Višemilionski projekat: Kako je Dodik prevario Rašida Serdarova i ugljevičke rudare

Ugljevik – Rašid Serdarov je 2013. godine u društvu Milorada Dodika i Dušana Perovića stigao u Ugljevik. Potpisao je protokol po kome je njegova firma osnovana na Kipru, nazvana Comsar Energy, vlasnik 90 posto budućeg bloka Termoelektrane, a postojeći rudnik i TE dobijaju deset posto vlasništva.

Nemanja Mićunović skoro svakog dana prođe ispod natpisa: Sretno. Potom zaduži svoju radnu opremu, pozdravi se s kolegama, a onda pravac površinski kop Ugljevik Istok. Nemanja je četvrta generacija rudara u porodici Mićunović. Pradjed i djed su svoju penziju zaradili i davno potrošili, otac Zoran je pred krajem radnog vijeka, a Nemanja na njegovom početku. Od ukupno 116 godina rudarenja u Ugljeviku porodica Mićunović je propustila svega osam.

Kineski radnici 

-Mi već decenijama živimo u Ugljeviku i radimo u rudniku. Ovo je naša zemlja, koja nas godinama hrani – govori nam na početku razgovora Nemanja.

Njegov otac, naš domaćin u Ugljeviku, nestrpljivo počinje priču o problemima koji su i ekipu Faktora doveli u ovaj mali podmajevički grad, smješten na putu između dva velika centra, Bijeljine i Tuzle.

-Rudnik i Termoelektrana Ugljevik nalaze se pred svojevrsnim izazovom. U to nas je uvalila neodgovorna politika, prije nekoliko godina – jada se stariji Mićunović, duboko uzdiše, a onda izgovora ključnu rečenicu:

-Nas su vlasti Republike Srpske, odnosno aktuelni predsjednik Milorad Dodik i njegovi saradnici, prodale ruskom tajkunu Rašidu Serdarevu, jednom od najbogatijih ljudi u Ruskoj Federaciji. Podržavam privatizaciju, ali trebalo je dobro procjeniti da li je Serdarov pravi čovjek za ovaj posao.

Priča je počela 2010. godine, pred parlamentarne izbore. Milorad Dodik je tada u Ugljevik doveo ruskog tajkuna Rašida Serdarova. Veza je bio tadašnji predstavnik RS-a u Moskvi Dušana Perović. Ideja je bila da Serdarov s Termoelektranom i rudnicima Ugljevik, državnim preduzećem koje posluje u sistemu Elektroprivrede RS-a, osnuje zajedničku kompaniju, koja bi na koncu investirala u gradnju bloka tri Termoelektrane, snage 450 megavata, te u otkrivanje novog površinskog kopa na lokaciji Ugljevik Istok. Vrijednost planiranih radova popela se na milijardu i po maraka, što je tih godina važilo za najveću investiciju u BiH.

Rašid Serdarov je 2013. godine u društvu Milorada Dodika i Dušana Perovića stigao u Ugljevik. Potpisao je protokol po kome je njegova firma osnovana na Kipru, nazvana Comsar Energy, vlasnik 90 posto budućeg bloka Termoelektrane, a postojeći rudnik i TE dobijaju deset posto vlasništva. Zauzvrat, Serdarov je od Dodika dobio pravo koncesije na dvije trećine površinskog kopa koji je predviđen za rad postojeće Termoelektrane, te mogućnost da u narednih 40 godina izvozi struju iz Ugljevika.

-Taj ugovor je dočekan na nož od strane radnika. Bilo nam je nevjerovatno da neko uzima dvije trećine naše rude kako bi otvorio novu termoelektranu, a da u isto vrijeme imamo postojeću koja može raditi do 2039. godine – ističe Mićunović, inače aktuelni predsjednik Sindikata rudara i zaposlenika u Termoelektrani.

No, niko nije mario za postojeće energetske objekte. Serdarov je brzo podigao nekoliko baraka, te najavio da će se u njih useliti hiljadu kineskih radnika koji će graditi Termoelektranu. Svoj dio površinskog kopa Ugljevik Istok on je ogradio žičanom ogradom, s ciljem da spriječi dampere ugljevičkih rudara da koriste put koji ide tim rudnim poljem. Sve je bilo pripremljeno za potpuni kraj postojećih objekata i gubitak posla za oko 2000 zaposlenih.

