{"id":104750,"date":"2014-04-18T01:00:21","date_gmt":"2014-04-17T23:00:21","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=104750"},"modified":"2014-04-19T01:24:17","modified_gmt":"2014-04-18T23:24:17","slug":"refleksi-osmanlijske-knjizevnosti-na-sandzackobosnjacku-knjizevnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/refleksi-osmanlijske-knjizevnosti-na-sandzackobosnjacku-knjizevnost\/","title":{"rendered":"Refleksi osmanlijske knji\u017eevnosti na sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dku knji\u017eevnost"},"content":{"rendered":"
\"dr.
dr. Jahja Fehratovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

U\u00a0ovom radu se razmatraju korelativni odnosi osmanske knji\u017eevnosti u odnosu na bo\u0161nja\u010dku i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dku knji\u017eevnost u dijahronoj i sinhronoj perspektivi, u sva tri osnovna razvojna luka ovih knji\u017eevnosti u periodu osmanlijskog prisustva na bo\u0161nja\u010dkom domovinskom prostoru i njegovi obrisi u novijoj i savremenoj knji\u017eevnoj produkciji obeju literarnih tradicija.<\/span><\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di<\/b>: osmanska knji\u017eevnost, bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnosti, sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost, divanska knji\u017eevnost, alhamijado knji\u017eevnost, usmena knji\u017eevnost.<\/p>\n

UVOD<\/h4>\n

Osmanlijska ili u \u0161irim nau\u010dnim i drugim krugovima poznatija kao divanska knji\u017eevnost obuhva\u0107a vi\u0161e od pet vijekova literarne tradicije islamom produhovljenog knji\u017eevnog stvarala\u0161tva primarno na upravnom podru\u010dju islamskog halifata i sultanata, a sekundarno na svim teritorijama koje su u direktnoj ili indirektnoj konekciji sa ovim duhovnim svjetonazorom. Zlatni period osmanske knji\u017eevne tradicije traje do prevage tanzimatskih reformisti\u010dkih zahvata zapo\u010detih za vrijeme sultana Mahmuda II a okon\u010danih u periodu Abdul Hamida II, iako refleksi ovog stvarala\u0161tva traju skoro do uspostave novoturske knji\u017eevnosti i ra\u0111anja nacionalne turske dr\u017eave. Ova knji\u017eevna tradicija nastajala na tri najzna\u010dajnija orijentalna jezika (arapski, turski, perzijski) sa donekle preina\u010denim formativnim obrascima arapskog i perzijskog knji\u017eevnog kanona utjecala je na razvoj skoro svih nacionalnih knji\u017eevnih tradicija naroda koji su du\u017ei ili kra\u0107i period potpadali pod osmanlijsku upravnu vlast i pro\u017eimali se sa orijentalno-islamskim kulturno-civilizacijskim kodom \u017eivljenja. Kod balkanskih naroda koji su prihvatili islamsku dogmatiku i postali dio muslimanskog ummeta, poput Bo\u0161njaka, Albanaca i Pomaka, obzirom na te\u017enju Osmanlija na dru\u0161tvenu podjelu naroda pod njihovom upravom prema \u0161erijatskom pravilu\u00a0 darul-islam (muslimani) i darul-harb (nemuslimani), uvezanost sa osmanskom knji\u017eevno\u0161\u0107u biva direktnija i oni, su\u0161tinski, preuzimaju obrazac divanskog i svakog drugog knji\u017eevnog izri\u010daja integriraju\u0107i se na taj na\u010din u ukupnu osmanlijsku interliterarnu tradiciju, uz koju naravno njeguju i neke posebnosti svog individualnog umjetni\u010dkog senzibiliteta. Drugi narodi Balkana pod osmanlijskom upravnom vla\u0161\u0107u, koji zadr\u017eavaju svoju konfesionalnu pripadnost ortodoksnoj ili katoli\u010dkoj crkvi (Srbi, Crnogorci, Bugari, Grci, Makedonci, te u ne\u0161to manjoj mjeri Hrvati i Slovenci), dijelove svoje literarne tradicije, naro\u010dito profanog karaktera, preuzimaju iz osmanlijskog knji\u017eevno-umjetni\u010dkog obrasca u procesu interkulturalnih dodira, pro\u017eimanja i preina\u010denja literarnog kanona uvjetovanih dru\u0161tveno-politi\u010dkim prilikama datog trenutka.<\/p>\n

Bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost prije Osmanlija razvijala se u duhu bosanskog srednjovjekovlja i u dominaciji bogumilske kulture, gdje se, pored administrativnih tekstova, pojavljuju izuzetni lirski sadr\u017eaji na ste\u0107anskim zapisima jedinstveni u svjetskog ba\u0161tini lapidarne literature. Nakon dolaska Osmanlija, ova literarna tradicija razvija se u tri pravca: usmena knji\u017eevnost, divanska knji\u017eevnost i alhamijado literatura. Sva tri toka bo\u0161nja\u010dke knji\u017eenosti u osmanskome periodu razvijala su se pod direktnim utjecajem osmanlijske kulture i civilizacije koja je tolerirala i naslage slavensko-ilirskog identitetskog tkiva Bo\u0161njaka, osobice kod usmenog knji\u017eevnog izri\u010daja, gdje se je na svim nivoima dogodila sinteza slavenskih tematsko-motivskih jedinica i osmanalijskih formi \u0161to je izrodilo autenti\u010dne \u017eanrove bo\u0161nja\u010dke usmene knji\u017eevnosti: sevdalinku (nastala od turkusu pjesme) epsku pjesmu (nastala od osmanlijskog destana) te hikaju i druge \u017eanrove usmene proze direktno interpolirane iz osmanlijske usmene knji\u017eevnosti.<\/p>\n

