Većina muškaraca Egipta, u nekom trenutku, mora da služi vojsku. Obično kada završe školovanje budu pozvani na vojnu obuku…
Čula sam priču o jednoj majci iz Egipta koja je imala sina u vojsci. Kada je shvatila da tog ljeta 2013. godine vojska može izaći na ulice i pucati u nevine demonstrante na trgu Rabi’a, kao i na drugim mjestima, ona je pozvala svog sina i rekla: “Više bih voljela da te gledam doživotno u zatvoru zbog toga što si odbio poslušnost nego da ubiješ jednu nevinu osobu. Radije bih plakala nad tvojim mrtvim tijelom nego da znam da si nepravedno oduzeo život nekom vjerniku”.
Ovo je ozbiljna izjava. Oni koji odbiju da poslušaju naredbu vojnih vođa vrlo lahko mogu završiti u zatvoru, biti mučeni ili čak ubijeni. Kao majka, ona je znala da za sve to postoji mogućnost ukoliko njen sin ne posluša naređenje. I kao majka, ona je znala koliko će njen život biti bolan ukoliko ga izgubi.
Ne znam ništa o ovoj ženi. Ne znam njeno ime ili ime njenog sina ili gdje je tačno živjela u Egiptu. Jedino mi je poznata ova nevjerovatna poruka njenom sinu. Često o njoj mislim, i razmišljam o tome šta njena poruka znači meni kao majci.
Ono što je izdvaja od ostalih jeste to što nije željela da žrtvuje sinov položaj kod njegovog Gospodara kako bi mu osigurala fizičku zaštitu. Veliki broj roditelja nastoji da po svaku cijenu svoje sinove i kćeri zadrži fizički sigurnim, bez obzira na posljedice. Ali, roditelj koji razumije pravu svrhu ovog postojanja radije bi vidio kako njegovo dijete gine na ovom svijetu u ime Allaha nego da bude sigurno ali da zaradi Allahovu ljutnju.
Teško je roditeljima, uključujući i mene, da brinemo više o budućnosti svoje djece na Ahiretu nego o budućnosti u ovom bezvrijednom postojanju. Nije uvijek ekstremno kao u navedenom primjeru gdje su uključeni život i smrt. To također može biti oličeno u dopuštanju našoj djeci da varaju kako bi napredovala, da im progledamo kroz prste kada propuste namaz dok su na sportskim takmičenjima, kada im se spava ili kada su u školi. Napredovati je važno, fizička aktivnost je važna, škola je važna, ali nijedna od ovih stvari nije važnija od pokoravanja i ibadeta Allahu.
Svako ljudsko će odgovarati za svoja vlastita djela, ali kao roditelji, mi imamo dodatni emanet za koji ćemo biti pozvani na odgovornost- našu djecu. Da li će ostati na putu istine ili će skrenuti sa njega je u njihovim rukama, mi ne možemo uvijek voditi one koje volimo. Ali ih možemo naučiti njihovoj svrsi i pomoći im da postave ispravno prioritete i da im njihov odnos sa Allahom bude iznad svih drugih odnosa i obaveza.
Kao roditelji puno strahujemo da ćemo izgubiti svoju djecu. Pojedine od nas taj strah budi noću. Ali, u većini slučajeva naš strah nestaje. Trebali bismo se plašiti da ih nećemo moći zadržati na Pravom putu. Mi bismo se trebali bojati za status naše djece kod Allaha.
Bolje je za vaše dijete da padne na ispitu nekoliko puta nego da prevari čak jednom. Bolje je za vaše dijete da bude umorno u školi jer je čekalo da klanja jacija-namaz ili što je ustalo na sabah-namaz. Bolje je za vaše dijete da propusti pet minuta časa tako da može klanjati. Bolje je za nju da ne bude primljena na posao umjesto da njene vrijednosti budu ugrožene.
Ova žena, ova majka koja je donijela odluku da kaže svome sinu nešto što je bilo bolno čak i da kaže- je razumjela prioritete. Ona je stavila po strani svoja osjećanja kako bi rekla svome sinu- tvoja svrha postojanja je da obožavaš Allaha u svemu što radiš i da se kloniš onoga što je zabranjeno bez obzira koliko je to teško. Bez obzira koliko to mene može povrijediti ili tebe.
Mi ne odgajamo isključivo doktore ili učitelje ili poslovne ljude. Mi odgajamo buduće stanovnike Dženneta. I, ukoliko nam se Allah smiluje, mi također odgajamo naše buduće društvo u Džennetu.
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (et-Tahrim, 6)
Allahu uputi nas da budemo roditelji koji će uvijek razumjeti viši cilj.
Napisala: Esma Hussejn
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
* Esma Hussejn je magistrica socijalnog rada, ponosna majka dvoipogodišnje Rukaje.
Kada je njen suprug ubijen u avgustu 2013. godina, njihovoj kćerci je bilo samo devet mjeseci
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
