Vojvodina – Aleksadar Odžić, lider Vojvođanske partije koja stoji iz postavljanja plakata ” Vojvodina Republika – Sloboda za Vojvodinu”, što su proteklog vikenda osvanuli na više mjesta u Novom Sadu, najavio je odlučnu borbu te stranke kako biVojvodina dobila status republike unutar Srbije.
Ovaj nekadašnji funkcioner Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) svjestan je da Vojvođani za svoje stavove ”nemaju sugovornika u Beogradu”, ali od svog cilja, ipak, neće odustati. Najavljuje i nove akcije.
Kaže da rješenje vidi samo u stvaranju republike Vojvodine koja će biti u sastavu složene države Srbije.
”To vidimo kao rješenje gdje bi u jednom ravnopravnom statusu i dogovoru ova zemlja konačno došla do nekih normalnih zaključaka i prosperiteta u budućnosti. Vojvodina je ostala jednino neriješeno pitanje od svih dijelova bivše Jugoslavije. To pitanje se mora riješiti. Svi su izvukli dovoljno pouka iz onog što se dešavalo na Balkanu”, istakao je on.
Ovakve stavove podržava i Vojvođanski klub na čelu sa Đorđem Subotićem, vojvođanska intelektualna zajednica u kojoj, uz ostale, dominira dr. Janja Beč Neumann, kao i značajan dio tamošnje javnosti.
”Plakati ”Vojvodina Republika – Sloboda za Vojvodinu” su samo reakcija našeg članstva, simpatizera i dobrog dijela vojvođanske javnosti na događaji unazad nekoliko nedjelja i mjeseci. Moram da kažem da je situacija prilično zabrinjavajuća iz razloga što vidimo sve učestalije napade na administraciju u Vojvodini, na vojvođanski politički i ekonomski subjektivitet. S druge strane, imamo našu pokrajinsku vladu, administraciju koja je u nekoj defanzivi iz samo njima znanih razloga. Stiče se utisak kao da nisu bili spremni da se odupru svemu onome što rade centralne vlasti iz Beograda”, rekao je Odžić za AA.
Najavljuje da će insistirati na tome da Vojvodina bude republika.
”Moramo razdvojiti političku borbu od suštine. Suština je u tome da mi, kao i većina stranaka s ovih prostora, ali i stranaka nacionalnih zajednica, težimo ka vrlo jasnim elementima. To su sudska, zakonodavna i izvršna vlast u Vojvodini, te vojvođanska imovina i vojvođanski prihodi. Mi kao partija smatramo da je to jedino moguće ostvariti kroz republiku. Nešto nalik staroj Jugoslaviji. Tada ne bi mogao niko, ma odakle bio, pa i iz Beograda, da prodaje vojvođansku zemlju, naftnu industriju, da gasi Razvojnu banku Vojvodine, da prodaje poljoprivredne kombinate, a da ne pita vlasti ili vojvođansku administraciju… Mi to vidimo kroz republiku, federalizaciju Srbije”, smatra Odžić, nadajući se da su političari u Beogradu ”naučili nešto u posljednjih 20 godina”.
Podsjetio je na Slobodana Miloševića i njegovu jogurt-revoluciju kojom je, kao i u slučaju Kosova, i Vojvodini oduzeta stvarna autonomija. Otimačina od Vojvodine, kako ističe, nastavljena je i u vrijeme bivšeg predsjednika Vojislava Koštunice.
Da li Vojvodina može imati sudbinu Kosova?
Odžić priznaje da su srbijanski ekstremisti koji traže potpuno ukidanje Vojvodine osokoljeni novim vlastima koje im ”na jedno oko zažmure na neke njihove akcije”. No, vjeruje da je to ”kratkog daha”.