Kao svojevrstan podsistem bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti razvija se sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost kao poluautonomna literarna tradicija ome\u0111ena historijskim prostorom Novopazarskog sand\u017eaka i uvjetovana osnovnim tokom razvoja bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti i knji\u017eevnih tradicija iz neposrednog okru\u017eenja (albanske, srpske i crnogorske literarne tradicije). Sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost u periodu osmanlijskog prisustva na domovinskom prostoru Bo\u0161njaka (Bosna i Hercegovina i Sand\u017eak) prati sve razvojne putove bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti djeluju\u0107i kao njezin integralni dio. Nakon 1878. godine i Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine, ova knji\u017eevna tradicija, obzirom na svoj ostanak u Osmanlijskog carstva, sve do 1912. godine ostaje u direktnim vezama sa osmanlijskom knji\u017eevno\u0161\u0107u, dok bosanskohercegova\u010dka bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost do\u017eivljava preobra\u017eaj sa orijentalno-islamskog na zapadno-evropski civilizacijski i knji\u017eevni kod, \u0161to je podrazumijevalo prihva\u0107anje svih poeti\u010dkih, \u017eanrovskih i drugih dostignu\u0107a zapadnog knji\u017eevnog kanona. Nakon stvaranja Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije i kona\u010dnog odlaska Osmanlija sa Balkana i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka knji\u017eevna tradicija polahko preuzima uzuse novog knji\u017eevnog izri\u010daja, ali i razvija osobne literarne vrijednosti koje dijelom potpadaju pod reflekse osmanlijske kulture i civilizacije a dijelom kao produkt sumarnog bo\u0161nja\u010dkog i ju\u017enoslavenskog knji\u017eevnog izri\u010daja.<\/p>\n

Refleksi osmanlijske knji\u017eevnosti na savremenu bo\u0161nja\u010dku i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dku knji\u017eevnost tako\u0111er razvijaju se u nekoliko primarnih pravaca uvjetovanih dru\u0161tvenim i historijskim isprepletanostima ovih knji\u017eevnih tradicija koje su vlastitim preobra\u017eajima nastavile \u017eivjeti nakon pada hilafeta i sultanata, ukoliko uzmemo u obzir da su direktni ba\u0161tinici osmanlijske kulture i civilizacije i savremena turska knji\u017eevnosti i savremena bo\u0161nja\u010dka literarna tradicija. Jedan krak tih preplitanja jeste sveukupno prisustvo osmanlijske i turske teme sa svim svojim modalitetima u savremenoj bo\u0161nja\u010dkoj i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkoj literaturi, a drugi je postojanje i prisustvo kruga bo\u0161nja\u010dkih i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkih pisaca u savremenoj turskoj knji\u017eevnosti koji nastaje usljed migracijskih kretanja bo\u0161nja\u010dkog naroda u pravcu Turske skoro cijeli dvadeseti vijek, \u0161to dovodi do ra\u0111anja autenti\u010dnih poetika svojstvenih samo autorima tog kruga koje se u najve\u0107oj mjeri zasnivaju na dostignu\u0107ima bo\u0161nja\u010dkog novohistorijskog romana i literarnim modeliranjima ne presahle muhad\u017eirske teme, naro\u010dito savremene sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti.<\/p>\n

Razina usmene knji\u017eevnosti<\/h4>\n

Na razini usmenog stvarala\u0161tva utjecaji i refleksi osmanlijske duhovnosti na bo\u0161nja\u010dku knji\u017eevnost lahko su uo\u010dljivi, obzirom na uokvirenost gra\u0111e, njeno zapisivanje, obilje teorijske, knji\u017eevnohistorijske i istra\u017eiva\u010dke literature, te niza svjedo\u010danstava kako histori\u010dara i hroni\u010dara osmanlijskog perioda tako i kasnijih vremenskih odrednica koje traju sve do dana\u0161njih dana. U literaturi nailazimo na konkretne podatke utjecaja osmanlijske usmene knji\u017eevnosti na modele nastanaka bo\u0161nja\u010dkih usmenih epskih i lirskih formi, ali i dru\u0161tveno-politi\u010dke i druge vidove anga\u017eiranosti ovakvog pjesni\u0161tva, naro\u010dito epskog, \u0161to obja\u0161njava masovnost, rasprostranjenost, slojevitost i dominantnost ove poezije kod muslimanskih balkanskih naroda u odnosu na nemuslimanske narode tog perioda.<\/p>\n