-No, onda se desilo Božije čudo – ushićeno govori Mićunović, na čije se lice u momentu dok je to izgovarao vratio davno napušteni osmijeh.

-Zakopali su dvadesetak bušotina na Ugljeviku Istok i pokazalo se da ima ogromnih rezervi uglja. Ali, nije sve bilo tako sjajno. Brzo su shvatili da je ugalj moguće naći samo ako vršite jamsku eksploataciju, a za to treba ogromnog novca – pojašnjava Mićunović.

Nakon tih saznanja Serdarov se brže-bolje povukao iz Ugljevika. I Dodiku se, navodno, prestao javljati. Barake podignute za kineske radnike danas zjape prazne. Kamen temeljac za buduću termoelektranu je zatrpan, a ograda koja razdvaja površinski kop na dva dijela svakim danom sve više hrđa.

-Serdarov se prestao javljati, a njegov projekat je zapeo u ćorsokak.  Sem ovog hotela u kojem sjedimo (Enercetic hotel u Ugljeviku) ništa nije uloženo. No, nekako smo u tom ćorsokaku i mi, ugljevički rudari – pojašnjava naš sagovornik.

Naime, ugljevički rudari sada raspolažu tek s trećinom svog rudnog bogatstva. Ostatak je i dalje na Rašidu Serdarevu, koji se, čini se, odrekao svega, sem toga. U brojkama to znači da Serdarov ima vlasništvo nad 40 miliona tona uglja, a rudarima, odnosno RS-u, ostaje svega 15 posto. To u praksi znači da je životni vijek Termoelektrane drastično smanjen, pa bi se po tome ona trebala ugasiti za svega nekoliko godina, a ne 2039. godine, kako je planirano.

Mile, vrati pare

-Sve je to Dodik uradio za deset posto IMT-a – tvrdi Aleksa Milojević, profesor ekonomskih nauka iz Bijeljine. IMT u narodu, pojašnjava profesor Milojević, znači: Ima li mene tu?

-Dodika je očito bilo u svemu tome, jer kako drugačije objasniti da je dao najbolje rudno bogatstvo u ovom dijelu BiH i ugrozio oko 2000 zaposlenih ljudi – zaključuje Milojević.

Ovaj ekpert je 2013. godine uradio studiju ekonomske isplativosti Serdarove investicije u Ugljevik. Naručilac je bila lokalna vlast.

-Pokazalo se da će taj ruski tajkun za 40 godina upravljanja rudnikom i Termoelektranom iz BiH iznijeti oko 26 milijardi maraka, a da će naš društveni dohodak oštetiti za 100 milijardi. Zamislite sada koliko iznosi Dodikovih deset posto – pojašnjava Milojević, tvrdeći da je šteta učinjena, te da vlast sada zaobilazi Ugljevik.

-No, to će ih kad-tad dočekati, jer je Termoelektrana u Ugljeviku najvažnija u elektroenergetskom sistemu RS-a i proizvodi 33 posto ukupne struje. Od nje indirektno živi oko 10.000 ljudi iz bijeljinske regije. Svako odugovlačenje s rješenjem je potop za ovaj narod – zaključuje Milojević, dodajući da je prema čaršijskim pričama koje kruže Bijeljenom, ruski tajkun još prošle godine poručio Miloradu Dodiku da “Ugljevik briše sa mape, te da mu predsjednik RS-a vrati pare“.

Termoelektranu u Ugljeviku krajem 80-tih godina prošlog vijeka gradili su Slovenci. Oni su na osnovu toga dobili pravo kupovine struje po povoljnim cijenama. Međutim, tokom i nakon rata to pravo im je uskraćeno.

-Sada su oni tužili Termoelektranu Ugljevik i Elektroprivredu RS i traže tri milijarde štete. Ako dobiju, to bi značilo da oni preuzimaju te objekte. To bi bio spas za sve radnike, ali i Milorada Dodika – smatra profesor Aleksa Milojević.

(Faktor)

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Višemilionski projekat: Kako je Dodik prevario Rašida Serdarova i ugljevičke rudare