BIH – Posjeta zamjenika pomoćnika američkog državnog sekretara Filipa Rikera (Phillip Reeker) Bosni i Hercegovini, tokom koje je imenovao odgovorne političare i stranke za probleme s kojima se država nosi godinama, izazvala je pravu buru na političkoj sceni.
Rikerov odlučan i neuvijen istup na Američkom univerzitetu u Sarajevu mnogi su u BiH odavno priželjkivali, smatrajući da je krajnje vrijeme za otvaranje karata. A američki zvaničnik je, sudeći prema svemu, upravo to uradio u trenutku kada su politička kriza i blokade kuliminirale.
Tri problema
Za tri ključna problema, opstrukcije u Federaciji, blokadu evropskog puta i neispunjavanje uvjeta za članstvo u NATO-u, okrivio je određene političke stranke i lidere.
No, kao i uvijek u diplomatiji i političkom djelovanju, Rikerova poruka, jasno je, nije samo ono što je govorio pred studentima, iako je tamo bio više nego jasan i direktan. Ali, dublja analiza brižljivo planirane i osmišljene posjete govori da je američka administracija poslala još nekoliko važnih poruka. Ponajviše odabirom osoba s kojima se Riker nije htio sastati.
Primjerice, američki zvaničnik, direktno zadužen za region kojem pripadamo, susreo se samo s Nebojšom Radmanovićem, predsjedavajućim Predsjedništva BiH, te ministrima vanjskih poslova Zlatkom Lagumdžijom i sigurnosti Fahrudinom Radončićem. Međutim, američki zvaničnik nije se susreo s druga dva člana državnog vrha Bakirom Izetbegovićem i Željkom Komšićem.
Uvažavajući funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva, Riker je, očito, vrlo elegantno eskivirao susret prvenstveno s Izetbegovićem.
A zašto bi to učinio? Možda se odgovor krije u činjenici da je Izetbegović jedini političar u Evropi koji je nedavno imao zvaničan susret s Mahmudom Ahmedinedžadom, predsjednikom Irana, te koji ne krije niti negira svoje veze s iranskim obavještajnim krugovima. Štaviše, za savjetnika imenuje Fikreta Muslimovića, predsjednika Udruženja iransko-bosanskog prijateljstva, što je, vjerovatno, samo paravan za mnogo opsežniji operativni rad.
Kolateralna šteta
Osim toga, Izetbegović je prije nekoliko mjeseci ignorirao i sakrio pismo koje je predsjednik SAD Barak Obama, u vezi s glasanjem o Palestini, poslao članovima Predsjedništva BiH. Te dvije činjenice, ali i niz drugih poteza iza i na političkoj sceni, očito Izetbegovića, koji, nažalost, u Predsjedništvu BiH sjedi kao predstavnik Bošnjaka, ne kandidiraju baš za susret s visokim američkim zvaničnicima kakav je Riker. Koliko to šteti ponajviše Bošnjacima, jasno je kao dan.
Istovremeno, Željko Komšić, osoba koja važi za dobrog sagovornika Vašingtonu, ovom je prilikom, vjerovatno, samo „kolateralna šteta“ elegancije kojom je Riker htio izbjeći susret s Izetbegovićem, odlučivši da se sretne samo s predsjedavajućim Radmanovićem.
S druge strane, odabirom visokog zvaničnika SNSD-a Radmanovića, a ne i lidera Milorada Dodika, Riker je poslao još jednu poruku. Sličnu onoj koju je „odapeo“ ambasador u BiH Patrik Mun (Patrick Moon) nedavno u Banjoj Luci.
Koga Riker nije spomenuo?
Riker je u svom govoru jasno imenovao krivce među ključnim političkim faktorima. Time je jasno pokazao da Amerika ne gleda na situaciju u BiH površno, niti sve političare smatra jednako odgovornima.
Naprotiv, izostavljajući predsjednika SBB BiH Fahrudina Radončića, predsjednika SDS-a Mladena Bosića i Komšića, kao čelnika nove stranke Demokratske fronte, Riker je poručio da apsolutno razumije politički mozaik u BiH.
Jer, a to je Amerikancima jasno, jednako kriviti stranke koje nemaju poluge vlasti u entitetima kao one koje ih posljednjih godina čvrsto drže ne bi bilo pošteno niti realno. Stoga je, izostavljanje ovih političara iz grupe krivaca signal da se konstruktivno djelovanje, kakvo ove stranke u očima SAD demonstriraju, isplati.
(Avaz)
