Novi Pazar – Emisijom na televiziji Sandžak, čiji su uvodničari bili dr. Jahija Fehratović i prof. Zehnija Bulić, zvanično je otpočela manifestacija “Dani bosanskog jezika” koju organiziraju Bošnjačka kulturna zajednica i Internacionlani Univerzitet u Novom Pazaru.
Dr. Jahija Fehratović i prof. Zehnija Bulić govorili su o značaju bosnaskoga jezika, njegovoj implementaciji u državnim i obrazovnim institucijama u Srbiji i dilemama sa kojima se susreću roditelji pri odluci da li njihova djeca treba da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku.
Dr. Fehratović je istakao da je jezik osnova identiteta, a očuvanje indentiteta je dugotrajan i stalan proces koji počinje od malih nogu, on je tradicionalan, ali bogami i urođen. Također, ne smijemo dozvoliti da nam djeca budu uskraćena za najveće bogatstvo, da se znaju služiti s maternjim jezikom. Prof. Zehnija zaključuje da je bosnaski jezik neraskidivi dio našeg bića i da se mi kao Bošnjaci moramo prepoznavati prema našim tradicionlnim vrijednostima a ne po onome što nam je nametnuto.
Što se tiče procesa implenetacije bosanskoga jezika u školama i drugim institucijama koji je povjeren Bošnjačkom nacionalnom vijeću u tehničkom mandatu, učesnici tribine su se saglasili da BNV u tehničkom mandatu jako sporo obavlja taj zadatak i da je malo urađeno koliko je moglo. Ali da trud i rezulatati koje je postiglo BNV nisu zanemarljivi. Uz to javlja se problem politizacije BNV-a tj. da proces implementacija bosanskoga jezika zavisi od volje političkih subjekata što je ne prihvativo.
Prof. Zehnija Bulić iznio je interesantan statistički podatak da je preko 140.000 stanovnika Srbije potvrdilo da im je maternji jezik bosanski. To govori o visokoj svijesti Bošnjaka koji nemaju problem da prepoznaju bosanski kao maternji jezik. Sada se nameće pitanje zašto onda roditelji imaju dilemu pri odluci da li njihova djeca treba da pohađaju nastavu na bosanskom jeziku? Dr. Jahija Fehratović smatra da su krivci za to rukovodioci u pojedinim školama koji svojim djelovanjem žele da obesmilše prisustvo bosanskog jezika u nastavi. Te da je nepohodno da prosvjetana, naučna elita društevno aktivira i da svoj doprinos ukazujući da na značaj i neophodnost bosnaskog jezika u obrazovnim institucijama.
On je istakao da je tim povodom na Internacionalnom Univerzitetu otpočeo tečaj bosnaskog jezika koji je osmišljen za administraciju, profesore i medije s ciljem uznpredovanja upotrebe bosanskog jezika, kao i razvijanja i njegovanja jezičke kulture.
Učesnici su emisiju završili poukom da našoj djeci ostavimo ono što su nama ostavili naš babo i majka, što nam je ostavila majka priroda, jezik kojim ćemo očuvati naš indentitet i naše bitisanje!
O Bosni, ako smijem!
*
Nekad bistra voda, napustila izvor.
Tamno je svijetlo, u akšam već tone.
Pade list sa grane, zagrli ga vihor.
Zaboravom djeca, u igri, po svome.
*
Povratka se plašim, jer zaplakaću znam.
Pričala mi majka, da je tako bilo.
Pada tu junaštvo, a kabur zemlji stran.
Bešike se tajim, ne smijem na krilo.
*
Budan trn stražari, a izdao ga cvijet.
Snijegom drhti san, proljeće ga topi.
Svugdje stranac um, nestrpljiv ovaj svijet.
Lomi korak staze, kamen želje propi.
*
Proljeća se broje, meni zima kasni.
Vlažnu vatru palim, dimi a ne grije.
Odžak negdje preko, polako se gasi.
Stari žuti papir, vješto sušu krije.
*
Vrela suza pomiješala se kišom.
Vatrom teklo zlato, sad miruje hladno.
Riječi stiha žar, zima zimi dušom.
San bez sna kod bjede, budan java jadno.
*
Stara rana ne znam, radujem il’ patim.
Uvrijedljivo bliska, boli, ponos budi.
Koracima malim, lažne zvuke pratim.
Ne stižem na dodir, ispeče mi grudi.
*
Suncokret i sunce, od jutra do mraka.
Istok – zapad juriš, ljubomora kreće.
Dodajte i noć, jer sudbina je takva.
Putujem bez Bosne, eto nisam cvijeće.
*
F.Bacic
*
Fatmir S. Bači