Ako sve društvene strukture, od SPC do partija, ne pristupe ozbiljno, imaćemo etnički čist “Sandžak”, umjesto Starog Rasa.
Ovom problemu treba okrenuti prije svega država preko svojih institucija, SPC i političke stranke.
U želji da se uklone kadrovi SPS-a iz svih poduzeća i institucija, DOS je uklonio iz desetak tvrtki i ustanova Srbe i doveo muslimane. To je imalo takav efekt na ovaj živalj da imamo masovnu prodaju kuća i stanova i iseljavanje iz Novog Pazara, tako da ako ovako nastavi imaće Srba u Novom Pazaru manje od 10 posto. Prodata je skoro cijela magistrala prema Raški. U dijelu Novog Pazara preko rijeke Raške postotak srpske kuća i stanova je posljednjih godina prepolovljen. Za kupnju kuća od Srba se plaćaju iznosi od kojih zaista boli glava.
U školskoj 2001/02 godina u pojedinim osnovnim školama nema upisanog nijednog srpski djeteta i brojna naselja koja su do skoro imala Srba su etnički čista.
Osnov je jedino u pravoslavnom – duhovnom uzdizanju Srba koje treba voditi SPC i posebno sveobuhvatna vjerska poduka najmlađih. Mnoge starije generacije su ostale bez ovog temelja na kome počiva svaki Srbin i sada “plutaju bez korijena” kao alge po moru. Uslijed nedostatka prave vjere u Gospodina Isusa Krista ništa im nije sveto i izdaja nacionalnih interesa im je jedini način da “nešto zarade”.
Pošto država Srbija u ovakom stanju nema dovoljno sredstava za neke dublje materijalne zahvate, treba učiniti nešto što ne zahtijeva mnogo ulaganja, ima dublje efekte i ne remeti poziciju Srbije pred međunarodnom zajednicom.
Konkretne mjere
Na materijalnom planu to je prije svega ekonomskim ozdravljenjem sredina gdje žive Srbi. Svako selo na području ove općine, a prije svega ona sela koja graniče sa muslimanskim selima moraju biti obilato pomagana kupovinom stoke, uvođenjem telefona, popravkom puteva i niskonaponske el. mreže koja je u katastrofalnom stanju. Svaki mlađi seljak Srbin na ovom području koji je opredijeljen da živi na selu mora hitno biti materijalno zbrinut. Moraju se vidjeti konkretna djela.
U većim seoskim sredinama moraju isfinancirati proizvodni programi koji su profitabilni iu kojima bi se zaposlili Srbi koji žive u tim sredinama. Komparativne prednosti srpska sela u ovom kraju su brojne i preko osnivanja i pomaganja malih tvrtki se može mnogo učiniti.
Ranije su izgrađivani pogoni konfekcije, trikotaže i slično, ali pošto su te tvrtke propale, potrebno je samo naći nove programe u postojećim zgradama koje su ionako građene novcem države, a ne tih sada propalih tvrtki. Zgrade su tu, samo trebaju programi koji se mogu pronaći. Profitabilnih programa ima, samo treba volja državnih organa i izbor adekvatnih kadrova koje ne mogu neprijatelji kupiti.
Na gradskom području potrebno je sve pogone izgrađene sredstvima Fonda za nerazvijene R. Srbije proglasiti državnom svojinom, a ne upravljati radnici od kojih su u većini muslimani. Drugo je recimo Beograd, Kragujevac gdje su tvornice građene iz akumulacije samih tvornica. Ovdje nijedna cigla nije ugrađena tim sredstvima, već isključivo parama Srbije iz navedenog Fonda za nerazvijene. Stoga je potrebno taj Fond za nerazvijene rekonstruirati na bazi holding korporacije sa akcijskim kapitalom i sudjelovanjem u vlasništvu svih izgrađenih objekata prema vrijednosti (revaloriziranom) ulaganja.
Pošto je ovo područje bogato kulturno-povijesnim spomenicima i to onima koji su odlukom Generalne skupštine UNESCO-a uvršteni u svjetsku kulturnu baštinu, potrebno je osnovati Nacionalni park “Ras” kojim bi upravljao upravni odbor sastavljen od predstavnika Vlade Srbije, Srpska Pravoslavne Crkve i lokalne samouprave. Time bi se suzbila i gradnja vikendica oko manastira, zauzimanje manastirske zemlje i sl..
U suradnji sa SANU, Filozofskim fakultetom i drugim institucijama organizirati seminare i predavanja na temu početaka srpskih državnosti, održavati stalne kulturne manifestacije čime bi se postigla svjetska poznatost ovog područja.
U novom Zakonu o teritorijalnoj organizaciji Srbije i lokalnoj samoupravi potrebno je teritoriju Novog Pazara izdijeliti na četiri gradske općine. Dvije sa srpskim življem, a dvije s muslimanskom većinom. Jedna općina Deževa bi obuhvaćala prigradska naselja Šestovo, Deževska put i dalje sela: Vidovo, Kosuriće, Baletić, prema popami, Pavlju, Dojinoviću, Štitaru, Osaonici i vijencem prema Goliji, zatim granicom prema općini Ivanjica i Raška. Sa druge strane bi bila granica novi put Novi Pazar-Raška.
Druga općina sa srpskom življem bi obuhvaćala: Novopazarsku Banju, Izbice do sela Građanoviće i Jablanica i granice sa općinom Raška i Leposavić, MZ Odojeviće, MZ Rajetiće, MZ Grubetiće i dio MZ Lukare (selo ZNUS) i granicom magistralnog puta N. Pazar – Ribariće.
Od ostataka općine bi bila jedna općina grad i druga općina Požega koja bi obuhvatila sela u Novom Pazaru sa većinskim muslimanskim življem.