”Mi smo svjesni da nemamo sagovornike u Beogradu. Ja to stalno govorim. Ne možete od onih koji su vam oduzeli sve da očekujete da će vam vratiti nešto. Prema tome, i dalje smatramo da je jedino moguće rješenje da se kroz demokratski dijalog, dakle, mirnim putem, dođe do rješenja. Smatramo da su vojvođanski parlament i naša Banovina prava adresa. Moramo doći u situaciju da autohtone vojvođanske stranke i stranke nacionalnih zajednica imaju većinu u tom Parlamentu Vojvodine.
Pokazalo se da je autonomija, ovakva kakva jeste, potrošena kategorija i da se može tumačiti na ovaj ili onaj način. Nemamo zaštitu vojvođanske administracije”, konstatirao je Odžić.
Najavio je da će u martu biti održana Izborna skupština Vojvođanske partije na kojoj će biti ozvaničen program koji će ”definirati naša zalaganja za republiku Vojvodinu u sastavu složene države Srbije”.
”Vojvodina će po prvi put u svojoj historiji dobiti vojvođanske republikance koji se beskompromisno boriti za sva prava koja su oduzeta Vojvodini. Nećemo dozvoliti 1988. godinu i jogurt-revoluciju. Okolnosti u okruženju su drugačije u odnosu na ono što je bilo tada”, poručuje Odžić.
-Srbizacija Vojvodine-
Nadalje, Odžić ukazuje na još neke zabrinjavajuće, ali i znakovite tendencije u Vojvodini.
”Moram kazati da smo mi sada izloženi jednoj ćirilizaciji i srbizaciji Vojvodine. To se sada na svakom mjestu vidi. U Novom Sadu se, primjerice, sada mijenjaju i display koji pokazuju relacije. Mi do sada nismo obraćali pažnju na to da li je taj display na ćirilici ili latinici. Ali, kada neko to promijeni na ćirilicu, vidite koliko to stvara problema. Mi moramo biti razumni. Mi moramo da mirnim putem dođemo do onog što Vojvodini i pripada”, zaključuje Odžić.
(Anadolu)
Srbija je zapravo Vojvodinu dobila na poklon od Engleske i Francuske 1918 god. kad su se uništila 4 carstva (rusko, osmansko, prusko i austrougarsko). Mađarska je izgubila 70% svog teritorija što je najveći gubitak jedne zemlje u povijesti nakon jednog rata. Vojvodina je imala samo petinu Srba 1918 god (oko 22%), dok su većinu činili Mađari (oko 25%), Nijemci(oko 25%) i druge manjine(Hrvati, Rusini, Vlasi, Židovi itd.. oko 25%). Vojvodina je čak samostalno ušla u Srbiju, pa može i izaći iako su glasovali samo Srbi i Hrvati, bez Mađara i Nijemaca.
Dakle, Vojvodina MORA biti repulika i na to ima apsolutno pravo i to je jako dobro i za samu Vojvodinu i njen razvoj koju Srbija samo koči i uništava.
Nakon toga slijedi ubrzana srbizacija Vojvodine, a nakon 2 sv. rata najveći GENOCID nad jednim narodom, njemačkim, kad je prognano 550 000 Nijemaca a pobijeno je 55 000 civila. Usput su Srbi pobili preko 30 000 Mađara. Neprocjenjivo bogastvo Nijemaca je oteto i dano krajiškim Srbima iz BiH i HR, a dijelom i Crne Gore. To je bio drugi val srbizacije, a devedestih će biti i treći tak da danas Vojvodina ima čak nevjerojatnih 75% Srba. 1948 god Đilas je hrvatski SRIJEM koji je bio tisuću godina hrvatska zemlja oteo i dao Srbima, kao što je Blažo Jovanović od Srbina Đure Pucara Starog dobio Sutorinu. Đilas je Crnogorcima još dao i hrvatsku Boku Kotorsku koju je Hrvatska unijela u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca i gdje su Hrvati bili većina.
