Milorad Dodik, koji je jučer preuzeo dužnost člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, samo dan kasnije je izjavio da više voli Srbiju od države kojoj je na čelu te da će i u novoj ulozi putovati sa srbijanskim pasošem, kao i do sada.
Milorad Dodik, koji je jučer preuzeo dužnost člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, samo dan kasnije je izjavio da više voli Srbiju od države kojoj je na čelu te da će i u novoj ulozi putovati sa srbijanskim pasošem, kao i do sada.
– Ja više volim Srbiju nego BiH. BiH je samo moje radno mjesto i ništa više – kazao je Dodik novinarima u Banjoj Luci tokom ceremonije koja je tamo priređena da bi se proslavilo podsjećanje na ulazak srpske vojske u taj grad u novembru 1918. godine po okončanju Prvog svjetskog rata.
– Ja više volim Srbiju nego BiH. BiH je samo moje radno mjesto i ništa više – kazao je Dodik novinarima u Banjoj Luci tokom ceremonije koja je tamo priređena da bi se proslavilo podsjećanje na ulazak srpske vojske u taj grad u novembru 1918. godine po okončanju Prvog svjetskog rata.Opet je istakao kako su njemu kao članu Predsjedništva BiH bitni jedino interesi Republike Srpske odnosno samo Srba koji u njoj žive.
– Mi smo u BiH silom međunarodnog sporazuma, a taj sporazum je upravo urušila međunarodna zajednica. Gotovo da nema mnogo elemenata koji bi trebalo da nas zadrže u BiH… Ne sporimo BiH kako to piše u Ustavu, a svaku drugu, antidejtonsku BiH sporimo i to ćemo raditi gdje god bili – rekao je Dodik novinarima.
Izvor: Avaz.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Dodik: BiH je samo moje radno mjesto, putovat ću sa srbijanskim pasošem, više volim Srbiju nego BiH
Tačnije, ja sam rođen u Karlovcu (karlovački Srbin) koji nije bio u sastavu RSK, ali mi je poreklo krajiško (kordunaško) i s očeve i s majčine strane. A i proveo sam 4 ratne godine u RSK. Ja bih volio da je ona “trenutno” pala, ali mislim da je njeno pitanje definitivno rešeno silom 1995. godine, i to je možda jedino pitanje u bivšoj SFRJ koje je skinuto sa dnevnoga reda. A i da kojim čudom dođe do obnove Krajine, nitko tamo ne bi ni živio. Tko se mislio vratiti već se odavno vratio, i to većinom stariji ljudi kojih je, nažalost, svaki dan sve manje. Mi ostali smo se više-manje integrisali u države gde smo izbjegli, a ima nas po cijelom svijetu, od Čikaga do Sidneja, mada nas je ipak najviše u Srbiji, da bismo se vraćali u onaj veliki rezervat netaknute prirode u koji se pretvara teritorija nekadašnje RSK i započinjali život iz ničega. A već naše potomstvo rođeno ovde (da ne govorim o onima rođenim u SAD, Kanadi, Australiji…) Krajinu i ne doživljava kao nešto svoje.
Ja sam rođen u Hrvatskoj (ne svojom voljom), mada je to doduše bila SFRJ; živim u Srbiji (ne svojom voljom) koja mi je i radno mesto; ne volim preterano Srbiju ali mi je svakako draža od Hrvatske koju doduše ne mrzim ali je ne volim; putujem i sa srpskim pasošem i sa hrvatskom putovnicom (ovo već po svojoj volji, jer imam na to zakonsko pravo). Često puta je čovjek u situaciji da iz nekog razloga ne voli državu u kojoj je rođen – mada te države u to vreme nije bilo – a naročito na balkanskoj vjetrometini. To je to.
Kako moze strani Drzavljnin da bude na celu jedne Drzave protrajte tog gada
Treba protjerati RS u Srbiju,HB u Hrvatsku a nama sta ostane.
Sandzak i Bosna Bosnjacima, Vojvodini Timockoj krajini Bugarskom Pomoravlju i Albanskom Presevu nezavisnost, a cetnicima ono povise jajca i blagoslov svetog srpskog oca Kacavende
Laktasenko ce dobiti novo radno mjesto-da riba toalete u zatvoru pa mu pasos nece ni biti potreban..osim ako ne misli da onaj srbijanski upotrebi u jednu plemenitu svrhu na novom radnom mjestu
Putovace MiloKrad samo do zatvora pa mu pasos nece ni trebati