Moji roditelji su podržavali moje obrazovanje, ali me nisu usmjeravali. Moj otac je bio farmer, a majka domaćica. Nisu znali mnogo o nauci. Ali ja sam bio odlučan u namjeri da postanem naučnik svojom ličnom voljom. Završio sam srednju školu kao treći u cijeloj Siriji. Radio sam na građevini tokom noći kako bih platio školovanje. Čak i kao tinejdžeru su mi davali da upravljam gradilištima. Diplomirao sam na univerzitetu među najboljim. Dobio sam stipendiju za doktorat. Patio sam zbog svog sna. Dao sam sve. Ukoliko sam imao 100 lira potrošio bih ih na knjigu. Moj krajnji cilj je bio da postanem veliki naučnik i dadnem trajni doprinos čovječanstvu.
Naš brak nije bio ugovoren. Stupili smo u brak iz ljubavi. Upoznali smo se kad smo bili studenti. Ona je studirala pravo. Zajedno smo izgradili porodicu. Bili smo jako moderna porodica. Imali smo dobre i loše dane, bogate i siromašne dane, ali smo uvijek bili zajedno. Svaki obrok smo jeli zajedno i obrazovali smo dobro našu djecu. Naša kćerka je studirala medicinu. Moj sin je bio najpametniji u svojoj školi. Bili smo dobro poznati u društvu. Niko nije imao problema sa nama. Mi nismo bili povezani ni sa jednom strankom ili režimom. Svi su nas voljeli, iskreno.
Izgradio sam ovaj kompleks za moju porodicu. Čuvao sam novac za njega, sam sam ga dizajnirao, i nadgledao gradnju. Prvi projektil je prošao kroz žutu kuću i eksplodirao unutar roze kuće. Bio je to vladin protivpješadijski projektil. Oni se ne bi trebali koristiti u naseljenim područjima. Unutra se nalazil0 116 malih bombi, i svaka bomba je bila napunjena iglama i šrapnelima. Roza kuća je bila kuća mog brata i cijela njegova porodica je raskomadana. Drugi projektil je sletio u zelenu kuću ali nije eksplodirao. Da je projektil eksplodirao ne bih imao nijedno dijete. Ali on je uništio samo potkrovlje gdje su bile moja žena i kćerka. Šesnaest osoba je ubijeno u napadu. Sedmoro iz moje porodice.
Nadzirao sam projekat van grada kada je projektil pogodio moju kuću. Niko nije bio tu da pomogne, tako da je moj sin morao nositi komade svoje majke i sestre van kuće. Tada mu je bilo 14 godina. Bio je jako pametan. Bio je najbolji u svom razredu. Više nije isti. Odmah nakon što se to dogodilo on je neprestano pisao ‘mama’ u svojoj svesci. Plakao bi cijele noći. Prošle su dvije godine ali on još uvijek puno pati. Jako mu je teško da se fokusira. Vrlo brzo se umor. Moja kćerka je također bila u kući. Još uvijek ima u vratu šrapnel. Mi smo preživjeli ali smo psihološki mrtvi. Sve se toga dana završilo. To je bila naša sudbina. To je naša žrtva u životu.
Sve što u našoj kući nije uništeno u naredna dva dana je ukradeno. Ostali smo bez ičega. Ne mogu čak ni platiti najam ovog stana. U Turskoj sam već dvije godine. Ovdje sam mrtav. Nemam života, nemam poštovanja, i moja djeca ne idu u školu. Imam doktorat ali mi nije dozvoljeno da radim bez boravišne dozvole. Ovdje postoji univerzitet gdje uče iz knjige koju sam napisao, ali još uvijek mi ne daju posao. Kako bih preživio prisiljen sam da pravim nacrte i da ih dajem turskim državljanima koji uzmu sve zasluge i jedva da mi plate dovoljno novca s kojim pokrivam troškove materijala. Ove godine sam napravio planove za izgradnju gigantskog projekta od 270 velikih kuća. Plaćen mi je možda jedan procenat od onoga što bi turski državljanin zaradio. Ovdje se ne poštuje moj rad. Jedino se novac poštuje.
Nisam imao problema prije bombardovanja. Mislim da sam dobio kancer od tuge i stresa. U stomaku mi je. Postaje sve bolnije. Jedini razlog zbog kojeg sada mogu razgovarati s vama je zbog tablete protiv bolova. Jedva jedem. Imam unutrašnje krvarenje. Išao sam ovdje u pet bolnica. Rekli su mi da ništa ne mogu učiniti, pogotovo što nemam osiguranje i olakšice. Prijatelj iz Amerike mi je kazao da je to lagana operacija, ali borim se protiv vremena. Širi se i mislim da se uskoro proširiti van stomaka. A onda ništa ne mogu učiniti.
I dalje mislim da imam priliku napraviti razliku u svijetu. Imam nekoliko izuma za koje se nadam da ću ih patentirati kada dođem u Ameriku. Jedan od mojih izuma se sada koristi u istanbulskom metrou kako bi se proizvodila struju iz kretanja voza. Imam skice za avion koji može letjeti 48 sati bez goriva. Razmišljao sam o uređaju koji može predvidjeti zemljotrese sedmicu dana prije nego što se dogodi. Samo želim mjesto za moje istraživanje. Danas sam saznao da idem u Troy, Michigan. Ne znam ništa o njemu. Nadam se da je sigurno i da je to mjesto gdje poštuju nauku. Samo želim da se vratim na posao. Želim ponovo biti osoba. Ne želim da svijet misli da sam gotov. Ja sam i dalje ovde.
(Istanbul, Turska) Izbjeglice iz Sirije
Izvor: islambosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
“Moj sin je morao nositi komade svoje majke i sestre van kuće”