Bo\u0161nja\u010dku slavensko-ilirsku podlogu epskog pjesni\u0161tva donekle naslije\u0111enu od gr\u010dih rapsoda kona\u010dno je modelirao osmanlijski destan pod utjecajem koga nastaju bo\u0161nja\u010dke epske pjesme karakteristi\u010dnog tematsko-motivskog ishodi\u0161ta, melodijskog napjeva i muzikalne pratnje. Izvorna forma perzijskog epskog usmenog pjesni\u0161tva, destan je u osmanlijskoj usmenoj knji\u017eevnosti pro\u017eivio odre\u0111ene preinake da bi kona\u010dno u bo\u0161nja\u010dkoj epskoj pjesmi izgubio strofovanu katrensku formu i metri\u010dku rimu, dobijaju\u0107i varijabilnu slogovnu ujedna\u010denost sa desetera\u010dkom dominantno\u0161\u0107u. Izvo\u0111enje bo\u0161nja\u010dkih epskih pjesama uz gusle, \u017ei\u010dani instrument isto\u010dnja\u010dkog porijekla, koji na prostore Balkana do\u0161ao posredstvom Osmanlija i postao izraziti marker nacionalnog identiteta i kulture bo\u0161nja\u010dkog, albanskog, srpskog i crnogorskog naroda, sa posebnom autenti\u010dnom melodijom mirnijeg tonaliteta u odnosu na guslanje susjednih naroda, tako\u0111er je odraz utjecaja orijentalno-islamske duhovnosti na ovu kulturu.<\/p>\n

\u0110enana Buturovi\u0107 u osmanskim izvorima pronalazi svjedo\u010danstva o postojanju bo\u0161nja\u010dke epske poezije jo\u0161 pred kraj XV vijeka, naro\u010dito kod bo\u0161nja\u010dkog askera u osmanskoj ordiji, gdje je takva pjesma kori\u0161\u0107enja u propagandne svrhe i za uzdizanje morala vojske. Ista autorica tako\u0111er bilje\u017ei da je bo\u0161nja\u010dka epska tradicija utjecala na turskoosmanske hroni\u010dare, pjesnike i znanstvenike, poput Ibn Kemala, koji sedmu knjigu svoje poznate\u00a0Historije dinastije Osmana<\/i>\u00a0posvje\u0107uje gazijskim podvizima Gurz Iliyasa ili Alije \u0110erzeleza, divanskog pjesnika iz XVII vijeka Esirija,\u00a0<\/i>histori\u010dara Pe\u010deviju i putopisca Evliju \u010celebiju. (Buturovi\u0107: 5-12)<\/p>\n

Odnos historijskih li\u010dnosti i epskih likova u bo\u0161nja\u010dkoj epskoj poeziji tako\u0111er je reflektiran osmanlijskim svjetovno-sakralnim kanonom. Tako recimo najstariji i najrasprostranjeniji bo\u0161nja\u010dkih epski lik Alija \u0110erzelez odgovara historijskoj li\u010dnosti Gurz Iliyasu, glasovitom gaziji iz Rumelijskog vilajeta iz \u0161esnaestog vijeka, porijeklom iz Bosne, koji pored bo\u0161nja\u010dke ulazi u albansku i kao lik neprijatelja u srpsku i crnogorsku epsku poeziju. Pored Alije \u0110erzeleza, me\u0111u zna\u010dajnije osmanlijske historijske li\u010dnosti koje ulaze u bo\u0161nja\u010dku epiku ubrajaju se jo\u0161 i Ali-beg Mihailoglu, Malko\u010d-beg (Bali-beg) i \u0106uprili\u0107-beg ili historijska li\u010dnost Fazil Mustafa Koprulu.<\/p>\n

