BiH – Pijaca Markale u Sarajevu danas je mjesto tuge i boli, mjesto sjećanja na 68 Sarajlija koji su izgubili živote na današnji dan prije 21 godinu od minobacačkog projektila ispaljenog sa agresorskih položaja na području sela Mrkovići.
Članovi porodica poginulih i preživjele Sarajlije, među kojima je u masakru 144 ranjeno, kao i brojne delegacije odali su počast na spomen-obilježju podignutom na mjestu masakra na pijaci.
Hasan Banda je ranjen tog 5. februara 1994. godine na Markalama.
“I nakon 21 godinu ovo ne mogu nikada zaboraviti. Oprostiti i nekako, ali zaboraviti nikako”, kazao je Banda.
Prema njegovim riječima, svaki mjesec ili dva dolazi na Markale, obiđe pijacu i mjesto na kojem su stradali njegovi sugrađani.
“Kada je granata pala, bio sam ovdje. Odjednom je bio muk i jecanje. Bio sam teško ranjen. I sada u sebi imam 15 gelera”, kazao je Banda. Kaže kako svake godine sve manje ljudi dolazi na obilježavanje ovog događaja.
Hasan Kunić je u masakru na Markalama izgubio suprugu Sejdu.
“Mi koji smo izgubili nekoga sjećamo se ovog dana. Mi koji smo izgubili nikada ne možemo oprostiti ni zaboraviti”, kazao je Kunić.
Kunić je tog dana također bio u blizini Markala.
“Bio sam na liniji i došao sam da joj pomognem dovući brašno kući. Došla je ovdje kupiti brašno. Ja sam otišao odnijeti neke stvari koje smo prije kupili i kada sam se vratio ona je bila mrtva. Još je udarala nogama, ali nije joj bilo spasa”, prisjetio se Kunić.
Meho Kulo je 5. februara 1994. godine na Markalama izgubio punca Ismeta Fazlića.
“Za moju porodicu to je bio težak udarac i bez obzira na sve, ovo se ne može zaboraviti, jer ovo je velika mrlja bez obzira na to šta agresor o tome mislio. Ne može se nikada zaboraviti ni oprostiti”, kazao je Kulo.
Mubera Mrkanović je tog kobnog dana uzalud u kući čekala supruga.
“Muž mi je poginuo ovdje. Bila sam kod kuće, dan je bio lijep, sunčan, on se okupao, pošao izaći da popriča sa drugovima. Sreo se sa nekim prijteljima, međutim oni su ga zaustavljali da popiju kafu, on nije htio i tako je on došao ovdje, sreo komšiju. Taj mi je komšija rekao kad je granata pala da je on na mjestu bio mrtav”, prisjeća se Mubera kroz suze.
Dodaje kako je na današnje obilježavanje godišnjice stradanja Sarajlija na pijaci Markale došla sa sinom i unukom. I nakon 21 godine, ističe, teško se miri sa činjenicom da je njen suprug tako tragično stradao.
“U nekim momentima mi toliko nedostaje. Negdje bih pošla, a ne mogu sama, uvijek morate nekog imati da vas prati, ali šta ću, život ide dalje”, kazala je Mubera.
Učenici Prve bošnjačke gimnazije Sarajevo danas su također prisustvovali obilježavanju godišnjice masakra na Markalama. Mirza Velko u razgovoru za AA je kazao da važno posjećivati mjesta stradanja civila u ratu.
“Došao sam sa prijateljima iz razreda. Došli smo jer smo jučer u školi gledali film vezan za rat i opsadu Sarajeva i odlučili smo da danas odamo počast i položimo cvijeće te da se prisjetimo tih trenutaka, onoga što su naši roditelji i stariji prošli”, kazao je Velko.
Ističe kako se mlade generacije, njegovi vršnjaci moraju stalno prisjećati nemilih ratnih događaja kako se oni više nikada ne bi ponovo desili.
“Većina naših vršnjaka i onih mlađih koji tek dolaze da uče o tome nisu ni svjesni i ne znaju dovoljno o tome šta se dešavalo i kako, tako da mislim da je bitno da se na pravi način to podijeli, da se ljudi i mlade generacije obrazuju, da znaju šta se desilo. Da znaju da je bitno da se to ne smije zaboraviti, ne smije se nikome ponoviti.”
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12:10 i 12:00 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići pao na prepunu gradsku pijacu.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija. Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.
Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
(Anadolu Agency)
