Svi žele uspjeh
Da li svi tragate za srećom i uspjehom u životu? Skoro svi to žele. Neki nisu baš sigurni. Želite li imati svoj mir, samopouzdanje, sigurnost? Ako želite, dobrodošli u društvo!
Svi na svijetu, na jedan ili drugi način, kad ih pitate o uspjehu i sreći, kažu da ih žele. Za to se borimo cijeloga života. Udaramo, galamimo, nadamo se, želimo, borimo se, varamo, lažemo, krademo i sve ostalo što pokušavamo uraditi, na neki način je povezano sa težnjom ka uspjehu. Vjernici i nevjernici, dobri i zli, svaki od njih traži sreću i uspjeh. Kad sretnete nekog na dnu ulice, nekog ko se “uradio”, i upitate ga zašto se drogira i opija, zašto je u razvratu, obavezno će reći: “Droga čini da se osjećam dobro, bar na kratko.” Ne zanima ga šta je posljedica toga. U našem umu postoji nešto što nas vodi makar privremenoj sreći i uspjehu.
Nažalost, većina ljudi ka sreći ide pogrešnim putem. Iako svi traže sreću, mase ljudi poput životinja idu pogrešnim putem. Samo mali broj njih razmišlja o ispravnosti svoga puta prema sreći. I mene su nekada ubjeđivali da će mi dobro obrazovanje garantirati dobar posao i dobar društveni položaj. Zato sam uvijek mislio da su doktori, advokati i arhitekte najuspješniji i najsrećniji ljudi na svijetu.
Ljudi koji posjeduju sve igračke ovoga života, drže pod kontrolom mase ljudi širom svijeta i imaju najveći položaj u društvu, za većinu nas imaju sve preduslove uspjeha i sreće. Ali, da vidimo je li to tako.
Kako žive i umiru “uspješni”
Statistike kazuju da je najveći broj samoubistava, razvoda i tragedija postoje među bogatima i poznatima. Uprkos društvenom položaju, većina ih je usamljena. Većina ih umire u samoći. Većina ih je razočarana. U dubokom razočarenju dočekuju smrt. Većina njih su zavisnici od droga, alkohola i drugih opijata. Većina njih doživljava psihički nered, nesposobni su da održe jednostavne veze, teško prepoznaju prave prijatelje i obično umiru ostavljeni od svih. To su ljudi koje mnogi od nas smatramo najuspješnijima na svijetu. Predočit ću vam neke statističke podatke iz Svjetske zdravstvene organizacije.
Da li ste znali da samoubistvo spada u tri vodeća uzroka smrti u zapadnom, razvijenom svijetu? U razvijenom svijetu, gdje su imetak i odjeća nešto najvažnije. SZO je procijenila da je u 2000. godini milion ljudi na Zapadu izvršilo samoubistvo. To znači: na svakih 1.000 ljudi, njih 16 sebi oduzme život, iako naizgled žive u civilizaciji koja ima najveći životni standard. Zašto, onda, šesnaest ljudi na svakih hiljadu oduzima sebi život? Zašto dolaze do tačke kada ne vide nikakvu svrhu života?
Svakih 40 sekundi neko sebi oduzme život! Svakih 40 sekundi, neko na Zapadu sebi prereže vrat, skoči sa mosta, popije pilule, isječe vene, raznese sebi mozak ili na neki drugi način sebi oduzme život. To su “najobrazovaniji” ljudi na svijetu.
SZO, zatim, kaže da je u posljednih 45 godina stopa samoubistva porasla za 60% širom svijeta. Ispada da što smo obrazovaniji, podložniji smo samoubistvu i ubistvu.
Kada pogledamo koliko su siromašni, bolesni i socijalno nesigurni ljudi u “nerazvijenim zemljama”, pomislit ćemo da ljudi u tim zemljama čine najviše samoubistava, ali to nije tako! Ti ljudi se, izgleda, bolje nose sa svojim problemima, iako nisu visoko obrazovani.
Naprotiv, u zemljama pogođenim bijedom, sa najnižim životnim standardom, stopa samoubistva je najniža. U zemljama čije stanovnike posmatramo kao teroriste, fanatike, ekstremiste i neljude, jedini samoubice su takozvani “bombaši samoubice”. Inače, oni sebe nikad ne bi tako nazvali, već “šehidi”. S ponosom ističem da je stopa samoubistva u muslimanskim zemljama manja od 0,5% na 100.000 stanovnika. Jer, za muslimana – samoubistvo nikada, baš nikada, nije opcija!
Život ne pripada nama
Uspjeh nije u onome šta posjeduješ, ili u onome šta ljudi misle o tebi. Uspjeh je zahvalnost. Uspjeh je priznanje. Uspjeh je znati ko si, zašto si ovdje i koja ti je svrha. Kada osoba ovo prizna i tokom života kultivira to priznanje, nikada neće doći u očaj i u situaciju da pomisli na samoubistvo.
Da li materijalna dobra donose duševni mir? Da li im utjecaj nad ljudima garantira ispunjenost? Ne! Kraljevi, kraljice, vladari i predsjednici – svi imaju imetak, svi imaju vlast nad potčinjenima i građanima, ali ne žive ugodno, zadovoljno, ispunjeno i u duševnom miru. Naprotiv, životi su im kombinacija svakodnevnih stresova, borbe za održavanje statusa, preokupacija ratovima unutar ili izvan svojih država, te paranoja u vezi “rivala”. Teško da je bilo koji kralj, kraljica, vladar i predsjednik ostavio značajniju zaostavštinu ili zaslugu, kao uzor i primjer uspjeha. Osvrnimo se na živote bogatih i poznatih nekada i sad i uvjerimo se da li su nam dali inspiraciju kako postići uspjeh.
Život od vikenda do vikenda
Većina nas provede život hraneći isključivo tijelo. Tijelo je najniža forma osobe, ali ga većina smatra najvažnijim. Materijalisti ne vide nikakvu svrhu osim udovoljavanja tijelu. Izgleda da svi žive za petak uveče. Rade kao psi, kao životinje, rade sve i svašta, ubijaju se od posla da bi zaradili za automobil, kuću, odjeću, odlazak u moderni restoran, za ležanje sa ružnim i lijepim ženama… Život nam prolazi od petka do petka, i tako prođe godina. Zatim prođe još jedna godina. I odjednom shvatimo da smo 50 ili 60 godina živjeli takvim životom.
Šta imamo na kraju?
Apsolutno ništa što podsjeća na sreću i uspjeh. Ljudskom biću je potrebno nadahnuće, uputa i duhovna svijest. Tijelo je poput vozila sa putnicima, štiti ih i dovozi do odredišta. Duša je poput vozača, koji drži volan i odlučuje kada skrenuti, kočiti, ubrzati ili stati. Um je vodič, koji podsjeća i proračunava razdaljinu, gorivo, pravac i sve podatke saopćava vozaču. Srce je generator, izvor energije. Srce sve putnike drži skupa. Sve ih okuplja oko zajedničkog cilja putovanja.
Iz knjige: Od korijena do ploda, Halid Jasin, El-Kelimeh, 2015.
Izvor: IslamPRESS
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