Bo\u0161nja\u010dka usmena lirska pjesma \u2013 sevdalinka, balada i romansa \u2013 tako\u0111er je nastala i razvijala se pod utjecajem osmanlijske duhovnosti. Sevdalinka je specifi\u010dan izraz bo\u0161nja\u010dke spritualnosti, po svojoj definiciji bo\u0161nja\u010dka gradska ljubavna pjesma, a po genezi isto\u010dno-slavenska lirska tvorevina nastala po uzoru na osmanlijsku melanholi\u010dno ljubavnu pjesmu\u00a0turkisi<\/i>, oboga\u0107ena koloritom bo\u0161nja\u010dke balkanske atmosfere i pejza\u017ea i produhovljena islamskim shva\u0107anjem \u017eivota, sa prefinjenom dozom ljubavne \u010de\u017enje i uzdisanja, i nikada ne prenagla\u0161enom otvoreno\u0161\u0107u erotskog \u010dina kakav je slu\u010daj u zapadnoevrpskoj literaturi. Jedan od najstarijih spomena bo\u0161nja\u010dke sevdalinke s kraja XV vijeka (1470-1474) navodi Munib Maglaji\u0107, pozivaju\u0107i se na hrvatskog pjesnika Luku Boti\u0107a, koji prevodi spise mljeta\u010dkog kneza o doga\u0111aju koji je uzbunio Kliski sand\u017eak i splitski pazar, a ti\u010de se zabranjene ljubavi muslimanskog mladi\u0107a Adila i hri\u0161\u0107anke Mare Vorni\u0107.\u00a0 Boti\u0107 tako\u0111er prepjeva izgubljeni original usmenog desetera\u010dkog spjeva, koji je, prema Maglajli\u0107u, prili\u010dno vjeran originalu, te skladno tome Adila iz Klisa smatra prvim poznatim bo\u0161nja\u010dkim pjesnikom sevdalinke a njegovu turku\/sevdalinku\u00a0U tur\u010dina \u0111ul vodica slatko miri\u0161e\u00a0<\/i>se prvom zapisanom bo\u0161nja\u010dkom lirskom pjesmom. (Maglajli\u0107: 503-508) Na sli\u010dan na\u010din i istovjetnim refleksijama osmanske usmene knji\u017eevnosti nastala je i bo\u0161nja\u010dka epsko-lirska pjesma balada koja, nakon bilje\u017eenja i planetarnog uspjeha\u00a0\u017dalosne pjesne o nesretnoj Asanaginici\u00a0<\/i>u knjizi\u00a0Viaggio in Dalmacia\u00a0<\/i>1774. godine,\u00a0 biva pokreta\u010d op\u0107eg interesiranja za balkansku usmenu poeziju i samim tim glavni promid\u017ebeni brend ovih literatura koje je \u017eele predstaviti kao isklju\u010divo svoju ba\u0161tinu, naro\u010dito sakuplja\u010di i prou\u010davaoci srpskog i crnogorskog kulturnog naslje\u0111a. Me\u0111utim, druge bo\u0161nja\u010dke balade, poput\u00a0Bra\u0107e Mori\u0107a<\/i>,\u00a0Omera i Merime<\/i>\u00a0i\u00a0Hivzi-bega \u0110umi\u0161i\u0107a<\/i>, pored vi\u0161eslojnog identitetskog poistovje\u0107ivanja islamskom duhovno\u0161\u0107u, bo\u0161nja\u010dkom tradicijom i obi\u010dajima, svjedo\u010de o autenti\u010dnosti baladesknog \u017eanra u bo\u0161nja\u010dkoj usmenoj knji\u017eevnosti nastalog na supstratnim utjecajima osmanlijske literature. Tako\u0111er i usmena romansa, kao \u0161aljiva pjesma, samom svojom sadr\u017einom \u2013 recimo\u00a0Po\u0161etale pa\u0161ine kok\u0161ke<\/i>\u00a0\u2013 nedvojbeno upu\u0107uje na isti zaklju\u010dak.<\/p>\n

Kao dio bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti sa izraslijim podsistemom, usmena sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost ba\u0161tini jednu od najrazvijenijih epskih tradicija na Balkanu, iako ni lirika ne zaostaje mnogo za takvom epskom tradicijom. Dominantnost epike uvjetovana je geostrate\u0161kim polo\u017eajem ovog podru\u010dja, na\u010dinom \u017eivljenja i serhatlijskim obi\u010dajima kakvi se jo\u0161 susre\u0107u u jezgri bo\u0161nja\u010dke epske tradicije u Bosanskoj krajini, odakle i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka epika crpi tematsko-motivske jedinice. Obzirom da ve\u0107ina velikih epskih pjeva\u010da starijeg perioda dolazi iz ju\u017enog Sand\u017eaka, koji je u mnogo \u010demu bio naslonjen na Hercegova\u010dki sand\u017eak, mi\u0161ljenja smo da i ovaj \u017eanr sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke usmene poezije dolazi iz Hercegovine, odakle su ga putuju\u0107i pjeva\u010di prenijeli najprije na teritorij ju\u017enog Sand\u017eaka, gdje je nastala i svojevrsna \u0161kola epskog pjevanja \u010diji je vrhunac dosegnut za vrijeme magijskog pjeva\u010da i pripovjeda\u010da \u0106or Husa Husovi\u0107a. Zahvaljuju\u0107i toj poznatoj i priznatoj \u0161koli epskog pjevanja u kojoj su se vje\u0161tine prenosile s koljena na koljeno, odnosno s pjeva\u010da na pjeva\u010da, sa bihorskih na pe\u0161terska i komaranska sijela, iz nik\u0161i\u0107kih, kola\u0161inskih, bjelopoljskih, beranskih i ro\u017eajskih hanova u pazarske, sjeni\u010dke, prijepoljske i pribojske hanove i karavansaraje tradicija epskog pjevanja u sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkoj knji\u017eevnosti \u017eivjela je intenzivno sve do druge polovice dvadesetog vijeka pa i danas u manjem intenzitetu, \u0161to se tako\u0111er mo\u017ee kazati i za estetsku kvalitetu, egzistira u Sand\u017eaku.\u00a0 U lancu poznatih epskih pjeva\u010da koji kre\u0107e od \u0106or Husa Husovi\u0107a njazna\u010dajniji je Avdo Me\u0111edovi\u0107 iz Bijelog Polja \u010diji ep\u00a0\u017denidba Smailagi\u0107 Meha<\/i>, predstavlja vrhunac svjetskog usmenog pjesni\u0161tva. Bo\u0161nja\u010dka epika \u010dije je ishodi\u0161te Bosanska krajina, a koja se preko Hercegovine prote\u017ee i na Sand\u017eak gdje poprima odre\u0111ene karakteristike sand\u017ea\u010dke epske \u0161kole, prije svega u tehnikama pjevanja i leksi\u010dkim karakteristikama sand\u017ea\u010dke varijante bosanskoga jezika, najvjerovatnije zbog te svoje dominantnosti utje\u010de i na razvoj albanske usmene epike, o \u010demu svjedo\u010di prisustvo jednog od najstarijih bo\u0161nja\u010dkih epskih junaka Alije \u0110erzeleza u albanskoj epici, a koje je tamo moglo do\u0107i isklju\u010divo preko Sand\u017eaka i sand\u017ea\u010dkih epskih pjeva\u010da.<\/p>\n

