Bošnjak koji neće pognuti glavu, trgovati identitetom i istinom

Charles de Gaulle je rekao: “Došao sam do zaključka da je politika vrlo ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima”.

Politika je i više nego ozbiljna stvar, čije se pogrešno vođenje na ovim prostorima vrlo često plaća životima, da bi bila povjerena nemoralnim likovima.

U normalnim okolnostima politika bi trebala predstavljati proces i način donošenja odluka unutar zajednice ili naroda, međutim na Balkanu je politika život, odnosno vrlo često predstavlja proces opstanka naroda, naročito je bitna za Bošnjake, koji su kroz historiju životima plaćali cijenu pogrešne politike, odnosno nesposobnih političara koji nisu kadri iznijeti breme odgovornosti i povjerenog im emaneta.

Najskuplje se plaćaju vlastite greške, a mi smo ih se dobrano naplaćali, što svojom krivicom, što tuđim htijenjem i istrebljenjem. Bilo je svega u našoj prošlosti, što bi nam moralo biti nauk u sadašnjosti da bi smo mogli da mislimo o budućnosti.

Bošnjaci su narod kojem je zabranjen i oduzet identitet (odnosno vjekovno ime Bošnjak), narod kojem je oduzeto pravo na bosanski jezik, pa smo generacije Bošnjaka odgojili učeći svoj jezik pod tuđim imenom. Ginuli smo pod tuđim zastavama, za tuđa carstva i tuđe sultanate. Bivali smo pastorčadima u svojoj domovini na svom topraku i svojim ognjštima, naučeni da govorimo toliko tiho da ni sami sebe čuti ne smijemo, naučeni da je tolerancija najviši stupanj ljudskosti (a u stvari tolerancija u svom korijenu riječi krije značenje: trpljenje) mi smo trpili.

Tamo gdje su živjeli Bošnjaci odnosno Muslimani (sa izmišljenim velikim M) tamo je bio najviši stepen nerazvijenosti, trpljenja, istrebljenja. Sprovodio se genocid u kontinuitetu.
Zbog silinih nepravdi nanešenih ovom narodu, zbog najveće traume koju jedan narod može da pretrpi a to je oduzimanje identiteta, zbog najvišeg stupnja masovnog i brutalnog zločina koji se naziva genocidom, a ovaj narod ih je preživio jedanaest, zbog oduzimanja naziva jezika, zbog porobljavanja uma, zbog ubijanja volje za bavljenjem politikom, i zbog bavljenja politike ovim narodom, zbog milion drugih gorućih problema koje živi ovaj narod koji se Bošnjaci zovu, imam potrebu da dam svoju bezrezervnu podršku čovjeku koji stupajući u politiku u meni budi nadu, da vrijeme renesense u Bošnjaka polahko nastupa.

Zbog njegove harizme, neustrašivosti, jakog osjećaja nacionalnog identiteta, sposobnosti da dijagnosticira probleme i jasno ih prezentira javnosti, zbog retoričkih sposobnosti pred kojima i najveći oratori ostaju po strani. Zbog istine koju zastupa i zbog onoga što je pokazao do sada kroz svoj rad, zbog njegove graditeljske i vizionarske prirode. Zbog dostojanstva koje pred ljudima pokazuje. Zbog načina kako se prema dušmanima odnosi. Zbog svega što je učino za narod i sa narodom. Zbog potrebe da vladaru kaže istinu u lice. Zbog toga što nije poltron i vazal nikome. Zbog znanja šta hoće i šta neće. Zbog jasnog opredjeljenja da se samo Gospodaru robom biti smije. Zbog odvažnosti da se usudi, zbog hrabrosti da pokuša, zbog osjećaja da je izgubljeno samo ono čega se odreknemo, zbog njegovih liderskih sposobnosti koje su neupitne, zbog njegove opredjeljenosti za povezivanje Bošnjaka ma gdje da se nalaze, zbog njegove ljubavi prema nauci, zbog toga što je bio jedan od osnivača vitalnih bošnjačkih institucija kao što su BANU, BNF i SBK, zbog njegove opredjeljenosti da riječi provede u djela, što je dokazao vršeći dužnost muftije IZ u Sandžaku, zbog toga što je za njegovog vakta, njegovom inicijativom došlo do procvata Sandžaka, jer nije prihvatio ponuđeno, nego je hrabro krenuo u moguće i pokazao da se može samo kad se želi, o čemu svjedoče izgrađene džamije, medrese, Univerzitet, Fakultet islamskih nauka, dječiji obrazovni vrtići, i mnoga druga za Bošnjake po život važna djela, kao što je pokretanje medija, printanih i elektronskih. Zbog posebnosti koja ga odvaja od drugih, a to je njegova potreba da govori o genocidu, i to ne samo ovom posljednjem iz ranih devedesetih godina prošlog vijeka, nego o svih jedanaest genocida, njegova potreba da istražuje porijeklo Bošnjaka kao autohtonog naroda posebno s naučnog stanovišta, njegova potreba da iza sebe ostavi trag koji će biti svjetlo u budućnosti onima koji tek trebaju doći.

Zbog osjećaja da će Bošnjaci, a posebno Bošnjaci Sandžaka, imati istinskog borca za njihova prava i slobode, koji neće pognuti glavu, niti će trgovati identitetom i istinom, nego će hrabro snagom argumeneta koji su uvijek samo na strani istine pokušati dobiti najbolje od onog ponuđenog.
Puno je toga što bih još navela kao razlogom moje istinske podrške čovjeku čiji će ulazak u politiku biti dokaz da politika može i mora biti plemenita vještina, Muamer Zukorlić je sposoban to dokazati.

Politika jeste umijeće mogućeg, i zato je treba povjeriti onome čiji pogled dopire do najudaljenijih granica mogućnosti.

Autor: