Uz čitanje traži inspiraciju

‘Za laž je’ – veli Čengić – ‘potrebno dvoje: onaj koji laže i onaj koji je spreman da prihvati neistinu. Laž se prihvaća mnogo lakše i bezbolnije, ako je istina koja joj stoji nasuprot neprijatna i okrutna.’ (Mustafa Čengić, Alija Izetbegović jahač apokalipse ili anđeo mira, Kult B, Sarajevo, 2015.)

Kada čovjeku nešto ne ide od ruke, ne ide onako kako je planirao, istina ga zaboli. Zbog te boli, mnogi ljudi žive u zabludi, teše se lažima, čak se ni ne trude da učine korak napred. Kakav je to korak? Samo jedan napred i mozeš pobijediti, jer govorenje istine često je najveća pustolovina. U susretu sa ljudima, iz bojazni kako će reagovati, on mu kaže neistinu i onda se pazi svaki sljedeći put da se ne uhvati u laži. Tačno je da ako je istina teška i okrutna, lakše je prihvatiti laž, ali je li to napredak? Je li to rješenje za taj problem? Svakako da nije. Neistinom smo olakšali danas, a otežali sutra. I opet nas to sutra čeka. Čovjek treba izgrađivati svoju ličnost, biti spreman na izazove današnjice, uploviti u masu ljudi koja živi zajedno sa njim. Zašto da nas pogađaju kritike? One nose sa sobom vrijednosti koje možemo upotrebiti za konstruktivno unapređenje vlastitog djelovanja, potencijalno su korisne lekcije, a poznato je da svaka lekcija ima svoje značenje. Muslimana ne smije ujesti zmija dva puta iz iste rupe, a ona nas ujeda deset puta i to sa istog mjesta i na isti način. Sve zato što ne ulažemo dovoljno na istini, na izgradnji nas samih, na zaštiti svojih prava, a do tad… Ponižavat će nas, ubijati, oduzimati nam… Za to nije kriv niko drugi do mi, jer Islam je savršen, a čovjek nije. “I reci: Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!”

 

Enes Kurbardović