Ako budemo posmatrali socio-ekonomski položaj naših hadžija kroz prošlost, primijetit ćemo da među hadžijama nalazimo i bogataše i siromahe, kao što nalazimo i zanatlije, trgovce, ulemu, kadije, nosioce raznih funkcija i slično, znači, sve slojeve društva. Ono što bih iznio ovdje jesu neki podaci o nekim hadžijama koji uistinu ukazuju na jednu posebnu ljubav prema ovom ibadetu. Od tih primjera jesu sljedeći:
Hadži Hasan pješke otišao u Mekku 1774/5.
Hadži Mehmed također pješke otišao na hadždž 1779/80.
Hadži Ibrahim, koji je živio i zarađivao od čišćenja nužnika, otišao na hadždž 1778/9. i, kad se vratio, nastavio živjeti od istog posla.
Hadži Salih Katić uzeo plaću za 10 godina unaprijed kako bi mogao obaviti hadždž i umro na hadždžu!
Hadži Salih Cigić prodao svoj imetak i otišao na hadždž.
Hadžije Salih Žmiro, Džedžibilić, Karaibrahimović i Husko bili su prijatelji, te su prodali nekretnine, međusobno se pomogli i tako otišli na hadždž.
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
