Delirijum SDP-ovih ljekara bez moralnih granica

Izjave i politička očitovanja kadrova iz vladajuće SDP-ove vlasti u Novome Pazaru, nakon prednovogodišnjeg izliva primitivizma u Gradskoj skupštini, očit su dokaz  gubljenja tla pod nogama i pokušaj prikrivanja vlastitih neuspjeha i slabosti napadajući druge, usmjeravajući pažnju na onoga čije je ime toliko veliko da će izazvati pozornost javnog mnijenja i medija ma u kom kontekstu se pojavilo.

Helem, dvojica Ljajićevih doktora, i onaj sa specijalizacijom i onaj što će ako Bog da specijalizirati, ponašaju se prema onom oprobanome receptu pojedinih naših ljekara, nikako ne većine ili svih, koji vas, kada im dođete u Dom zdravlja, čestito i ne pregledaju već daju mig da ih posjetite u privatnu polikliniku gdje imaju sve aparate i gdje će vam dati pravu terapiju, a do tada vas, umjesto lijekovima, kljukaju nekakvom nesigurnom hemijom, pa vam prehlada pređe u akutnu i deverate s takvim belajom dugo vremena. Ovaj šablon ponašanja, na žalost, pije vode kod prepadnutih i nemoćnih bolesnika koji nemaju strpljenja nadmudrivati se sa prostačkom opstrukcijom u javnim zdravstvenim ustanovama, pa ne žale makar i posljednje novce da otiđu ljekaru privatne prakse. Međutim, ono što specijalista u najavi  i njegov nadređeni kadrovik izgleda ne razumiju jeste da je sve više onih koji nemaju ni te posljednje novce da sebi priušte luksuz privatne prakse pa će čekati sahatima i danima dok se dotični nečasni doktori ne smiluju da ih prime na pregled. Drugim riječima, izjava da oni neće dozvoliti Zukorliću i saradnicima da u Sandžaku naprave islamsku državu upravo ima takvu funkciju, da prevari javno mnijenje i prekrije neuspjehe i, poslije njih, neurotično ponašanje predstavnika vlasti te izljev negativne energije nezadovoljnih građana prebaci na opoziciju.

Da bi ljekar mogao ustanoviti dijagnozu pacijentu, mora znati uzroke i historiju bolesti. Gdje su uzroci ovom psihomatskom ponašanju SDP-ovih liječnika? Vrlo jednostavno, razvezani kanapi sa svih paketića koji su trebali biti izdijeljeni biračima pred predstojeće izbore, već se, ispod šlještavog uvijača, naziru stare prevare i memljiva obećanja koje pred svake izbore u novim paketićima dijele građanima kao decembarski smog što se uzdizao iznad Novoga Pazara. A ono novo, što je trebalo da nas sve zabljesne, već se ispuhalo, tako da ništa, ama baš ništa, ne ide za rukom ovim specijalistima i ako Bog da specijalistima od ruke. Zato razumijem, ali se i gnušam njihovog ponašanja, jer godinu dana spremaju, pakuju, glade i kite hediju za svatove, a ono dođe neko i u pet dana im sve to raspuha, raštima i ukaže baš na ona mjesta koja su najosjetljivija.

Godinu dana ubjeđuju sebe i druge kako je taj muftija Zukorlić dibidus propao da ga više niko ne zarezuje ni za šta, a ono se od jednom dogodi eksplozija pozitivne energije na njegovoj tribini u Sarajevu gdje više hiljada ljudi prisustvuje predavanju, a nekoliko stotina ih se vrati zbog nemogućnosti ulaska u salu. Iako Ddovode razne pjevače, plaćaju ih hiljadama eura, uz to još primoravaju upošljenike da prisustvuju koncertima i drugim događajima, i ne mogu ni u pola toliko svijeta nakupiti. A ono se u Sarajevu samo oglasi da će Muftija sandžački održati tribinu i hiljade ljudi hrli da ga čuje i vidi – pa kako da ne puknu?

I taman pomisle to će se zaboraviti brzo, kada u dva dana taj isti Muftija u dvosatnom intervjuu razloži sve njihove boljke, pokrene im strahove i vrati stare utvare. Pa šta će nego da prekipe od bijesa, razumljivo je to.

