Postaje mi neprijatno i počinjem češati glavu od zbunjenosti kada su protiv nekog muslimana upućene nejasne optužbe za ‘duhovno zlostavljanje’ i ‘nedolično ponašanje’. Ovo je zbog mnogo razloga, a svako ko poznaje islamske osnove za iznošenje javnih optužbi za grijeh, može vam reći na desetine razloga.
Ali, jedan veliki razlog je taj što ‘nedolično ponašanje’ može značiti jednu stvar u kontekstu liberalnih zapadnih normi i sasvim nešto drugačije u kontekstu islamske etike.
Ako pogledamo život Poslanika, s.a.v.s., postoji mnogo slučajeva u njegovom životu koje se, prema standardima liberalizma, mogu smatrati ‘nedoličnim ponašanjem’ i ‘duhovnim zlostavljanjem’. Mi to znamo zato što su to slučajevi koje spominju moderni neprijatelji islama u svojim pokušajima da omalovaže ličnost voljenog Poslanika, s.a.v.s.
Njegov brak sa Aišom, r.a., je očit primjer. Kažu da je to, u najboljem slučaju, primjer duhovnog zlostavljanja. “Kako ženidba muškarca u pedesetim godinama sa djevojčicom mlađom od 10 godina može biti bilo šta drugo osim zloupotrebe, predatorstva i zlobe?”, pitaju oni. Ovim optužbama se lahko može odgovoriti, ali poenta je, s aspekta savremenih zapadnih senzibiliteta, da je ovo slučaj ‘zlostavljanja’ i ‘predatorskog’ ponašanja.
Drugi primjer je Poslanikov, s.a.v.s., brak sa Zejneb bint Džahš koju je razveo oslobođeni rob i usvojeni sin Poslanika, s.a.v.s., Zejd ibn Haris. Poslanikova, s.a.v.s., ženidba Zejnebom, r.a., je bila ‘kontroverzna’ čak i u to vrijeme, jer je arapska kultura smatrala da je ‘nedolično ponašanje’ da otac oženi razvedenu ženu svog usvojenog sina. Ali, Allah, s.v.t., je u suri el-Azhab, 33. ajet, objavio da se Poslanik, s.a.v.s., ne treba plašiti mišljenja ljudi i da se umjesto toga boji samo Allaha. Samo Allah, s.v.t., je Onaj koji odlučuje šta je zaista ispravno i pogrešno ponašanje, ne običaji ili senzibiliteti mase. Međutim, oni koji ne vjeruju do danas pokušavaju da oklevetaju ličnost Poslanika, s.a.v.s., tvrdeći da je Poslanik, s.a.v.s., nepravilno iskoristio svoj autoritet kako bi primorao Zejda da razvede Zejneb da bi se mogao s njom oženiti. Oni koji izriču optužbe ne mare za stvarne detalje situacije. Oni insistiraju na tumačenju situacije na najgori način. Zašto? Jer, naravno, mrze Poslanika, s.a.v.s., i šta god da je Poslanik, s.a.v.s., uradio bilo je u njihovim očima po običaju nemoralno i nedopustivo.
Ovo su samo dva primjera iz života Poslanika, s.a.v.s., ali postoji još mogo toga samo u vezi njegovih brakova. U jednom trenutku, naprimjer, on je prijetio da će razvesti sve svoje žene zajedno i nije razgovarao s njima 29 dana, bila je tu Marija Kitabijka, i tako dalje. Sve primjeri koji se ne slažu sa savremenim liberalnim senzibilitetom.
Sada se može tvrditi da je to bio Poslanik, s.a.v.s., i da je bio jedinstven. To je tačno, ali bračni životi ashaba su podjednako ‘neprikladni’ sa liberalnog stanovišta. Sve pravedne halife su imale više žena, a Ebu Bekr i Omer su također razveli neke svoje žene.
Primjer koji na to ukazuje je Poslanikov, s.a.v.s., unuk Hasan. Hasan se jako puno puta ženio i razvodio tokom svog života. Djelimično je to bilo zbog toga što je bio zgodan muškarac koji je bio sličan Poslaniku, s.a.v.s., po fizičkom izgledu. Prenosi se da je Enes ibn Malik rekao: Niko nije ličio na Poslanika, s.a.v.s., više od Hasana. (Buhari)
Postoje predaje o tome koliko je Hasan imao ukupno žena, u rasponu od 10 do 70, pa čak i više. Naravno, nikada istovremeno nije imao više od četiri žene. Neke od njegovih žena su bile kratko udate za njega, a neke duže.
Prema savremenim standardima, Hasan bi se smatrao ‘predatorom’. Ipak, ovo je unuk Poslanika, s.a.v.s., za kojeg je Poslanik, s.a.v.s., rekao da će biti prvak omladine u Džennetu, zajedno sa svojim bratom Husejnom. Da li bi bilo prikladno reći da je Hasan eksploatirao to što je iz Poslanikove, s.a.v.s., porodice da iskoristi žene, da ih ‘duhovno zlostavlja’? Allahu naš, zaštiti nas od takvih neosnovanih, gnusnih sumnji!
Žao mi je ako vam detalji iz života Poslanika, njegovih ashaba i njegove časne porodice izgledaju skandalozno. Ali, muslimani moraju biti svjesni ovih informacija,t ako da mogu procijeniti ono što je stvarno ‘nepristojno’ ponašanje i šta nije, makar što se tiče braka i razvoda.
Da li to znači da bi današnji prosječan musliman trebao da se danas ženi i razvodi istog kapaciteta kao što su to radili naši časni prethodnici? Nipošto. Svaka osoba ima vlastito objašnjenje i takve prakse nisu čak dostupne ljudima prosječnih sredstava i društvenog statusa.
Kao što smo rekli, moramo odrediti ono na šta gledamo kao ispravno, pogrešno, prikladno, neprimjerno, nedolično u skladu sa našim modelima moralnosti i pobožnosti, tj. Poslanikom, s.a.v.s., njegovih ashabima, njegovom porodicom i svim selefima.
Na isti način, ne možemo dozvoliti modernim liberalnim senzibilitetima da nam diktiraju naše shvatanje seksualne moralnosti. I trebali bismo biti oprezni prema muslimanima koji tvrde da su vjerski autoriteti i objašnjavaju nam šta je islamski seksualni moral kada su ti autoriteti pod pritiskom većih društvenih snaga da se usklade sa liberalnim standardima.
Zašto su, naprimjer, ti isti autoriteti oklijevali da govore protiv istopolnih odnosa, protiv zabrane da se muslimanke mogu udavati za nemuslimane, protiv svih vrsta vrlo jasnih tački fahiše (nemorala) koji je normalizovan u liberalnim društvima, ali ne oklijevaju da izreknu stroge optužbe ‘duhovnog zlostavljanja’ i ‘nedoličnog ponašanja’ potpisujući peticije i demonstrirajući, itd, kada se radi o pitanjima koja su daleko od jasnih makar što se tiče islamske etike? Da li je to zbog toga što imaju sve ali su usvojili i dali prioritet liberalnim normama prikladnosti dok su umanjili ili potpuno potkopali islamske standarde?
Ovo su pitanja o koja današnji muslimani moraju postavljati i razmišljati o njima. Kao što Allah kaže, trebali bismo se bojati Njega, a ne mišljenja ljudi.
Napisao: Danijel Hakikatdžu
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