Prefinjenost bo\u0161nja\u010dke usmene lirike osobito sevdalinke zahtijeva odre\u0111ene dru\u0161tvene preduvjete koji se najvi\u0161e odnose na vrijeme nastanka i razvoja ove poezije, a koji bi se u najkra\u0107em mogli svesti na nu\u017enost postojanja i mirnodopskog egzistiranja naprednijih urbanih centara smje\u0161tenih duboko u unutra\u0161njost dr\u017eave, neoptere\u0107enih svakodnevnim pograni\u010dnim i prekograni\u010dnim previranjima gdje su oru\u017eje na dohvatu ruke i odlasci u vojne nezacijeljenih rana svakodnevnica. Suprotno tome, sevdalinka je nastajala u onim mjestima dovoljno udaljenim od tog serhatlijskog na\u010dina \u017eivota gdje se je imalo vremena prohodati mahalskim tijesnim sokacima i no\u0107i provoditi pod pend\u017eerima svog a\u0161ika. Me\u0111u dominantnijim sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkim centrima sevdalinke jesu pljevaljski i plavsko-gusinjski kraj. Pljevlja ili Taslid\u017ea, kao dugogodi\u0161nji centar Hercegova\u010dkog sand\u017eaka, a zatim i vjerski, prosvjetni i kulturni Novopazarskog sand\u017eaka i u genezi stanovni\u0161tva i u svom specifi\u010dnom kulturnom kodu i mentalitetu od svih sand\u017ea\u010dkih gradova najtje\u0161nje su povezana sa bosanskohercegova\u010dkim urbanim sredinama i centrima ne samo usmene lirike ve\u0107 svih elemenata prefinjenosti kulture \u017eivljenja tog dijela bo\u0161nja\u010dkog \u017eivotnog prostora, \u0161to je dovodilo do sublimacije, preslikavanja ili daljeg razvijanja odre\u0111enih tema i motiva bosanskohercegova\u010dke sevdalinke u koju se ugra\u0111uju i lokalna obilje\u017eja pljevaljskog kraja tako da nastaje specifi\u010dan krug pjesama sa izrazito nagla\u0161enim motivskim \u010dvori\u0161tima taslid\u017eskog mikrosvijeta o \u010demu svjedo\u010de i danas popularne sevdalinke u kojima su dominantne teme Taslid\u017ea, Mo\u0107evac, Mosluk, D\u017ean mahala i druge pljevaljske mahale i sokaci, odnosno kolektivni (taslid\u017eski momci, taslid\u017eske djevojke, taslid\u017eska gospoda\u2026) i individualni (Mirkovi\u0107a Magda) lirski subjekti i li\u010dnosti ovoga kraja.<\/p>\n

Za razliku od pljevaljskog lirskog kruga plavsko-gusinjski korpus usmene lirike se ne prote\u017ee u onom rastegljivom dijahronom rasponu od nekoliko stolje\u0107a, ve\u0107 se najve\u0107im dijelom temporalno ve\u017ee, kada je rije\u010d o autenti\u010dnim plavsko-gusinjskim pjesmama, neposredno prije, za i poslije \u017eivota Ali-pa\u0161e Gusinjskog i njegovog sna\u017enog aktivnog utjecaja na kreiranje dru\u0161tvenih prilika i korelativnih odnosa triju teritorijalno-administrativnih cjelina: Novopazarskog sand\u017eaka, Kosovskog vilajeta i Kraljevine Crne Gore u onim turbulencijama koje su uvjetovane prekomponiranjem ravnote\u017ee svjetskih sila na Balkanu s te\u017ei\u0161tem na Berlinski kongres 1878. godine i refleksijama tih pomjeranja na ovu regiju (Tanko poju gusinjske djevojke<\/i>,\u00a0Sanak snila Mujagina ljuba<\/i>,\u00a0Gusinje se iz temelja ljulja<\/i>,\u00a0Izvor voda izvirala<\/i>,\u00a0Knjigu pi\u0161u gusinjske \u0111evojke<\/i>,\u00a0Razvili se alajli bajraci\u2026<\/i>).<\/p>\n

