Hajrudin Turković – Cio život u mraku

Sjenica – Na periferiji pešterskog sela Krnja Jela, u trošnom i hladnom kućerku koji dijeli sa konjem Belanom pune tri decenije, bez struje, vode i igdje ičega, živi starina Hajrudin Turković (83), nekada ugledni stočar, a danas siromašak koji, kako kaže, jedva čeka da ga pozovu “na onaj svijet”.

Više od sirotinje i samoće dojadio mi je život u mraku, uz lampu i gašnjačku, bojim se umrijet ću, a struju i sijalicu, koje decenijama čekam i koje često u mraku sanjam, dočekati neću. Sve bih dao na ovome svijetu da i u mojoj kući zasija sijalica, makar potom odmah i umro – kaže Hajrudin koji je davno ostao bez supruge, a pošto nije imao poroda, i bez igdje ikoga.

Nije struja daleko, samo nekoliko bandera od moje kuće, pokušavao sam da sastavim novac i dovedem svjetlo, ali uvijek bi se ispriječilo nešto važnije: hljeb, so, gas, lijekovi… I tako ja cio život ostadoh u mraku – priča Hajrudin i naglašava da mu je nejteže zimi kad su noći duge i kad ni na konju Belanu ne može do prodavnice u Karajukića Bunarima.

Poznati novopazarski humanista Hido Muratović kaže da je Hajrudin samo jedna od više stotina tužnih priča sa Pešteri, Rogozne i Golije i da nije jedini onemoćali starac koji je cio svoj život proživio u – mraku.

-Ići ću u sjeničku Elektrodistribuciju, moliću ih da Hajrudinu nekako dovedemo struju, bar jednu sijalicu, ako ne uspijemo obratićemo se centrali EPS-a, ako i to ne pomogne pokušat ću da preko dobrih ljudi kojih još ima u ovom kraju sakupim pare i ispunim Hajrudinovu najveću želju. Uvjeren sam da ostarjeli i onemoćali Hajrudin ipak neće umrjeti u mraku – naglašava Muratović.

TROŠAK

Bude dana kad sam i bez hljeba, dođu nekad i vukovi, jer nema svjetla da ih poplaši, ali hvala Bogu, još sam na nogama. Apelujem na sve dobre ljude, Srbe i Bošnjake u ovom kraju, da mi pomognu da bar jedna sijalica zasija u mojoj kući. Ne bi to, vjerujem, bio veliki trošak ni za Elektrodistribuciju – ističe Hajrudin.

izvor: Sjenica-info.com