, pravnik i sociolog, Leo Kuper, istakao je da je<\/span>Konvencija o genocidu<\/i>\u00a0(iz 1948.) stvorena u atmosferi kada se po\u010deo nazirati hladni rat, te da je glavni propust napravljen time \u0161to su politi\u010dke grupe isklju\u010dene iz spiska za\u0161ti\u0107enih grupa, dok su pojedini stru\u010dnjaci istakli da isklju\u010divanje ekonomskih grupa tako\u0111er predstavlja dodatni propust.\u00a0<\/span>

Stvaranju Konvencije doprinijeli su zavr\u0161en Drugi svjetski rat, njema\u010dki nacizam, kao i ubijanje Jevreja. Na taj na\u010din, uni\u0161tavanje i istrebljenje Jevreja postalo je\u00a0<\/span>”standardni model”\u00a0<\/i>genocida, ali i sistematski poku\u0161aj sprove\u0111enja<\/span>”totalnog”\u00a0<\/i>i\u00a0<\/span>”potpunog”.\u00a0<\/i>Me\u0111utim, upore\u0111ivanje sa\u00a0<\/span>”standardnim modelom”<\/i>\u00a0znatno mo\u017ee ote\u017eavati otkrivanje drugih genocidnih procesa ili kada se zaklju\u010duje da ti drugi procesi\u00a0<\/span>”nisu ozbiljni slu\u010dajevi”.\u00a0<\/i>Da bi se suprotstavili ovakvom na\u010dinu rezonovanja, stru\u010dnjaci za genocid su, shodno stavovima kriminologa Alexa Alvareza, naglasili da se ”genocid pojavljuje u razli\u010ditim oblicima i u razli\u010ditom ruhu, a svaki od njih se odlikuje razli\u010ditim ciljevima i pobudama”, i da ”ti razli\u010diti ciljevi doprinose kreiranju razli\u010ditih strategija i taktika, koje se primenjuju u konkretnim slu\u010dajevima”.\u00a0<\/span>[7]<\/a><\/sup>

Sa me\u0111unarodnog stanovi\u0161ta prou\u010davanja, zna\u010denje pojma\u00a0<\/span>”genocid”\u00a0<\/i>i dalje ostaje otvoreno, s obzirom da ne podrazumijeva samo neposredno uni\u0161tenje naroda, osim kada se vr\u0161i masovna egzekucija pripadnika nekog naroda (kao \u0161to je to bio slu\u010daj sa Bo\u0161njacima Bosne i Hercegovine i Albancima na Kosovu), ve\u0107 koordinirani plan razli\u010ditih akcija usmjerenih na razaranje uslova \u017eivota odre\u0111enih nacionalnih grupa.\u00a0<\/span>

U procesima genocida najve\u0107u ulogu ima<\/span>\u00a0ideologija<\/i>\u00a0koja predstavlja uzro\u010dnu silu. U radikalnoj ideologiji posebno mjesto zauzima nacionalizam – od umjerenog patriotizma do radikalnog i ponekada ekstremnog (rasisti\u010dkog) etni\u010dko\u2013kulturnog nacionalizma. Radikalna nacionalisti\u010dka ideologija sadr\u017eati podjelu nacije na\u00a0<\/span>”grupu koju \u010dinimo ‘mi’ ”\u00a0<\/i>i na<\/span>”grupu koju \u010dine ‘oni’ \u2013 ‘neprijatelji”’,\u00a0<\/i>za koje se smatra da su krivi za stanje u koje je nacija navodno zapala. Uobi\u010dajeno je da se koristi retorika da \u0107e nacija do\u017eivjeti spasenje kada se bude o\u010distila od\u00a0<\/span>”tu\u0111inskih elemenata”,\u00a0<\/i>te da takvu grupu treba terorisati, iskorjeniti, protjerati, a u ekstremnijim slu\u010dajevima i ubiti.<\/span>

Razli\u010dite studije slu\u010daja, pokazale su da u procesu genocida ljudi u\u010destvuju iz raznoraznih pobuda. Neki mogu biti podstaknuti nacionalisti\u010dkim ubje\u0111enjima uperenim protiv \u017ertava ili sadisti\u010dkom mr\u017enjom prema njima, dok drugi u tome u\u010destvuju radi materijalnih nagrada ili da bi ispo\u0161tovali nare\u0111enja\u00a0<\/span>”odozgo”,\u00a0<\/i>dok se \u017ertve genocida obi\u010dno biraju na osnovu toga \u0161to navodno pripadaju nekoj grupi koja je odre\u0111ena kao meta progona i uni\u0161tenja.<\/span>
<\/b><\/p>\n

Znanstveni izvori o zlo\u010dinu genocida<\/b><\/center>Mnogi zlo\u010dini u daljoj pro\u0161losti, kao oni koje su po\u010dinili krsta\u0161i u Srednjem vijeku u Europi i na Bliskom Istoku, pokazuju da je\u00a0<\/span>genocid\u00a0<\/i>stara tema. Poznat je i niz biblijskih genocida, naprimjer onaj koji je po\u010dino egipatski faraon nad Beni Izraelcima u vrijeme Mojsija, narediv\u0161i da se pokolju sva njihova mu\u0161ka djeca. Tako\u0111er, poznat je i genocid nad Mavarima u \u0160paniji, koji su sprovodili \u0161panska kraljica uz podr\u0161ku francuskog kralja Karla I, kao i genocid krsta\u0161a nad Jevrejima u oblasti Pirineja u kne\u017eevini Septimaniji, zapadno od Marseja. Ti genocidi su uglavnom bili vjerske motivacije, a na njih se nadovezuju i oni srednjovjekovni, krsta\u0161ki. Inicijatori ovih genocida nisu bile samo politi\u010dke strukture ve\u0107 i Crkva, kao \u0161to je onaj izvr\u0161en 1209. godine u Francuskoj, u gradu Bezijeu, kada su krsta\u0161i poubijali najmanje 15.000 mu\u0161karaca, \u017eena i djece, koji su bili nemilice poklani, a mnogi i u sveti\u0161tu crkve. Tada su poklani francuski katari, navodno kao jeretici, a \u017ertve su bili ne samo katari ve\u0107 i kr\u0161\u0107ani. Kada je jedan krsta\u0161ki oficir zapitao papskog izaslanika kako bi mogao razlikovati jeretike od pravovjernih, dobio je odgovor da ih treba sve poubijati, a da \u0107e Bog prepoznati svoje. Papski izaslanik pisao je Inokentiju III u Rimu da ni godine, ni pol, ni status nisu bili po\u0161te\u0111eni. Ovaj pokolj katara izvr\u0161en je u provinciji Langdok u jugozapadnoj Francuskoj.<\/span>

U istom kontekstu bugarski povjesni\u010dar Jordan Ivanov u djelu\u00a0<\/span>”Bogumilski knigi i legendi”,\u00a0<\/i>potvr\u0111uje: ”Iz istih razloga izme\u0111u 1209-1244. godine francuska vojska izvela je nekoliko krvavih pohoda protiv katara, odnosno albi\u017eana, kojom prilikom je masakrirala nekoliko desetina hiljada ljudi”.<\/span>[8]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