Razina divanske knji\u017eevnosti<\/h4>\n

Na razini divanske knji\u017eevnosti uo\u010dljiv je direktan utjecaj osmanske kulture i civilizacije na bo\u0161nja\u010dki narod i njegovu duhovnost. Obzirom da Osmanlijama smatramo sve narode koji su tijekom postojanja ove dr\u017eave bili njezin sastavni dio i doprinijeli sveukupnom njenom razvitku, onda udio bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti u kvantativnom i kvalitativnom smislu svrstava se u najve\u0107e dioni\u010dare, obzirom da prou\u010davaoci ovog dijela bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti navode vi\u0161e stotina bo\u0161nja\u010dkih autora zapa\u017eenih stvaralaca u svim \u017eanrovima ove literature, pa \u010dak i onih velikana divanske poezije koji se smatraju reformatorima i uspostavlja\u010dima kanona i noviteta u\u00a0 odre\u0111enim metodskim, formativnim, motivskim, tematskim, poeti\u010dkim i versifikacijskim zakonomjernostima i posebnostima ove literature, poput Sabita Alaudina U\u017ei\u010danina i drugih. Kako su Bosna i Hercegovina i Sand\u017eak u nazna\u010denom periodu bili jedinstven teritorijalni, administrativni, upravni i kulturni prostor sa dominantnim bo\u0161nja\u010dko-muslimanskim stanovni\u0161tvom tako se i njihova knji\u017eevnosti na svim razinama do\u017eivljavala jednom, nedjeljivom i jedinstvenom cjelinom. Neki autori su dio svog \u017eivota i knji\u017eevnog stvarala\u0161tva vezivali za Sand\u017eak a drugi za Bosnu, i obratno (takav je slu\u010daj sa pojedinim pjesnicima divanske poezije), dok su drugi vodili porijeklo iz Bosne i Sand\u017eaka a \u017eivotni vijek i pjesni\u010dku afirmaciju do\u017eivljavali u Istanbulu i ostalim isto\u010dnim centrima Osmanlijskog carstva, da bi se pretkraj \u017eivota vratili u zavi\u010daj. Razlog \u0161to danas znamo mnogo vi\u0161e o bo\u0161nja\u010dkim divanskim autorima iz Bosne nego iz Sand\u017eaka le\u017ei u \u010dinjenici da sand\u017ea\u010dki divanski pjesnici nisu, kao uostalom i svi sand\u017ea\u010dki knji\u017eevnici, zbog nepostojanja institucija koje bi se bavile njima, prou\u010davani i da su istra\u017eiva\u010di ovog perioda, mahom iz sarajevskog nau\u010dnog i kulturnog kruga, bili zaokupljeni sabiranjem, istra\u017eivanjem i prikupljanjem ogromnog pjesni\u010dkog blaga divanskih pjesnika sa bosansko-hercegova\u010dkog prostora tako da optere\u0107eni obimom tog posla nisu imali prilike posvetiti se bilo kakvom ozbiljnijem radu na istra\u017eivanju knji\u017eevnog naslje\u0111a sand\u017ea\u010dkih Bo\u0161njaka ve\u0107 su samo usputno i u situacijama kada bi nai\u0161li na nekog od takvih autora pribilje\u017eili ili ne pribilje\u017eili njegovo postojanje, kao \u0161to je slu\u010daj sa novopazarskim divanskim pjesnikom iz XVII vijeka Ahmed Gurbi-babom, iz \u010dijeg su divana na bosanski jezik prevedeni tek fragmenti pjesama. U posljednje vrijeme javljaju se samoinicijativni i sporadi\u010dni slu\u010dajevi bavljenja sand\u017ea\u010dko-bo\u0161nja\u010dkim divanskim pjesni\u0161tvom manje ili vi\u0161e specijaliziranih istra\u017eiva\u010da ponukanih vlastitim porivom i li\u010dnim razlozima \u010diji je rezultat upoznavanje nas samih sa na\u0161im knji\u017eevnim blagom, poput\u00a0Pjesama ljubavi i zahvalnosti prema Stvoritelju<\/i>\u00a0Davuda Ganije,\u00a0A\u0161kname<\/i>\u00a0Ahmeda Valija Novopazarca iGazela Ahmeda Hatemija Bjelopoljaka<\/i>. Pored spomenutih, poznatiji su i sljede\u0107i autori iz ovog perioda: Jahja Ta\u0161lid\u017eali Duka\u0111in Zade, Osman \u0160ehdi Kadi Zade, Ar\u0161i \u010caki Muhamed, Nimeti, Hu\u0161ui, Mehamed Emin Serdarevi\u0107 Pazarli, Had\u017ei Hilmi Taslid\u017eak i dr.<\/p>\n

Razina alhamijado literature<\/h4>\n

Bo\u0161nja\u010dka alhamijado literatura pisana arebi\u010dkim pismom i na bosanskome jeziku nastala je po uzoru na andaluzijsku\u00a0aljamijado<\/i>\u00a0knji\u017eevnost<\/i>, pogotovu iz tre\u0107e faze ove literature nakon 1614. godine i protjerivanja Maura od strane \u0161panjolskih krsta\u0161a na afri\u010dki kontinent, osobice tuni\u0161ku oblast, gdje donose svoje kulturu i civilizacijska dostignu\u0107a i odakle se rasprostire diljem islamskog svijeta i postaje uzus knji\u017eevnog stvarala\u0161tva na maternjim jezicima skoro svih neorijentalnih naroda koji ulaze u sastav halifata i sultanata. Tako se u balkanskim knji\u017eevnostima susre\u0107e u bugarskoj, gr\u010dkoj, albanskoj i bo\u0161nja\u010dkoj nacionalnoj knji\u017eevnosti, dok je po prirodi stvari najfrekventnija u posljednje dvije. Bo\u0161nja\u010dka alhamijado knji\u017eevnost \u010dak i \u017eanrove usvaja iz osmanske divanske literature, tako su najfrekventniji njezini \u017eanrovi ilahija, kasida, arzuhali i a\u0161iklije izvedeni iz temeljnih divanskih \u017eanrova, munad\u017eata, nata, fahrije i gazela, dok i svi drugi prisutni \u017eanrovi s ve\u0107im ili manjim preinakama vuku genezu upravo iz te literature.<\/p>\n

