Dok sam bio učenik kod našeg šejha Abdul Kadira, Allah mu se smilovao, trudio sam se da svaki djelić iz njegovog života za kojeg čujem od njega da ga zabilježim u poseban defter. Nekim od tih događaja sam i lično bio svjedok. Jednog dana sam bio na nastavi kada sam čuo da je umro šejh Abdurrahman Šaguri, šamski alim, koji je inače bio sufija-derviš, čak šejh šazilijskog tarikata. Šejh Šaguri je bio veoma pobožna osoba i dugo godina on i šejh Abdul Kadir su predavali u istoj školi.Tada nije bilo mobitela, nego se sjećam da sam otišao do javne govornice zovnuo šejha na kućni tel.i rekao mu da je preselio šejh Šaguri. Pitao me znam li mjesto gdje se porodici izražava saučešće i mogu li doći po njega da ga odvedem da porodici šejha Šagurija izrazi saučešće.Tako je i bilo, otišli smo na tom mjesto ko je je bilo prepuno ljudi, i nije bilo čovjeka a da nije ustao da poselami, čak i zagrli i poljubi šejha Abdul Kadira. Odmah su ga zamolili da održi kraći govor što je šejh i učinio!
Ovaj događaj prenosim u kratkim crtama da vidimo kako se prema neistomišljeniku odnosio poznati muhaddis šejh Abdul Kadir, čak prema sufijama, dervišima, a kako se danas jedni prema drugima odnose ljudi koji tvrde sa su čak istog menhedža, ili koji su čak kod jednog šejha učili, i istu knjigu čitali. Da li je problem mezheb, menhedž ili možda naš ego to sami procjenite!
Izvor: Dževad Gološ/facebook
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Priča o susretu šejha Abdul Kadir Arnauta i sufijskog šejha Abdurrahmana Šaguri