Kod Nazifa Doklje u knjizi\u00a0<\/span>”Bogumilizam i etnogeneza kukske Gore”,\u00a0<\/i>a na povijesnom potvrdama bugarskog povjesni\u010dara Dimitra Angelova (”Bogumilstvo v Bulgarija”, Sofija, 1969), apostrofira argument: ”Tokom druge polovine X vijeka postalo je popularno ime ‘bogumil’, dok se u Maloj Aziji to desilo jo\u0161 ranije”,<\/span>[9]<\/a><\/sup>
a zatim dodaje: ”Jugozapadni dio biv\u0161e bugarske dr\u017eave ili dana\u0161nje Makedonije ostao je biti glavni centar \u0161irenja ove hereze. Bogomili ovdje nisu trpjeli samo od vlasti vizantijske crkve, ve\u0107 i od\u00a0<\/span>krsta\u0161a\u00a0<\/i>koji su krajem XI vijeka mar\u0161irali prema Jerusalimu. Sve se ovo de\u0161avalo u vrijeme kada se bogumilizam protezao od Plovdiva pa do najju\u017enijih dijelova Trakije”.<\/span>[10]<\/a><\/sup>\u00a0Ovi povijesni argumenti potvr\u0111uju da su u pro\u0161losti izvr\u0161eni brojni\u00a0<\/span>genocidi u ime religije,\u00a0<\/i>koje je zvani\u010dna kr\u0161\u0107anska Crkva prikrivala i ”blagosiljala”.\u00a0<\/span>

Sve anateme i prokletstva od strane Patrijar\u0161ije i Vatikana su\u00a0<\/span>genocidi\u00a0<\/i>osobite vrste. U kontekstu ovoga osnovan je i po torturama \u010duveni\u00a0<\/span>Dominikanski red<\/i>\u00a0sa ciljem da se obra\u010duna sa patarenima\/\/katarima\/\/albi\u017eanima. ”Jo\u0161 1229. ovaj red je imao glavnu ulogu u svetoj slu\u017ebi zvani\u010dno poznatoj kao\u00a0<\/span>Univerzalna inkvizicija Rima,\u00a0<\/i>koja je, izme\u0111u ostalog, izvr\u0161avala krvave kazne nad katarima u Italiji, albi\u017eanima u Francuskoj, bogumilima u Bosni i patarenima u Dalmaciji”.<\/span>[11]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

Indikativan je i povijesni argument koji donosi Stepan Antoljak u jednom svom radu, gdje ka\u017ee: ”U ime crkve krsta\u0161i su ma\u010dem sasjekli ili ognjem spalili na hiljade nedu\u017enih ljudi. Godine 1096. su snage Boemunda iz Terenta, vo\u0111e Prvog krsta\u0161kog rata, oplja\u010dkale Asmati, utvr\u0111en grad heretika u blizini Prespanskog jezera, a potom zapalili sve njegove stanovnike”.<\/span>[12]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

U balkanskoj povijesti je poznato da je Stevan Nemanja 1180. godine opusto\u0161io krajeve od Ni\u0161a do Sofije, \u0161to je tako\u0111er svojevrsni genocid, prikrivan falsifikatima i projektima tzv.\u00a0<\/span>Velike Srbije.\u00a0<\/i>

U leksikonu\u00a0<\/span>Sve religije sveta (Le Livre des Religions)\u00a0<\/i>imamo sljede\u0107i diskurs: ”Tokom XVI veka, afri\u010dki robovi su dovedeni iz Beninskog zaliva na Antile, uglavnom na Haiti. Tako su francuski kolonijalisti nastojali da im istisnu iz se\u0107anja pro\u0161lost, njihovu kulturu, njihovu religiju i njihov jezik. Da bi ih bolje dr\u017eali pod kontrolom, kako su mislili, obavezuju ih da prime rimokatoli\u010dku religiju”.<\/span>[13]<\/a><\/sup>\u00a0Tako je nastala ona\u00a0<\/span>Vudu\u00a0<\/i>religija afri\u010dkih robova u ameri\u010dkim zemljama \u2013 mje\u0161avina afri\u010dkih domoroda\u010dkih religija i katoli\u010danstva. Sve ovo se mo\u017ee smatrati osobitim\u00a0<\/span>genocidom<\/i>\u00a0i<\/span>kulturocidom.\u00a0<\/i>

Nehumani postupak prema robovima u Americi od XVI stolje\u0107a do\u00a0<\/span>Deklaracije o ljudskim pravima\u00a0<\/i>tako\u0111er se mo\u017ee smatrati genocidom (<\/span>Big Crime<\/i>).<\/span>

Krvolo\u010dni vjerski ratovi po\u010detkom XVI stolje\u0107a (<\/span>Bartolomejska no\u0107\u00a0<\/i>\u2013 kada je u Francuskoj poklano vi\u0161e stotina hiljada stanovni\u0161tva svih uzrasta) zapam\u0107eni su kao najve\u0107i genocid u povijesti Srednjega vijeka.\u00a0<\/span>

Sli\u010dnih genocidnih projekata bilo je i u novijoj povijesti, kao \u0161to su oni o istrebljenju muslimana iz Europe, gdje su prednja\u010dile balkanske dr\u017eave. U Jugoslaviji od 1918. godine, i kasnije \u2013 sve do 2000. genocidno su realizovani projekti<\/span>Kulturnog kluba o iseljavanju muslimana\u00a0<\/i>(Bo\u0161njaka i Albanaca, 1938.),\u00a0<\/span>Velika Srbija\u00a0<\/i>Stevana Moljevi\u0107a (1941.),<\/span>Memorandum SANU<\/i>\u00a0u zadnjoj deceniji XX stolje\u0107a.<\/span>

Genocidi velikih i dugotrajnih razmjera su kontinuirani\u00a0<\/span>”pogromi”\u00a0<\/i>nad Jevrejima, Romima i antifa\u0161istima (Holokaust, Au\u0161vic, Jasenovac, Jajnica kod Beograda, beogradsko Sajmi\u0161te, strijeljanje kragujeva\u010dkih \u0111aka), i osobito kontinuirani progoni i ubistva Palestinaca, otimanje njihovih zemalja (Zapadna Obala, Golanska Visoravan, Gaza) i izgradnja genocidnih naselja (kibuca) na njima.\u00a0<\/span><\/p>\n\n\n\n
\"\"<\/center><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Genocidom se smatra i ubijanje,\u00a0<\/span>istrebljivanje\u00a0<\/i>i\u00a0<\/span>pokr\u0161tavanje\u00a0<\/i>Bo\u0161njaka i Albanaca u Gornjem Polimlju, (plavsko-gusinjska etni\u010dka regija),<\/span>[14]<\/a><\/sup>\u00a0zatim i istrebljivanje, pokolj i spaljivanje Bo\u0161njaka u Sand\u017eaku u periodu 1941-1944, koje su po\u010dinile \u010detni\u010dke civilno-vojne formacije Dra\u017ee Mihajlovi\u0107a, Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, Rada Korde, Baja Stani\u0161i\u0107a i dr. Od strane \u010detni\u010dkih formacija, tokom Drugog svjetskog rata, izvr\u0161eni su najmasovniji zlo\u010dini nad bosanskim muslimanima. Prema dosada\u0161njim istra\u017eivanjima, ovaj rat je odnio \u017eivote 103.000 bosanskih muslimana, odnosno 8,1% tada\u0161nje muslimanske populacije.<\/span>[15]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span><\/p>\n

Osobiti genocid (<\/span>prikrivani genocid<\/i>) mo\u017ee se smatrati i Staljinovo istrebljivanje i preseljavanje Tad\u017eika iz Tad\u017eikistana u Sibir, gdje su pre\u017eivjeli ostali sve do raspada SSSR-a.\u00a0<\/span>

Jedan od najve\u0107ih zlo\u010din u mirnodobskim uslovima, za koji jo\u0161 uvijek niko nije odgovoran, desio se u vrijeme kraljevine SHS kada je ubijeno najmanje 350 mu\u0161karaca, \u017eena i djece. Prvi put o njemu govori Milovan \u0110ilas u svojoj knjizi\u00a0<\/span>”Besudna zemlja\u201d<\/i>[16]<\/a><\/sup>\u00a0opisuju\u0107i\u00a0<\/span>\u0160ahovi\u0107ki pokolj \u2013 Istragu poturica.\u00a0<\/i>Da se nije radilo o krvnoj osveti, ve\u0107 o planiranom zlo\u010dinu, govore \u010dinjenice da Bo\u0161ka Bo\u0161kovi\u0107a nisu ubili tada\u0161nji muslimani, ve\u0107 crnogorske komite po naredbi Bo\u0161kovog politi\u010dkog rivala – Dimitrija Bulatovi\u0107a. Glavni motiv ovog ubistva bila je osveta zbog pogibije Bulatovi\u0107evih ro\u0111aka za koje je Bo\u0161kovi\u0107 bio odgovoran. Dakle,\u00a0<\/span>”Kristalna no\u0107”\u00a0<\/i>u Vrane\u0161koj dolini<\/span>[17]<\/a><\/sup>\u00a01924. godine desila se u miru, u dr\u017eavi – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, izmi\u0161ljenim povodom, organizirana i potpomognuta od strane vlasti. Zlo\u010din je imao sve karakteristike genocida, \u0161to je imalo za cilj protjerivanje muslimanskog stanovni\u0161tva iz \u0160ahovi\u0107a. Ubrzo nakon pokolja, srbijanske i crnogorske vlasti otpo\u010dele su ekspeditivno izdavanje dozvola za iseljenje izbjeglom stanovni\u0161tvu, a kako ni\u0161ta ne bi podsje\u0107alo na Bo\u0161njake u \u0160ahovi\u0107ima, poru\u0161ene su sve d\u017eamije, dok je naziv mjesta promijenjen u Toma\u0161evo. Dakle, srebreni\u010dki scenarij nije nov, a kako isti\u010de Ilija Vujo\u0161evi\u0107<\/span>\u00a0”Zaborav zlo\u010dina je novi i jo\u0161 ve\u0107i zlo\u010din”<\/i>.<\/span>[18]<\/a><\/sup>\u00a0U ovom kontekstu, isti\u010demo i genocid nad Albancima na Kosovu, osobito u oblasti Pe\u0107i, \u0110akovice i Istoka izme\u0111u 1918. i 1928. godine u vrijeme tzv. Agrarne reforme.\u00a0<\/span>

U \u0161irem smislu, genocidom se mogu smatrati i tzv.\u00a0<\/span>”Istrage poturica”\u00a0<\/i>u Ku\u010dima i Crnoj Gori krajem XVII i po\u010detkom XVIII stolje\u0107a. Tada je iz oblasti Ku\u010di u Sjevernoj Albaniji i iz Zapadne i Centralne Crne Gore ”istrijebljeno” vi\u0161e desetina hiljada stanovnika islamske vjeroispovijesti. Ovaj genocid inspiriran je i finansiran od strane Republike Venecije i pape u Rimu, kao i carske Rusije. Pre\u017eivjeli stanovnici selili su se prema Trakiji i dalje u dubinu Turske, a neki su se naseljavali po Sand\u017eaku i Kosovu, gdje su asimilirani u Turke i Albance. U ovom kontekstu, genocidom se mo\u017ee smatrati i ideolo\u0161ki diskurs u nekim knji\u017eevnim djelima, kao naprimjer onaj koji je temelj ”Gorskog vijenca”, ”Balkanske carice” i mnogih drugih literarnih i ”znanstvenih” floskula (”Zakon od dvanaest ta\u010daka” popa Mojsija Ze\u010devi\u0107a i dr.).\u00a0<\/span>

Specifi\u010dnim genocidom mogu se smatrati\u00a0<\/span>sve odredbe Krfske deklaracije\u00a0<\/i>i seanse na kojima su one dono\u0161ene, posebno aktivnosti glavnih kreatora srpskog predstavnika Proti\u0107a i Nikole Pa\u0161i\u0107a. Jedini delegat koji je oponirao genocidnoj formulaciji ovih odredaba bio je akademski vajar, Hrvat, Ivan Me\u0161trovi\u0107. Krfska deklaracija stvorila je Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, dok su drugi etnociteti bili drasti\u010dno osu\u0111eni na istrebljivanje i sukcesivno uni\u0161tavanje. Jedna od vi\u0161e komponenata ovoga genocida je\u00a0<\/span>kulturocid,\u00a0<\/i>odnosno uni\u0161tavanje kulturnih dobara drugih etni\u010dkih zajednica, njihove tradicije, povijesti, jezika, religija. To se odnosi na Bo\u0161njake, Albance, Crnogorce (ako nisu konvertirali u\u00a0<\/span>”posrbice”<\/i>), Makedonce, Ma\u0111are, Rome, Rumune, Bugare, Slovake, Rusine, Njemce, Italijane. \u010cak su i Hrvatima i Slovencima bila uskra\u0107ena mnoga prava iz konteksta\u00a0<\/span>Deklaracije o ljudskim pravima.\u00a0<\/i>

U Deklaraciji o ljudskim pravima specifi\u010dnim genocidom smatra se\u00a0<\/span>poseban vid propagande\u00a0<\/i>iz razli\u010ditih izvora i sa razli\u010ditim ciljevima. Takav vid propagande primjenjivali su fa\u0161isti u Drugom svjetskom ratu i Milo\u0161evi\u0107eva ratna ma\u0161inerija uz pomo\u0107\u00a0<\/span>pravoslavnog klera\u00a0<\/i>u ratu od 1990. \u2013 2000. godine. Posebno su u ovom\u00a0<\/span>”poslu”\u00a0<\/i>bili anga\u017eirani neki novinari dnevnih i drugih listova, kao i mnogi TV-snimatelji i njihovi novinari (<\/span>”govor mr\u017enje”<\/i>).\u00a0<\/span>

Mnogi genocidi i zlo\u010dini izvr\u0161eni su i u vaneuropskim zemljama i prije i poslije Prvog svjetskog rata na<\/span>\u00a0jugoistoku Azije:\u00a0<\/i>Japanci u Kini, Francuzi i Amerikanci u Vijetnamu, Pol Pot u Kambod\u017ei, Englezi u Burmi. Genocidni rat vodili su i Rusi na Kavkazu protiv \u010ce\u010dena i drugih neruskih naroda, kao i kolonijalne sile u Africi i Ju\u017enoj i Jugoisto\u010dnoj Aziji. Posebno je bio genocidan rat Francuza u Al\u017eiru.<\/span>

Ratovi u Iraku i Afganistanu\u00a0<\/i>mogu se definirati kao\u00a0<\/span>genocidni\u00a0<\/i>i\u00a0<\/span>kolonijalni.\u00a0<\/i>Bacanje\u00a0<\/span>atomskih bombi na<\/i>\u00a0Hiro\u0161imu i Nagasaki u Japanu tako\u0111er je specifi\u010dan genocid, kao i rat u Koreji.\u00a0<\/span>

Mo\u017eda jedan od najspecifi\u010dnijih genocida je<\/span>\u00a0glad u Africi.\u00a0<\/i>Savremeno \u010dovje\u010danstvo moglo bi sprije\u010diti smrt i patnje naroda koji gladuju upravo onim sredstvima kojima se finansiraju ratovi i ratna tehnolologija.\u00a0<\/span>

I nakon holokausta nad Jevrejima, tokom Drugog svjetskog rata, niko u svijetu nije mogao zamisliti da se i krajem 20. stolje\u0107a mo\u017ee dogoditi jedan od najsurovijih genocida u povijesti, a dogodio se u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj i na Kosovu. Me\u0111u najsurovijima bio je onaj u Srebrenici 1995. godine. Na\u017ealost, na o\u010digled cijelog svijeta i Me\u0111unarodne zajednice, a u prisusutvu UNPROFOR-a i mnogih Me\u0111unarodnih misija. U isto vrijeme po\u010dinjen je i genocid u afri\u010dkoj dr\u017eavi Ruandi.<\/span>
<\/b><\/p>\n

Europska pozicija Bosne i Hercegovine u pro\u0161losti i danas<\/b><\/center>Bosna i Hercegovina je neovisna dr\u017eava u centralnom dijelu Balkana. Sa jugozapada, zapada i ve\u0107im dijelom sa sjevera grani\u010di se sa Hrvatskom; sa istoka i manjim dijelom sa sjevera sa Srbijom; dok se sa jugoistoka grani\u010di sa Crnom Gorim. U njoj \u017eive tri konstituivna naroda: Bo\u0161njaci (kao ve\u0107inski narod), Srbi (kao drugi narod po brojnosti) i Hrvati. Sem njih, u Bosni i Hercegovini \u017eive i brojne nacionalne zajednice i etni\u010dke grupe. Primjera radi, u gradu Sarajevu \u017eivi oko 40.000 Albanaca.<\/span>

Bosna i Hercegovina je oduvijek bila na strate\u0161koj raskrsnici izme\u0111u Istoka i Zapada, pa je u znanstvenoj literaturi \u010desto identifikovana kao most izme\u0111u dviju kultura i civilizacija \u2013\u00a0<\/span>isto\u010dne\u00a0<\/i>(uglavnom orijentalnog dru\u0161tvenog identiteta) i zapadne (europskog identiteta). U ovom diskursu, \u010desto je u politi\u010dkoj i znanstvenoj komunikaciji apostrofirana kao most izme\u0111u civilizacija<\/span>\u00a0islama<\/i>\u00a0i\u00a0<\/span>kr\u0161\u0107anstva.\u00a0<\/i>\u010cak su i njeni mostovi na rijekama dobijali sadr\u017eaj civilizacijskih spona i kultura. U pogledu reljefa, Bosna i Hercegovina je, uglavnom, planinska regija, sem dijela u Posavini na sjeveru i mjestimi\u010dno u Podrinju na istoku. Zato su ove geopoliti\u010dke regije uvijek bile aspiracija susjednih dr\u017eava i re\u017eima: Srba i Hrvata.<\/span>

U doba Osmanlija Bosna i Hercegovina su bile kompaktne regije, naravno i u predosmanskom periodu. Ona je od najstarijih vremena bila autohtona i neovisna dr\u017eava koja je imala sve oblike dr\u017eavnosti: teritoriju, stanovni\u0161tvo, jezik, povijest, kulturu i dr. Poslije odluka\u00a0<\/span>Be\u010dkog kongresa\u00a0<\/i>1815, kao i poslije\u00a0<\/span>Berlinskog kongresa<\/i>\u00a01878, granice Bosne i Hercegovine, koja je imala\u00a0<\/span>status Bosanskog pa\u0161aluka,\u00a0<\/i>smanjene su i sa zapada, prema Hrvatskoj, i sa sjevera, kao i sa istoka, kada je izuzet Sand\u017eak koji je bio u njenim granicama i neki dijelovi prema Srbiji (U\u017eice i \u0160abac), te neki dijelovi prema Crnoj Gori (Nik\u0161i\u0107 sa okolinom), a poslije Drugog svjetskog rata oduzet joj je i Herceg-Novi.\u00a0<\/span><\/p>\n

Sada\u0161nja teritorija Bosne i Hercegovine formalno je podijeljena na dva entiteta: na Federaciju i tzv. Republiku Srpsku (<\/span>koja je vje\u0161ta\u010dka tvorevina Dejtonskog sporazuma<\/i>).<\/span><\/p>\n

Velikosrpska re\u017eimska politika oduvijek je gajila aspiracije prema Bosni i Hercegovini i preduzimala brojne ratne aktivnosti za osvajanje njenih teritorija i brisanja nesrpskih naroda sa njene geografske mape. Zato su\u00a0<\/span>Podrinje,\u00a0<\/i>a prvenstveno naselja\u00a0<\/span>Srebrenica, Zvornik, Gora\u017ede, Fo\u010da, Bratunac\u00a0<\/i>i druge isto\u010dno-bosanske destinacije, naseljene ve\u0107inskim bo\u0161nja\u010dkim stanovni\u0161tvom, bile program etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja, zlo\u010dina i genocida i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, a osobito u ratu od 1991-1995. godine.\u00a0<\/span><\/p>\n

Srbijanske aspiracije prema Bosni i Hercegovini i danas ne jenjavaju \u2013 u politi\u010dkim programima, medijskoj kampanji i vojnim projektima.<\/i>
<\/b><\/p>\n

Genocid u Srebrenici<\/b><\/center>Rat u Bosni i Hercegovini je od po\u010dekta bio\u00a0<\/span>genocidan<\/i>, jer je srbijanska politika podrazumijevala<\/span>\u00a0etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje,\u00a0<\/i>koje sa dana\u0161njeg aspekta predstavlja\u00a0<\/span>eufemizam<\/i>\u00a0u odnosu na termin\u00a0<\/span>genocid.\u00a0<\/i>Ono je kroz razli\u010dite forme terora imalo za cilj otjerati Bo\u0161njake, kako bi se eliminirale granice izme\u0111u\u00a0<\/span>”srpskih dr\u017eava”\u00a0<\/i>na rijeci Drini. \u010cinjenica je da se sve to doga\u0111alo tokom \u010detiri ratne godine, uprkos informacijama o masovnim ubistvima, uni\u0161tavanju kulturne ba\u0161tine, plja\u010dkama privatne imovine, nasilnom transferu ljudi i sl.\u00a0<\/span>

<\/p>\n\n\n\n
\"\"<\/center>
\n13-17 srpnja: Do 8.000 bo\u0161nja\u010dkih mu\u0161karaca i dje\u010daka ubijeno je na vi\u0161e mjesta pogubljenja oko Srebrenice. Izvje\u0161\u0107a o zlo\u010dinima izlaze na povr\u0161inu 16. srpnja.\u00a0<\/i>
\nIzvor: UN, ICTY.[19]<\/a><\/sup><\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Na inicijativu generala\u00a0<\/span>Mourillona,\u00a0<\/i>za vrijeme njegove posjete Srebrenici, aprila 1993. godine, Savjet bezbjednosti donosi\u00a0<\/span>Rezoluciju 819\u00a0<\/i>kojom se Srebrenica progla\u0161ava\u00a0<\/span>”sigurnosnom za\u0161ti\u0107enom zonom”.\u00a0<\/i>Dvije godine kasnije, po\u010detkom jula 1995. godine, Srebrenica je od strane Zapada, kao prva za\u0161ti\u0107ana zona, predata Srbima. U prisustvu Me\u0111unarodnih snaga, bosanski Srbi su od Srebrenice na\u010dinili svojevrstan\u00a0<\/span>geto\u00a0<\/i>u kojem je vladalo\u00a0<\/span>pravo agresora<\/i>\u00a0i u kojem je budu\u0107nost stanovinika ovisila jedino od mirovnih snaga.<\/span>

Srpski izvori navode, odnosno insinuiraju, da su Bo\u0161njaci, navodno, dok su se \u0161irili iz Srebrenice, koristili tehnike etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja sli\u010dne onima koje su Srbi koristili u drugim podru\u010djima. Tako\u0111er, navode da su bo\u0161nja\u010dki borci pobili 1.300 Srba. Me\u0111utim, \u010dinjenica je da su ovi podaci neobjektivni, jer su zapravo ginuli pripadnici \u010detni\u010dkih i paravojnih formacija i oni ”civili” koji su neposredno u\u010destvovali u napadima na bo\u0161nja\u010dke polo\u017eaje i zalijetali se da plja\u010dkaju i pale.<\/span>

Po\u010detkom 1995. godine, vo\u0111a bosanskih Srba, Radovan Karad\u017ei\u0107, ohrabren izjavama o povla\u010denju UNPROFOR-a iz Bosne, odlu\u010dio se za\u00a0<\/span>politiku totalne blokade,\u00a0<\/i>odnosno potpunu izoliranost enklava i blokadu svih humanitarnih transporta. Karad\u017ei\u0107eve snage prisilile su holandski bataljon da se povu\u010de sa punkta u Zelenom Jadru, poslije \u010dega je Zeleni Jadar do\u0161ao pod kontrolu Srba, uz kompletnu opremu koju je UNPROFOR posjedovao. Poslije ovog sramnog povla\u010denja holandskog bataljona slijede pregovori holandskog pukovnika Karemansa sa rukovodstvom Srba o povla\u010denju sa okupiranog punkta UN-a. Kao odgovor na zahtjeve pukovnika, srbijanska vojska je u Slapovi\u0107ima granatirala naselje ”\u0160vedsko selo” u kojem je bilo smje\u0161teno oko 3.000 prognanika, uglavnom \u017eena i djece.<\/span>

Prvog jula 1995. godine Holandija je zahtijevala zamjenu na ovom zadatku. Me\u0111utim, nijedna \u010dlanica UN-a nije \u017eeljela preuzeti tu du\u017enost. Tek kasnije je Ukrajina izrazila spremnost poslati svoje trupe, ali prije nego \u0161to su Ukrajinci i stigli,<\/span>Srebrenica je bila prega\u017eena.\u00a0<\/i>Ohrabreni neinterveniranjem Me\u0111unarodnih snaga, Srbi dopremaju iz Srbije ogromne koli\u010dine naoru\u017eanja i tehnike i raspore\u0111uju ih oko Srebrenice, dok 6. jula srpski general Ratko Mladi\u0107 nare\u0111uje napad na enklavu.\u00a0<\/span>

Sve ove akcije srbijanskih snaga bile su vrlo uspje\u0161no menad\u017eirane srpskim lobijem u Parizu, Londonu i Njujorku, koje su sprje\u010davale djelovanje interventnih zra\u010dnih jedinica NATO-a. Ali, Srbima je ipak najvi\u0161e pomogla Holandija, koja je bila protiv bilo kakvih zra\u010dnih napada prije nego se njeni vojnici ne evakuiraju iz Bosne, sa \u010dime su se slo\u017eile sve ostale europske \u010dlanice. Takva<\/span>\u00a0”sramna bespomo\u0107nost pred nepodno\u0161ljivom brutalno\u0161\u0107u Srba u\u010dinili su da je Srebrenica postala najstra\u0161nije poni\u017eenje za zapadne demokratije od kraja Drugog svjetskog. rata”<\/i>[20]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

Devetog jula ubijeno je na stotine neza\u0161ti\u0107enih ljudi, dok je 11. jula 1995. zapo\u010deo\u00a0<\/span>najve\u0107i pokolj\u00a0<\/i>civilnog stanovni\u0161tva u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Prakti\u010dno, zapadne sile dale su zeleno svjetlo za rat u Bosni (…),<\/span>[21]<\/a><\/sup>\u00a0dok je holandski bataljon (koji je bio zadu\u017een \u0161tititi Srebrenicu i \u017depu) nereagiraju\u0107i promatrao kako vojska bosanskih Srba,<\/span>nao\u010digled cijelog svijeta<\/i>, likvidira oko 10.000 civila.\u00a0<\/span>

U najprljavijem ratu na Balkanu, srbijanski agresor je zatrpavao mrtve u masovne grobnice, me\u0111u njima i \u017eive, ubijao i sakatio \u017eene, klao djecu…. O svemu tome postoje brojni dokazi, satelitski snimci i masovne grobnice. Prilikom podizanja optu\u017enice za Srebrenicu sudija Rijad je rekao da su\u00a0<\/span>”scene iz pakla ispisane najtamnijim stranicama ljudske povijesti”<\/i>.<\/span>

Nakon Srebrenice, Srbija\u00a0<\/span>”vije\u0107a”<\/i>\u00a0o nekakvoj Deklaraciji o Srebrenici, negiraju\u0107i po\u010dinjeni zlo\u010din genocida. U ovom kontekstu, srbijanski demokratski politi\u010dar, \u010cedomir Jovanovi\u0107, izme\u0111u ostalog, ka\u017ee: ”(..)<\/span>Ne mo\u017ee o Srebrenici govoriti parlament, a \u0107utati crkva. Ne mo\u017ee o presudi Me\u0111unarodnog suda pravde govoriti Deklaracija, a \u0107utati na\u0161 univerzitet ili Akademija”<\/i>.<\/span>[22]<\/a><\/sup>\u00a0Humanista i demokrata \u010cedomir Jovanovi\u0107 je svoje tvrdnje jo\u0161 jednom ponovio:<\/span>”Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreni\u010dkom genocidu. Na etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju nezabele\u017eenom u Evropi posle Drugog svetskog rata”,\u00a0<\/i>prenosi beogradski list “Kurir”.<\/span>[23]<\/a><\/sup>\u00a0<\/span>

Nakon Srebrenice, danas se oplakuje navodno lo\u0161e \u0160e\u0161eljevo zdravstveno stanje i manipulira floskulom\u00a0<\/span>”Srbija ho\u0107e \u0160e\u0161elja”,\u00a0<\/i>nagla\u0161avaju\u0107i njegovu nevinost u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A poznate su njegove inicijative u\u00a0<\/span>”vojnoj obuci”\u00a0<\/i>Arkanovih formacija u Erdutu i pokolj Bo\u0161njaka u Bijeljini, koje je blagosiljala i ha\u0161ki optu\u017eenik Biljana Plav\u0161i\u0107. \u0160e\u0161elj je organizirao i distrubuciju oru\u017eja bosanskohercegova\u010dkim Srbima: pogrebnim kolima do Fo\u010de, kamionima do Bile\u0107e, gdje je odr\u017eao i smotru jedne jedinice vojnika JNA i \u010detni\u010dkih dobrovoljaca. A sve ovo prenosila je Beogradska televizija i objavljivali aktualni dnevni listovi po\u010detkom rata u Bosni i Hercegovini, uz najve\u0107e hvalospjeve vo\u0111i radikala.\u00a0<\/span>

<\/b><\/p>\n

Mi\u0161ljenja eminentnih znanstvenih radnika o uzrocima i posljedicama genocida u Srebrenici<\/b><\/center>
Istra\u017eivanje ovog rada je realizirano i kao kvalitativno istra\u017eivanje, primjenom\u00a0<\/span>metode dubinskog intervjua.\u00a0<\/i>Ciljne grupe su bili eminentni znanstveni stru\u010dnjaci iz Bosne i Hercegovine, sa Kosova i iz Sand\u017eaka.\u00a0<\/span>