Pre\u017eivjeli tekstovi sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke alhamijado literature svjedo\u010de o izuzetnoj razvijenosti ove knji\u017eevnosti u Sand\u017eaku kako u onom stvarala\u010dkom dijelu tako i u perceptivnom, jer pored originalnih djela Bo\u0161njaka Sand\u017eaka u seharama i porodi\u010dnim bibliotekama uglednijih i tradicionalno nauci privr\u017eenijih porodica mo\u017ee se jo\u0161 uvijek prona\u0107i po koji arebi\u010dki prijepis popularnih stihova moralno-didakti\u010dke sadr\u017eine, dok \u0107e vam pojedini stariji ljudi bez posebnog povoda i u skoro svakoj prilici izrecitirati stihove iz spjeva\u00a0Abdija<\/i>\u00a0Jusuf-bega \u010cengi\u0107a ili buntovnih pjesama i budnica Abdulvehaba \u017dep\u010devija Ilhamije. U tom segmentu knji\u017eevnog stvarala\u0161tva sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dka alhamijado literatura djeluje konzervativnije od ostataka bo\u0161nja\u010dke alhamijado knji\u017eevnosti, jer dok u bosanskoj alhamijado knji\u017eevnosti pored dominantnih moralno-didakti\u010dkih, socijalnih, buntovnih i pobo\u017enih tekstova postoje i ljubavni pa \u010dak i par opscenih tekstova (primjerice\u00a0Ramo i Saliha<\/i>), u sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkoj alhamijado knji\u017eevnosti nailazimo samo na pobo\u017ene, moralno-didakti\u010dke i o\u0161tre buntovne tekstove kroz koje se prelijevaju kritike lokalne zajednice i \u0161ireg dru\u0161tva pa \u010dak promi\u0161lja o geostrate\u0161kim i geopoliti\u010dkim prilikama u regionu (Mula Sulejman Tabakovi\u0107,\u00a0Divan<\/i>). Dominantnost sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti u odnosu na cjelinu bo\u0161nja\u010dke knji\u017eevnosti kada su u pitanju dostignu\u0107a alhamijado literature jeste uspostava i razvijanje \u017eanra\u00a0mevluda<\/i>, pobo\u017enog spjeva koji tretira \u017eivotopis posljednjeg Bo\u017eijeg poslanika Muhameda, s.a.v.s., jer taj \u017eanr iz usko osmanlijske knji\u017eevnosti prvi promovira Nik\u0161i\u0107anin Salih Ga\u0161evi\u0107 1879. godine za vrijeme kajmakovanja u \u0160ahovi\u0107ima, odnosno Donjokola\u0161inskoj kazi po urneku na rodona\u010delnika ovog \u017eanra Sulejmana \u010celebija iz Burse. Po\u010detkom dvadesetog vijeka (1911) mevlud izdaje i muderis Novopazarske medrese Arif Brkani\u0107 Sarajlija. Nakon Ga\u0161evi\u0107a i Sarajlije, mevlud postaje omiljeni \u017eanr u bo\u0161nja\u010dkoj knji\u017eevnosti i stalni izazov pjesnika, tako da isti pi\u0161u Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107, Musa \u0106azim \u0106ati\u0107, E\u0161ref Kova\u010devi\u0107, Re\u0161ad Kadi\u0107, Omer Koni\u010danin, Vehbija Hod\u017ei\u0107 i mnogi drugi, a sa druge strane taj nabo\u017eni spjev postaje sastavni dio bo\u0161nja\u010dko-muslimanskog obredoslovlja i u trenutku komunisti\u010dkog nasrtaja na vjerski identitet Bo\u0161njaka, usljed svoje popularnosti i rasprostranjenosti, jedan od posljednjih stubova za\u0161tite dostojanstva vjere i vjernika.<\/p>\n

Posebnost sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke alhamijado literature jeste i u tome \u0161to razvija dvosmjernu interliterarnu korelaciju sa albanskom alhamijado knji\u017eevno\u0161\u0107u. Tako da \u0107e se \u010desto sresti motivi, teme, prijepisi i prijevodi bo\u0161nja\u010dkih alhamijado tekstova na albanskom jeziku, ili \u0107e pjesnici, provode\u0107i jedan dio svog naukovanja u albanskim medresama i tekijama, neke od svojih pjesama pored bosanskog i orijentalnih jezika pisati i na albanskom jeziku.<\/p>\n

Me\u0111u znamenite sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke alhamijado pjesnike spadaju hafiz Salih Ga\u0161evi\u0107, Ibrahim Pa\u010dariz Bio\u010dak, Mula Sulejman Tabakovi\u0107, Arif Brkani\u0107 Sarajlija, Nazif-ef. \u0160u\u0161evi\u0107.<\/p>\n