Ali, opet se čuvaju jer predstoji veliki dan, ovjera snage, posjeta triju premijera koji će im, makar ne dolazili zbog njih, ipak biti pri ruci da se slikaju i prikažu taj događaj kao vlastiti uspjeh, jer im skoro nije pošlo za rukom da iskoriste arapsku donaciju u te svrhe. Međutim, i to se izjalovi, nekako magla prekrije Beograd na po sahata, ne može se podići helikopter da poleti ka Novome Pazaru, ali nije spriječila avion turskog premijera da uzleti ka Ankari. Pa kako da ne budu nervozni!

Arapska donacija za izgradnju škole i vrtića na Dohoviću pretvorila se u markentinšku suprotnost zbog konflikta koji je nastao oko imena škole. Prema ugovoru, uvjet za donaciju bio je da novoizgrađena škola nosi ime sadašnjeg vladara Ujedinjenih Arapskih Emirata Halife bin Zajeda, umjesto dosadašnjeg imena Rastko Nemanjić Sveti Sava. Međutim, prema preciznim saznanjimna, srpski nacionalistički krugovui u Novome Pazaru i Beogradu pobunili su se protiv  promjene imena. Glavobolja SDP-ove doktorske vrhuške biti sve veća jer će arapski donatori biti uporni u sprovedbi dogovorenog. Sa druge strane, kako da se rasimovci zamjere svetosavlju. A šta još ako SDP-ov doktorski tim bude morao vraćati pare Arapima?

Kao da to nije dosta, desi se, slučajno ili namjerno, da vijećnici obje liste u Bošnjačkome Nacionalnome Vijeću konsenzusom donesu neke odluke, pokažu da možda Bošnjaci imaju kapaciteta za nove iskorake.

Šta im preostaje drugo nego da na skupštinskome zasijedanju pokušaju sve to obezvrijediti i, onako iz čista mira, ospu s kolca i konopca, kočijaški, izvan doktorskog diskurza po opoziciji i njenim liderima ne bi li izazvali reakciju i skrenuli pažnju sa sopstvenih neuspjeha. Međutim, otmu se kontroli, ne računaju da je dogorjelo do nokata, da sve možeš ali na čast i dostojanstvo ne možeš udarati u Sandžaku.

Sve to ih dovedi u stanje delirijuma pa više ne znaju ni za sebe niti raspoznaju bilo koga oko sebe, te im se omakne da i na rođenog daidžu udare, da govoreći o njemu kažu sve o sebi i svom doktorskom vaspitanju i specijalističkome obrazovanju.

Sve im se izjalovilo. Sve im je propalo. Sve su probali – i ništa. Pa kako da ne polude i kako da ne budu od onih od kojih su pera uzdignuta. Kad je već tako, onda idu do kraja, šta ih košta da kažu još koju histerijsku, krupnu. No, zaboravljaju da se u Sandžaku pamti ona krupna zetovska. Kada je zet u tazbini šutio jer je htio da bude mudar, pa su mu rekli da kaže neku krupnu, a on ni pet ni devet nego: “Kolika bi vatra bila kada bi se ova kuća zapalila!“ E, tu su prešli liniju i zaslužili šta im je rečeno. Pokazali su sve simptome da im se utvrdi dijagnoza koju će kao ljekari razumjeti: D E L I R I J U M.

Oni praveći se važni, izbjegavaju objasniti pacijentima značenje tih strašnih latinskih naziva bolesti jer im to daje osjećaj superiornosti. Obzirom da ovaj tekst ne piše ljekar, doći ću u iskušenje da pojasnim: Delirijum je stanje konfuzije, često praćeno halucinacijama, deluzijom, emotivnom labilnošću, dezorijentacijom, anksioznošću i paranojom obično nastalo uslijed konzumiranja zavisnih supstanci ili apstinencija od istih.