Potrebno je uvesti strogo poštovanje propisa iz oblasti prometa, gradnje objekata, a posebice plaćanja poreznih dažbina, vođenja knjiga kod poduzeća i radnji i stavljanja svog poslovanja u legalne tokove. Ovo bi bili najhitniji potezi koji ne koštaju mnogo, ali bi stavili do znanja kako Srbima, tako i muslimanima da nema više “šale” sa srpske nacionalnim i državnim interesima. Da svaki Srbin osjeti da država stoji iza njega i da je svaki ponaosob karaula i granični kamen.
Mora se od strane državnih organa i predstavnika partija sačiniti dugoročni plan rješavanja ovog problema i po njemu striktno raditi. Na odgovorna mjesta moraju doći oni Srbi koji to nisu samo po imenu i prezimenu. Predsjednike sudova, tužitelje i načelnika SUP-a, Financijske policije, direktore javnih i državnih poduzeća moramo birati iz redova novih ljudi koji se nisu prljali nikakvom aferom. Sadašnji su ogrezli u svakim prljavštinama te bi nastavak rada sa ovim kadrovima bio samo nastavak agonije srpski bolesti i samo produžilo proces umiranja svega srpski na ovim prostorima.
Potreba za strategijom
Svaki naredni potez bi morao biti strogo isplaniran i brižljivo pripremljen, tako da ne bi izazvao kontraefekte. Ne smije se raditi srljajući i pozitivni rezultati će biti ubrzo vidljivi. Najgore bi bilo da se ništa ne uradi. Ovdje su Srbi siromašni i podliježu ponudama muslimana za prodajom obradivih imanja, stanova i kuća, a mnogi su mogli ostati samo da je neko od države porazgovarao s njime i pomogao mu u nekom čak i za siromašnu Srbiju beznačajnom poslu. Sa vrlo malo sredstava se u mnogim slučajevima može mnogo učiniti: osigurati nečijem djetetu smještaj u studentskom domu ili dati stipendiju nekom djetetu na školovanju ili studiranju. Svaki čovjek se treba obići i vidjeti što mu treba odmah pomoći i rezultati neće izostati i to bez nekog velikog utroška sredstava, samo da se svakom čovjeku pokaže da Srbija s njime računa i stajati iza njega.
Srbi su ovdje dezorijentirani i bez jedinstvene nacionalne politike predstavljaju obezglavljenu masu koja ide u svim smjerovima, ili čak manipulirana od profesionalnih boraca za nacionalnu stvar kojima je u stvari jedini interes da ušićare na toj iskrenoj narodnoj težnji.
I pored svijesti kod većine Srba o tome da se nešto mora uraditi, trenutno partije na vlasti se ponašaju prema srpskim državnom interesu na isti način kako su se ponašali čelnici SK, kasnije SPS i JUL, što nije čudno pošto su u osnovi novih partija na vlasti većinom bivši “crveni” do ušiju.
Kadrovska politika dosmanlija
U skoro 100% smjena sa čelnih pozicija u pojedinim gospodarskim, kulturnim i državnim ustanovama prilikom smjene kadrova koje je postavila koalicija SPS-JUL umjesto postavljanja Srba isključivo se imenuju muslimani (ili Bošnjaci kako je kome milije). Nesporno je da se ti kadrovi moraju zamijeniti, ali prostom srpskog narodu ovo djeluje kao pogrom Srba i stvorilo je atmosferu “bežanije” koja je rezultirala stotinama prodanih kuća, stanova i imanja muslimanima i odlaskom s ovih prostora. Iseljavanje predvode bivše “perjanice” SPS-a koji su se ranije predstavljali “velikim Srbima” a sada čim nisu više na vlasti i ne mogu vršiti malverzacije u svoju korist i nezakonito se bogate prodaju svoje kuće, poslovne prostore i kupuju za sebe i svoje nekretnine u Beogradu, Smederevu i sl.. Neki su već otišli, a mnogi su već kupili nekretnine izvan Rasa i samo čekaju pogodan trenutak da pobjegnu. Opet ostaje ovdje sirotinja raja “… koja zulum trpjeti ne može nit trpjeti turskog gospodara …”. S vjerom u Boga nadam se da će ostati samo ono što ne napušta svetinje i srce srpskog kolijevke.
Radi kozmetike i predstavljanja brojnim izaslanstvima stranih veleposlanstava i međunarodnih organizacija općinskog rukovodstva u Novom Pazaru multietničkim dali su nekolicini Srba neke funkcije koje suštinski ne znače ništa, oni primaju dobra sredstva na ime prinadležnosti ali nama Srbima ovdje to ništa ne znači. Sa druge strane su muslimani na mjesta koja su njima pripala imenovali osobe koje su sa iskustvom i zaista nespornim znanjem u oblasti kojom rukovode. Sada imaju dovoljno materijala da navode da su Srbi nesposobni a da samo oni mogu voditi Novi Pazar. Ima mnogo primjera i imena i dokaza a posljedica će biti napuštanje još jednog dijela Srbije pod izgovorom da se ne može ništa učiniti.
Ovaj pisani materijal u ovako “sirovom” stanju ima cilj da izazove od vlasti Srbije i svih poštenih Srba reakciju u vidu stvaranja nekog plana da se ovo stanje izmijeni na bolje. Posebno je najveći teret na Srpski pravoslavnoj crkvi koja jedino može okupiti Srbe na pravoj osnovi i ukoliko se ništa ne učini u najskorije vrijeme neće više imati ko da uđe ni u Sopoćane, niti u Đurđeve stupove niti će imati ko da na grobljima precima upali svijeću. Džaba nam podizanje samostana i crkava ako nemamo na liturgiji nikoga osim služaščih.
Zoran Janićijević je advokat iz Novog Pazara.