Dubinski intervju se pokazao kao osobito zna\u010dajan istra\u017eiva\u010dki metod za ispitivanje klju\u010dnih uzroka i posljedica genocida u Srebrenici. U tom smislu, bilo je va\u017eno razgovarati sa najupu\u0107enijima u povijest genocida u dijahroniji, \u010diji stavovi predstavljaju dodatnu vrijednost na cjelinu ovog istra\u017eivanja.<\/span>

Za ovaj kontekst izabrani su akademik prof. dr. Ibrahim Pa\u0161i\u0107 iz Sarajeva, prof. dr. Agim Kurmehaj sa Pravnog fakulteta u Pe\u0107i i prof. dr. Red\u017eep \u0160krijelj sa dr\u017eavnog Univerziteta u Novom Pazaru.\u00a0<\/span>

Na pitanje, da li,\u00a0<\/span>po Va\u0161em mi\u0161ljenju, za genocid u Srebrenici krivicu snosi pojedinac, politi\u010dke partije, etni\u010dko-religijske grupe, paraprivatne i paramilitaristi\u010dke formacije ili dr\u017eava,\u00a0<\/i>intervjuirani su saglasni da je odgovornost na dr\u017eavi Srbiji i Milo\u0161evi\u0107u. Paravojne i paramilitarne formacije bile su pod kontrolom dr\u017eave Srbije, u poku\u0161aju da se stvori Velika Srbija sa zapadnim granicama Karlovac \u2013 Karlobag \u2013 Virovitica.<\/span>

Na pitanje,\u00a0<\/span>da li je genocid u Srebrenici bio dio srpske strategije koja je Srebrenicu, zajedno sa \u017depom i Gora\u017edem, smatrala ”muslimanskim koridorom” (tzv. zelena transverzala) koji povezuje Sarajevo i Tursku preko Sand\u017eaka, Albanije i Kosova,\u00a0<\/i>zaklju\u010dak intervjuiranih je da je pri\u010da o ”muslimanskom koridoru” velikosrpska populisti\u010dka floskula. Nastala je u kontekstu psiholo\u0161kog rata, s ciljem da razbukta najni\u017ee nacionalisti\u010dke strasti Srba. U su\u0161tini, cilj floskule je bio da se, zloupotrebom vjerskih osje\u0107aja, mobili\u0161u naj\u0161ire srpske mase za velikodr\u017eavni srpski projekat.<\/span>

Na pitanje,\u00a0<\/span>\u0161ta zna\u010di, po srbijanskom tuma\u010denju, da je tzv. zelena transverzala bila svojevrsna opasnost po \u010ditavu Europu,\u00a0<\/i>intervjuirani su tako\u0111er saglasni da je pri\u010da o tzv. ”zelenom koridoru” istovjetna svojevremenoj pri\u010di iz vremena XI stolje\u0107a i krsta\u0161kih ratova, nastaloj sa ciljem da se, oru\u017ejem i na silu, obezbijedi koridor iz Europe do Jerusalema.<\/span>

Na pitanje,\u00a0<\/span>Da li je Sud u Hagu bio objektivan dono\u0161enjem presude kojom se Srbija oslobo\u0111a za genocid u Srebrenici, a optu\u017euje za zlo\u010din,\u00a0<\/i>intervjuirani smatraju da Sud u Hagu nije bio objektivan i nije ni mogao biti objektivan, iz razloga \u0161to je pod politi\u010dkom kontrolom i pritiskom onih europskih zemalja \u010dija je politika 1992. godine dala odrije\u0161ene ruke Milo\u0161evi\u0107u u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.<\/span>

I, na kraju, na pitanje,\u00a0<\/span>koliko je Memorandum SANU utjecao na po\u010dinjene zlo\u010dine u BiH i u regionu,\u00a0<\/i>dat je sinkreti\u010dni odgovor da je Memorandum SANU formulirao velikosrpske ciljeve u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, te da je velikosrpska akademska varijanta ”zelenog koridora”.<\/span>

Indikativno je da kod intervjuiranih nisu postojale razlike u dono\u0161enju sudova o genocidu u BiH, niti formalne opstrukcije u mi\u0161ljenjima.\u00a0<\/span>

Zaklju\u010dak<\/b>
Rat u Bosni i Hercegovini nije bio samo napad na drugu vjeru i naciju – to je bio rat protiv \u010dovjeka, rat etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, ru\u0161enja \u0161kola, bolnica, biblioteka, bogomolja. Dakle, to i jeste bio rat najvi\u0161eg stepena barbarstva protiv civilizacije XX stolje\u0107a. Napadnute su sve ljudske vrijednosti – \u010dovjek kao ljudsko bi\u0107e, njegova kultura i tradicija, njegova nacionalna etika, religija i sve povijesne tekovine koje \u010dine njegov identitet.<\/span>

Velikosrpskom agresijom na Bosnu i Hercegovinu od 1992-1995. godine deportirano je i raseljeno oko 2.200.000 osoba, \u0161to \u010dini vi\u0161e od jedne polovine ukupnog stanovni\u0161tva Bosne i Hercegovine. Cifre o ubijenima nikada ne\u0107e mo\u0107i biti utvr\u0111ene, jer ih niko ne mo\u017ee prebrojati i istra\u017eiti. Ubijene su cijele porodice, a mnogi pre\u017eivjeli rasuti su po Europi, Sjevernoj Americi, Kanadi, a mnogi \u010dak i u Australiji.\u00a0<\/span>Ko \u0107e onda zapisati mjesta onih pojedina\u010dnih i masovnih strati\u0161ta po Bosni i Hercegovini?\u00a0<\/i>

Genocid koji se doga\u0111ao na prostorima ex-Jugoslavije nije nov. On je nastavak ranijih brutalnih genocida, a tako je potvrdio i samozvani srbijanski general Mladi\u0107 upadaju\u0107i u Srebrenicu i izjaviljuju\u0107i da je rat, koji on vodi, samo produ\u017eetak navodno srpskih ustanaka i ratova, osmi\u0161ljenih \u010dak i u onoj kora\u010dnici\u00a0<\/span>”Mar\u0161 na Drinu”\u00a0<\/i>koja je pokazatelj da je i u mirnodopsko vrijeme\u00a0<\/span>planiran pokolj\u00a0<\/i>u Podrinju i u cijeloj Bosni i Hercegovini.<\/span>

Genocid u Srebrenici predstavlja dio srpske strategije koja je Srebrenicu, zajedno sa \u017depom i Gora\u017edem, smatrala<\/span>”muslimanskim koridorom” (tzv. zelena transvetzala)\u00a0<\/i>koji povezuje Sarajevo i Tursku preko Sand\u017eaka, Albanije i Kosova. Po njihovom tuma\u010denju, to je bila svojevrsna opasnost za \u010ditavu Europu, pa je zbog toga Srebrenica bila na meti Ratka Mladi\u0107a jo\u0161 od 1992. godine.\u00a0<\/span>

Srebrenica je najve\u0107a nekropola Bo\u0161njaka, a mnogo ovakvih mezaristana je po Bosni i Hercegovini, \u010dak i u gradskim parkovima Sarajeva, Tuzle, Zvornika… Zato, u Hagu danas ne treba suditi samo Karad\u017ei\u0107u, Mladi\u0107u ili \u0160e\u0161elju, ve\u0107 i jednoj\u00a0<\/span>ekspanzionisti\u010dkoj ideologiji\u00a0<\/i>koja se eksponira od Ilije Gara\u0161anina, Matije Bana, Stevana Moljevi\u0107a, Vase \u010cubrilovi\u0107a, Ive Andri\u0107a, Olge Lukovi\u0107\u2013Pjanovi\u0107, Save De\u010danca, Todora Stankovi\u0107a, Milana Skr\u0161i\u0107a i drugih promotera o\u00a0<\/span>”vaskrsu” novog Du\u0161anovog carstva\u00a0<\/i>od Soluna do Alpa i od Jadrana do Budimpe\u0161te.<\/span>