Ne kažem da su svi, ugluho bilo, potpali pod ovaj sindrom, ali kod SDP-ovih ljekara to je izgleda konstantna pojava. Eto, i lider im, doskorašnji apsolvent medicine koji, koliko nam je poznato, naprasno poslije dvadesetogodišnje pauze uze diplomu, da bi se, bez dana rada u struci, makar u politici mogao okoristiti tom titulom DR, jer je u Sandžaku jako važno, ima tradiciju od pojave višestranačja i dr. Ugljanina, imati ovo DR ispred imena makar kao nosilac liste..  Da li je kod DR predsjednika SDPS-a u pitanju sindrom oponašanja ili kompleksa od dr. Ugljanina, sasvim je sve jedno i ne mogu sa sigurnošću ustanoviti. Ali, ono što mogu jeste da i njega, kada god spomene ime časnog Muftije, spopadne delirijumski napad, kao i u posljednjem intervjuu na njihovj gradskoj-privatnoj televiziji, pa počne halucinirati, iskazivati emocionalnu labilnost, dezorijentiranost i aneksioznost. Utvrđujem da to nije dobro za njegovo zdravlje, i da bi u buduće trebao izbjegavati bdjeti noćima razmišljajući o muftiji Zukorliću i njegovim uspjesima, jer postoji bojazan da može doći u stadij afektivnog delirijuma koji neminovno zahtjeva hospitalizaciju i dovodi do mogućih trajnih posljedica.

Poseban je kuriozitet da, valjda zbog prevelike pameti u pojedinim oblastima, od nedavno za predsjednika Skupštine Grada Novoga Pazara izabraše još jednog ljekara. Ovaj specijalist na prvom svom predsjednikovanju Skupštinom pokaza delirijumski napad nasrćući na kameru i akreditiranoga novinara. Strašno važan kadrovik, na čast cijelom ljekarskome esnafu. U isto vrijeme ljekar specijalista, direktor Zdravstvenog centra i predsjednik Skupštine Grada. I u  svemu kao uspješan, ali u svemu i isključivo kao… Naravno, to mu uspjeva jer nigdje nije u sukobu interesa i ne potpada pod kategoriju rodbinskoga nepotizma. Doduše, jeste brat od tetke doktoru specijalisti Gradonačelniku, ali šta ima veze. Tužilaštvo i policiju ionako ne interesiraju nepotizam i druge kriminalne radnje ove vlasti. A i kako će protiv tolikih ljekara specijalista, šta da im, ne daj Bože, zatreba medicinska pomoć, kome poslije da se obrate? Što bi se oni zamjerali, recimo, doktoru Gradonačelniku koji je nedavno, da bi osigurao svom doktoru Gazdi da kupi gradsku televiziju, posegao za dosjeima djece. Ma šta ima veze što to predstavlja ne samo moralno dno jednog pedijatra već podliježe i pod zakonsku odgovornost. E, ako bi Vlada i Premijer, koji su se zakleli da se neće zaustaviti dok se ne obračunaju sa svim oblicima kriminala, a posebno onim što je u sprezi sa vlastima, insistirali na tome da se ti i mnogi drugi delirijumski ispadi vladajuće SDP-ovske doktorske klike istraže i procesuiraju, tu već ne bi mogli kalkulirati. Morali bi postupi po naređenju, pa makar i mijenjali odabranoga ljekara. Šta ćeš, družba je družba, služba je služba.

Nekako se lijepo uklapa, pa čak i rimuje, predsjednik stranke DR, gradonačelnik DR specijalista, predsjednik Skupštine DR specijalista, predsjednik Odborničkoga kluba ako Bog da DR specijalista. Ali ono što je zabrinjavajuće jeste da svi boluju od iste bolesti, svi su oboljeli  od DELIRIJUMATIZMA. To je definitivna dijagnoza njihovog općeg stanja.

A u medicini, poslije utvrđivanja dijagnoze, valja dati i terapiju. U njihovim slučajevima ona je jednostavna i lahka. Uvaženi doktori specijalisti, ako Bog da specijalisti i ljekari političke prakse, trudite se da što više vremena provodite u izolaciji, naročito se klonite i spomena imena muftije sandžačkoga Muamera ef. Zukorlića i njegovih saradnika, jer vas u predstojećim mjesecima očekuje mnogo više stresova koji će kulminirati negdje krajem aprila ili početkom maja. Zato što više čaja od šipurka. Ako baš mora, sa vremena na vrijeme, i po koji aspirin.

Jahja Fehratović