![\"Al](\"http:\/\/mojtv.hr\/thumb.ashx?path=\/images\/0f4116f1-d525-4198-a589-306889660dec.jpg&w=491&h=250\")
<\/strong><\/p>\nPalestina – Novi serijal Al Jazeere donosi historiju i hronologiju protjerivanja Palestinaca i formiranje dr\u017eave Izrael.<\/strong><\/p>\n Rawan Damen sam upoznala prije ne\u0161to vi\u0161e od dvije godine, putem maila. Ako se to mo\u017ee upoznavanjem zvati. Javila se da skrene pa\u017enju na neke filmove Al Jazeere Arabic, za koje je mislila da bi mogli biti interesantni na\u0161oj publici.<\/p>\n Na\u0161 prvi kontakt bio je formalan. Zovem se tako i tako i zbog tih i tih razloga mislim da trebate pogledati filmove na linkovima ispod. Pisala je tada meni nepoznata osoba. Hvala za mail i sugestije, jednako formalno sam odgovarala, ne znaju\u0107i je li Rawan \u017eensko ili mu\u0161ko ime, \u0161to nije bilo ni va\u017eno u tom trenutku. Engleski, sre\u0107om, ne poznaje rod kao na\u0161 jezik. Va\u017eno je jedino bilo da su filmovi sa liste bili oni na koje smo kolega \u0110ani i ja ve\u0107 “bacili oko”. Time se Rawan, neovisno o spolu, nominirala za potencijalno pouzdanog savjetnika.<\/p>\n Veliki broj dokumentarnih filmova producira se unutar Al Jazeera Networka i na svakom od kanala posebno, pa su smjernice na koji od projekata posebno treba obratiti pa\u017enju veoma va\u017ene u poslu.<\/p>\n Nekoliko mjeseci nakon formalnog kontakta upoznat \u0107emo se i li\u010dno. Tako po\u010dinje na\u0161e dru\u017eenje kroz opsjednutost dokumentarnim filmom, poslom i kompanijom za koju radimo, kroz kulturolo\u0161ke razlike i sli\u010dnosti koje nas povezuju. Nikad nije rekla da je iz\u00a0Palestine. Nikad nije rekla da je odrasla u Ramallahu. Nikad nije rekla da je ve\u0107i dio \u017eivota provela gledaju\u0107i i prolaze\u0107i kontrolne punktove. To sam saznala od drugih.<\/p>\n Maj 1992.<\/strong><\/p>\n Sredina je mjeseca. Rat je po\u010deo, ali mi to jo\u0161 ne znamo. Situaciju u kojoj smo s po\u010detka zovemo “pucanje”. Valjda je, kad te zadesi, rije\u010d rat te\u0161ko prevaliti preko usta. Kao tumor.<\/p>\n Ve\u0107 skoro mjesec nismo iza\u0161li iz podruma. \u017dene i djeca. Mu\u0161karci \u010duvaju ulaz u haustor. \u010cika Mi\u0161o, kom\u0161ija sa \u0161estog sprata, ima dva trofejna pi\u0161tolja sa po san\u017eerom metaka. Naslijedio ih je od oca, koji je bio vojno lice. Jedan daje mom ocu. Kom\u0161inica s drugog, teta Ljerka imala je lova\u010dku pu\u0161ku. Zaostav\u0161tina nedavno umrlog mu\u017ea, pasioniranog lovca. Daje je mu\u0161karcima koji \u010duvaju stra\u017eu. I jo\u0161 jedan kom\u0161ija ima pu\u0161ku, tand\u017earu. U svom vlasni\u0161tvu. Pitam roditelje kako to da \u010dika Adnan ima pu\u0161ku, za\u0161to? Odgovaraju – zato \u0161to on nije normalan.<\/p>\n U svakom slu\u010daju, to je arsenal oru\u017eja kojim se na\u0161 haustor u Ulici Salvadora Aljendea, u sarajevskom naselju Dobrinja, nada odbraniti od napada Jugoslavenske narodne armije, \u010diji MIG-ovi ovih dana paraju nebo i probijaju zvu\u010dne zidove.<\/p>\n Bilo mi je devet godina, pa ne pamtim ta\u010dno koji je majski dan u kalendaru bio, ali pamtim podrumski hodnik \u0161irine metar i po u kojem \u017eivimo tih dana. Pamtim miris vlage, klupa na kojima spavamo. Sre\u0107a pa rat kom\u0161iju Kemu zate\u010de u gradnji ku\u0107e. Daske od \u0161alovanja slu\u017ee nam odli\u010dno.<\/p>\n Ne pamtim kako smo saznali, ali pretpostavljam da neko od mu\u0161karaca dotr\u010dava u podrum i javlja nam. Transporter JNA krenuo je prema na\u0161oj zgradi. Svako nek’ se zaklju\u010da u svoj podrum. S vratima od malo kvalitetnijeg kartona, prostorija metar i po sa metar i po bila je opskrbljena policama, teglama, zimskim gumama… mama, sestra i ja, mo\u017eemo samo stajati. Nema prostora za bilo kakve manevre. Ispod donje police kutija za krompir. Mama hitro kuje plan – sakrit \u0107e nas u kutiju. Ako u\u0111u, na\u0107i \u0107e samo nju. Dok nas na silu i bezuspje\u0161no poku\u0161ava ugurati u kutiju, suze joj klize ispod nao\u010dala. U o\u010daju ponavlja: “Kako ne mo\u017eete stat’?!”<\/p>\n Maj 1948.<\/strong><\/p>\n Rawan ne pri\u010da o sebi, o svom odrastanju pod opsadom. Ona ima posve druga\u010diji pristup doga\u0111ajima koji su zadesili nju i njen narod. Ona traga za uzrocima dalje u historiju, istra\u017eivanjem dokumenata, traganjem za nikad objavljenim arhivskim snimcima, potragom za pravim sagovornicima. Sklapa hronologiju de\u0161avanja u Palestini daleko prije 1948. godine, izu\u010dava doga\u0111aje iz pro\u0161losti i poku\u0161ava ih razumjeti. Povezuje i sla\u017ee u dokumentarni film.<\/p>\n “Al-Nakba – palestinska katastrofa” serijal je od \u010detiri epizode koji donosi historiju i hronologiju protjerivanja Palestinaca i formiranje dr\u017eave Izrael. Nakba na arapskom jeziku zna\u010di katastrofa. U arapskom svijetu taj termin ozna\u010dava doga\u0111aje iz 1948. godine, kada je vi\u0161e od 700.000 Palestinaca protjerano i pobjeglo iz svojih domova. Dan Nakbe obilje\u017eava se 15. maja svake godine, u znak sje\u0107anja na te doga\u0111aje.<\/p>\n Kad se spomene rat i opsada, u mojoj glavi to zna\u010di da negdje majka poku\u0161ava sakriti djecu u jedva metar \u0161iroku kutiju kako bi ih spasila. Na\u017ealost, rat ima jo\u0161 mnogo oblika. Podjednako zlokobnih. Rat se dugo sprema i dugo traje… \u010dak i nakon \u0161to “pucanje” prestane. Jer, rat je uvijek katastrofa.<\/p>\n Pi\u0161e: Naida Mandi\u0107<\/strong><\/p>\n