Na pitanje kako je Srebrenica uop\u0161te bila mogu\u0107a, odgovor je u indiferentnosti dr\u017eava \u2013 kao glavnih subjekata me\u0111unarodnog prava – koje su prema\u00a0<\/span>Konvenciji o sprje\u010davanju i ka\u017enjavanju genocida\u00a0<\/i>bile obavezne djelovati. Na\u017ealost, Me\u0111unarodna zajednica izbjegavala je zlo\u010din nazvati genocidom – kako bi izbjegla i svoje obaveze nagla\u0161ene u Konvenciji. Genocid u Srebrenici uslijedio je nakon genocida u Ruandi, kada je ubijeno oko milion ljudi, \u0161to je Me\u0111unarodna zajednica tako\u0111er ignorirala.\u00a0<\/span>

Ipak, i pored brojnih razloga, kao \u0161to je budu\u0107nost Bosne i Hercegovine u ovakvom me\u0111unarodnom okru\u017eenju, postoji mogu\u0107nost da se Me\u0111unarodnoj zajednici uka\u017ee na posljedice njenog odnosa prema normama me\u0111unarodnog prava i morala. U tom kontekstu, s pravom se o\u010dekuje da se Me\u0111unarodna zajednica i svijet stave u odbranu elementarnih vrijednosti civilizacije,\u00a0<\/span>revidiraju Dejtonski sporazum i ukinu genocidnu tvorevinu zv\u00e2nu Republika Srpska.\u00a0<\/i>Dotle, opstanak dr\u017eave Bosne i Hercegovine i njenih naroda bi\u0107e pobjeda \u017ertve nad zlo\u010dinom, pobjeda dvadesetog stolje\u0107a nad ideologijom genocida.\u00a0<\/span>

Reference<\/b>
Autorska djela:\u00a0<\/i>
1. \u010cEKI\u0106, Smail,\u00a0<\/span>Historija genocida nad Bo\u0161njacima,\u00a0<\/i>Muzej genocida, Sarajevo, 1997.<\/span>
2. DEDIJER, Vladimir, Mileti\u0107, Antun,\u00a0<\/span>Genocid nad Muslimanima,\u00a0<\/i>Sarajevo: Svjetlost,\u00a0<\/span>
1990.<\/span>
3. IVANOV, Jordan,\u00a0<\/span>Bogumilski knigi i legendi,\u00a0<\/i>Sofija, 1925, str. 4.<\/span>
4. IZETBEGOVI\u0106, Alija,\u00a0<\/span>Tajna zvana BOSNA,\u00a0<\/i>Sarajevo, 2004.<\/span>
5. MEMI\u0106, Mustafa,\u00a0<\/span>Pojave prozilitizma u plavsko-gusinjskom kraju 1913. i 1919. godine<\/i>, Sarajevo, 2004.<\/span>

Dokumenta:
\n1. Deklaracija Narodne Skup\u0161tine Republike Srbije o osudi zlo\u010dina u Srebrenici\u00a0<\/i>(RS, br.\u00a0<\/span>
6, Beograd, 31. mart, 2010. godine).\u00a0<\/span>
2.\u00a0<\/span>Konvencija UN-a o sprje\u010davanju i ka\u017enjavanju genocida\u00a0<\/i>(Rezolucija 260A, III, 9. decembra, 1949. godine).\u00a0<\/span>

Zbornici i \u010dasopisi:\u00a0<\/i>
1. ANTOLJAK, Stepan,\u00a0<\/span>Prespanski Asmati \u2013 utvrden grad na ereticite kaj ezereto vo Pelagonija od i krstonosna Vojna (1096), Srednovekovna Makedonija I<\/i>, Skopje, 1985, str. 776.<\/span>
2. BAND\u017dOVI\u0106, dr. Safet,\u00a0<\/span>”Odabrani radovi”,\u00a0<\/i>Odbor za ljudska prava, Novi Pazar,\u00a0<\/span>
1990-2005.<\/span>
3. \u0110OZI\u0106, doc. dr. Adib, Zbornik radova,\u00a0<\/span>Elementi za modernu subznanstvenu teoriju (sociologiju) genocida {Elements for modern subscientific teory (sociology) of genocide},<\/i>\u00a0Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005, br. 06, str. 273-287.<\/span>
4. \u0110OZI\u0106, doc. dr. Adib, Zbornik radova,\u00a0<\/span>Dr\u017eava i genocid {The state and the genocide},\u00a0<\/i>Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2006, br. 07, str. 495-510.<\/span>
5. MACI\u0106, Be\u0107ir,\u00a0<\/span>\u0160ahovi\u0107i 1924 \u2013 Bosna 1992-1995 \u2013 KONTINUITET ZLO\u010cINA,\u00a0<\/i>Almanah, br. 45-46, Podgorica, 2009, str. 352.<\/span>
6. VUJO\u0160EVI\u0106, Ilija,\u00a0<\/span>”Kristalna no\u0107” u Vrane\u0161koj dolini 1924,\u00a0<\/i>Almanah, br. 45-46,\u00a0<\/span>
Podgorica, 2009, str. 317.\u00a0<\/span>

Leksikoni:\u00a0<\/i>
1. \u0110UR\u0110EVI\u0106-STOJKOVI\u0106, Biljana,\u00a0<\/span>Katari, Vjerske sekte,\u00a0<\/i>Leksikon, Narodna knjiga,\u00a0<\/span>
Beograd, 2002, str. 227.<\/span>
2.\u00a0<\/span>Sve religije sveta – Za sve ljude u svim vremenima\u00a0<\/i>(Le Livre des Religions), Paris,\u00a0<\/span>
2004; (Prevod sa francuskog, Jelica Vukovi\u0107, Beograd, 2006, str. 245).\u00a0<\/span>

Ostale publikacije:\u00a0<\/i>
1. DOKLJE, Nazif,\u00a0<\/span>Bogumilizam i etnogeneza kukske Gore,\u00a0<\/i>ALEM, Prizren, 2011, str.\u00a0<\/span>
30.<\/span>
2. HALILAGI\u0106, Jasminka,\u00a0<\/span>Krik Srebrenice,\u00a0<\/i>Sarajevo, 1998.<\/span>
3. L\u00c9VY, Bernard-Henry,\u00a0<\/span>Ljiljan i pepeo<\/i>\u00a0(Le Lys et la cendre), IP ”Svjetlost”, Sarajevo,\u00a0<\/span>
2004.<\/span>

4.\u00a0<\/span>Srebrenica: Od poricanja do saznanja\u00a0<\/i>(Priredila: Biserko, Sonja), Biblioteka\u00a0<\/span>
SVEDO\u010cANSTVA, Beograd, 2005.<\/span>
5.\u00a0<\/span>Ratni zlo\u010dini u BiH,\u00a0<\/i>materijali Helsin\u0161kog komiteta za ljudska prava, 2006.\u00a0<\/span>
6. TILMAN, Z\u00fclch,\u00a0<\/span>Etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje \u2013 genocid za ”Veliku Srbiju”,\u00a0<\/i>VKBI, Sarajevo,\u00a0<\/span>
1996.<\/span>

