“One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.“ (Ahzab, 57)
Uzvišeni u Kur’anu kaže: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne sjete se, i odjednom dođu sebi. Dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.” (Al-A’raf, 202-203). Prema prvom kur’anskom ajetu, i prave vjernike može dohvatiti šejtanska vesvesa i nasrtaj pa da počine neki grijeh. Ali oni se razlikuju od šejtanskih prijatelja po tome, što brzo uvide svoj grijeh, pokaju se i povrate na pravi put.
Dok ovi drugi ne uviđaju grijeh već nastavljaju srljati sve dok se ne strovale u provaliju bez povratka. Dobar je znak kada se uvidi vlastiti grijeh, odnosno šejtanska sablazan i zavođenje, zaustavi se i pokaje. Iskreno pokajanje briše grijeh. Ako se u svjesnom i razboritom stanju opsovalo Boga, to nedjelo izvodi iz vjere i poništava brak, pa se treba obnoviti šerijatski brak. Ako je to bilo u stanju velike pometnje, nervoze i sl. uz umanjenje sposobnosti svjesnog rezonavanja, onda je dovoljno samo iskreno pokajanje.
U svakom slučaj, veoma je važno da vjernik nikada ne izgubi kontrolu nad sobom i svojim ponašanjem, jer šejtan nastoji da zavede upravo vjernike, jer je s nevjernicima uglavnom okončao posao.
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