Razina savremenih odnosa<\/h2>\n

N<\/b>akon 1878. godine i odlaska Osmanlija iz Bosne i Hercegovine, odnosno 1912. iz Novopazarskog sand\u017eaka, prestaju direktne progresivne konekcije bo\u0161nja\u010dke i osmanske literature, iako bogato kulturalno naslje\u0111e obavezuje na knji\u017eevnohistorijski i teorijski pristup ovim vi\u0161evjekovnim korelacijama. Me\u0111utim, refleksi poznoosmanlijske i novoturske knji\u017eevnosti na bo\u0161nja\u010dku i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dku literaturu kojim od nazna\u010denih godina preovladava zapodnoevropski knji\u017eevni i kulturno-civilizacijski kod ne prestaju, ve\u0107 se modeliraju u neku vrstu balansirane vrijednosti izme\u0111u\u00a0ala turka\u00a0<\/i>i\u00a0ala franka\u00a0<\/i>\u017eivotnog principa i kre\u0107u od direktnih utjecaja novijih turskih pisaca na prve generacije savremnih bo\u0161nja\u010dkih autora \u2013 gdje su od posebne va\u017enosti recimo orijentalno-duhovna tradicija na formiranje poetike rodona\u010delnika savremene bo\u0161njake poezije, drame i knji\u017eevne kritike Safvet-bega Ba\u0161agi\u0107a, utjecaj Teufka Fikreta na modernizam Muse \u0106azima \u0106ati\u0107a, te istanbulska senitmentalisti\u010dka strujanja na Abdurezaka Hivzija Bjelevca \u2013 preko ishodi\u0161ne tematsko-motivske podloge sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dke komitske poezije do neiscrpne osmanske, turske i muhad\u017eerske teme kod skoro svih savremenih bo\u0161nja\u010dkih autora. Navest \u0107emo samo neka zna\u010dajnija djela bo\u0161nja\u010dkih i sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkih autora sa dominantnom turskom temom: romaniCarska vojska\u00a0<\/i>i\u00a0Konak<\/i>\u00a0\u0106amila Sijari\u0107a,\u00a0Tu\u0111e gnijezdo\u00a0<\/i>i\u00a0Crnoturci\u00a0<\/i>Huseina Ba\u0161i\u0107a,\u00a0Uhode<\/i>,\u00a0Pobune\u00a0<\/i>i\u00a0Hod\u017ea Strah<\/i>Dervi\u0161a Su\u0161i\u0107a,\u00a0Gusinjska godina\u00a0<\/i>Zuvdije Hod\u017ei\u0107a,\u00a0Gazi Husrev-beg\u00a0<\/i>i\u00a0Gazi Isa-beg\u00a0<\/i>Hazima Akmad\u017ei\u0107a,\u00a0Opet \u0107emo se vidjeti ispod crvene jabuke \u2013 roman o sultanu Fatihu, Bo\u0161njacima i Bosni<\/i>\u00a0Isnama Talji\u0107a,\u00a0San Hasana Nazira<\/i>Mirsada Sijari\u0107a,\u00a0Vrtlog i Mutne vode Vardara\u00a0<\/i>Muhameda Musi\u0107a,\u00a0Muhad\u017eeri\u00a0<\/i>\u0160efkije Boran\u010di\u0107a\u00a0 i dr.<\/p>\n

Posebnost odnosa ovih dviju knji\u017eevnosti \u010dini turski krug bo\u0161nja\u010dkih pisaca formiran usljed stogodi\u0161njih migracija bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva prema ovoj dr\u017eavi. Specifi\u010dnost ovog kruga autora pored bilingvizma, jeste i pisanje na maternjem odnosno turskom jeziku. Tako sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dki pisci ovog kruga uglavnom pi\u0161u na maternjem jeziku i dr\u017ee se vidokruga zavi\u010dajnih tema, kao \u0161to \u0107e Meho \u0106orovi\u0107 svoju izrazito realisti\u010dki koncipirane novohistorijsku sagu o Sand\u017eaku u turbulentom vremenu prijeloma kulturnocivilizacijskih kodova, naro\u010dito 1912. godine i nakon nje,\u00a0Hronika jednog od\u017eaka<\/i>, prikazati kroz romanesknu pripovijest o jednom od historijski zna\u010dajnijih li\u010dnosti sand\u017ea\u010dkobo\u0161nja\u010dkog begovata. Ili, Be\u0107ir Red\u017eovi\u0107 Bajraktar vlastito svjedo\u010danstvo o muhad\u017eerskoj sudbini dati kroz zrcalo realisti\u010dki zasnovane biografskog karaktera\u00a0Od Bi\u0161eva u Sand\u017eaku do seobe u Tursku<\/i>. Sa druge strane, pripadnici druge i tre\u0107e generacije bo\u0161nja\u010dkih pisaca ovog kruga u potpunosti \u0107e se ifiltirati u savremene turske knji\u017eevne tokove, ali tako\u0111er ne\u0107e zaboravljati korijene i kroz svoj opus \u0107e provla\u010diti nit bo\u0161nja\u010dke kulture i tradicije, kao \u0161to je slu\u010daj sa vode\u0107om turskom autoricom bo\u0161nja\u010dkog porijekla Aj\u0161e Kulin i njezinim romanom\u00a0Sevdalinka<\/i>.<\/p>\n

Izvori i literatura<\/b>:<\/p>\n