Pitanje: Da li je dozvoljeno ono što vidimo u nekim džamijama, gdje se ne pridaje značaj teravih-namazu već se obavlja veoma brzo, bez skrušenosti i da li je bolje klanjati više ili je bolje klanjati skrušenije?
Odgovor: U dva Sahiha se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko bude u noćnom namazu proveo ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio. Uzvišeni Allah je u ramazanskim danima propisao post, a u ramazanskim noćima, jezikom Svoga Poslanika, s.a.v.s., je propisao noćni namaz, i ovaj namaz učinio uzrokom čišćenja od grijeha. Ali, namaz koji čisti od grijeha i pere naše pogreške je samo onaj namaz koji je potpun, sa svim svojim uvjetima i dijelovima, adabima i propisima.
Mi znamo da je smirenost u namazu jedan od ruknova, neizostavnih dijelova namaza, isto kao što je i učenje Fatihe, ruku’ ili sedžda. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio nekog čovjeka da klanja, ali ne upotpunjuje smirenost i skrušenost u namazu, vratio ga je i kazao mu: Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao. Nakon toga ga je podučio kakav treba biti smiren i prihvatljiv namaz: Obavi ruku’ i smiri se na ruku’u, zatim se ispravi, pa se smiri u stojećem položaju, zatim obavi sedždu pa se smiri na sedždi, zatim sjedi između dvije sedžde i tako se smiri (Buhari i Muslim).
Smirenost i skrušenost na svim dijelovima namaza je nužni uvjet ispravnosti namaza. Što se tiče trajnosti tog smirivanja, islamska ulema se razilazi. Neki od njih kažu da je donja granica toliko da se može izgovoriti jednom subhane rabbije-l-e’ala. Šejhu-l-islam Ibn Tejmije smatra da se klanjač mora zadržati na ruku’u i sedždi toliko koliko može tri puta izgovoriti te riječi, jer se u hadisima prenosi da je Poslanik izgovarao tri puta te riječi, te je tako to nužna granica, a Uzvišeni Allah kaže: Uspjeli su vjernici, onii koji su u svom namazu skrušeni.
Dvije su vrste skrušenosti u namazu; skrušenost tijela i skrušenost srca. Skrušenost tijela podrazumijeva da se čovjek u namazu smiri i ne okreće, ne osvrće oko sebe, poput lisice. Da smireno obavlja ruku’ i sedždu, a ne poput kokoši. Treba namaz obaviti sa svim njegovim dijelovima, onako kako je to Uzvišeni propisao.
Skrušenost srca podrazumijeva svijest o Allahovoj veličini i postiže se razmišljanjem o značenju kur’anskih ajeta koji se uče, razmišljanjem o Ahiretu, svijest o tome da se nalazimo pred Uzvišenim Allahom.
Čovjek treba biti svjestan da je Uzvišeni Allah taj koji vidi i čuje klanjača, odaziva se njegovim dovama. Vjernik mora biti svjestan Allahove blizine u namazu i biti svjestan Allahove blizine na svakom dijelu namaza. Oni koji obavljaju namaz, a jedva iščekuju njegovo okončanje, samo ga se žele osloboditi i baciti ga iza svojih leđa, takvi trebaju biti svjesni da to nije namaz koji Allah od nas traži. Mnogi u ramazanu klanjaju dvadeset rekata, ili dvadeset tri za određen broj minuta. Sva briga je u tome da se što prije završi namaz, da se isklanja u rekordnom roku, ne uoptpunjujući njegov ruku’, sedždu i skrušenost. Takav namaz se, prema tekstu hadisa: penje prema nebesima, taman i mračan, i govori za svog vlasnika: ‘Allah te uništio kao što si ti mene.’ Skrušen i smiren namaz se penje prema nebesima, blistav i svijetao, i govori za svoga vlasnika: ‘Allah te sačuvao kao što si ti mene.’
Moja preporuka svim imamima i klanjačima, koji klanjaju ovoliki broj rekata bez smirenosti, skrušenosti i srčane prisutnosti da klanjaju osam rekata skrušeno i smireno i to je bolje od dvadeset bez skrušenosti i smirenosti. Suština je u kvalitetu i kakvoći, a ne u kvantitetu i broju.
Autor: dr. Jusuf el-Karadavi
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