Srbija ovakva kakva je je posljedica stravične srpske ekspanzije koja se dogodila zadnjih 100 god. jer su se njena megalomanija poklopila s interesima velesila, prije svega Vel. Britanije i Francuske, koje su vodile geopolitički rat protiv Njemačke i Austrougarske. Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska, Srbija (ex-yu) i Grčka bile su joj jedna vrsta obrambenog koridora za izlazak Njemačke prema Turskoj i Bliskom Istoku i planiranoj pruzi Berlin-Bagdad za prijevoz nafte koja je u to vrijeme tek bila u začetku s ekploatacijom. Tome se Britanija žestoko suprostavila, pogotovo bilateralnom sporazumu Njemačke i Turske i zato je dolučeno da su u 1 i 2 balkanskom ratu osmansko carstvo uništi a Turska oslabi iako je Britanija cijelo vrijeme bila saveznik s Turskom da se spriječi Rusija pristupu toplim morima. Britanija je Turcima ostavila za kontrolu Bospor kao strateški prostor kojemu pravoslavne zemlje (Bugarska i Grčka) pod utjecajem Rusije NISU SMJELE pristupiti.
Srbi su IZMISLILI pojam Velika Albanija. Albanciu su i onda bili većina gdje su i danas. Međutim, kao ni Bošnjaci u prošlom ratu, NISU BILI POLITIČKI SUBJEKT NEGO OBJEKT o kojemu su odlučivale velesile. Albanci kao strašne žrtve srpskog genocida (po srpskim izvorima Srbi su pobili preko 150 000 Albanaca civila o čemu su dale izvješće i međunarodne organizacije) u balkanskom ratu su bile zapravo kažnjeni a agresor SRBI su bili NAGRAĐENI.
Na Balkanu se prepliću interesi 4 velesile Rusije, Njemačke (bivše Austrougarske), SAD (prije UK) i Turske (prije Osmansko carstvo) i pobjeđuju oni interesi koji se poklapaju s interesima velesila, ali i stanjem na terenu gdje su Srbi uvijek bili u prednosti zbog dominacije nad vojskom a protiv golorukog naroda kojega bi okupirali.
Srbija je do 1912 god. imala samo 46 000 km2. Sve što je dobila, dobila je na poklon (Makedoniju, Vojvodinu, Crnu Goru i praktički politički protektorat nad dijelovima BiH i HR.
Sandžak apsolutno ima pravo na republiku jer se radi o teritoriju koji je nasilno priključen Srbiji i gdje su Bošnjaci apsolutna većina, a da Bošnjaci nisu bili prognani iz UŽAS-a (uža Srbija i Sandžaka) danas bi bili apsolutna većina u Srbiji. Ovako nekoliko milijuna Bošnjaka žive kao prognanici na sjeveru Turske!
Dakle, sve to govori da je Srbija zemlja koja je nastala na genocidu, a čije političke elite imaju nevjerojatnu glad za tuđim teritorijem, za iracionalnom ekspanzijom. Srbiju treba vratiti tamo gdje je bila do 1912 god. i demilitarizati je jer će sigurno pokrenuti novi rat na Balkanu čim se ukažu geopolitičke prilike. Zato je potrebna stalna budnost od velikosrpskog poludjelog agresora.
WIKTORE:POZDRAVLJAM, VEOMA DOBAR,TACAN I OPSIRAN KOMENTAR.SVE osim par sitnica SAM PO ODAVNO PRONASAO U VERODOSTONJIM IZVORIMA (Dokumentima)UNI.GÖTTINGEN-NIDERSAKSEN. A moj kom.bi glasio ovako KAKO DOSLO TAKO CE I DA ODE.pozz Strsljen-EU
VOJVODINA CE BITI REPUBLIKA… A I SANDZAK
Srbistan je imao pretenzije prema svim zemljama u okruženju ali kako su tuđe zemlje htjeli da smanje sada se njihova smanjuje,od nekadašnje želje i parole Srbija do Tokija sada im država biva ko Nokija,sve manja i manja.Sve želje u osamostaljenju Vojvodine.