Kori\u0161\u0107ene internet stranice:\u00a0<\/i>
1. http:\/\/news.bbc.co.uk\/2\/hi\/675945.stm \/preuzeto 31. januara, 2012\/.<\/span>
2. www.ldp.rs \/\u010cedomir Jovanovi\u0107 za ”Danas” – 01. 04. 2010\/.<\/span>
3. www.dnevniavaz.ba \/preuzeto 31. januara, 2012\/.<\/span>

Fussnote:<\/b>
<\/a>1]<\/sup>\u00a0Vladimir Dedijer, Antun Mileti\u0107,\u00a0<\/span>Genocid nad Muslimanima,\u00a0<\/i>Sarajevo: Svjetlost, 1990, str. XIX.<\/span>
<\/a>2]<\/sup>\u00a0V. i doc. dr. Adib \u0110ozi\u0107, Zbornik radova, ”Elementi za modernu subznanstvenu teoriju (sociologiju) genocida” {Elements for modern subscientific teory (sociology) of genocide}, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005, br. 06, str. 273-287.<\/span>
<\/a>3]<\/sup>\u00a0<\/span>Srebrenica: Od poricanja do saznanja\u00a0<\/i>(Priredila: Biserko, Sonja); Ton Zwaan:\u00a0<\/span>”O etiologiji i genezi genocida i drugih masovnih zlo\u010dina uperenih protiv odre\u0111enih grupa”,\u00a0<\/i>Biblioteka SVEDO\u010cANSTVA, Beograd, 2005, str. 29.<\/span>

<\/a>4]<\/sup>\u00a0Ibid.<\/span>
<\/a>5]<\/sup>\u00a0Dr\u017eave potpisnice (primjedba, S. D\u017e.).<\/span>
<\/a>6]<\/sup>\u00a0<\/span>Konvencija UN-a o sprje\u010davanju i ka\u017enjavanju genocida\u00a0<\/i>(Rezolucija 260A, III, 9. decembra, 1949. godine).<\/span>
<\/a>7]<\/sup>\u00a0<\/span>Srebrenica: Od poricanja do saznanja\u00a0<\/i>(Priredila: Biserko, Sonja); Ton Zwaan: ‘<\/span>\u00a0‘O etiologiji i genezi genocida i drugih masovnih zlo\u010dina uperenih protiv odre\u0111enih grupa”,\u00a0<\/i>Biblioteka SVEDO\u010cANSTVA, Beograd, 2005, str. 33.<\/span>
<\/a>8]<\/sup>\u00a0Jordan Ivanov,\u00a0<\/span>Bogumilski knigi i legendi,\u00a0<\/i>Sofija, 1925, str. 4.<\/span>
<\/a>9]<\/sup>\u00a0Nazif Doklje,\u00a0<\/span>Bogumilizam i etnogeneza kukske Gore,\u00a0<\/i>ALEM, Prizren, 2O11, str. 30.<\/span>
<\/a>10]<\/sup>\u00a0Ibid.\u00a0<\/span>
<\/a>11]<\/sup>\u00a0Ibid, str. 20 (V. i Biljana \u0110ur\u0111evi\u0107-Stojkovi\u0107,\u00a0<\/span>Katari, Vjerske sekte,\u00a0<\/i>Leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2002, str. 227).<\/span>
<\/a>12]<\/sup>\u00a0Stepan Antoljak,\u00a0<\/span>Prespanski Asmati \u2013 utvrden grad na ereticite kaj ezereto vo Pelagonija od i krstonosna Vojna (1096), Srednovekovna Makedonija I,\u00a0<\/i>Skopje, 1985, str. 776.<\/span>
<\/a>13]<\/sup>\u00a0<\/span>Sve religije sveta – Za sve ljude u svim vremenima\u00a0<\/i>(Le Livre des Religions), Paris, 2004; (Prevod sa francuskog, Jelica Vukovi\u0107, Beograd, 2006, str. 245).<\/span>
<\/a>14]<\/sup>\u00a0V. Mustafa Memi\u0107,\u00a0<\/span>Pojave prozilitizma u plavsko-gusinjskom kraju 1913. i 1919. godine,<\/i>\u00a0Sarajevo, 2004.<\/span>
<\/a>15]<\/sup>\u00a0V. i Be\u0107ir Maci\u0107,\u00a0<\/span>\u0160ahovi\u0107i 1924 \u2013 Bosna 1992-1995 \u2013 KONTINUITET ZLO\u010cINA,\u00a0<\/i>Almanah, br. 45-46, Podgorica, 2009, str. 352.<\/span>
<\/a>16]<\/sup>\u00a0<\/span>Land Without Justice<\/i>\u00a0(prvo izdanje pojavilo se u Londonu na engleskom jeziku, 1958. godine).<\/span>
<\/a>17]<\/sup>\u00a0Ilija Vujo\u0161evi\u0107, ‘<\/span>‘Kristalna no\u0107” u Vrane\u0161koj dolini 1924,\u00a0<\/i>Almanah, br. 45-46, Podgorica, 2009, str. 317.<\/span>
<\/a>18]<\/sup>\u00a0Ibid, str. 321.<\/span>
<\/a>19]<\/sup>http:\/\/news.bbc.co.uk\/2\/hi\/675945.stm \/preuzeto 31. januara, 2013\/.<\/span>
<\/a>20]<\/sup>Srebrenica: Od poricanja do saznanja\u00a0<\/i>(Priredila: Biserko, Sonja); Biblioteka SVEDO\u010cANSTVA, Beograd, 2005, str. 65.<\/span>
<\/a>21]<\/sup>\u00a0Ibid, str. 66.<\/span>
<\/a>22]<\/sup>http:\/\/www.ldp.rs \/\u010cedomir Jovanovi\u0107 za ”Danas” – 01. 04. 2010\/.<\/span>
<\/a>23]<\/sup>http:\/\/www.dnevniavaz.ba \/preuzeto 31. januara, 2012\/.<\/span><\/p>\n

Autor: Suada D\u017eogovi\u0107<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suada D\u017eogovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":108533,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[10264],"class_list":{"0":"post-108530","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"tag-srebrenica"},"yoast_head":"\nIdentifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Suada D\u017eogovi\u0107\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2014-07-11T17:08:02+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"503\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"338\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"bosniak\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"bosniak\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"38 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/\"},\"author\":{\"name\":\"bosniak\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\"},\"headline\":\"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu\",\"datePublished\":\"2014-07-11T17:08:02+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/\"},\"wordCount\":7518,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg\",\"keywords\":[\"Srebrenica\"],\"articleSection\":[\"Iz pera na\u0161ih autora\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/\",\"name\":\"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg\",\"datePublished\":\"2014-07-11T17:08:02+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg\",\"width\":503,\"height\":338},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\",\"name\":\"bosniak\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"bosniak\"},\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu","og_description":"Suada D\u017eogovi\u0107","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2014-07-11T17:08:02+00:00","og_image":[{"width":503,"height":338,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"bosniak","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"bosniak","Est. reading time":"38 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/"},"author":{"name":"bosniak","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02"},"headline":"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu","datePublished":"2014-07-11T17:08:02+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/"},"wordCount":7518,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg","keywords":["Srebrenica"],"articleSection":["Iz pera na\u0161ih autora"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/","name":"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg","datePublished":"2014-07-11T17:08:02+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/srebrenica_majka_i_tabuti-8372.jpg","width":503,"height":338},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/identifikacija-i-povijest-genocida-sa-posebnim-osvrtom-na-srebrenicu\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Identifikacija i povijest genocida sa posebnim osvrtom na Srebrenicu"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02","name":"bosniak","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","caption":"bosniak"},"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108530"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/83"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108530"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108530\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/108533"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108530"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108530"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108530"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}